Jakir: Uh, moram biti zadovoljan…; Prelec: Ne znam kome smo se zamjerili…
Nevjerojatno je kako smo primili prvi gol, a kod drugog smo opet loše reagirali na ubacivanje iz auta, već peti put…, analizirao je trener Gorice Sergej Jakirović, dok je njegov kolega s klupe Istre, Ivan Prelec, pokušao pronaći riječi nakon ludog raspleta
Tako je svoj osvrt na sve ono što se događalo u petak na pulskoj Aldo Drosini započeo trener Gorice Sergej Jakirović. I zapravo rekao sve što je trebalo reći. Za detaljne i opsežne analize bit će i boljih trenutaka, teško je bilo sve to zbrojiti u jedan dojam samo nekoliko minuta nakon što je završila utakmica koja je počela golom domaćina, nastavljena izjednačenjem i novim vodstvom Istre, a završena nevjerojatnim golom Cherifa i velikom gužvom na terenu, u kojoj je sudjelovala većina igrača.
– Već na otvaranju promašili smo veliku šansu preko Hamada, a onda smo primili jedan neshvatljiv gol. Još mi nije jasno što se tu dogodilo. Lopta je letjela 70 metara, stalno sam čekao da netko izađe na Grujevića, a on je to lijepo primio, poveo, ubacio, Laukžemiš zabio… Šokiralo nas je to, nije jednostavno vratiti se kad u drugoj minuti dobiješ gol – priznao je Jakirović.
Put prema povratku tražila je Gorica sve do 38. minute i izjednačenja, gola Aleksandra Jovičića glavom.
– Da, tražili smo se do sredine prvog poluvremena. Stavili smo Istru pod pritisak, imali smo i neke šanse, a na kraju uspjeli zabiti iz kornera. U poluvremenu smo se dogovorili da pokušamo još više stisnuti, zabiti brzi gol, međutim umjesto toga smo primili drugi. Iz jednog brzog auta, što nam se ponavlja, čin mi se, peti put, no treba reći i da je Močinić jako lijepo pogodio – nastavio je vrtjeti film utakmice Jakir.
Uveo je Mathieua umjesto Dvornekovića nakon te 62. minute, potom i Babeca umjesto Hamada, u posljednjih desetak minuta i Šrolera umjesto Čanađije…
– Probali smo sve sa zamjenama, promijeniti tijek utakmice, staviti protivnika pod pritisak, no Istra se jako lijepo branila. I usput krala vrijeme, što je normalno, nema tu nikakvih zamjerki… Na kraju smo u toj ludoj završnici, kad praktički čekaš kraj, uspjeli izjednačiti tim golom Cherifa u 95. minuti… I moram biti jako zadovoljan što nismo izgubili utakmicu – nije okolišao Sergej.
Na terenu je po završetku utakmice došlo do velike gužve, no sve se ipak brzo smirilo… Foto: Duško Marušić/PIXSELL
Kad je sve već bilo gotovo, kao posljednji začin došla je situacija koja je mirisala na opću tučnjavu, no sve se brzo ipak smirilo.
– Normalno da su tenzije ogromne, visoke, da su igrači Istre ljutiti, pa dođe do takvih stvari. Pretpostavljam da je tako bilo, na temelju onoga što sam doživljavao kao igrač… Bitno je da nije bilo nikakvog udaranja, jer svima im je poslije bilo žao, a na kraju su se mirno razišli u svlačionice – zaključio je Jakirović.
A onda je na red došao njegov kolega, ali i prethodnik na goričkoj klupi Ivan Prelec. Zagrlili su se i prije i poslije utakmice, Jakir i Prela u odličnim su odnosima, ali raspoloženje im je ovoga puta bila potpuno drukčije.
– Teško je naći prave riječi u ovom trenutku, svima nam je zaista nevjerojatno teško. Ne znam kome smo se i kako zamjerili, ali očito se događa nešto što nam ne da da napravimo iskorak. Ulažemo užasno puno truda, a nikako da se to vrati. U tom smislu, jako je teško u ovom trenutku biti igrač Istre, trener Istre, član stožera… Međutim, sport svakodnevno piše nekakve romane, a tako je bilo i ovoga puta – rekao je uvodno Prelec.
Posljednju pobjedu s Istrom upisao je još davnog 3. kolovoza, od tog dana doživio sedam poraza i izborio šest remija, ali činjenica je da ga na njegovu putu sreća definitivno ne prati. Kao što ga, realno, nije pratila ni ovoga puta.
