Sport

INTERVJU Danijel Zagorac, predsjednik NK Turopoljca iz Kuča

Predsjednik Jedinstvenog ligaša iz Kuča o prošloj godini, događanjima u i oko Turopoljca

Objavljeno

prije 5 godina

21. prosinca 2020.

Objavio/la

cityportal sportska redakcija

Još jedna godina bliži se kraju. Ova godina, 2020., jedna je od onih koje bi najbolje bilo preskočiti, ali to nije moguće. Iako je uvijek najbolje suočiti se s nevoljama i pokušati ih pobijediti, najveću od ovogodišnjih nevolja ne uspijeva zaustaviti ni cjelokupna znanstvena ni zdravstvena zajednica svijeta, pa o njoj nećemo puno ni pričati, ali moramo spomenuti da je ta pošast nazvana Covid-19 imala utjecaja i na amaterski nogomet – prošla je sezona prekinuta nakon samo jednog odigranog proljetnog kola, a nova sezona počela je već u kolovozu, sa 18 klubova, da bi od 13. kola bilo zabranjeno gledateljima dolaziti na otvorena igrališta i stadione amaterskih liga, pa tako i JŽNL…

A kako se u svemu tome “snašao” NK Turopoljac, kakve je rezultate postigao i kako je zadovoljan sportskom godinom, razgovarali smo s predsjednikom kluba iz Kuča, mlađahnim sportskim entuzijastom Danijelom Zagorcem, inače iz sportske “dinastije” Zagorac: otac Zdenko godinama je tresao mreže, pa bio predsjednik kluba, a dva brata, Mario i Ivan, su vratari. Mario trenutno brani u Dinamo Hidrelu iz Novog Čiča, a najmlađi Ivan brani boje četvrtoligaša Gradića (da “zli jezici” ne bi rekli da u Turopoljcu brane zbog nepotizma!?).

NK Turopoljac. Foto: Zlatan Sever/Cityportal.hr

Gospodine Zagorac, hvala što ste se odazvali pozivu za ovaj intervju. Na čelu ste Izvršnog odbora (IO) NK Turopoljca. Možete li ukratko predstaviti klub, IO, koliko Vas ima i tko su članovi? Koliko puta se sastajete tjedno, što su najveći izazovi rada u amaterskim klubovima?
Nogometni klub Turopoljac Kuče osnovan je 1957. godine, a prva utakmica (prijateljska) odigrana je 21. srpnja 1957. protiv NK Mladost iz susjednog Rakitovca. Tijekom proteklih 63 godine bilo je većih i manjih uspjeha, naravno i neuspjeha, pa čak i par godina neaktivnosti. Ali, svakako najveći uspjeh kluba je plasman i igranje u 3. HNL (upravo se navršava 20 godina od tog uspjeha!), igranje protiv Radnika, Intera iz Zaprešića, Slunja, Trnja, Zagorca iz Krapine i drugih. Nismo bili briljantni, ispali smo nakon samo jedne sezone, ali to ne umanjuje uspjeh kluba. Nakon toga smo “dotakli dno” i u par godina ispali do 2. ŽNL, da bi kriza trajala nekoliko godina. Trenutno se natječemo u JŽNL, nadamo se da će ta priča potrajati.

Klubom upravlja Izvršni odbor kojeg bira Skupština kluba, a trenutno broji 9 članova. Uz mene, tu su još dva potpredsjednika, Danijel Antolčić i Stjepan Fabijančić, zatim sportski direktor Franjo Berković, te Stjepan Trputec, Matija Fabijančić (ujedno i aktivni igrač), Elvir Sejdinović, Igor Tačković i Dražen Čaić, te pridruženi član Dragomir Banić. Tu je još i tajnik Hrvoje Čunčić. Sveukupno nas ima 11, ali kada su neke akcije ili nam treba pomoć, uvijek nam u pomoć priskoče vjerni navijači. Sastanke održavamo jednom tjedno, a svakog dana organiziramo “dežurstva” u klupskim prostorijama. Naravno, dok traju sportske aktivnosti.
Najveći izazov kluba svakako je osiguranje financijskih sredstava za normalno funkcioniranje, a i uključenje više članova kluba koji bi svojim radom pomogli boljem funkcioniranju kluba dobro bi došlo.

