Sport
INTERVJU Danijel Zagorac, predsjednik NK Turopoljca iz Kuča
Predsjednik Jedinstvenog ligaša iz Kuča o prošloj godini, događanjima u i oko Turopoljca
Još jedna godina bliži se kraju. Ova godina, 2020., jedna je od onih koje bi najbolje bilo preskočiti, ali to nije moguće. Iako je uvijek najbolje suočiti se s nevoljama i pokušati ih pobijediti, najveću od ovogodišnjih nevolja ne uspijeva zaustaviti ni cjelokupna znanstvena ni zdravstvena zajednica svijeta, pa o njoj nećemo puno ni pričati, ali moramo spomenuti da je ta pošast nazvana Covid-19 imala utjecaja i na amaterski nogomet – prošla je sezona prekinuta nakon samo jednog odigranog proljetnog kola, a nova sezona počela je već u kolovozu, sa 18 klubova, da bi od 13. kola bilo zabranjeno gledateljima dolaziti na otvorena igrališta i stadione amaterskih liga, pa tako i JŽNL…
A kako se u svemu tome “snašao” NK Turopoljac, kakve je rezultate postigao i kako je zadovoljan sportskom godinom, razgovarali smo s predsjednikom kluba iz Kuča, mlađahnim sportskim entuzijastom Danijelom Zagorcem, inače iz sportske “dinastije” Zagorac: otac Zdenko godinama je tresao mreže, pa bio predsjednik kluba, a dva brata, Mario i Ivan, su vratari. Mario trenutno brani u Dinamo Hidrelu iz Novog Čiča, a najmlađi Ivan brani boje četvrtoligaša Gradića (da “zli jezici” ne bi rekli da u Turopoljcu brane zbog nepotizma!?).
NK Turopoljac. Foto: Zlatan Sever/Cityportal.hr
Gospodine Zagorac, hvala što ste se odazvali pozivu za ovaj intervju. Na čelu ste Izvršnog odbora (IO) NK Turopoljca. Možete li ukratko predstaviti klub, IO, koliko Vas ima i tko su članovi? Koliko puta se sastajete tjedno, što su najveći izazovi rada u amaterskim klubovima?
Nogometni klub Turopoljac Kuče osnovan je 1957. godine, a prva utakmica (prijateljska) odigrana je 21. srpnja 1957. protiv NK Mladost iz susjednog Rakitovca. Tijekom proteklih 63 godine bilo je većih i manjih uspjeha, naravno i neuspjeha, pa čak i par godina neaktivnosti. Ali, svakako najveći uspjeh kluba je plasman i igranje u 3. HNL (upravo se navršava 20 godina od tog uspjeha!), igranje protiv Radnika, Intera iz Zaprešića, Slunja, Trnja, Zagorca iz Krapine i drugih. Nismo bili briljantni, ispali smo nakon samo jedne sezone, ali to ne umanjuje uspjeh kluba. Nakon toga smo “dotakli dno” i u par godina ispali do 2. ŽNL, da bi kriza trajala nekoliko godina. Trenutno se natječemo u JŽNL, nadamo se da će ta priča potrajati.
Klubom upravlja Izvršni odbor kojeg bira Skupština kluba, a trenutno broji 9 članova. Uz mene, tu su još dva potpredsjednika, Danijel Antolčić i Stjepan Fabijančić, zatim sportski direktor Franjo Berković, te Stjepan Trputec, Matija Fabijančić (ujedno i aktivni igrač), Elvir Sejdinović, Igor Tačković i Dražen Čaić, te pridruženi član Dragomir Banić. Tu je još i tajnik Hrvoje Čunčić. Sveukupno nas ima 11, ali kada su neke akcije ili nam treba pomoć, uvijek nam u pomoć priskoče vjerni navijači. Sastanke održavamo jednom tjedno, a svakog dana organiziramo “dežurstva” u klupskim prostorijama. Naravno, dok traju sportske aktivnosti.
Najveći izazov kluba svakako je osiguranje financijskih sredstava za normalno funkcioniranje, a i uključenje više članova kluba koji bi svojim radom pomogli boljem funkcioniranju kluba dobro bi došlo.
