Povežite se s nama

Sport

INTERVJU Pancirov: U Mraclinu sam proveo prekrasne dvije godine

Oko njegova odlaska s mjesta trenera podigla se prašina koju nije očekivao. Evo što o svemu kaže sada već bivši trener Mraclina

Objavljeno

na

Gospodine Pancirov, hvala Vam što ste se odazvali mojem pozivu da ocijenite polusezonu NK Mraclina u JŽNL za City portal.

1. Nedjeljno poslijepodne je donijelo pravi šok u nogometno Turopolje, a vjerovatno i šire! Marko Pancirov nije više trener nogometaša Mraclina! Čudno nakon odličnih rezultata u jesenskom dijelu sezone?

Da, došlo je do rastanka između kluba i mene. Iskreno, nisam očekivao da će se podići toliko prašine oko mog odstupanja sa dužnosti trenera Mraclina. Imao sam bezbroj poziva, nekako su ljudi očekivali čuti da se tu dogodila nekakva svađa, napeti odnosi jer po igrama i rezultatima nije bilo razloga za odlazak. No, ništa od toga. Rastali smo se ljudski, na primjeren način, kako i treba biti. Budući da je dogovor između kluba i mene isticao 15. prosinca 2020., počeli smo sa pregovorima o nastavku suradnje i nismo se usuglasili oko uvjeta mog ostanka. U poslu je to realna mogućnost i svatko je krenuo na svoju stranu.

Foto: Zlatan Sever/Cityportal.hr

2. Prije nekoliko dana objavili smo jedan osvrt na rezultate turopoljskih klubova u JŽNL. Mraclin je najbolje plasirani turopoljski klub, na trećem mjestu sa 37 bodova. Neutralni promatrači, ljubitelji amaterskog nogometa smatraju to odličnim rezultatom. Kako ste Vi to vidjeli?

Rekao bih da je rezultat dobar, odnosno realan. Neke smo utakmice pobijedili, a možda nismo trebali, dok smo neke izgubili, a krajnji ishod je trebao otići na našu stranu. S druge strane, potenciranje priče o najboljem turopoljskom klubu kod mene ne “drži vodu”. Na kraju sezone su ispred nas ostala dva kluba, prema tome, Mraclin nikako ne može biti najbolji, ali ima realne izglede za to.

3. Mraclin je kao drugoplasirani klub u prošloj sezoni 1. ŽNL Istok morao igrati kvalifikacijsku utakmicu sa Pušćom, što Vam je produžilo sezonu. Također ste dobro “gurali” i u kupu. Je li to imalo utjecaja na početna 3 poraza u prvenstvu, bez postignutog pogotka?

Ne bih rekao. Ti podaci bi se mogli koristiti kao jedan dobar izgovor za loše rezultate. Uz ozljede, razne izostanke i slično. Ali ja nisam tip koji traži alibije! Mišljenja sam da nam je samo trebalo jedno vrijeme prilagodbe na brži i jači nogomet od onoga koji smo igrali u 1. ŽNL. Kada smo se prilagodili, kvaliteta ekipe je došla do izražaja i uslijedili su dobri rezultati.

4. Nakon tri uvodna poraza, pobijedili ste jaki Stupnik i napravili mini-seriju od 4 pobjede i jednog neriješenog rezultata, sve do poraza u Bedenici. Što se dogodilo u tih 5 utakmica da ste uspjeli “dići” ekipu i pobjeđivati i kod kuće i u gostima?

