‘Iz Gorice se do Zagreba biciklom može i na kavu, faks ili posao… Svaki dan!’
Ljudi, biciklirajte što više, jer biciklirati se mora! Isplati se i u ekološkom, i u zdravstvenom, i u ekomonskom smislu, pozvali su organizatori biciklijade “VG-ZG-VG”, koja je u svom trećem izdanju bila daleko najbrojnija i najuspješnija dosad
Bicikli su se pojavljivali sa svih strana na platou ispred Pučkog otvorenog učilišta u subotu poslijepodne, odmah pokraj dijelili su se startni brojevi, voda i sokovi, organizatori su davali upute za sudionike, a kroz sve to provlačilo se puno smijeha, zabave, odličnog raspoloženja… Tako je nekako, u najkraćim crtama, izgledao početak još jedne biciklijade pod nazivom “VG-ZG-VG”, treće zaredom.
– Jako je važno da se ljudi sastaju oko ideje. Dobre ideje uvijek okupljaju mnoštvo, a u ovom slučaju to je treća biciklijada VG-ZG-VG, koja povezuje dva susjedna grada, Veliku Goricu i Zagreb, i to centar Gorice i srce Zagreb, odnosno Gornji grad. Ove godine smo okupili zaista lijep broj sudionika – kazao je Zlatan Jaganjac, jedan od organizatora ove priredbe.
Nešto manje od 300 sudionika okupilo se na biciklijadi koja nije naporna, koja je prije svega zadovoljstvo i dobar način za rekreaciju u društvu, ali cijela ova priča ima i konkretan povod.
– Sve više je biciklista na našim ulicama, infrastruktura je dobra i postoji način, odnosno mogućnost da se od Velike Gorice do Zagreba svakodnevno biciklom ide na posao, u školu, na fakultet ili možda samo na kavu. I to ljudima treba stalno govoriti. Činjenica je da se za samo sat vremena može doći iz centra Gorice do centra Zagreba, što je velika stvar i u ekološkom, i u ekonomskom, i u zdravstvenom smislu – istaknuo je Jaganjac i dodao:
– Dakle, cilj svega ovoga što radimo je osvijestiti ljude da postoji način da se svakodnevno putuje na ovaj način. Ukoliko netko nema vlastiti bicikl, on se može vrlo povoljno unajmiti i u Gorici i u Zagrebu, budući da postoji sustav javnih bicikala. Naša poruka je: biciklirajte što više, jer biciklirati se mora!
Djeca, mladi, njihovi roditelji, pa oni u najboljim godinama, oni koji su već odradili svoj radni vijek… Svi su se okupili u ovoj akciji, dokazujući da je ova biciklijada posebna i po tome što u njoj može sudjelovati doslovno svatko.
– Prve godine pratilo nas je nevrijeme, pravi prolom oblaka, ali svejedno smo to odradili. U maloj broju, ali s puno entuzijazma i veselja. S nama su bile i tri djevojčice, od devet, 11 i 13 godina, zajedno sa svojom mamom, i sve tri su sa smiješkom odpedalirale cijelu rutu. Sve tri vratile su se i prošle godine, pa opet i ove – zadovoljno konstatira Jaganjac, naglasivši i ostale posebnosti ovog projekta.
– Ova biciklijada je toliko zanimljiva jer je jednostavna, lagana i omogućava svima da sudjeluju. Portudili smo se da sve ovo i dalje ostane besplatno, za nula kuna smo moja malenkost, Ekoregija i NextBike uspjeli organizirati sve ovo, a da pritom ljudi dobiju još i vodu, sokove, sendviče na Gornjem gradu, ali i zabavni program koji je dočekao bicikliste na povratku u naš grad. Nastupili su sjajni gorički bendovi i puhački orkestar, što govori da smo se potrudili napraviti lijepo druženje za male i velike.
Tako je to nekako i ispalo. Polazak je bio zakazan za 15 sati, kasnilo se možda koju minutu, ali sve je to išlo u okvirni plan. Vožnja do Gornjega grada trajala je nešto više od sat vremena, laganim ritmom, a nakon okrijepe u najljepšem dijelu metropole, slijedio je povratak u Veliku Goricu. Opet s osmijehom, s dojmom koji je govorio da bi već sljedeće godine cijela ova priča mogla još narasti.
