Sport

Jakir: Uh, moram biti zadovoljan…; Prelec: Ne znam kome smo se zamjerili…

Nevjerojatno je kako smo primili prvi gol, a kod drugog smo opet loše reagirali na ubacivanje iz auta, već peti put…, analizirao je trener Gorice Sergej Jakirović, dok je njegov kolega s klupe Istre, Ivan Prelec, pokušao pronaći riječi nakon ludog raspleta

Objavljeno

prije 6 godina

8. studenoga 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Uh, baš luda utakmica, bilo je tu svega…

Tako je svoj osvrt na sve ono što se događalo u petak na pulskoj Aldo Drosini započeo trener Gorice Sergej Jakirović. I zapravo rekao sve što je trebalo reći. Za detaljne i opsežne analize bit će i boljih trenutaka, teško je bilo sve to zbrojiti u jedan dojam samo nekoliko minuta nakon što je završila utakmica koja je počela golom domaćina, nastavljena izjednačenjem i novim vodstvom Istre, a završena nevjerojatnim golom Cherifa i velikom gužvom na terenu, u kojoj je sudjelovala većina igrača.

– Već na otvaranju promašili smo veliku šansu preko Hamada, a onda smo primili jedan neshvatljiv gol. Još mi nije jasno što se tu dogodilo. Lopta je letjela 70 metara, stalno sam čekao da netko izađe na Grujevića, a on je to lijepo primio, poveo, ubacio, Laukžemiš zabio… Šokiralo nas je to, nije jednostavno vratiti se kad u drugoj minuti dobiješ gol – priznao je Jakirović.

Put prema povratku tražila je Gorica sve do 38. minute i izjednačenja, gola Aleksandra Jovičića glavom.

– Da, tražili smo se do sredine prvog poluvremena. Stavili smo Istru pod pritisak, imali smo i neke šanse, a na kraju uspjeli zabiti iz kornera. U poluvremenu smo se dogovorili da pokušamo još više stisnuti, zabiti brzi gol, međutim umjesto toga smo primili drugi. Iz jednog brzog auta, što nam se ponavlja, čin mi se, peti put, no treba reći i da je Močinić jako lijepo pogodio – nastavio je vrtjeti film utakmice Jakir.

Uveo je Mathieua umjesto Dvornekovića nakon te 62. minute, potom i Babeca umjesto Hamada, u posljednjih desetak minuta i Šrolera umjesto Čanađije…

– Probali smo sve sa zamjenama, promijeniti tijek utakmice, staviti protivnika pod pritisak, no Istra se jako lijepo branila. I usput krala vrijeme, što je normalno, nema tu nikakvih zamjerki… Na kraju smo u toj ludoj završnici, kad praktički čekaš kraj, uspjeli izjednačiti tim golom Cherifa u 95. minuti… I moram biti jako zadovoljan što nismo izgubili utakmicu – nije okolišao Sergej.

Na terenu je po završetku utakmice došlo do velike gužve, no sve se ipak brzo smirilo… Foto: Duško Marušić/PIXSELL

Kad je sve već bilo gotovo, kao posljednji začin došla je situacija koja je mirisala na opću tučnjavu, no sve se brzo ipak smirilo.

– Normalno da su tenzije ogromne, visoke, da su igrači Istre ljutiti, pa dođe do takvih stvari. Pretpostavljam da je tako bilo, na temelju onoga što sam doživljavao kao igrač… Bitno je da nije bilo nikakvog udaranja, jer svima im je poslije bilo žao, a na kraju su se mirno razišli u svlačionice – zaključio je Jakirović.

A onda je na red došao njegov kolega, ali i prethodnik na goričkoj klupi Ivan Prelec. Zagrlili su se i prije i poslije utakmice, Jakir i Prela u odličnim su odnosima, ali raspoloženje im je ovoga puta bila potpuno drukčije.

– Teško je naći prave riječi u ovom trenutku, svima nam je zaista nevjerojatno teško. Ne znam kome smo se i kako zamjerili, ali očito se događa nešto što nam ne da da napravimo iskorak. Ulažemo užasno puno truda, a nikako da se to vrati. U tom smislu, jako je teško u ovom trenutku biti igrač Istre, trener Istre, član stožera… Međutim, sport svakodnevno piše nekakve romane, a tako je bilo i ovoga puta – rekao je uvodno Prelec.

Posljednju pobjedu s Istrom upisao je još davnog 3. kolovoza, od tog dana doživio sedam poraza i izborio šest remija, ali činjenica je da ga na njegovu putu sreća definitivno ne prati. Kao što ga, realno, nije pratila ni ovoga puta.

– Dobro smo otvorili utakmicu, zabili gol, a nakon toga smo u fazi napada prestali raditi ono u čemu smo dobri. Počeli smo preskakati igru, a to više odgovara Gorici, koja ima fizički snažnije igrače, zbog čega nismo uspjeli kontrolirati igru na terenu. U drugom poluvremenu to smo promijenili, uspostavili smo kontrolu utakmice, više ne nametnuli, no naravno da je nemoguće očekivati da Gorica, s obzirom na svoju kvalitetu, neće stvoriti poneku šansu. Nekako sam dojma da smo na kraju zaslužili ta tri boda koja, eto, ponovno nismo osvojili – uzdahnuo je Prelec.

