Jakir: Uh, moram biti zadovoljan…; Prelec: Ne znam kome smo se zamjerili…
Nevjerojatno je kako smo primili prvi gol, a kod drugog smo opet loše reagirali na ubacivanje iz auta, već peti put…, analizirao je trener Gorice Sergej Jakirović, dok je njegov kolega s klupe Istre, Ivan Prelec, pokušao pronaći riječi nakon ludog raspleta
Tako je svoj osvrt na sve ono što se događalo u petak na pulskoj Aldo Drosini započeo trener Gorice Sergej Jakirović. I zapravo rekao sve što je trebalo reći. Za detaljne i opsežne analize bit će i boljih trenutaka, teško je bilo sve to zbrojiti u jedan dojam samo nekoliko minuta nakon što je završila utakmica koja je počela golom domaćina, nastavljena izjednačenjem i novim vodstvom Istre, a završena nevjerojatnim golom Cherifa i velikom gužvom na terenu, u kojoj je sudjelovala većina igrača.
– Već na otvaranju promašili smo veliku šansu preko Hamada, a onda smo primili jedan neshvatljiv gol. Još mi nije jasno što se tu dogodilo. Lopta je letjela 70 metara, stalno sam čekao da netko izađe na Grujevića, a on je to lijepo primio, poveo, ubacio, Laukžemiš zabio… Šokiralo nas je to, nije jednostavno vratiti se kad u drugoj minuti dobiješ gol – priznao je Jakirović.
Put prema povratku tražila je Gorica sve do 38. minute i izjednačenja, gola Aleksandra Jovičića glavom.
– Da, tražili smo se do sredine prvog poluvremena. Stavili smo Istru pod pritisak, imali smo i neke šanse, a na kraju uspjeli zabiti iz kornera. U poluvremenu smo se dogovorili da pokušamo još više stisnuti, zabiti brzi gol, međutim umjesto toga smo primili drugi. Iz jednog brzog auta, što nam se ponavlja, čin mi se, peti put, no treba reći i da je Močinić jako lijepo pogodio – nastavio je vrtjeti film utakmice Jakir.
Uveo je Mathieua umjesto Dvornekovića nakon te 62. minute, potom i Babeca umjesto Hamada, u posljednjih desetak minuta i Šrolera umjesto Čanađije…
– Probali smo sve sa zamjenama, promijeniti tijek utakmice, staviti protivnika pod pritisak, no Istra se jako lijepo branila. I usput krala vrijeme, što je normalno, nema tu nikakvih zamjerki… Na kraju smo u toj ludoj završnici, kad praktički čekaš kraj, uspjeli izjednačiti tim golom Cherifa u 95. minuti… I moram biti jako zadovoljan što nismo izgubili utakmicu – nije okolišao Sergej.
Na terenu je po završetku utakmice došlo do velike gužve, no sve se ipak brzo smirilo… Foto: Duško Marušić/PIXSELL
Kad je sve već bilo gotovo, kao posljednji začin došla je situacija koja je mirisala na opću tučnjavu, no sve se brzo ipak smirilo.
– Normalno da su tenzije ogromne, visoke, da su igrači Istre ljutiti, pa dođe do takvih stvari. Pretpostavljam da je tako bilo, na temelju onoga što sam doživljavao kao igrač… Bitno je da nije bilo nikakvog udaranja, jer svima im je poslije bilo žao, a na kraju su se mirno razišli u svlačionice – zaključio je Jakirović.
A onda je na red došao njegov kolega, ali i prethodnik na goričkoj klupi Ivan Prelec. Zagrlili su se i prije i poslije utakmice, Jakir i Prela u odličnim su odnosima, ali raspoloženje im je ovoga puta bila potpuno drukčije.
– Teško je naći prave riječi u ovom trenutku, svima nam je zaista nevjerojatno teško. Ne znam kome smo se i kako zamjerili, ali očito se događa nešto što nam ne da da napravimo iskorak. Ulažemo užasno puno truda, a nikako da se to vrati. U tom smislu, jako je teško u ovom trenutku biti igrač Istre, trener Istre, član stožera… Međutim, sport svakodnevno piše nekakve romane, a tako je bilo i ovoga puta – rekao je uvodno Prelec.
Posljednju pobjedu s Istrom upisao je još davnog 3. kolovoza, od tog dana doživio sedam poraza i izborio šest remija, ali činjenica je da ga na njegovu putu sreća definitivno ne prati. Kao što ga, realno, nije pratila ni ovoga puta.