– Od one osnovne ideje, da pokušamo napraviti biciklijadu od Velike Gorice do Zagreba, nakon što su napravljene staze, krenula je cijela ova priča. I vidjeli smo odmah da će ljudi to prihvatiti. Ovo je treća biciklijada, s više od 270 prijavljenih, a poslužilo nas je i lijepo vrijeme. Prve godine, po pljusku, bilo nas je 50-ak, druge godine stotinjak, a sad je taj broj značajno narastao. Ljudi su jako zainteresirani, vole ovu vrstu rekreacije, a mi kao Ekoregija i propagiramo zdrav život, nudimo edukacije o raznim projektima za očuvanje okoliša i obnovljivim izvorima energije. Sve to je manifestirano i ovom prilikom, a naši sugrađani to su i prepoznali – rekao je Josip Kolarec, predsjednik Ekoredije Velika Gorica.
Po povratku su već bili spremni i oni čije je zaduženje bio zabavni programi. Dva gorička benda, pa puhači iz našega DVD-a… Lijep je to način da se zaokruži cijela slika.
– Ovo bi se sve vrlo teško odvijalo da nema pomoći naših dragih partnera i sponzora, pri čemu posebno mislimo na Grad Veliku Goricu, koji nam je stvarno značajno pomogao. Također, hvala turističkim zajednicama Velike Gorice, Zagreba i Zagrebačke županije, ali i svim onim malim sponzorima koji su prepoznali ovaj projekt i svojim sudjelovanjem pomogli da sve ovo realiziramo. Puno hvala i policiji, odnosno ministarstvu, koji su nam omogućili motoriste koji su osiguravali cijeli put, zbog čega su se svi mogli osjećati sigurno – nabrojao je zaslužne Josip Kolarec.
Požar koji je u petak šokirao Veliku Goricu, dobio je novi rasplet priče. PU Zagrebačka je izvijestila kako nije riječ o slučajnom incidentu, već o dijelu navodnog plana iznude. Zbog sumnje na iznudu i teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti prijavljene su četiri osobe, 23-godišnjak te 23-godišnjakinja, 21-godišnjak i 19-godišnjak.
Prema sumnjama policije, sve je počelo prijetećim porukama koje su 63-godišnjem muškarcu stizale na mobitel. Od njega je, prema navodima policije, uz prijetnje, tražena uplata više milijuna eura na kripto adresu zbog navodnog duga koji, kako tvrde istražitelji, nije postojao.
Foto: Čitatelj Cityportala
Kada oštećeni nije pristao na zahtjeve i o svemu obavijestio policiju, osumnjičeni su navodno odlučili pojačati pritisak. Istražitelji sumnjaju da su 21-godišnjak i 19-godišnjak u noći na 29. svibnja došli u Zagrebačku ulicu u Velikoj Gorici, polili Lamborghini zapaljivom tekućinom i podmetnuli požar, nakon čega su pobjegli.
Policija navodi kako su prijetnje i podmetanje požara kod 63-godišnjaka izazvali strah za vlastitu sigurnost i sigurnost članova njegove obitelji. Unatoč tome, novac nije uplatio, a osumnjičeni su mu, prema sumnjama istražitelja, istoga dana poslali još jednu prijeteću poruku.
Materijalna šteta procjenjuje se na najmanje 1,2 milijuna eura. Nakon dovršenog kriminalističkog istraživanja svi osumnjičeni predani su pritvorskom nadzorniku, dok je posebno izvješće dostavljeno Općinskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
Rapsodija za kraj! Ovo je način kako se oprostiti od posebne sezone…
Nogometaši Kurilovca zaključili su sezonu u 3. NL Centar visokom pobjedom 6-2 protiv Prečkog, čime su prvenstvo okončali na devetome mjestu. Prvi klupski “topnik” je s 15 golova Luka Sedlaček, treći strijelac lige
Teška i sparna subota već je počela ulaziti u svoju posljednju fazu kad su, od 18 sati, na Udarniku nogometaši Kurilovca krenuli u svoj završni boj što se tiče ove sezone u 3. NL Centar. Posebna je sezona iza nas što se tiče NK Kurilovca, u Kupu Hrvatske ispisana je klupska povijest, ali istovremeno je tu postajala i nešto tamnija strana medalje, u obliku nešto skromnijih rezultata u proljetnom dijelu sezone. Posljednje kolo bilo je prilika da dojam na kraju bude gotovo pa potpuno pozitivan, a ta je prilika i iskorištena…
Na kurilovečko nogometno zdanje stigli su gosti iz Zagreba, nogometaši Prečkog, a Kurilovčani su od prve minute krenuli kao gladni lavovi. Nakon što je nažalost već u sedmoj minuti morao izaći Elijah Chikwado, povratnik nakon ozljede, krenula je serija puno ljepših trenutaka. Prvog u nizu potpisao je Antonio Novak u 13. minuti, golom za 1-0 domaćina.