Puno je nervoze prisutno u Puli, lokalni mediji udaraju na sve strane, bez previše smisla, ali udaraju… Navijači se ljute, misleći valjda da bi se s ovim igračima trebala igrati Liga prvaka, a Prela i njegov pomoćnik Cico Grlić u svemu tome pokušavaju balansirati. I raditi najbolji mogući posao.

– Jedino što možemo u ovom trenutku je nastaviti ‘rudariti’, druge nam nema, a ja vjerujem da ćemo u jednom trenutku uspjeti preokrenuti stvari u našu korist. Pa da i bodovno sve bude drukčije – uzdahnuo je još jednom za kraj.

Povezane teme:HNK GORICA hotnews Ivan Prelec nk istra 1961 sergej jakirović

Sport

Nek’ se zna: Rukometno evanđelje po Mateju u pobjedi za povijest…

Rukometaši Gorice ispisali su povijest pobjedom 38-31 protiv našičkog Nexea, a do nje su došli zahvaljujući ogromnoj borbenosti, vlastitoj kvaliteti, ali i zahvaljujući uspješnim vizijama svoga trenera…

Objavljeno

prije 12 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon što je neko vrijeme bio igračka, rukomet je ovog petka na parketu velikogoričke Gradske dvorane ponovno postao – igra! Predivna, prekrasna, najljepša…

Kretala je Liga za prvaka u našoj “premijerki”, a za početak je zakazan sudar Gorice i Nexea. Sudar u kojem je u svim dosadašnjim prilikama pobjednik bio isti, u kojem su Našičani više ili manje jednostavno dolazili do bodova protiv Goričana, pa i nije bilo neobično čuti kako jedan tata ispred svojim klincima uoči utakmice govori:

– Dečki, idemo navijati, ali samo da vam kažem… Gorica će nam danas vjerojatno izgubiti, nemojte se iznenaditi ako bude tako.

Međutim, društvo u crnom, koje je na parketu odrađivalo posljednje sekvence zagrijavanja, imalo je nešto drukčije planove. Oni su baš za ovaj petak 13. isplanirali ispisati povijest…

Dobro, nije baš tako izgledalo u samom početku. Zapravo, ni blizu. Našičani su nakon nepunih osam minuta imali vodstvo 6-0 i sve je upućivalo na to da ćemo i ovoga puta gledati “laganicu” u izvedbi gostujućih zvijezda. Tin Lučin vratio se u klub s europskom broncom oko vrata, legendarni Manuel Štrlek ni u 37. godini nije izgubio ništa od svoje čarolije, a čuli ste možda i za imena kao što su Krešimir Kozina, Leon Vučko, braća Moslavac, braća Cenić… I doista je u tim trenucima izgledalo da će cijelo to društvo imati još jedan običan dan u uredu.

A opet, dečki u crnom nisu odustajali…

Goričani su imali plan i ideju kako igrati protiv Nexea, a od tog plana nisu odstupali ni nakon tog očajnog početka. Trener Matej Mišković pripremao je igru sedam na šest, tu je vidio svoju šansu, a igrači su mu pružili ruku na sve moguće načine. I počeli prvo topiti našičku prednost, koja se vrlo brzo i definitivno istopila, pa smo na predah otišli s tijesnih 20-19 u korist favorita iz Našica.

I sa šansom koja se ukazala. Ceki i prijatelji ozbiljno su to shvatili, neke stvari dodatno im je trener Mišković pojasnio tijekom odmora, pri čemu je jedno nedvojbeno jasno: što god im je rekao, dobro im je rekao!

Grubišić je zabio osam golova, a Karaula, Lopac, Neralić i Ceković po šest… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Goričani su, naime, u nastavak utakmice istrčali u formi gladnih lavova. Svjesni da su primili previše golova u prvom poluvremenu, ali i s osjećajem da se na drugoj strani parketa može zabijati. Pogotovo u ovom formatu, kad tih sedam na šest toliko dobro funkcionira. I na tom valu gorički rukometaši su zajahali, odlučni u namjeri da ne bude kurs do samoga kraja.

Posljedično, par stotina ljudi okupljenih na tribinicama naše dvoranice dočekalo je i prvo vodstvo Gorice, dogodilo se to kod 25-24, nakon čega se naši rukometni junaci više nisu osvrtali. Nisu čak ni pogledali u retrovizor, jer plan je bio samo kako dovršiti senzacionalan posao na petak 13. A plan je, naravno, ostao isti. Sedam na šest, sedam na šest, sedam na šest… Guraj dokle ide, riskiraj koliko god treba, pritom daj i posljednji atom snage.