– Dobro smo otvorili utakmicu, zabili gol, a nakon toga smo u fazi napada prestali raditi ono u čemu smo dobri. Počeli smo preskakati igru, a to više odgovara Gorici, koja ima fizički snažnije igrače, zbog čega nismo uspjeli kontrolirati igru na terenu. U drugom poluvremenu to smo promijenili, uspostavili smo kontrolu utakmice, više ne nametnuli, no naravno da je nemoguće očekivati da Gorica, s obzirom na svoju kvalitetu, neće stvoriti poneku šansu. Nekako sam dojma da smo na kraju zaslužili ta tri boda koja, eto, ponovno nismo osvojili – uzdahnuo je Prelec.
Puno je nervoze prisutno u Puli, lokalni mediji udaraju na sve strane, bez previše smisla, ali udaraju… Navijači se ljute, misleći valjda da bi se s ovim igračima trebala igrati Liga prvaka, a Prela i njegov pomoćnik Cico Grlić u svemu tome pokušavaju balansirati. I raditi najbolji mogući posao.
– Jedino što možemo u ovom trenutku je nastaviti ‘rudariti’, druge nam nema, a ja vjerujem da ćemo u jednom trenutku uspjeti preokrenuti stvari u našu korist. Pa da i bodovno sve bude drukčije – uzdahnuo je još jednom za kraj.
Igrači bivši, gdje ste? Jedan zabija, drugi završio karijeru, treći našao klub…
Bivši igrač Gorice Cherif Ndiaye blista u dresu Senegala na Afričkom kupu nacija, bivši igrač Gorice Dino Štiglec zaključio je igračku karijeru, a bivši igrač Gorice Valentino Majstorović konačno je pronašao rješenje…
Dok apstiniramo od HNL-a i uživamo u dvoranskom nogometu, stignemo ispratiti i sve druge aktualne sekvence iz svijeta nogometa, a poveznice s Goricom iskaču svako malo. Dođe do toga čak i na Afričkom kupu nacija, gdje briljira Cherif Ndiaye. U dresu Senegala bivši napadač Gorice se specijalizirao za točke na i, pa je tako zabio za konačnih 3-0 protiv Bocvane u prvoj i za konačnih 3-0 protiv Benina u zadnjoj utakmici skupine.
Zanimljivo je s vremena na vrijeme baciti pogled na karijere bivših igrača Gorice nakon odlaska iz Turopolja, ima tu različitih priča i sudbina, pri čemu je dobar dio karijera i završen. Nogomet tako više ne igra Joey Suk, u stožeru Radomira Đalovića je Igor Čagalj, na funkciji u klubu Matija Dvorneković… A tom se društvu nogometnih penzionera po novome pridružio i Dino Štiglec!
Zagrepčanin koji je u Goricu došao one “Sopićeve zime”, usred potrage za frajerima koji će izvući najtežu sezonu u klupskoj prvoligaškoj povijesti, a pomalo je i čuvena postala ona priča kako su direktor Brkljača i trener Sopić sreli Štigleca u jednom Shopping centru i odmah reagirali…
Iz Gorice je Štiglec otišao u ljeto ove godine, nakon šest mjeseci bez ijedne odigrane sekunde, pa je proljeće u većoj mjeri koristio za odrađivanje prakse u omladinskoj školi Gorice, budući da je upisao trenersku akademiju. Nogomet mu se, međutim, i dalje igrao, pa je prihvatio poziv ambicioznog trećeligaša Mladosti iz Ždralova. Odradio je dobru jesen, iako je njezin finiš propustio zbog ozljede, da bi u danima prije Božića objavio da je kraj.
“Dragi moji… Kad sam razmišljao o ovom trenutku, nisam mislio da će tako brzo doći. Stara garda bi uvijek govorila da karijera prođe u trenu. Rekli bi šuti, radi, uživaj i sve će doći na svoje. Naravno, nisam vjerovao, ali svemu dođe kraj, pa tako i moj. Vrijeme je za druge momke”, objavio je Štiglec na društvenim mrežama.
“Uvijek se postavlja pitanje što najviše ostaje iza nas? Rekao bih lijepi i oni manje lijepi trenuci. Jer, što je nogomet? Puno rada, odricanja, padova, ozljeda, stresova, razočaranja, a onda opet to isto, i onda – boom! U trenutku zaboraviš na sve loše i shvatiš da je to ono što si želio kao klinac. Ono na čemu sam neizmjerno zahvalan je nezaboravno iskustvo i putovanje koje sam dobio kroz svoju karijeru i klubove u kojima sam igrao: Zagreb, Vrapče, Lučko, Slaven Belupo, Olimpija, Slask Wroclaw, Hapoel Haifa, Gorica i Mladost Ždralovi.