Vaš klub drugu sezonu “gura” u Jedinstvenoj županijskoj ligi (JŽNL). Na kraju polusezone Turopoljac je zauzeo 11. mjesto. Iako je bodovna razlika od šestoplasiranog Dinama “samo” 3 boda, čini se nekako da ova pozicija i 24 boda na kontu nije ono što se po igračkim imenima očekivalo. Kako ste IO kluba i Vi zadovoljni prikazanim ove jeseni? I koje mjere planirate za poboljšanje stanja? S obzirom na najavljenu reorganizaciju i vjerojatnost da bi čak 3-4 kluba mogli ići u viši rang, je li klub imao planove za viši plasman?
Što se tiče plasmana, naravno da s 11. mjestom nismo zadovoljni, mislimo da je moglo i trebalo biti bolje s obzirom na igrački kadar, ali nadamo se da će proljeće donijeti bolje rezultate. Naravno, ako korona dozvoli kvalitetne pripreme! I uz dobar odaziv igrača na pripreme te uz veće zalaganje igrača na utakmicama. Dakako, uz to je potrebno i malo sportske sreće, jer moram napomenuti da smo protiv Bana Jelačića (Vukovina) i Vatrogasca (Zdenci) odigrali neodlučeno, dobili golove u zadnjim minutama, a sa ta 4 boda bi bili na 6. mjestu, a po mom mišljenju tu nam je i mjesto. Ali, naravno to je nogomet, često nepredvidiv.
Za ovu sezonu nismo planirali plasman u 4. HNL, ali ukoliko nas igrači iznenade i izbore poziciju koja vodi u viši rang, prihvatili bi taj izazov igranja u 4. HNL.

NK Turopoljac. Foto: Zlatan Sever/Cityportal.hr

Početkom prvenstva, nakon 3. kola i poraza od Dinama iz Jakovlja, s trenerske pozicije odstupio je gospodin Vlado Horvat, koji je trenirao Turopoljac u više navrata, a i uveo je klub u JŽNL u onoj prekrasnoj utakmici i pobjedi protiv Naftaša. Kako je reagirao klub, što ste poduzeli?
Poslije 3. kola, trener Vlado Horvat podnio je ostavku, a IO prihvatio, te smo krenuli u potragu za novim trenerom. Da napomenem, jedno kolo smo igrali bez trenera, a nakon toga smo se dogovorili sa trenerom Milanom Marinićem. Koristim priliku zahvaliti gospodinu Vladi Horvatu na osvajanju 1. ŽNL i plasmanu u JŽNL.

Prvenstvo je dugo, liga ima 18 klubova. Koliko igrača imate kako bi mi to po hrvatski rekli, “u rosteru”? Je li bilo odlazaka i/ili dolazaka tijekom polusezone?

U “rosteru” imamo 25 igrača, dovoljno za ligu sa 18 klubova. Naravno, klub je “živi organizam” i odlasci i dolasci igrača su normalna pojava. Iz Turopoljca su otišla 4 igrača, a svakako nas je malo iznenadio odlazak Petra Milatovića, prvog strijelca Turopoljca zadnjih nekoliko sezona, u susjedni NK Mraclin. A što se tiče mog brata, Ivana Zagorca, vrlo talentiranog mladog vratara, koji je otišao u NK Gradići, on je smatrao da mu je to prilika za napredovanje pa mu klub nije pravio probleme pri prelasku. U klub je prije početka natjecanja došlo 9 igrača, a tijekom prvenstva još 4 igrača. Možda je i to razlog lošijeg plasmana.

NK Turopoljac. Foto: Zlatan Sever/Cityportal.hr

Uz seniorski pogon, klub ima i mlađe kategorije. Koliko mlađih kategorija je u sustavu natjecanja i koliko budućih, nadamo se zvijezda, nosi zelenu boju Turopoljca, tko su njihovi treneri i kakvi su bili njihovi rezultati?
U sustavu natjecanja imamo 4 mlađe kategorije. Najmlađi su Prstići koji su završili na posljednjem mjestu. Oni su tek su počeli igrati, upoznaju se s loptom i nogometom, rezultat nije imperativ. Limači su završili na osmom mjestu (od 10 klubova) sa 2 pobjede i jednom neodlučenom utakmicom. Trener obiju ekipa je Dino Halilić. Mlađi pioniri su naš ponos, završili su na 4. mjestu, odmah iza Dugog Sela i dvije selekcije HNK Gorice. Važno je reći da su prošle zime osvojili 14. Zimsku malonogometnu ligu Grada Velike Gorice u kategoriji početnika. Mislim da je to sjajna generacija vođena trenerom Almirom Sejdinović. Juniori su u prvenstvo krenuli malo lošije, ali kada ih je preuzeo trener Stjepan Đuračić, nisu se zaustavljali i na kraju završili na 2. mjestu sa 7 pobjeda, 2 poraza i jednim neodlučenim rezultatom. U ovoj kategoriji imamo nekoliko igrača koji igraju za seniore i ako tako nastave u budućnosti će biti nosioci seniorske momčadi.