Energija koja se u tih posljednjih 20-ak minuta rodila među igračima u crnom kao epidemija se proširila i na tribine, na kojima je vladala nada, ali i strepnja. Domaći navijači, nenaviknuti na ovakve pobjede, bili su na rubu sjedalica sve do same završnice, a u gostujućem taboru nervozno su pogledavali u brojke na semaforu. Činio je to i Vedran Zrnić, sportski direktor Nexea, u šoku je razvoj događanja pratio i Goran Šprem, smješten odmah do njega, ali i oni su u nekom trenutku shvatili da ovdje više nema povratka.

I da je Gorica ove večeri zaslužila napraviti nešto ovako veliko!

Ovoga puta, ni manje ni više, fenomenalni su bili – svi! Jakov Neralić sjajno je otvorio utakmicu, brzo su mu se pridružila i dva Marka, mladi Grubišić i iskusni Karaula, na obje strane terena svoje su dali vječni kapetan Hrvoje Ceković i borbeni Rok Malin, na crti su u paru radili Ante Lasan i Vid Starčević, a svima njima u nastavku su se pridružili opasni i efikasni Andro Lopac, čvrsti i zarazno borbeni Bruno Mlakar, da bi kapetana u završnici fantastično odmijenio Maksimilijan Jurić… Uz sve to, golman Marin Sorić imao je jedan od svojih dobrih dana, sa “samo” sedam obrana, ali sedam pravovremenih i silno važnih obrana.

A na čelu te kolone, ponosan i ispunjen nakon svega, trener Matej Mišković. Čovjek koji je imao ideju, koji je znao što želi, ali i kako svoje vizije prenijeti na igrače. Da, oni su ti koji su odradili posao na terenu, oni su jednom Nexeu utrpali nevjerojatnih 37 golova, oni su u posljednje 52 minuta bili bolji od takvog protivnika za suludih 13 razlike (?!), ali ovu pobjedu slobodno možemo označiti i kao – njegovu! Matej Mišković održao je ovom prilikom rukometno predavanje općem auditoriju, ispisao neku vrstu rukometnog evanđelja po Mateju i ostvario vjerojatno najveću, najdražu i najvažniju pobjedu u trenerskoj karijeri.

Prošla sezona i za njega i za klub bila je traumatična, Liga za prvaka pobjegla je u nevjerojatnom raspletu, ali Matej Mišković zadržao je mir. I vjeru u ono što radi. Jednako kao i ljudi iz kluba, koji nisu ni razmišljali o bilo kojoj drugoj opciji osim novog pokušaja. Ove sezone, ispalo je tako, sve se okrenulo na pravu stranu, gorički rukomet završio je tamo gdje mu je mjesto, tamo gdje je zaslužio biti, a otvaranje je prošlo kao iz najljepših snova.

Još jedna igra, još boda dva, prva je Gorica, ša-la-la-la, pjevali su na kraju naši rukometaši… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Završilo je tako zbog rada, zbog truda, zbog angažmana, zbog kvalitete koja je definitivno prisutna u ovom rosteru. I, možda i najviše zato, zbog zajedništva. Način na koji su dečki proslavljali svaki gol, svaku dobru obranu, način na koji su proslavili ovu pobjedu, zagrljeni i raspjevani, zapravo nudi odgovor na pitanje kako se dogodilo nešto ovakvo. Nešto što se nikad ranije nije dogodilo.

Važna je ovo pobjeda za građenje samopouzdanja, za rušenje barijera, ali i za sve što slijedi. Goričani žele biti u četiri najbolje momčadi u državi, žele izboriti novi plasman u europska natjecanja, a ova će dva boda potencijalno biti izuzetno važna u toj borbi. Dva boda osvojena protiv medaljaša i legendi, dva boda koja je malotko mogao očekivati. Pogotovo na ovakav način…

– Tata, što nisi ti rekao da će Gorica izgubiti? A mi ih pobijedili sedam razlike… – sletjelo je pitanje na izlasku iz dvorane, odmah nakon fotkanja s Tinom Lučinom.

Čovjek se pokušao izvući, tražio je objašnjenja, ali naprasno je prekinut…

– Znaš, sad kad dođemo doma, igrat ćemo rukomet. Ja ću biti Marin Sorić – odredio se stariji klinac.

– A ja ću biti Tin Luč… Ne, ne, bit ću onaj naš broj 2. E da, Hrvoje Ceković, taj ću biti – dodao je mlađi.

Odgovora na to više nije bilo. Samo smiješak od uha do uha. Jer, to je valjda i poanta…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Vatrogasac iz Kobilića odradio prvi tjedan priprema za proljetni dio sezone 2026.

Objavljeno

prije 18 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Nogometni klub Vatrogasac iz Kobilića, član Druge županijske lige Istok, počeo je s pripremama za nastavak prvenstva, za proljetni dio natjecanja, u prošli ponedjeljak, 09. veljače 2026. Prema riječima trenera Kristijana Goluba, na prvom okupljanju pojavilo se 16 igrača, ostali su opravdano izostali zbog poslovnih odnosno privatnih obaveza. Planom priprema predviđena su tri treninga tjedno.