Vaš klub drugu sezonu “gura” u Jedinstvenoj županijskoj ligi (JŽNL). Na kraju polusezone Turopoljac je zauzeo 11. mjesto. Iako je bodovna razlika od šestoplasiranog Dinama “samo” 3 boda, čini se nekako da ova pozicija i 24 boda na kontu nije ono što se po igračkim imenima očekivalo. Kako ste IO kluba i Vi zadovoljni prikazanim ove jeseni? I koje mjere planirate za poboljšanje stanja? S obzirom na najavljenu reorganizaciju i vjerojatnost da bi čak 3-4 kluba mogli ići u viši rang, je li klub imao planove za viši plasman?
Što se tiče plasmana, naravno da s 11. mjestom nismo zadovoljni, mislimo da je moglo i trebalo biti bolje s obzirom na igrački kadar, ali nadamo se da će proljeće donijeti bolje rezultate. Naravno, ako korona dozvoli kvalitetne pripreme! I uz dobar odaziv igrača na pripreme te uz veće zalaganje igrača na utakmicama. Dakako, uz to je potrebno i malo sportske sreće, jer moram napomenuti da smo protiv Bana Jelačića (Vukovina) i Vatrogasca (Zdenci) odigrali neodlučeno, dobili golove u zadnjim minutama, a sa ta 4 boda bi bili na 6. mjestu, a po mom mišljenju tu nam je i mjesto. Ali, naravno to je nogomet, često nepredvidiv.
Za ovu sezonu nismo planirali plasman u 4. HNL, ali ukoliko nas igrači iznenade i izbore poziciju koja vodi u viši rang, prihvatili bi taj izazov igranja u 4. HNL.
NK Turopoljac. Foto: Zlatan Sever/Cityportal.hr
Početkom prvenstva, nakon 3. kola i poraza od Dinama iz Jakovlja, s trenerske pozicije odstupio je gospodin Vlado Horvat, koji je trenirao Turopoljac u više navrata, a i uveo je klub u JŽNL u onoj prekrasnoj utakmici i pobjedi protiv Naftaša. Kako je reagirao klub, što ste poduzeli?
Poslije 3. kola, trener Vlado Horvat podnio je ostavku, a IO prihvatio, te smo krenuli u potragu za novim trenerom. Da napomenem, jedno kolo smo igrali bez trenera, a nakon toga smo se dogovorili sa trenerom Milanom Marinićem. Koristim priliku zahvaliti gospodinu Vladi Horvatu na osvajanju 1. ŽNL i plasmanu u JŽNL.
Prvenstvo je dugo, liga ima 18 klubova. Koliko igrača imate kako bi mi to po hrvatski rekli, “u rosteru”? Je li bilo odlazaka i/ili dolazaka tijekom polusezone?
U “rosteru” imamo 25 igrača, dovoljno za ligu sa 18 klubova. Naravno, klub je “živi organizam” i odlasci i dolasci igrača su normalna pojava. Iz Turopoljca su otišla 4 igrača, a svakako nas je malo iznenadio odlazak Petra Milatovića, prvog strijelca Turopoljca zadnjih nekoliko sezona, u susjedni NK Mraclin. A što se tiče mog brata, Ivana Zagorca, vrlo talentiranog mladog vratara, koji je otišao u NK Gradići, on je smatrao da mu je to prilika za napredovanje pa mu klub nije pravio probleme pri prelasku. U klub je prije početka natjecanja došlo 9 igrača, a tijekom prvenstva još 4 igrača. Možda je i to razlog lošijeg plasmana.
NK Turopoljac. Foto: Zlatan Sever/Cityportal.hr
Uz seniorski pogon, klub ima i mlađe kategorije. Koliko mlađih kategorija je u sustavu natjecanja i koliko budućih, nadamo se zvijezda, nosi zelenu boju Turopoljca, tko su njihovi treneri i kakvi su bili njihovi rezultati?