Ništa se tu specijalno nije dogodilo. Trenirali smo kao i prije, marljivo i odgovorno te sam maksimalnu pažnju posvetio psihologiji. Naime, mi do Stupnika nismo imali lošu igru. Neki su pričali da smo igrali previše otvoreno, no ja sam trener koji se želi nadmetati, koji želi igrati nogomet. Na početku smo imali kvalitetne suparnike, no znao sam da se sa svojim dečkima ne moram nikoga bojati, vjerovao sam maksimalno u svoje igrače i htio sam igrati nogomet sa njima, a ne samo razmišljati o destrukciji nogometa. Npr. utakmica u Kerestincu. Izgubili smo 6:0, a na 0:0 imamo dva zicera, oni odu na 1:0, potom opet mi zicera, oni 2:0. I treći put mi zicera, oni 3:0….  Znači, mi 4 zicera, a oni vode 3:0?!? Protiv Stupnika smo samo naplatili našu dotadašnju dobru igru, a veliko samopouzdanje uoči te utakmice nam je dala pobjeda u kupu protiv Mladosti KS. I kada se otvorilo, igrači su sve lakše i lakše pokazivali i dokazivali svoju kvalitetu.

5. Poraz protiv Strmca je bio prekretnica, točno na polovici polusezone. Od slijedeće utakmice krenuo je impozantan niz od 8 pobjeda. Ako nije “tajna trenerskog posla”, možete li nam objasniti što se promijenilo da je omogućen ovaj pobjednički niz?

Niz nije trebao biti prekinut u Strmcu, no tamo nas je čudan splet okolnosti koštao bodova. Već smo u drugoj minuti gubili 2:0, no vratili smo se na 2:2, ali smo ipak na kraju potpisali poraz. U napadu smo radili dobro, bili smo maštoviti, no i neprecizni, dok smo u FO radili početničke pogreške. Trenerska tajna za 8 u nizu?!? Prije svega, kvaliteta igrača u smislu funkcioniranja u sustavu, a zatim i individualna kvaliteta pojedinaca u određenim trenucima utakmice, sve veće i veće samopouzdanje sa svakom novom pobjedom, sreća…. Vratio bih se na onu psihologiju iz prethodnog pitanja. U tom segmentu je bio veliki dobitak jer sam uvjerio igrače da imaju kvalitetu i igrači su prepoznali moju vjeru u njih! Olakotna okolnost je bila i mogućnost rotacije igrača jer su se svi igrači sa svakom novom pobjedom dizali u igri.

6. Od Stupnika u 4. kolu pa do 12. kola, u svakoj ste utakmici postizali po dva pogotka. Je li to bila dozirana igra, onoliko koliko je trebalo za pobjedu ili nešto drugo? Gledao sam vas protiv Vinogradara i činilo se da igrate točno onoliko koliko je trebalo da pobijedite. Je li to krivi dojam?

Nemoguće je planirati takvu igru na način da ekipa postigne dva pogotka i onda prestane to činiti. Takav je dojam možda bio sa strane. Moje je bogatstvo bilo što sam u ekipi imao izuzetno inteligentne igrače, koji su vrlo dobro percipirali određene situacije na terenu za igru i uz neke moje upute, rekao bih da smo igrali pametan i učinkovit nogomet.

7. Kako igrači “dišu” nakon ovih rezultata? Jeste li tijekom polusezone imali problema sa ozljedama igrača? Kojeg igrača ili više njih bi izdvojili kao najbolje tijekom sezone?

Budući da zbog kvalifikacija nismo odradili pripreme u fizičkom dijelu na zamišljeni način, problemi sa ozljedama su bili zanemarujući. Imali smo uglavnom mehaničke ozljede u manjem obujmu, dok su samo dva igrača imali određenih manjih problema sa mišićima. Naravno da je nakon dobrih rezultata bio užitak doći na trening i zadržati se malo u druženju poslije treninga i utakmica. Kvaliteta igrača je bila takva da je jako teško izdvojiti nekoga posebno po prezentaciji same igre. Svaki je igrač dao ogroman doprinos ovom našem rezultatu, a ako baš moram izdvajati, rekao bih da je Matej Skrbin igrač koji je svaku utakmicu za klub odigrao kao da mu je zadnja u životu! Čak i kada je nastupao ozlijeđen, bio je jedan od najangažiranijih igrača u polju. Posebno mi je drago zbog njegovih nastupa jer je dokazao da može biti vođa na terenu ako se prema njemu pristupi na normalan način. Slatke brige sam imao na vratarskoj poziciji, bilo mi je doista svejedno da li je na vratima stajao Josip Marić ili Sonny Boy Dražić. Izdvojio bih još “čarobnjaka” sa loptom Josipa Jurića, “nezaustavljivog” kapetana Ivana Kosa i vrijednu “radilicu” Filipa Onića. U zadnjih nekoliko kola se probudio i Hrvoje Šikić i našoj je igri udahnuo veću dimenziju.