Već pet minuta poslije pogodio je i Mateo Pršir, a do poluvremena je Prečko potpuno “razmontirano”. Drugim golom Novaka Kurilovčani su u 36. minuti poveli 3-0, a poker lopti u gostujućoj mreži zaključio je Luka Sedlaček.
Pokušao je trener Prečkog s promjenama na poluvremenu, ali već u prvoj minuti nastvka Kurilovec vodi 5-0! Ponovno je pogodio Pršir, ali ovoga puta David, drugi brat. Ogromnih i pomalo teniskih 6-0 postavio je Jakov Caganić golom u 62. minuti, a onda su konačno do daha došli i indisponirani Zagrepčani. Na 6-1 smanjili su iz penala preko Madunića u 66. minuti, a na konačnih 6-2 preko Ožanića u 70.
Kurilovec je tako sezonu završio na devetome mjestu, što nikoga u klubu ni među kibicima neće oduševiti, ali dvije vezane pobjede u zadnja dva kola ipak su uljepšale dojam.
‘Djeca su danas drukčija nego što su bila… Ali ova naša su prvaci države!
Ivica Herceg, posljednjih 40 godina profesor Tjelesne i zdravstvene kulture u velikogoričkoj OŠ Eugena Kvaternika gostovao je u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije”…
Godinama mi graničar nije bio posebno zanimljiv. Igrao se u nižim razredima, moj fokus bio je na nekim drugim sportovima, ali danas obožavam graničar! Obožavam trenirati djecu, voditi utakmice, smišljati taktiku i štosove koji bi nam pomažu da budemo bolji…
Ivica Herceg, profesor tjelesne i zdravstvene kulture u OŠ Eugena Kvaternika, tim riječima opisuje sport koji je već polako postao i zaštitni znak Velike Gorice.
– Otkad je školski sportski savez uspostavio natjecanja u graničaru, otkad se on igra u našem gradu, svake godine smo baš mi bili prvaci grada. Nekoliko puta smo imali i zapažene rezultate na poluzavršnici, a sudjelovali smo i na Sportskim igrama mladih, gdje smo već stvarno prepoznatljivi. Događa se da ljudi, čim nas vide, kažu: “Uh, evo opet Goričana i njihovog profe”, ha, ha – kaže profesor.
Najveći uspjeh dogodio se baš ove godine, jer ekipa OŠ Eugena Kvaternika plasirala se na državnu završnicu u Vinkovcima, gdje e osvojila titulu prvaka Hrvatske! Nekoliko dana prije odlaska na istok Hrvatske razgovarali smo s profesorom Hercegom i o graničaru i o svemu drugome…
– Budući da vodim univerzalnu sportsku školu za učenike nižih razreda, kad je uvedeno natjecanje u graničaru za učenike do četvrtog razreda, primio sam se toga. Sve više smo ga igrali i kako je vrijeme odmicalo, uvidio sam da je to jedan izuzetno dinamičan i kompleksan sport. Što se više njime baviš, vidiš koliko si malo znao i koliko možeš naučiti. Pripremamo dvije stvari i za državno natjecanje, jer vidio sam neku novu foru u taktici kroz koju možemo dodatno napredovati.
Graničar se nekad igrao “na ispadanje”, pa bi izbačen bio onaj koga lopta pogodi.
– Više nije tako. Pravila su nova, igra se na bodove, do 15 osvojenih poena ili do 15 minuta, na dva dobivena seta. Osam igrača je u polju, igraju po četiri djevojčice i dječaka, pri čemu na granici u jednom setu bude dječak, a u drugom djevojčica – objašnjava profesor i dodaje:
– Prije 20-ak godina postojala je ideja da se graničar proglasi hrvatskim nacionalnim sportom. Postojala su pravila koja su vezana uz odbojkaški teren, kojem bi se “odrezali” korneri, pa bi to ispalo kao nekakav trapez, ali ne znam gdje je zapelo s tim. Sad je to školski sport i čini mi se da napreduje iz godine u godinu.