Hvala svim mojim bivšim trenerima i sportskim djelatnicima, a posebno mojim bivšim suigračima, s kojima imam uspomene za cijeli život. Oni koji su najviše trpjeli su naravno moji najmiliji, moja obitelj!! Bez njih ne bi bilo ni mene. Sad konačno mogu gledati utakmice u miru svaki vikend. Mislim da je na kraju svake priče najbitnije da je čovjek zadovoljan i miran, a ja to definitivno jesam! Vjerujem i siguran sam da se vidimo u nekoj drugoj priči jer život ovime ne završava, nego tek počinje…”, poručio je 35-godišnji Štiglec, kojeg je u Ždralovima “naslijedio” Dario Čanađija, povratnik u klub u kojem je i krenuo.
Novo poglavlje otvorio je i njegov prijatelj i dojučerašnji suigrač Valentino Majstorović. Nakon velikog egzodusa iz svlačionice Gorice ovog ljeta nove su klubove pronašli svi igrači koji su napustili Goricu, svi osim dobrog dečka Majstora. Prilike koje su se otvarale nisu zadovoljavale njegove ambicije i čekao je sve do ove zime, kad je stigao poziv iz Posušja. Pojačat će tako BiH premijerligaša, zajedno s dojučerašnjim golmanom Lokomotive Zvonimirom Šubarićem.
Na 33. Kup HVIDR-a u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici u tri dana (od 28. do 30.12.2025.) odigrano je 20 utakmica, kompletno prvo kolo.
Velika Gorica, 30.12.2025. 33.Kup HVIDR-a, 01.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 30.12.2025. 33.Kup HVIDR-a, 01.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Slijedi pauza od tri dana, slijede fešte za doček nove 2026. godine i produženo slavlje, a nastavak turnira je 03. siječnja 2026. godine. Na programu je deset utakmica repesaža u kojima će poražene ekipe u prvom kolu imati još jednu priliku da se kvalificiraju u nastavak natjecanja, u nokaut fazu.
Velika Gorica, 30.12.2025. 33.Kup HVIDR-a, 01.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 30.12.2025. 33.Kup HVIDR-a, 01.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 30.12.2025. 33.Kup HVIDR-a, 01.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Jučerašnje utakmice prvog kola bile su zanimljive i vrlo efikasne, postignuto je 30 golova na 6 utakmica. Nakon prvih petnaest minuta i početkom drugog poluvremena CB Alkar Ekoobrada (veteranska momčad VG Boys) bila je u rezultatskom minusu od dva gola.
Velika Gorica, 30.12.2025. 33.Kup HVIDR-a, 01.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 30.12.2025. 33.Kup HVIDR-a, 01.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 30.12.2025. 33.Kup HVIDR-a, 01.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 30.12.2025. 33.Kup HVIDR-a, 01.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Sve se preokrenulo u završnici kada je Tomislav Škrinjarić smanjio na 1:2, a onda je Galonja s dva gola riješio susret u korist veterana. Za poražene dvostruki strijelac bio je Nikola Kos.
Galerija fotografija
33.Kup HVIDR-a 2025. (28.12.2025. – 11.01.2026.)
Rezultati 01.kolo (30.12.2025.): Crofna – Elektroluč Solar 0:6, Slane Srdele – Leograd 3:4, Knjigovodstvo Šimičić & Trgovine Aldi – CB Alkar Ekoobrada 2:3, Gorenc Transporti – Agrad Projekt 1:4, Oštri Ćošak VG – Boemi 0:3, CB Domino – Tim Med 0:4.
Rezultati 01. kolo (29.12.2025.): Pitstop Autoservis – Frida CB 6:0, Kos Prijevoz – Briza Foča Derventa 3:2, DS King – Marmis Croatia 5:1, MNK Tornado – Otpremnik Zagreb 1:4, Stridon Promet – Mlade nade 5:0, Blendz Barber Studio – Mili Mont 0:8, Musculus Gym & MBE Sesvete – Zelengaj 1:2.
Vratija se Šime! U zelenom dresu Jelačića opet je gospar Antoni…
Antoni Prizmić (26) nosio je dres Jelačića od 2018. do 2022. godine, nakon čega je tri godine proveo u austrijskim nižim ligama, a sad se vraća u Turopolje, u mjesto u kojem se osjeća kao kod svoje kuće…
Baš kao što je onomad radio Herr Otto Barić u svojim klubovima, danas u Vukovini radi Herr Tomislav Škrinjarić.
– Fale mi još dva igrača!