U sustavu natjecanja imamo 4 mlađe kategorije. Najmlađi su Prstići koji su završili na posljednjem mjestu. Oni su tek su počeli igrati, upoznaju se s loptom i nogometom, rezultat nije imperativ. Limači su završili na osmom mjestu (od 10 klubova) sa 2 pobjede i jednom neodlučenom utakmicom. Trener obiju ekipa je Dino Halilić. Mlađi pioniri su naš ponos, završili su na 4. mjestu, odmah iza Dugog Sela i dvije selekcije HNK Gorice. Važno je reći da su prošle zime osvojili 14. Zimsku malonogometnu ligu Grada Velike Gorice u kategoriji početnika. Mislim da je to sjajna generacija vođena trenerom Almirom Sejdinović. Juniori su u prvenstvo krenuli malo lošije, ali kada ih je preuzeo trener Stjepan Đuračić, nisu se zaustavljali i na kraju završili na 2. mjestu sa 7 pobjeda, 2 poraza i jednim neodlučenim rezultatom. U ovoj kategoriji imamo nekoliko igrača koji igraju za seniore i ako tako nastave u budućnosti će biti nosioci seniorske momčadi.
Teren igrališta u Knejama jedan je od kvalitetnijih u Turopolju, sportski objekt je reprezentativan. Koliko terena imaju selekcije na raspolaganju, nailazite li na razumijevanje i potporu MO Kuče i čelništva Grada? Je li ova godina donijela kakav napredak te imate li kakvih planova ili želja za narednu godinu po pitanju infrastrukture?
Točno je, nogometni teren u Knejama ima kvalitetan travnjak, a i vrhunski je održavan zahvaljujući našem oružaru Mirku Berkoviću (Mici). Imamo i dva pomoćna terena i betonsko igralište. Mjesni Odbor Kuče i Grad Velika Gorica prate naše zahtjeve (uvijek može bolje, zar ne?), ove godine smo dobili dugo očekivani asfalt oko objekta i na tome se iskreno zahvaljujem. Pred realizacijom je i postavljanje dijela vanjske ograde. Nadam se da ćemo tako i dalje surađivati. Iduće godine voljeli bi postaviti rasvjetu na glavni teren i urediti (zamijeniti) ogradu. Također se nadamo uređenju prostora na katu sportskog objekta gdje je većina poslova odrađena na inicijativu roditelja i uz njihovu veliku pomoć (čišćenje, rasvjeta, bojanje zidova i postavljanje podloge). I zato veliko hvala svim roditeljima koji su sudjelovali u projektu. Nadam se da ćemo iduće godine uz pomoć MO Kuče i Grada Velike Gorice to dovršiti.
NK Turopoljac. Foto: Zlatan Sever/Cityportal.hr
Kakvi su odnosi sa klubovima u susjedstvu? Jeste li zadovoljni odnosima u sportu na razini grada, kako bi ocijenili prati li Grad potrebe amaterskog sporta?
Sa susjednim klubovima imamo korektne odnose i nadam se da će takvima i ostati. Kao što znate, ima jedna poslovica koja kaže da je za ljubav i rat potrebno dvoje. Tako je i u tim odnosima. Grad Velika Gorica dobro prati potrebe amaterskog sporta, mislim da je to vidljivo po rezultatima klubova iz Velike Gorice.
Na pojedinim utakmicama, tzv. lokalnim derbijima znalo se okupiti i preko 250 gledatelja na utakmici. Osjeća li se mjera zabrane dolaska gledatelja na financijskom polju?
Što se tiče mjera zabrane dolaska gledatelja na utakmice, naravno da je to financijski dosta utjecalo na naš rad, a i sa nefinancijske strane, jer publika daje čar nogometu. Ali, možemo li mi tu išta napraviti dok je Covid-19 ovako goropadan? Ne, na žalost.
Nešto za kraj intervjua. I kraj godine. Izvolite, mikrofon je vaš, gospodine Zagorac.
I za kraj godine želim Vam da ”budete pozitivni, a ostanete negativni”! No, šalu na stranu, budite zdravi i sretni, svim Vašim čitateljima, igračima i navijačima želim čestit Božić i sretnu Novu 2021. godinu, u moje osobno ime i u ime IO NK Turopoljca Kuče.
Tekst i fotografije: Zlatan Sever/Cityportal.hr
Sport
Sve o Dinamo Hidrelu iz Novog Čiča uskoro u emisiji ‘Mi živimo za nogomet’
Govorilo se o aktualnoj situaciji u klubu, ali i ostalim zanimljivostima.