Naravno da svaki uspjeh naše djece veseli, pogotovo kad se radi o bavljenju sportom, jer legendarni gorički profesor idealan je izbor za analizu stanja nacije, koja kaže da je takve uspjehe sve teže postizati.
Drugim riječima, u usporedbi s nekim prošlim vremenima, biti profesor tjelesne i zdravstvene kulture danas je…
– Još uvijek lijepo, ali puno teže! Kad sam izabrao ovaj posao, sam sebi sam rekao: “Izabrao si to i sad izvoli, radi!” Unatoč tome, moram reći da je danas teže, pogotovo kad pričamo odgojnom dijelu, o odnosima između učenika, odnosima s roditeljima… Što se tiče samog posla, odnosno nastave, obrazovnog dijela, i dalje se s tim dobro nosim – kaže profesor.
Ivica Herceg je Petrinjac, ali već 40 godina njegova adresa je velikogorička. Bile su mu 24 godine kad je 1986. došao na razgovor za posao i – ostao.
– Trebalo mi je malo vremena da polovim sve što je bilo potrebno, pogotovo zato što su tad to bila djeca mlađa samo desetak godina od mene. Morao sam malo ispratiti odnose među učenicima, kako to ukomponirati… U hodu sam se privikavao, tražio svoj način, ali vrlo brzo sam si sve posložio i to je krenulo – prepričava profesor kojeg opisuju kao “štrebera”.
Svaki njegov sat je pomno isplaniran, do u sekundu, kao da svaki dan pokušava položiti ispit na fakultetu.
– Jesam, malo sam štreberski tip profesora tjelesnog, ali to je moj način. Na prvo mjesto stavljam odgoj, pogotovo u ova nova vremena, ali važno je i obrazovanje, odnosno da djeca odu sa tog sata s nekakvim motoričkim informacijama koje neće moći pokupiti negdje drugdje. Kažu da sam zahtjevan profesor, kažu da sam i strog, što mogu prihvatiti ako to znači da tražim od djece da rade, da inzistiram da kod mene steknu neke radne navike. I zato i danas tako radim.
On se, dakle, nije puno mijenjao, ali zato su se drastično promijenila djeca.
– Gledajući njihovo tjelesno stanje, sitacija je danas jako loša. Mi smo nekoliko puta smanjivali norme u atletici po kojima smo ocjenjivali djecu, a opet ne postižemo rezultate koje smo imali nekad. Radi se o kriterijima koji su za 10-15 sekundi niži, ali ni to većina ne može pratiti. Jako je puno djece koja su izvan sporta, mobiteli i sva ta “pomagala” postali su veliko zlo, teško ih je otrgnuti od toga i u obiteljskom okruženju, a kamoli nama u školi – ističe prof. Herceg.
Oduvijek se u OŠ Eugena Kvaternika trče “dva kruga”, iz generacije u generaciju znaku su se rekordi na stazi dugoj 800 metara…
– Devedesetih si peticu dobio ako istrčiš 2:35, a sad je petica u osmim razredima 3:00! – šokirao je profesor konkretnim brojkama.
– Ublaženo je sve, ali jako je malo koji postižu rezultate za odličnu ocjenu. Nažalost, kod mnoge djece pri ulasku u pubertet, pogotovo kod djevojčica, interes za tjelesni baš drastično pada. Izmišljaju se raznorazni razlozi da se ne vježba, neusporedivo s nekim ranijim vremenima.
Profesori možda tjelesnog nemaju preveliku moć kroz dva školska sata tjedno, ali pomaci se i tu mogu napraviti.
– U ta dva sata može se i puno i malo. Puno se može napraviti pogotovo kod djece koja se ne bave sportom. Ponavljam, bitno mi je stvoriti naviku, da dijete postane svjesno potrebe za tjelesnom aktivnošću i da krene. Naravno, dva sata tjedno je premalo za nekakve bitne pomake, ali može se stvoriti navika da dijete i nakon osnovne škole ima volju i želju barem rekreativno se baviti nekim oblikom sporta. Jednako važno mi je uvijek bilo i usmjeriti djecu u sport, prepoznati talent, pozvati roditelja i uputiti ih gdje uključiti dijete To i danas smatram svojim glavnim poslom, usmjeriti djecu i zainteresirati ih za bavljenje sportom – ističe profesor Herceg, priznajući opet da je to teže nego ranije.