8. Meni se čini da je u Mraclinu sve posloženo, od Uprave preko mlađih uzrasta i infrastrukture do igrača seniorske ekipe. Kakve je ciljeve pred Vas postavila Uprava kluba? Kakvi su bili Vaši osobni ciljevi?

Da, Mraclin je organizirani klub sa vrijednom mladom upravom. Pred nas je postavljen cilj ostanka u natjecanju, a momčad je vjerovatno sada sa svojim rezultatima dala klubu drugu ambiciju, o kojoj više ne mogu govoriti. Osobna ambicija?!? Ne budim se u jutro da bih bio drugi!

9. Kako ocjenjujete kvalitetu lige u igračkom, ali i infrastrukturnom smislu? Kako ocjenjujete nastupe i plasmane turopoljskih klubova i kako ih vidite na proljeće?

Infrastruktura je na očekivanoj razini, a kvaliteta ekipa u natjecanju je takva da se u utakmicama ima što vidjeti. U nastupe i procjenu turopoljskih klubova se ne bih upuštao jer ne znam kako funkcioniraju i kakve su im ambicije. Želja  mi je da Mraclin ostvari ono što je bila moja osobna ambicija.

Foto: Vitomir Štuban/Arhiva

10. O dobroj atmosferi u i oko kluba puno govore i navijači. Kakvi su navijači Mraclina?

Navijači su veliko bogatstvo ovog kluba. Tijekom mojeg boravka u klubu su stvarno bili velika podrška i jako će mi nedostajati pjesma i veselje sa njima nakon odigrane utakmice. Pratili su nas na svim igralištima diljem naše Županije, bili su naš dvanaesti igrač u svakoj utakmici. Znali su napraviti takvu atmosferu da mi je stajala “knedla” u grlu i suzile mi oči od ponosa i sreće.

11. I na kraju, u ovo predblagdansko vrijeme, uz čestitke za rezultate postignute na sportskom polju, želim Vama i Vašoj obitelji čestit Božić i sretnu i uspješnu Novu 2021. godinu. Vaša riječ za kraj?

Zahvaljujem na čestitkama te uzvraćam na željama za Božić i Novu godinu! Za kraj bih rekao da sam u Mraclinu proveo prekrasne dvije godine. Rekao bih da sam svojim radom bio okidač ovoj upravi da radi u interesu kluba iznad svojih mogućnosti. Oni su svojim angažmanom meni osigurali potrebne uvjete za rad i mislim da smo zajedno bili strašan tim! Igrači su i upravu i mene tjerali svojom odgovornošću u radu da im posvetimo maksimalnu pozornost i to su višestruko vraćali na terenu za igru. Stvorila se jako dobra kemija između svih nas i funkcionirali smo kvalitetno upravo radi međusobnog uvažavanja i podrške. Bilo je kriznih trenutaka, ali uvijek smo znali naći izlaz iz tunela! Jedan lijepi period je iza mene i vjerujem da me u nogometu čeka još puno lijepih trenutaka, ali boravak i rad u Mraclinu će uvijek imati posebno mjesto u meni!

