Obrazovanje

Iz prve ruke: Nastava na daljinu je sjajna! Klinci uživaju, nastavnici su tu 0-24

Bila sam skeptična u početku, ali prvi tjedan pokazao mi je da moje dijete uživa u ovakvom praćenju nastave, da obaveze izvršava puno urednije nego ranije, a nastavnici zaslužuje sve pohvale za angažman koji pokazuju u ovakvom načinu praćenja nastave

Objavljeno

prije 5 godina

23. ožujka 2020.

Objavio/la

Suzana Majstorović

Prvi tjedan nastave na daljinu je iza nas. Inače sam optimist, ali u ovom slučaju bila sam uvjerena da je ta priča u startu osuđena na propast, kako nema šanse da to funkcionira, ali… Nikad ne reci nikad.

Ponedjeljak, dan prvi. Nastava na SPTV. Moj sin, inače polaznik petog razreda, zvao me najmanje dvadeset puta da mi kaže kako je to sve dosadno, ali i da pita zašto mora slušati uvod u razlomke i lekciju o fotosintezi kad je iz svega toga već pisao ispit. A povijest, pak, kaže, sluša lekciju unaprijed jer Grčku nisu završili, a sad tu sluša o Rimu. I cijeli dan sam o tome slušala, ali pregurasmo taj dan, kakav god bio.

Utorak, dan drugi. Razrednica šalje mailove roditeljima, s djecom komunicira putem WhatsAppa, putem Teamsa. Odgovara na milijun pitanja.

“Profesorice, meni ne radi ovo, meni ne radi ono, ja ne znam lozinku, mene neće spojiti, zašto ovo, zašto ono…”

I tako cijeli dan.

Probni dan da se vidi kako Teams funkcionira. Profesor iz hrvatskog šalje prve zadatke u virtualnu učionicu. Kod djece se osjeti uzbuđenje, ipak je to nešto novo, a uz to, to su tableti, mobiteli, laptopi, računala, pomagala koja ove generacije najviše vole. Moje inače totalno nezainteresirano dijete, kad su zadaće u pitanju, sve odrađuje bez da mu išta moram reći, a kamoli da mu stotinu puta ponavljam. Uzima i harmoniku i vježba, također bez pogovora. Blago sam u šoku.

Srijeda, dan treći. Spremam se na posao, kad trza moje čudo, kaže, idem s tobom. Gledam ga u čudu, ali obzirom je prvi ozbiljni dan rada preko Teamsa kažem mu da može, čisto da ga imam na oku. U osam ujutro već pola razreda nestrpljivo čeka početak nastave, tako i on. Javljaju se prvi profesori, prvi zadatci. Kako to sve ide! Savršeno! I sama ne mogu vjerovati. A moje dijete šuti i radi. Do završetka mog radnog vremena i on je sve završio. Sve je to ipak uzelo danak. Došao je kući i zaspao u trenu. Tri sata se nije budio. Navečer nam se javila profesorica harmonike, treba slati uratke da se vidi što rade kod kuće. I opet bez pogovora, harmonika u ruke i mama snimaj. U čudu i profesorica i mama. Zašto čudo nas dvije najbolje znamo.

Četvrtak, dan četvrti. Pokušavam ujutro biti što tiša i neprimjetnija, ali kad je osjetio da izlazim, skočio je iz kreveta i opet hoće sa mnom. Idem ja, dođi za mnom. To je bio dogovor. Kad već ima volju. I opet sve kao i dan prije, sjedi, radi, ne znaš da je tu. I da, ne mogu vjerovati, ali možda ova nastava dosnese i nešto dobro. I danas sve funkcionira kako treba, nema poteškoća, ako se odmah ne može u neku datoteku, može se za koju minutu. Nema prigovora.

Petak, dan peti. Posljednji dan virtualne nastave za ovaj tjedan. Entuzijazam ne popušta. Sve se radi na vrijeme, ali i prije rokova. Ni ovaj dan ništa nije zapinjalo u sustavu.

Nakon prvih tjedan dana ovakve nastave, moram reći da su sve moje sumnje s početka pale u vodu. Ovo je odličan način da djeca koliko-toliko prate gradivo i da im godina ne propadne. Moram pohvaliti sve profesore jer su dostupni doslovno od 0-24 sata, odgovaraju na sva moguća i nemoguća pitanja, puni su strpljenja i razumijevanja. I ne možeš drugo nego biti sretan i zahvalan što takvi ljudi obrazuju tvoje dijete. Djeca, s druge strane, marljivi kao pčelice, zreli i odgovorni, svjesni situacije. Ne koriste priliku da bi zabušavali, nego baš kao da su fizički u učionicama sa svojim profesorima.