Tako je imao običaj govorio Otto, a kao da je tako nekako u zadnje vrijeme govorio Tomo, koji je očito imao i jedan dodatak:
– Samo, ako nije problem, da obojica dođu do Nove godine…
Budući da je trenerova želja ljudima iz Jelačića zapovijed, dva igrača došla su već prije Nove godine! Prvi je, doduše, više vezan za Svetog Nikolu, jer Antonija Ćosića “banovi” su dobili kao dar u čizmicu još početkom prosinca, da bi u posljednjim danima 2025. godine stigla i nova objava.
“Ima li boljeg načina za početak Nove godine od novog pojačanja? Ili bolje reći “starog”? S ponosom možemo reći – vratija se Šime! Naš Antoni Prizmić, koji se vraća iz Austrije u sjajnoj formi, kao drugi strijelac lige, ponovno se pridružuje našim redovima!”, pohvalili su se iz Vukovine.
Tonija, kako ga u Vukovini zovu, lokalni nogometni kibici jako dobro pamte iz razdoblja od 2018. do 2022. godine. Taj je četverogodišnji mandat Prizmić odradio upravo na igralištu pokraj groblja, i to u velikom stilu. Riječ je o Dubrovčaninu koji se uz isto to igralište osjećao kao da šeta svojim Stradunom, jer tu je zaista bio kao doma, pa i ne čudi što je na odlasku obećao ono što je sad i ispunio:
– Vratit ću se prije ili kasnije!
Vratio se nakon tri godine. Igrao je u međuvremenu za Austriju Rohbrunn i za Wolfau, vrlo uspješno, a sad je, s napunjenih 26 godina, odlučio da je vrijeme da se vrati u domovinu. Odabrao je poznato okruženje i nema dvojbe da će u svakom smislu biti vrijedan dodatak svlačionici pod ravnanjem trenera Škrinjarića. Koji će sad, baš kao i dobri stari Otto nekoć, imati nešto za dodati:
– E, super je ovo, ali… Sad mi trebaju još dva igrača.
Kako stvari stoje, želje će mu se vrlo brzo i ostvariti, budući da ekskluzivno doznajemo kako ovo ni slučajno nije posljednji čin u procesu osnaživanja kadra za proljetne izazove u “premijerki”…
Bajka sa sjevera: Cure iz Udarnika stvarale uspomene i – osvojile zlato!
Mlade rukometašice Udarnika proteklih su dana uživale u sudjelovanju na turniru u švedskom Lundu, na kojem su bile čak 843 ekipe. Jedan od pehara na kraju ove priče ide upravo u Veliku Goricu!
Dan nakon Božića, i dalje djelomično opterećene posljedicama blagdanske trpeze, mlade rukometašice Udarnika otputovale su u Švedsku, na jedan od najvećih turnira ovoga tipa u svijetu. Nevjerojatno 843 ekipe doputovale su na jug Švedske, u grad Lund, gdje su se tražili najboljih u svakoj od kategorija. Udarnik je u tu priču upao sa dvije svoje ekipe, na put su krenule U-12 i U-15 selekcija, a dan prije Nove godine cure će se kući vratiti s doživljajima koji će se prepričavati i sa – zlatnim medaljama!
Za nijansu uspješnija ove je godine bila selekcija U-15, koja je oduševljavala praktički tijekom cijelog turnira. Na kraju grupne faze nije bilo sreće, u krugu od tri ekipe s istim brojem bodova naše su cure izvukle najkraću slamku i završnice na trećemu mjestu. Otišle su tako u B turnir, kroz koji su suvereno gazila sve do finala. Pa nastavile u istom stilu! Norveški Storhamar pao je rezultatom 17-14 i pehar za pobjednika “utješnog” turnira putuje u Veliku Goricu.
“Ovakvi turniri donose puno više od same igre. Putovanja, zajedničko vrijeme, nova iskustva i utakmice protiv ekipa iz cijelog svijeta jačaju timski duh i dodatno grade ovu ekipu. Lundaspelen je prilika za rast, učenje i stvaranje uspomena koje ostaju za cijeli život”, ponosno su objavili iz ŽRK Udarnika.
Sličan put imala je i selekcija U-12, koja je također završila na trećemu mjestu u svojoj skupini, pa je i ovdje slijedila borba kroz B turnir. I mlađa Udarnikova ekipa pokazala je jako puno, ali nedostajalo je i malo sreće da bi se na kraju došlo do medalje. Unatoč tome što medalje nisu pronašle svoje mjesto u prtljagi, razloga za zadovoljstvo bilo je i više nego dovoljno.