Tekst i foto: Zlatan Sever/Cityportal.hr

Sport

Mraclin preko Poleta do novog finala s Kurilovcem

Objavljeno

na

Objavio/la

Mraclin je sigurnom predstavom izborio finale Kupa NSVG-e svladavši susjedni Polet iz Buševca rezultatom 3:1 na Novoj Grabi. Nekada veliki turopoljski derbi, koji je znao okupiti i nekoliko stotina gledatelja, ovoga je puta pratilo tek sedamdesetak ljubitelja nogometa. Domaćin je pitanje pobjednika praktički riješio već u uvodnim minutama susreta. Mraclin je poveo u 5. minuti kada je nakon asistencije Frana Krilića i pogreške Nike Šestaka, siguran realizator bio Igor Hajduk. Samo dvije minute kasnije nova pogreška gostujuće obrane skupo je stajala Polet. Vratar Matija Halilić loše je reagirao prilikom istrčavanja i loptu praktički predao Kriliću, koji je s dvadesetak metara precizno pogodio za 2:0. Domaćini su nastavili kontrolirati utakmicu, a potvrda pobjede stigla je u 60. minuti. Toni Borovac ubacio je pred vrata gostiju, a Ivan Kos atraktivno petom pogodio za visokih 3:0 i izmamio pljesak okupljenih gledatelja. Polet je do kraja uspio tek ublažiti poraz. U 86. minuti počasni pogodak za goste postigao je Pavao Galović.

Finale velikogoričkog Kupa tako će, kao i prošle godine, igrati Mraclin i Kurilovec. Susret će se najvjerojatnije igrati u srijedu, 3. lipnja, na mraclinskoj Grabi, no konačnu potvrdu još treba dati vodstvo velikogoričkog Nogometnog saveza.

KUP NSVG – POLUFINALE

MRACLIN – POLET (B) 3:1

Stadion Nova graba. Gledatelja 70.
Sudac: Ivan Mirenić. Pomoćnici: Marko Matić i Danijel Zgurić.

STRIJELCI: 1:0 – Hajduk (5), 2:0 – Krilić (7), 3:0 – I. Kos (60), 3:1 – Galović (86).

MRACLIN: Zagorac (od 84. Matejčić), Marjanović (od 79. Hodalin), Smolković (od 46. Đurašić), J. Domitrović, Rajić, Brdek, Matić, Borovac (od 68. Tokić), I. Kos, Krilić, Hajduk (od 89. Kaurin). Trener: Marko Pancirov.

POLET (B): Halilić, Matković, Karaula (od 56. Dolački), B. Šestak (od 50. Dejanović), Kaurin, Jušić, N. Šestak, Raković (od 46. Galović), Stuparić (od 46. Debijađi, od 62. Kirin), Golubić, Ivkić (od 62. Roginić). Trener: Josip Rožić.

Nastavite čitati

Sport

Ivan Grahovac – priča o talentu, radu i naslovu prvaka Hrvatske

Objavljeno

na

Objavio/la

Kad se iz Kozjače, iz naših Vukomeričkih gorica, krene prema velikim sportskim snovima, put nikada nije lagan. No, za Ivana Grahovca nogomet je ljubav i način života.
Rođen 24. lipnja 2009. godine, Ivan će za mjesec dana proslaviti svoj 17. rođendan, a iza njega su već godine rada, odricanja i uspjeha kakve mnogi sportaši sanjaju cijelu karijeru. Njegova priča počinje na terenima NK Kurilovec, gdje je kao devetogodišnji dječak prvi put stao među vratnice. Već tada bilo je jasno da posjeduje nešto posebno što označava prave golmane.
Talent nije dugo ostao skriven. Godine 2022. stiže poziv iz HNK Gorice, jednog od najorganiziranijih hrvatskih prvoligaških klubova kada je riječ o radu s mladim igračima. Ivan tamo nastavlja svoj razvoj i vrlo brzo postaje jedan od ključnih igrača generacije 2009. Iste godine dolazi i prvi veliki trenutak. Na kultnom malonogometnom turniru tkz. „Mala Kutija šibica”, pioniri HNK Gorice osvajaju naslov pobjednika, a Ivan Grahovac proglašen je najboljim vratarom turnira. Bio je to trenutak kada je šira sportska javnost prvi put ozbiljno čula za tihog i skromnog dečka iz Vukomeričkih gorica. Pod vodstvom trenera Borisa Trivunova uslijedio je novi iskorak. Generacija HNK Gorice osvaja Prvenstvo Hrvatske u kategoriji starijih pionira, a Ivan svojim obranama potvrđuje status jednog od najperspektivnijih mladih golmana.