Imamo još najmanje tri tjedna nastave na daljinu ispred sebe. To je ono što znamo. A ono što nakon prvog tjedna možemo zaključiti je da, koliko god pričali kako u ovoj državi puno toga nije kako treba, sustav obrazovanja je itekako dokazao da je dorastao najvećim izazovima. Jer u svega dva, tri dana je sve ovo organizirano. I radi. Radi kao da je to nešto svakodnevno, potpuno normalno. I zato pljesak za sve djelatnike u obrazovanju, ali i našu djecu, koja će iz svega ovoga, sigurna sam, izaći puno povezaniji i drugačije će gledati na svijet oko sebe.

A do tada – ostanite doma!

Povezane teme:hotnews koronavirus škola na daljinu

Obrazovanje

Poticaj obrtništvu – Grad stipendira učenike koji se obrazuju za deficitarna zanimanja

Prijave traju do 30. rujna!

Objavljeno

prije 7 dana

9. rujna 2025.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Unazad desetak godina velika je potražnja za radnicima – školovanim zidarima, stolarima, ličiocima…čija su zanimanja, radi popularnosti onih digitalnih, tijekom godina postala deficitarna.

No, polako se vraća interes budući da su potražnja i nedostatak, rezultirali povećanjem cijene rada, tako da učenici sve više biraju takva zanimanja koja će im donijeti financijsku sigurnost u budućnosti.

Značajnu podršku obrazovanju daje i Grad Velika Gorica koji iz proračuna izdvaja sredstva i za stipendiranje učenika koji se odlučuju za obrazovanje u deficitarnim zanimanjima, a s početkom nove školske godine objavljen je novi natječaj za učenike prvih razreda.

Dodijelit će se 50 stipendija u iznosu od 100 eura mjesečno za učenike u trogodišnjem programu obrazovanja, a prijave traju do 30. rujna.

Nastavite čitati

Obrazovanje

Emili u Vukovini! Nova avantura male šminkerice

„Tražili smo svoje ime na ploči i dobili medaljicu“

Objavljeno

prije 7 dana

9. rujna 2025.

Objavio/la

Marija Vrbanus

Novi počeci, nova garderoba, novo društvo, nove obaveze…zvuči kao najava za novu sezonu popularne serije Emily u Parizu, no, ovdje je riječ o drugačijem putovanju i avanturama.

Ako još dodamo torbu, zvono i učiteljicu – svima je jasno da pišemo o prvom danu u školi, i to „naše“ Emili Cavrić iz Kuča, koja je svoj doživljaj podijelila s redakcijom Cityportala.

Njena avantura započela je jučer u OŠ Vukovina u koju su ju dopratili roditelji Tea i Ante jer, ruku na srce, miljenicu nije lako pustiti „iz gnijezda“.

A Emili? Zaplivala je kao riba u vodi.

– Znači, bilo je super! Učiteljica je na školsku ploču napisala naša imena. Svatko je morao pronaći svoje i zaokružiti ga kredom. I onda smo dobili malu medaljicu s imenom i razredom. Meni je pisalo 1. A i svatko je dobio lijepu kemijsku. Bilo mi je predobro! – živahno je prepričala Emili i poželjela da tako zabavno i veselo ostane tijekom cijele školske godine.

–Sutra ćemo imat puno knjiga za učit i ostat ćemo u školi do 10! – na brzinu je dodala i zaposleno krenula slagati novi školski pribor.

Ipak, nova titula „prvašice“ nosi i nove odgovornosti, ali i jedan cijeli svijet za otkrivanje koji je pred njom.

Sretno!

(Foto: Privatni obiteljski album)

Nastavite čitati

Obrazovanje

FOTO Svečani prijem za prvašiće u OŠ Jurja Habdelića

Objavljeno

prije 1 tjedan

8. rujna 2025.

Objavio/la

David Jolić

Nastavu prvog dana u novoj školskoj godini 2025./2026. (ponedjeljak, 08.09.2025.) u velikogoričkim osnovnim školama obilježio je svečani prijem za učenike prvog razreda, prvašiće, za njih su priređene priredbe i upućene su im želje da se što bolje osjećaju na početku školskog puta dugog osam godina.