– Dobro smo otvorili utakmicu, zabili gol, a nakon toga smo u fazi napada prestali raditi ono u čemu smo dobri. Počeli smo preskakati igru, a to više odgovara Gorici, koja ima fizički snažnije igrače, zbog čega nismo uspjeli kontrolirati igru na terenu. U drugom poluvremenu to smo promijenili, uspostavili smo kontrolu utakmice, više ne nametnuli, no naravno da je nemoguće očekivati da Gorica, s obzirom na svoju kvalitetu, neće stvoriti poneku šansu. Nekako sam dojma da smo na kraju zaslužili ta tri boda koja, eto, ponovno nismo osvojili – uzdahnuo je Prelec.
Puno je nervoze prisutno u Puli, lokalni mediji udaraju na sve strane, bez previše smisla, ali udaraju… Navijači se ljute, misleći valjda da bi se s ovim igračima trebala igrati Liga prvaka, a Prela i njegov pomoćnik Cico Grlić u svemu tome pokušavaju balansirati. I raditi najbolji mogući posao.
– Jedino što možemo u ovom trenutku je nastaviti ‘rudariti’, druge nam nema, a ja vjerujem da ćemo u jednom trenutku uspjeti preokrenuti stvari u našu korist. Pa da i bodovno sve bude drukčije – uzdahnuo je još jednom za kraj.
Nelli Komljenović, članica AK Maraton Velika Gorica, osvojila je naslov državne prvakinje Hrvatske u višeboju za limačice na Prvenstvu Hrvatske za mlađe uzraste održanom u Zagrebu.
Do zlata je stigla nakon tri discipline i ukupno osvojenih 1410 bodova. Natjecanje je otvorila utrkom na 200 metara, gdje je s vremenom 28,36 sekundi osvojila drugo mjesto i odmah se uključila u borbu za vrh. Najbolji rezultat ostvarila je u skoku u dalj, u kojem je s odličnih 4,83 metra bila najbolja među konkurencijom i preuzela vodstvo u ukupnom poretku.
Naslov prvakinje potvrdila je u završnoj disciplini, bacanju vortexa, gdje je hicem od 41,95 metara ponovno završila na drugom mjestu, što joj je bilo dovoljno za ukupnu pobjedu i državno zlato.
Sjajnu formu Nelli je pokazala i samo dva dana ranije na Erste plavoj ligi. Tamo je osvojila prvo mjesto na 60 metara s rezultatom 9,10 sekundi, a zatim slavila i u skoku u dalj s novim odličnim nastupom od 4,85 metara.
Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu u organizaciji Sportskog plesnog kluba VEGA u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici otvoren je jučer (subota, 23.05.2026.) kvalifikacijama u 10 sati i finalnim nastupima od 18 sati.
Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Joliæ/cityportal.hr
Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Preko tisuću natjecatelja u deset natjecateljskih kategorija natječe se u dobnim uzrastima od djece do seniorskih formacija i parova. Danas su kvalifikacije, kao i jučer, od 10 sati, a finalni nastupi od 18 sati.
Poraz za kraj: ‘Nogomet nikad ne laže, tamo smo gdje trebamo biti’
Nogometaši Gorice poraženi su 2-0 od Rijeke na Rujevici u posljednjem kolu SuperSport HNL-a. Goričani su na kraju završili na osmome mjestu, s dva boda manje od petoplasirane momčadi…
Pravih ljetnih 28 stupnjeva dočekalo je nogometaše Gorice na Rujevici, zajedno s igračima Rijeke, koji su se nadali i vjerovali da na kraju ipak nekako mogu do trećega mjesta. Gorica je, s druge strane, pobjedom mogla do petoga mjesta u prvenstvu, što bi bio uspjeh kakav nismo doživjeli od one sezone kad je Gorica porazom upravo na Rujevici skliznula na peto mjesto i ostala bez povijesnog plasmana u Europu.
Ovoga puta ulog nije bio toliko velik, ali očekivano je bilo vidjeti nogometaše koji su motivirani bez obzira na činjenicu da je riječ o zadnjih devedeset minuta u sezoni. Takvi su Riječani i Goričani i bili, no teško je ovu utakmicu u bilo kojem smislu svrstati među nogometne događaje koji će se pamtiti. Dapače, sve je riješeno u dva poteza, utakmica je bila lišena velikog broja prilika i uzbuđenja, a pogotovo se to odnosi na uzbuđenja pred riječkim vratima.