U četvrtak 25. travnja bilo je vrlo zanimljivo popodne na stadiončiću Dinama Hidrel u Novom Čiču. Televizija Arena sport najavila je dolazak kako bi svoje gledatelje upoznala o djelovanju čisto amaterskog nogometnog kluba iz turopoljske ravnice čiji ljubitelji nogometa se ponose svojim prvoligašem HNK Goricom. Predstavnica i voditeljica Arena sport TV-a bila je mlada i vrlo simpatična Marija Bjelivuk te dostupan svim informacijama snimatelj Vladek Feltrin.
OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Najprije je vođen razgovor s legendom kluba Josipom Đuksi koji je već u devetom desetljeću a koji se rado prisjetio dana od samog osnutka kluba. O aktualnoj situaciji oko vođenja Dinama Hidrel, koje nije nimalo jednostavno, govorio je predsjednik Dinama Čiče Željko Hemen.
Domaći trener seniora Mario Paviša otkrio je svoj nogometni životni put od Dinama Zagreb, Radnika iz Velike Gorice do povratka u matični Dinamo Čiče za koji danas živi. Spomenuo je Paviša i najbolju generaciju u povijesti kluba koja je 80-tih minulog stoljeća u tri godine zaredom napredovala tri ranga do ondašnje Regionalne lige, danas možda 3. HNL (Zagorec Krapina, Moslavina Kutina, Kurilovec, Samobor, Rudeš, Končar Zagreb, Ponikve..).
Sportski direktor Krešo Đuksi, sin prvospomenutog Josipa Đuksi, govorio je o aktualnoj situaciji u Dinamu što se igrača tiče, rezultata koji nisu imperativ pod svaku cijenu, forsiranju domaćih igrača, školi nogometa..
Voditelj škole nogometa Marijan Milanščak morao je istaknuti sve selekcije i brojnu djecu mlade nogometaše jer Dinamo Hidrel je po kvantiteti četvrti klub pri nogometnom savezu Velika Gorica. Na kraju su trening odradile dvije selekcije mlađih selekcija koje su u više skupina ispunile gotovo čitav glavni teren pa su gosti iz TV Arena sport mogli zadovoljno napustiti Novo Čiče. Termin emitiranja bit će poznat uskoro.
Već po običaju, mlade nogometaše na trening dovode roditelji koji su u lijepom broju s velikim zanimanjem pratili snimanje.
Fotografije: TV Arena sport
Sport
Martin u polufinalu EP-a: ‘Zadovoljan sam gdje sam na svome putu…’
Velikogorički zet Damir Martin nastupa na Europskom prvenstvu u mađarskom Szegedu, gdje je u četvrtak osvojio drugo mjesto u kvalifikacijama i izborio nastup u polufinalu u petak
Sport
Gorica od vrtića! Kako je klinac od 17 završio na dječjim crtežima…
Luka Vrzić ima samo 17 godina, i dalje je kadet, ali upravo su se navršila dva tjedna otkad je dio seniorske momčadi HNK Gorice. A to je, pokazalo se, dovoljno vremena da postane idol dječacima zaluđenima nogometom…
Na nekih dvije tisuće i tristo metara udaljenosti od Gradskog stadiona, na kojem se priča rodila, na katu jednog velikogoričkog dječjeg vrtića, dogodilo se ono što bi svi koji vole VG-sport voljeli da se pretvori u standard. Dvojica šestogodišnjaka, posloženi jedan do drugoga, crtaju. Prevladavaju crna i crvena boja, vidi se tu i nekakva brojka, pa sve skupa zaslužuje detaljniji uvid…
I doista, nije nikakva fatamorgana, dečki crtaju – dres HNK Gorice! Broj je 20, a iznad njega piše “Vrzić”.
– Čekaj, stvarno crtate dres od Luke Vrzića iz Gorice – pitamo dečke uz solidnu dozu nevjerice, jer takvo nešto donedavno je bilo nezamislivo.
– Da, Vrzić! Jesi vidio kako on jako puca, igrao je super protiv Rijeke – odgovara mali nogometni fanatik Toma, kojeg bi malo što u tom trenutku oduševilo više od rečenice koja je slijedila:
– Ja ti njega poznajem…
U dječjim očima pojavio se neki poseban sjaj.