No, pravi sportaši ne boje se izazova. Upravo zato Ivan prihvaća poziv trenera Dine Kovača i odlučuje otvoriti novo poglavlje svoje karijere prelaskom u MNK Uspinjača Gimka. Odluka da veliki nogomet zamijeni futsalom pokazala se kao pun pogodak. Brži ritam igre i manji prostor  samo su dodatno naglasili njegove kvalitete. Ivan je iz utakmice u utakmicu rastao, a 2026. godina donijela je krunu svega uloženog truda — naslov prvaka Hrvatske u futsalu u kadetskoj konkurenciji.
Državna završnica u Gradskoj sportskoj dvorani Velika Gorica ostat će zauvijek upisana u povijest kluba. Uspinjača Gimka je osvojila naslove državnih prvaka u kadetskoj (U-17) i juniorskoj (U-19) konkurenciji, u obje finalne utakmice svladali su gradskog rivala Futsal Dinamo.
U spektakularnom finalu kadeta protiv MNK Futsal Dinamo, momčad Uspinjača Gimko slavila je rezultatom 3:2, a Ivan Grahovac još jednom bio je jedan od junaka susreta.
Dok je sigurnim obranama zaključavao svoja vrata, publika je posebno ostala bez daha u trenutku kada je „Grah”, kako ga suigrači od milja zovu, postigao nevjerojatan pogodak s gotovo 30 metara udaljenosti. Bio je to trenutak koji se ne zaboravlja — gol koji je podigao dvoranu na noge i simbolično pokazao koliko daleko može dosegnuti dječak iz Kozjače kada vjeruje u sebe.


Na kraju prvenstva stiglo je i novo veliko priznanje — nagrada za najboljeg vratara Hrvatske u svojoj igračkoj kategoriji. No, ono što Ivana razlikuje od mnogih nije samo talent, nego i skromnost. Dok je ponosno držao trofej u rukama, njegove riječi pokazale su koliko čvrsto stoji na zemlji:
– Prije svega želim zahvaliti svojoj obitelji, suigračima i trenerima koji su mi bili najveća podrška i velika pomoć u mom napretku. Ova nagrada mi iznimno puno znači jer osjećam da je odraz mog truda, rada i odricanja tijekom cijele sezone. Ali ovo ne doživljavam samo kao individualan uspjeh, nego kao uspjeh cijelog kluba Uspinjača Gimka. Ponosan sam što predstavljam ovaj klub i što sam dio ove ekipe. Vjerujem da je ovo tek početak još većih uspjeha i dodatna motivacija da nastavim još jače raditi i napredovati.”
Dok gradi ozbiljnu sportsku karijeru i polako ulazi u svijet ozbiljnijeg sporta, Ivan nikada nije zaboravio svoj kraj i svoje ljude. Proteklih godina branio je i za svoju Kozjaču na kultnoj Breškoj ligi. Ipak, kako obveze i profesionalni zahtjevi postaju sve veći, ove godine Ivan neće stati među vratnice svoje momčadi. U Kozjači nitko ne sumnja da će njihov „Grah” uvijek ostati jedan od njih, bez obzira na to kamo ga nogometni put odvede.

Na njegovu sportskom putu posebno mjesto pripada i osobnom treneru Tihomiru Perekoviću, koji je uz Ivana od njegovih prvih igračkih dana. Kroz godine rada, treninga i odricanja bio mu je velika podrška u razvoju, a upravo su predanost, disciplina i kontinuiran rad dodatno oblikovali Ivana u jednog od najperspektivnijih mladih vratara svoje generacije.