Gorica je bila bez Pršira, Čabraje i Filipovića, pa su ispred Matijaša startali Leš, Perić i Moustapha, na bokovima Trontelj i Bogojević, a u sredini Kavelj, Pozo, Pavičić i mladi Stjepan Kučiš u Prširovoj ulozi. U vrhu napada, s kapetanskom trakom oko ruke, i ovoga je puta startao Ante Erceg.
U prvom poluvremenu takva je Gorica limitirala Rijeku na jednu opasniju situaciju, u kojoj je sjajno reagirao Matijaš, dok s druge strane opasnosti nije bilo. Nije ih pred riječkim vratima bilo previše ni u nastavku, dok je Rijeka sve riješila – “američki”! Amer Gojak pogađao je u 66. i 84. minuti, golovi da ne znaš koji je ljepši, da li zakucavanje u rašlje za 1-0 ili bomba koja je od prečke ušla za konačnih 2-0…
Ukratko, utakmica nakon koje će navijačima Gorice dobro sjesti to što je sezona završila. A i treneru će odmor dobro doći.
– Bili smo dosta stabilni u prvom poluvremenu, dosta dobri defenzivno, međutim imali smo četiri-pet situacija za kontranapad kakve očito ne znamo rješavati – krenuo je u analizu Mario Carević, pa nastavio:
– To nam je nekako i ogledalo cijele sezone. Ponavljam se u ovim izjavama nakon utakmice, stalno pričam iste stvari, ali to je činjenica. Moraš takve situacije odraditi tako da uputiš udarac, da golman mora reagirati, da uđeš u highlightse… Tu smo nedorečeni i za sljedeću sezonu ćemo sigurno tražiti pojedince koji će nam pomoći. Moramo to i trenirati, iako je teško trenirati donošenje odluka.
Mario Carević ove je sezone postao najdugovječniji trener u prvoligaškoj povijesti Gorice… Foto: Slavko Midžor/PIXSELL
Naravno da je Carević razmišljao i o tablici.
– Da smo pobijedili, završili bi peti, što bi trebalo biti ogroman motiv, a da smo uzeli i bod, bili bismo sedmi. Ovako smo završili na osmome mjestu – slegnuo je ramenima trener Gorice, koji je s takvim učinkom na kraju zadovoljan.
– Vratit ću se malo na početak sezone. Otišlo nam je 25 igrača, morali smo raditi totalno novu selekciju i ja sam na kraju mogu biti zadovoljan sa izvedbom i rezultatom. Moglo je to biti i bolje, jer kad vratim film, prosuli smo puno bodova zbog promašenih šansi, penala… A opet, najiskrenije rečeno, nogomet nikad ne laže. Nogomet je nakon tih 36 kola u pravu i to je nekakva naša realnost. Da, dojam je da smo igrali puno bolje nego što to govori broj bodova, ali očito nam nešto fali za nešto više.
Dotaknuo se za kraj i pitanja pobjedničkog mentaliteta…
– Taj mentalitet pobjednika gradi se kroz više prijelaznih rokova, moramo raditi doselekciju i točno znamo što nam treba. Nadam se da ćemo uspjeti dovesti neke nove igrače, da ćemo ući u pripreme kako treba i biti bolji u tim segmentima sljedeće godine – zaključio je Carević.
Ostali bez finala u velikoj borbi: ‘Gorica igra najljepši rukomet u Hrvatskoj!’
Rukometaši Gorice poraženi su 30-26 od Nexea u polufinalu Kupa Hrvatske, u utakmici u kojoj su Goričani oduševili izvedbom. Rezultat nije bio najbolji mogući, ali nova prilika stiže uskoro
U jednom od najljepših i najuzbudljivijih polufinala hravtskog rukometnog kupa, Nexe je bilo bolje od naše Goricu i tako je nakon tri godine posta ponovno došlo do finala. Bila je to čvrsta, velika borba s brojnim izjednačenjima i promjenama u vodstvu. Odluka je pala u posljednjih šst minuta, kada su Našičani svojom obranom slomili odličnu Goricu.
Ako je bilo za suditi prema međusobnim susretima Gorice i Nexea ove sezone, gdje je svaki klub slavio na svom terenu, onda je drugi polufinalni susret Kupa u Poreču trebao biti jako zanimljiv. Navijački tabori bili su također, na svojim mjestima i to dosta glasni, što je cijelom polufinalu davalo poseban ugođaj. Na obje strane vidjeli smo obrane 6-0. I vrlo strpljive, dugačke napade sve dok se ne izgradi prilika za čist udarac.