“Rezultat je važan, ali ono što naše djevojke ovdje dobivaju daleko nadilazi konačan ishod,uče kako s ponosom nositi boje svoga kluba, grada i države te kako sport gradi karakter, prijateljstva i snove. Lundaspelen za njih nije samo turnir, već dio jednog posebnog sportskog puta koji ostavlja uspomene i iskustva za cijeli život”, poruka je iz kluba za ovu generaciju.
Djevojke su se družile po cijele dane, natjecale se u sportu kojeg najviše vole, a stigle su i otići na izlet do obližnjeg Malmöa… Kad se na sve to nadodaju i zlatne medalje za kraj, ispada da stvarno nije slučajno da se cijeli ovaj projekt čiji je Udarnik dio zove – uspomene za cijeli život!
Tiha zimska pauza: Goričani kreću 3. siječnja, potraga za pojačanjima u tijeku
Nogometaši Gorice ulaze u posljednju fazu dvotjedne zimske stanke, odmah nakon Nove godine kreću na posao, a u prvim danima 2026. godine doznat ćemo i što će se mijenjati po pitanju kadra…
Dok svi mi ostali ovih dana ispraćamo godinu koja je, eto, stigla i do svog pretposljednjeg dana, nogometaši Gorice polako ispraćaju svoj kratki zimski odmor. Dočekat će novu godinu, drugog dana 2026. će se još moći i odmoriti od dočeka, a već 3. siječnja trener Mario Carević će prozvati imena igrača pozvanih na pripreme za proljetni dio sezone. I dalje neizvjesne sezone, u jesenskom dijelu prožete usponima i padovima, a samim time i zima dobiva drukčiji smisao.
Posljednji Osijek ima pet bodova manje, u leđa Gorici gledaju i Vukovar te Lokomotiva, ali situacija ne dozvoljava ni trenutak opuštanja. Svjestan je toga i Carević, nije bez razloga odlučio krenuti s radom odmah nakon Nove godine, bez ikakvoga gubljenja vremena, a svjesni su toga i u klubu. Aktivnosti na tržištu sasvim sigurno traju, iako bilo kakvih potvrda o tome ovih dana nema. Još od priča o navodnim interesima za Kavelja i Pršira ništa nije “procurilo” u javnost, što i ne čudi osobito s obzirom na stil koji su odabrali novi čelni ljudi kluba.
Znamo da će pripreme krenuti 3. siječnja, da će se prvih pet dana trenirati na Gradskom stadionu, a od 8. do 17. siječnja gorička će ekspedicija biti u Umagu, u miru i tišini. Kući će se vratiti tjedan dana prije prve utakmice u proljetnom dijelu prvenstva, gostovanja kod Varaždina, nakon čega slijedi i domaći okršaj s Hajdukom…
Kako će Gorica izgledati u tim prvim utakmicama nastavka prvenstva, zasad je velika nepoznanica. S obzirom na količinu dostupnih informacija moguća su samo nagađanja, a u tu kategoriju spadaju i priče kako se radi na dovođenju novih opcija u napadačkom dijelu momčadi. To je i logično, jer Gorica je vodeća u ligi po broju propuštenih velikih prilika, nedostajalo je tu i hitrine među kandidatima za napadačke pozicije, što će reći da u ovom segmentu postoji značajan prostor za napredak.
U sredini igrališta je gužva, ne bude li odlazaka, tu velike potrebe za popunama i nema, ne bi možda bilo loše potražiti pojačanje i u obrani, koja je u 18 utakmica jeseni samo jedanput uspjela završiti utakmicu bez primljenoga gola, što se izravno veže i na vratara Davora Matijaša, koji je polusezonu završio s tim jednim jedinim “clean sheetom”.
U tom smislu, nije nemoguće da traje potraga i za novim rješenjem među vratnicama, budući da je Matijaš tijekom jeseni pokazao da mu nije lako ni jednostavno pratiti kriterije koje su postavili tipovi kao što su Kristijan Kahlina, Dominik Kotarski i Ivan Banić. Uostalom, odlaskom Karla Žigera u Sesvete ostala je Gorica na dvojici vratara, pa potreba za reakcijom u ovom smislu svakako postoji. Hoće li taj eventualni novi golman biti prva ili druga opcija, zasad je otvoreno pitanje…
Očekuje se, kao i u svakom prijelaznom roku, da će biti i odlazaka, ali tu također konkretnih najava niti imena nema ni u kuloarima. Nema dvojbe da ima onih koji su nezadovoljni minutažom i statusom, i među mlađim i među starijim igračima, opcije su i “pravi” odlasci i pronalaženje rješenja kroz posudbe, no po tom pitanju ćemo biti pametniji tog 3. siječnja, kad se momčad okupi prvog dana priprema.