Fotografije – obiteljska arhiva

Nastavite čitati

Sport

Novo zlato stiže u Veliku Goricu – sjajan nastup paraboćara na prvenstvu Hrvatske

Boćari BK „Marijan Dobrinčić“ iz Velike Gorice vratili su se s trećeg prvenstvenog turnira Hrvatske u bocci

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Parasportski savez grada Velike Gorice/FB

Na trećem prvenstvenom turniru Hrvatske u bocci, održanom proteklog vikenda u Splitu, boćari Paraboćarskog kluba “Marijan Dobrinčić” iz Velike Gorice, ostvarili su niz zapaženih rezultata, a najviše se istaknuo Marko Turković osvajanjem zlata u BC2 kategoriji.

U konkurenciji u kojoj je tijekom dva dana odigrano 96 utakmica, Veliku Goricu su predstavljali Josipa Strgar, Leonardo Jurić, Mateo Celčić, Marko Turković i Pavao Čančer.

Marko Turković turnir je zaključio bez poraza i osvojio prvo mjesto u svojoj kategoriji, potvrdivši odličnu formu. Leonardo Jurić stigao je do polufinala, dok je Mateo Celčić upisao pobjedu protiv aktualnog državnog prvaka, što se izdvaja kao jedan od značajnijih trenutaka turnira za velikogorički klub.

“Ovakvi rezultati još su jedan dokaz koliko rada, odricanja i zajedništva stoji iza naših sportaša i klubova. Ponosni smo na svaki njihov nastup, trud i borbu kojom predstavljaju svoj grad i Savez”, poručili su iz Parasportskog saveza grada Velike Gorice.

Nastavite čitati

Sport

ACES Europe u Velikoj Gorici – evo što je grad pokazao u utrci za županijsku sportsku titulu

Članovi ACES Europe obišli su sportske objekte i treninge u Velikoj Gorici u sklopu procjene Zagrebačke županije za kandidaturu Europske regije sporta 2027.

Objavljeno

na

Objavio/la

Velika Gorica bila je jedna od postaja trodnevnog posjeta evaluacijske komisije ACES Europe, koja obilazi Zagrebačku županiju u sklopu procjene kandidature za titulu Europske regije sporta 2027. Komisija je u našem gradu, koji već nosi titulu Europskog grada sporta 2023., razgledala sportske objekte, pratila treninge i upoznala se s planovima razvoja sportske infrastrukture.

Tijekom posjeta Gradskoj sportskoj dvorani članovi komisije vidjeli su kako izgleda svakodnevni rad u lokalnim sportskim programima. Istovremeno su se odvijali treninzi djece u različitim disciplinama, od break dancea za dječake do ritmičke gimnastike za djevojčice, kao i drugi organizirani sportski sadržaji za mlade.

U sklopu posjeta predstavljen je i jedan od većih sportskih projekata u Hrvatskoj, budući nogometni kamp Hrvatskog nogometnog saveza u Velikoj Gorici. Članovi komisije upoznati su s tijekom radova i planiranom ulogom tog projekta u daljnjem razvoju sporta u gradu i županiji.

Program posjeta uključivao je i obilazak balon dvorane, gdje su trenirale mlade rukometašice, čime je dodatno naglašena važnost sustavnog rada s mladima i razvoja ženskog sporta u gradu.

Posebna pažnja posvećena je i parasportskim programima, gdje su sportaši demonstrirali treninge, a komisiji je predstavljen pristup koji, kako je istaknuto tijekom obilaska, naglasak stavlja na dostupnost sporta svima.

Nastavite čitati

Najave

Turopoljski polumaraton se vraća u Goricu! U nedjelju 600 trkača, zatvara se dio gradskih prometnica

Nakon sedam godina pauze, Velika Gorica je ponovno domaćin Turopoljskog polumaratona.