Nexe je doživjelo ozbiljan udarac i šok, u ranoj fazi utakmice jer je Tin Lučin zbog grubog nasrtaja u kontri već u četvrtoj minuti dobio izravni crveni karton. To je nesumnjivo dalo krila Goričanima, koji su u šestoj minuti prvi put poveli (3:2).
Vratari su na obje strane na početku bili sjajni. U prvih deset minuta postignuo je samo osam pogodaka, po četiri na svakoj strani. Gorica je nekako lakše dolazila do prostora za udarac. U 15. minuti prvi put su došli do dva pogotka viška (7:5).
Kada su pak, drugi put to ostvarili, Nexe se trgnulo, pojačalo obranu, brzo odgovorilo i s četiri pogotka te preuzelo vodstvo (8:10). A sve su to napravli za samo tri i pol minute. Gorica je na to odgovorila igrom sedam na šest. I uspjeli su u 25. minuti stići do novog izjednačenja (12:12).
Klupa Nexea odmah je reagirala minutom predaha. Kako je Gorica u završnici ostala s igračem manje, iskusni rukometaši iz Našica to su iskoristili i još jednim pogotkom došli do plus dva 13:15). Ali i oni su u zadnjih pet sekundi s igračem manje pa Gorica uspijeva zabiti svoj 14. pogodak i na poluvremenu imamo rezultat s minimalnim zaostatkom (14:15). Marin Sorić imao je sedam, a Marce Jastrzebski pet obrana u prvih 30 minuta.
Gorica je iskoristila svoj prvi napad u nastavku s igračem više i postigla dva pogotka te preuzela vodstvo (16:15). Trener Nexea Saša Barišić Jaman na teren je poslao Manuela Štrleka, a na vrata Mihaila Radovanovića. I, nažalost, dobio je ono što je očekivao. S tri jako teške obrane, Radovanović je omogućio suigračima da minus pretvore u plus (17:18) u 38. minuti. A Štrlek je jednu kontru pretvorio u svoj prvi pogodak.
Gorica se ponovno vratila igri sedam na šest. I uspjela zadržati korak s Nexeom. Kako je vrijeme odmicalo, dueli su postajali sve čvršći i žešći. Lagana nervoza uvlačila se na obje strane. Svaki promašaj, izgubljena lopta ili vratarska obrana mogla je biti od presudne važnosti.
Točno na sredini drugog poluvremena, Našičani su propustili priliku da odu na dva razlike. Pa su na sve to propustili realizirati sedmerac, ili bolje rečeno Marin Sorić je sjajno reagirao, upisao svoju 11. obranu, i do neba podigao samopouzdanje svojih suigrača.
Gorica nije odustajala od igre sedam na šest. I Nexe je to triput uspjelo kazniti pa je na ulasku u posljednjih deset minuta povelo s tri razlike (22:25). Bila je to najveće prednost neke ekipe u susretu. Matej Mišković je odmah pozvao minutu predaha.
Momčad mu je odgovorila na pravi način i s tri pogotka u nizu, za manje od dvije minute, stigla do 17. izjednačenja u susretu. Sada je morala reagirati klupa Nexe a s minutom odmora, jer do kraja je ostalo manje od osam minuta.
U posljednje četiri minute tako se ušli s rezultatom 25:27. Snovima Goričana da mogu do finala presudio cepelin Aleksandra Cenića dvije i pol minute prije kraja, kada su Našičani otišli na plus tri (25:28). Na kraju je završilo +4 (26:30), uz ocjenu da smo gledali jedno od najuzbudljivijih polufinala posljednjih godina. Marin Sorić sa 14 obrana bio je sjajan. Hrvoje Ceković postigao je osam, a Bruno Mlakar pet pogodaka za Goricu. Kod Nexea najbolji Aleksandar Cenić sa 6 pogodaka. Po pet su postigli Ivan Barbić i Ognjen Cenić.
– Možda su Zagreb i Nexe najjače momčadi u državi, ali najljepši rukomet igra Gorica – rekao je trener Nexea Saša Barišić Jaman i dao veliki kompliment Mateju Miškoviću i njegovim igračima.
I lijepo je to, ali još ljepše bilo bi da je Gorica uspjela. Ovoga puta nije, što ne znači da neće već prvom sljedećom prilikom… Gorica i Nexe, naime, borite će se i za treće mjesto u prvenstvu.