– Stvarno? Pa jel poznaješ onda i Mitrovića? A Ndockyta? A Sekou Sagnu?
Kod ovog trećeg imena čovjek shvati da ima posla s malo drukčijim klincem, posebno nabrijanim na nogomet, na klub iz svoga grada, pa preostaje jedino dati klincu “peticu” i u sebi poželjeti da se slične scene ponavljaju što češće…
Scene koju smo, budući da ga poznajemo, prepričali i – Luki Vrziću. Klincu koji je sa 17 debitirao za prvu momčad Gorice protiv Dinama, koji je nastupio i pritom impresionirao Tomu i protiv Rijeke, koji je posljednjih desetak dana dio prve momčadi. Čuvši priču iz vrtića, Luka se samo sramežljivo nasmijao, nenaviknut na takvu vrstu pozornosti, jer do prije nekoliko mjeseci igrao je u kadetima Gorice.
Na život u seniorima pokalo se navikava.
– Da, zadnja dva tjedna u prvoj momčadi i stvarno je sve super. Dečki su me super prihvatili, dojmovi su baš odlični – kaže nam Luka, pa se prisjeća prvog dana, prvih trenutaka:
– Malo je bilo straha i treme, nisam znao kako će to sve izgledati… Pamtim da su me prvi dočekali Leš i Mitrović, s njima sam se prvima upoznao, a onda su počeli dolaziti i svi ostali… Naravno da je odmah krenula i zezancija, u stilu “šta je ovo, osnovna škola?”, ha, ha. Ali dobro, već nakon par dana sam se prilagodio i sad je već sve nekako normalno.
Trener Rajko Vidović već ga je javno pohvalio, kazao da radi fenomenalno na treninzima, a identičan dojam imaju i suigrači, koji su vrlo brzo shvatili da im “mali iz osnovne škole” može parirati, nositi se i s puno starijima i iskusnijima. S druge strane, treneri iz omladinske škole reći će da se radi o izrazito karakternom mladom igraču, klincu koji se ničega i nikoga ne boji, ali naravno da je u početku bilo impresioniranosti.
– Ovo je ostvarenje snova. Jedan dan gledaš te igrače na TV-u, čitaš o njima na internetu, a sad si s njima u svlačionici… Cijeli život sam radio za to, ovo sam čekao, naravno da ti ne može biti svejedno – priznaje Luka, koji je debitirao u posebnim uvjetima.
Na tribinama Gradskog stadiona tog 13. travnja bilo je više od 5700 ljudi, tisuće Bad Blue Boysa, a na terenu aktualni prvak države.
– To je bilo nestvarno. Taj osjećaj, ta atmosfera na tribinama… Poklopilo se da je baš na moj debi pao rekord stadiona, da je s druge strane bio Dinamo, sve skupa stvarno nezaboravno – govori Vrzić.
Dečko iz Borovja svoj nogometni put vezao je upravo uz Dinamu, u čijoj je akademiji proveo sedam godina, da bi u Veliku Goricu došao u ljeto 2022. nakon sezone u Rudešu.
– Čim sam došao, super sam prihvaćen. Prvo sam došao u kadete, pa sam igrao HNL s godinu starijom generacijom, a ove sezone bio sam i kapetan kadeta. U drugi dio sezone ušao sam s juniorima, što je također prošlo odlično, a zadnjih 15-ak dana sam sa seniorima. Sve ide jako lijepo, imam podršku od obitelji, ali i od prijatelja. Sve ih zanima, sve pitaju…
Ponekoj minuti nada se i u utakmici protiv Osijeka u nedjelju, a dan poslije priključit će se U-17 reprezentaciji. Standardni je reprezentativac, dio momčadi koju vodi Marijan Budimir, koja je izborila nastup na Euru na Cipru krajem svibnja i početkom lipnja, pa je pozvan i na kratko okupljanje sljedećeg tjedna, posljednje uoči priprema za Euro.