– Prije tridesetak godina nije bilo ni tako velikog izbora. Djevojčice su sve više u plesnim klubovima, dječaci sve više naginju borilačkim sportovima, mijenja se trend. Oduvijek vodim djecu na sva školska natjecanja, bili smo deset godina zaredom na državnom u odbojci, imali smo kontinuitet u košarci, u krosu… Ali ranije su se djeca borila da uđu u školsku ekipu, a danas ih moraš loviti da bi uopće skupio ekipu za nekakvo natjecanje. I traje to već desetak godina… – rekao je profesor.
Više od 2,8 milijardi eura izdvojile su hrvatske županije za obrazovanje tijekom prošle godine, što je najveći iznos dosad, pokazuje analiza proračunskih podataka Ministarstva financija. Među županijama koje su najviše povećale ulaganja nalazi se i Zagrebačka županija, dok je Velika Gorica ponovno među gradovima koji za obrazovanje izdvajaju najviše novca.
Kako prenosi Župan.hr, prema podacima za 2025. godinu, Zagrebačka županija za obrazovanje je izdvojila 128,2 milijuna eura, čime se svrstala među pet županija s najvećim ulaganjima u Hrvatskoj. U odnosu na godinu ranije, sredstva su povećana za gotovo 23 milijuna eura, što je jedan od najvećih nominalnih rastova na nacionalnoj razini.
Istodobno, hrvatski gradovi su za obrazovanje izdvojili više od 2,3 milijarde eura, odnosno više od 400 milijuna eura više nego godinu prije. Čak 110 od ukupno 128 gradova povećalo je ulaganja, ponajviše zbog projekata gradnje i dogradnje škola te sportskih dvorana financiranih europskim sredstvima, piše Gradonačelnik.hr.
Kada se iz usporedbe izuzme Zagreb, najveća izdvajanja bilježi Split, a među deset gradova koji su za obrazovanje izdvojili najviše novca našla se i Velika Gorica.
Prosječno su županije prošle godine povećale izdvajanja za 17,1 %, gradovi za 25 %, a općine za čak 68 %, što se ponajprije povezuje s velikim investicijskim ciklusom u školsku infrastrukturu i uvođenjem jednosmjenske nastave.
Nakon sunčanog i vrlo toplog početka dana, u poslijepodnevnim i večernjim satima, mjestimice su mogući pljuskovi s grmljavinom, javlja Kristijan Božarov s portala “Kad će kiša”.
Jutarnja temperatura kretat će se između 13 i 17 stupnjeva, dok će se tijekom dana zagrijati na 29 do 32 stupnja. Također, puhat će slab jugozapadni vjetar
Da bi se atmosfera mogla “zapaliti” u drugom dijelu dana, pokazuju i altokumulusi, oblaci koji izgledaju poput razbacanih čuperaka na plavom nebu. Iako na prvi pogled djeluju bezazleno, među meteorolozima imaju poseban status jer često najavljuju razvoj grmljavinskih pljuskova.
Lovci na oluje posebno obraćaju pažnju na altokumuluse castellatuse za koje vrijedi pravilo da njihova pojava oko podneva često znači da bi kasno poslijepodne ili navečer moglo doći do jačeg grmljavinskog razvoja.
Naime, kako sunce tijekom dana zagrijava tlo, topli zrak počinje se dizati. Kada se spoji s nestabilnim slojevima zraka na visini, oblaci se vrlo brzo razvijaju u velike grmljavinske sustave koji donose pljuskove, munje i jak vjetar.
Da takve promjene vremena mogu donijeti i neugodna iznenađenja, podsjeća iskustvo naše čitateljice Eve iz Donjeg Podotočja nakon ranijeg nevremena koje je pogodilo naše krajeve ovog tjedna.
“Dudovo stablo palo mi je na auto u dvorištu. Muž i ja baš smo planirali kupiti drva pa smo se našalili da nam je drvo doslovno palo s neba”, ispričala je Eva.
Hoće li se sutrašnje nestabilnosti razviti u ozbiljnije nevrijeme, pokazat će poslijepodnevni i večernji sati, no jedno je sigurno, vrijedi povremeno podignuti pogled prema nebu.