Objavljeno

na

Nakon sedam godina pauze, u nedjelju, 31. svibnja, u Veliku Goricu se vraća Turopoljski polumaraton koji ponovno okuplja trkače na gradskim ulicama. Organizator je AK Turopolje, čiji je predsjednik Hrvoje Mikulić istaknuo kako se radi o povratku jedne dugogodišnje sportske priče u gradu.

“Turopoljski polumaraton jer nasljednik popularne Turopoljske trke koja je bila godinama ovdje. Sretni smo da se napokon vraća i uzbuđeni smo. Trka će imati tri dužine, polumaraton (21 km) te popratne utrke od 10 km i 5 km. Trenutačno imamo prijavljenih 620 trkača, potvrđenih preko 520. Očekujemo da ćemo doći do brojke od 600, a cilj nam je uhvatiti zamah kako bi ovo bila redovna manifestacija”, rekao je Mikulić.

Mikulić je zahvalio i brojnim partnerima koji su sudjelovali u organizaciji, Gradu Velikoj Gorici, Zagrebačkoj županiji, Zajednici sportskih udruga Grada Velike Gorice, turističkim zajednicama, policiji, vatrogascima te velikom broju volontera.

“Ovo je ogroman projekt i zahtijeva puno ljudi po cesti i bez njih ništa ne bi bilo”, istaknuo je.

Utrka ima i međunarodni karakter, a u Veliku Goricu dolaze trkači iz BiH, Slovenije, Švicarske, SAD-a, Kine i Filipina. Među sudionicima je i velik broj mladih, oko 10 % natjecatelja je mlađe od 20 godina.

Zbog utrke će u nedjelju doći do značajnih prometnih ograničenja. Zagrebačka ulica bit će zatvorena od 8:50 do 12 sati, od Gradske tržnice do križanja s Ulicom Rudolfa Fizira i Poštanskom ulicom. Privremeno će se zatvarati i dijelovi Ljudevita Posavskog i Matice hrvatske, koji će se ponovno otvarati nakon prolaska trkača.

“Natjecatelji koji trče 5 km kreću od Muzeja Turopolja i idu do Zubaka, tamo se polukružno okreću, vraćaju se Ulicom Ljudevita Posavskog, Matice hrvatske, idu kroz rotore i dolaze do cilja. 10 km ide tako još jedan krug. Što se tiče polumaratona, natjecatelji također idu do Zubaka, ali se ne okreću već skreću u Poštansku ulicu, ali idu po nogostupu i skreću na Vukomeričku cestu, idu u A. K. Miošića do Kolodvorske gdje će skrenuti desno prema pruzi, zatim idu lijevo u Ulicu bana Josipa Jelačića i prolaze kroz cijeli Kurilovec pa će proći kroz Josipovićevu ulicu pa preko rotora u Ulicu Stjepana Fabijančića Jape, skroz do obilaznice gdje skreću lijevo i kod novog reciklažnog dvorišta i spajaju je se na Stjepana Fabijančića Jape i dolaze do cilja i tako dva puta”, pojašnjava Mikulić.

Osim sportskog dijela, događaj će imati i popratni sadržaj DJ program, ručak za natjecatelje te sportski buvljak. Prikupljena sredstva od buvljaka bit će donirana Caritasu župe Navještenja Blažene Djevice Marije, a dodatni dio donirat će i AK Turopolje

Za natjecatelje je pripremljeno sedam okrjepnih stanica te gulaš nakon utrke te rižoto i tjesteninu s povrćem.

Podjela startnih paketa organizirana je u prostoru Turističke zajednice Grada Velike Gorice u petak od 17 do 20 sati, u subotu od 9 do 12 te od 17 do 20, kao i na dan utrke od 7 do 8:30 sati.

Nastavite čitati

Reporter 459 - 30.04.2026.

Facebook

Izdvojeno