– Imamo trening kamp od tri dana, koji je završiti utakmicom protiv juniora Dinama u srijedu – kaže Luka pa nastavlja:
– Prvi poziv dobio sam u rujnu i od tad sam stalo s reprezentacijom. U početku se i tu trebalo uklopiti, ali sa svakom sljedećom akcijom osjećam se sve bolje s tim dečkima.
Prema svemu sudeći, Vrzić je vrlo blizu i odlaska na Europsko prvenstvo, a dosadašnja iskustva kažu da će ga se koristiti na desnome boku, odnosno desnom krilu. Iako…
– Ako se mene pita, ja sam polušpica. Desetka. Tu se najbolje osjećam – zaključuje 17-godišnji Vrzić, glavni lik goričke nogometne priče koja bi mogla poslužiti kao model za budućnost.
Talentiran, karakteran, sa šansom u pravo vrijeme, s kvalitetom da šansu iskoristi. I da, evo, postane heroj dječice u vrtićima…
Gradići, 24.04.2024. Kup Grada Velike Gorice-3.kolo: NK Gradići-NK Ban Jelačić 2:2, 7:6-11m. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Susret dva četveroligaša Gradića i Bana Jelačića u četvrtfinalu Kupa Grada Velike Gorice (srijeda, 24.04.2024.) završen je neodlučeno rezultatom 2:2, tako da je odluka o polufinalisti pala nakon udaraca sa 11m. Gradići su bili uspješniji i sada čine kvartet polufinalista zajedno s Kurilovcem, Lukavcem i Poletom (Buševec).
Gradići, 24.04.2024. Kup Grada Velike Gorice-3.kolo: NK Gradići-NK Ban Jelačić 2:2, 7:6-11m. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Gradići, 24.04.2024. Kup Grada Velike Gorice-3.kolo: NK Gradići-NK Ban Jelačić 2:2, 7:6-11m. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Na odlično pripremljenom terenu u prvom poluvremenu prikazano je manje-više taktičko nadmudrivanje u kojem su domaći bili bolji i propustili su dvije velike prigode za pogodak, a pogodili su i okvir vrata.
Gradići, 24.04.2024. Kup Grada Velike Gorice-3.kolo: NK Gradići-NK Ban Jelačić 2:2, 7:6-11m. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Početkom drugog poluvremena trener Hrvoje Jančetić uveo je u igru svoje startere i situacija na travnjaku se promijenila, ali su domaći ipak pogotkom Barossa došli u vodstvo. Izjednačenje je stiglo u 72. kada je Hrvoje Krstanović nes(p)retno pogodio vlastitu mrežu. Pet minuta kasnije Luka Artuković poentira za 1:2, ali domaći preko Stjepana Pralasa poravnavaju na 2:2. Odluka je pala u raspucavanju penala.
Galerija fotografija
Kup Grada Velike Gorice 2024., 3. kolo
NK Gradići – NK Ban Jelačić (Vukovina) 2:2 (0:0), 7:6 – 11m
Velika Gorica, Gradići. Igralište: ŠRC Gradići. Gledatelja: 50. Srijeda, 24.04.2024., 17:30 sati. Sudac: Stjepan Sučić. Pomoćni suci: Alen Sučec i Katarina Ćulumović (svi iz Velike Gorice). Delegat: Darko Stanilović (Lukavec). Strijelci: 1:0 – Baross (55), 1:1 – Krstanović (72-ag), 1:2 – Artuković (77), 2:2 – Pralas (83).
GRADIĆI: Božurić, Raković, Belčić (od 70. Lovrić), Božić, Donahue (od 58. Koleš), Pralas, Vojnić, Baross, Budimir (cap.)(od 58. Preradović), Bencalić, Krstanović. Trener: Zoran Tomčić.
BAN JELAČIĆ: Buđak, Mikulčić (od 64. Hrženjak), A.Nikić, Bubalo (46. Maslač), Augustić (od 64. Artuković), M.Nikić (od 46. Song), Klasnić, Vuksanović (od 64. M.Memić), N.Memić, Koprivčić, Nezirović (od 38. Milatović). Trener: Hrvoje Jančetić.
Sport
U Lukavcu je ispisana povijest: Šveđani, Finci, menadžeri i – čista petica!
Na lukavečkom nogometnom zdanju odigrana je prva međunarodna utakmica u povijesti. Švedska U-16 reprezentacija pobijedila je 2-0 vršnjake iz Finske, a na tribinama Lukavella okupili su se brojni znatiželjni, ali i zainteresirani gledatelji…
S ponosom su iz NK Lukavca nedavno objavili kako su dobili domaćinstvo turnira U-16 reprezentacija, u sklopu kojeg su na Lukavellu predviđene tri utakmice. Prva od njih je i odrađena, pa će ostati zapisano da je prva međunarodna nogometna utakmica na lukavečkom travnjaku bio dvoboj U-16 reprezentacija Švedske i Finske.
– Da, definitivno je prva. Raspitivali smo se i kod starijih mještana, pokušavali doznati je li se nekad u prošlosti možda događalo nešto slično u našem selu, ali nitko ne pamti da se ikad igrala jedna ovakva utakmica. Ponosni smo i sretni što smo ispisali povijest – kazao je predsjednik kluba Goran Guteša, koji je mogao uživati u pohvalama okupljenih za odrađeni posao.
Za upućenije je to potpuno očekivano, ali treba istaknuti da su se Lukavčani pokazali kao sjajni domaćini, jer organizacija je na svim razinama bila vrhunska. Počevši od svlačionica, koje su posebno pripremljene za ovu priliku, preko terena, pa sve do dočeka gostiju i svega što se i očekuje na sportskim događajima poput ovoga.
Slušale su se tako u Lukavcu himne Finske i Švedske, a moglo se na Lukavellu susresti i neka jako dobro poznata lica, poput legendarnog reprezentativca Aljoše Asanovića. I on je, kao i značajan broj ljudi okupljenih na tribinama lukavečkog nogometnog zdanja, došao pogledati klince s europskog sjevera, a najbrojniji su bili – menadžeri!
– Čuj ove, kao golubi na Jelačić placu kad im baciš koricu kruha… – dobacio je netko u trenutku kad su se ljudi iz organizacije pojavili sa zapisnicima za utakmicu.
Zainteresirani menadžeri utrkivali su se tko će prvi doći do svog primjerka, što i ne čudi osobito s obzirom na trendove koji vladaju na nogometnom tržištu. Klubovima i menadžerima zanimljivi su sve mlađi igrači, pa smo tako došli i do neobično snažnog interesa za klince rođene 2008. godine.
Utakmica je na kraju završila pobjedom Švedske 2-0, uz dva lijepa pogotka, ali sve je to bilo samo uvod u ono što slijedi. U petak i ponedjeljak, naime, na Lukavellu će zaigrati hrvatska U-16 reprezentacija, predvođena izbornikom Marijanom Budimirom. U petak od 12.30 sati naši će klinci igrati protiv Švedske, a u ponedjeljak od 10.15 sati protivnik će biti Finska.
Interes će, očekuje se, biti još veći, gledatelji još brojniji, baš kao i menadžeri. Jedino što će ostati isto je razina organizacije, koja teško može biti bolja. Lukavčani su za povijesnu premijeru zaslužili čistu peticu, još jedanput oduševili i pokazali da su zaista posebno nogometno društvo u niželigaškom svijetu. Ne tako davno Lukavec je bio sinonim za “selski nogomet” u svakom smislu, a danas u tom selu živi i uživa nogometna Europa…
I bit će toga još, jer početkom svibnja na Lukavellu će igrati i ženska U-16 reprezentacija Hrvatske. Niz je, dakle, tek počeo…
Bravo, Lukavčani!
-
HOTNEWSprije 3 danaU Veliku Goricu stiže više od 600 retrivera na specijalnu izložbu ‘Retriever weekend’
-
HOTNEWSprije 2 danaIz Francuske u Veliku Goricu stižu Rafali, očekuje se pojačana buka i promet oko Zračne luke
-
CityLIGHTSprije 5 danaLuka Čučuković iz Novog Čiča: Kao student PMF-a briljirao na međ.natjecanju, a danas za svoj DVD istrčao 5 km za 20 minuta i – pobijedio!
-
HOTNEWSprije 5 danaUskoro kreću isplate povrata poreza, provjerite svoj pretinac u sustavu eGrađani