Teren igrališta u Knejama jedan je od kvalitetnijih u Turopolju, sportski objekt je reprezentativan. Koliko terena imaju selekcije na raspolaganju, nailazite li na razumijevanje i potporu MO Kuče i čelništva Grada? Je li ova godina donijela kakav napredak te imate li kakvih planova ili želja za narednu godinu po pitanju infrastrukture?
Točno je, nogometni teren u Knejama ima kvalitetan travnjak, a i vrhunski je održavan zahvaljujući našem oružaru Mirku Berkoviću (Mici). Imamo i dva pomoćna terena i betonsko igralište. Mjesni Odbor Kuče i Grad Velika Gorica prate naše zahtjeve (uvijek može bolje, zar ne?), ove godine smo dobili dugo očekivani asfalt oko objekta i na tome se iskreno zahvaljujem. Pred realizacijom je i postavljanje dijela vanjske ograde. Nadam se da ćemo tako i dalje surađivati. Iduće godine voljeli bi postaviti rasvjetu na glavni teren i urediti (zamijeniti) ogradu. Također se nadamo uređenju prostora na katu sportskog objekta gdje je većina poslova odrađena na inicijativu roditelja i uz njihovu veliku pomoć (čišćenje, rasvjeta, bojanje zidova i postavljanje podloge). I zato veliko hvala svim roditeljima koji su sudjelovali u projektu. Nadam se da ćemo iduće godine uz pomoć MO Kuče i Grada Velike Gorice to dovršiti.

NK Turopoljac. Foto: Zlatan Sever/Cityportal.hr

Kakvi su odnosi sa klubovima u susjedstvu? Jeste li zadovoljni odnosima u sportu na razini grada, kako bi ocijenili prati li Grad potrebe amaterskog sporta?

Sa susjednim klubovima imamo korektne odnose i nadam se da će takvima i ostati. Kao što znate, ima jedna poslovica koja kaže da je za ljubav i rat potrebno dvoje. Tako je i u tim odnosima. Grad Velika Gorica dobro prati potrebe amaterskog sporta, mislim da je to vidljivo po rezultatima klubova iz Velike Gorice.

Na pojedinim utakmicama, tzv. lokalnim derbijima znalo se okupiti i preko 250 gledatelja na utakmici. Osjeća li se mjera zabrane dolaska gledatelja na financijskom polju?

Što se tiče mjera zabrane dolaska gledatelja na utakmice, naravno da je to financijski dosta utjecalo na naš rad, a i sa nefinancijske strane, jer publika daje čar nogometu. Ali, možemo li mi tu išta napraviti dok je Covid-19 ovako goropadan? Ne, na žalost.

Nešto za kraj intervjua. I kraj godine. Izvolite, mikrofon je vaš, gospodine Zagorac.

I za kraj godine želim Vam da ”budete pozitivni, a ostanete negativni”! No, šalu na stranu, budite zdravi i sretni, svim Vašim čitateljima, igračima i navijačima želim čestit Božić i sretnu Novu 2021. godinu, u moje osobno ime i u ime IO NK Turopoljca Kuče.

Tekst i fotografije: Zlatan Sever/Cityportal.hr

Povezane teme:Danijel Zagorac jžnl KUČE Nk Turopoljac nogomet

Sport

Bivši treneri, gdje ste? Hit Jakir, sjajni Valdas, malo TV-a, malo Tadžikistana…

Veličanstveni uspjesi Sergeja Jakirovića i Valdasa Dambrauskasa, koji blistaju na klupama engleskog Hull Cityja i azerbajdžanskog Sabaha, potaknuli su nas da provjerimo gdje su i što rade ostali bivši trener Gorice…

Objavljeno

prije 8 sati

7. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nesretan, u velikoj mjeri i nezaslužen poraz od Dinama izbacio je nogometaše Gorice iz utrke za Europu, u koju će uz vodeće Dinamo i Hajduk otići još i dva kluba iz trojca Varaždin – Rijeka – Lokomotiva. Najbolje u toj priči stoje Varaždinci, Riječani do europskog iskoraka mogu i preko Kupa, jer ako ga osvoje, osigurat će plasman u Europsku ligu, a Lokomotiva bi ovog vikenda morala pobijediti u Varaždinu želi li zadržati ozbiljnu šansu…

Gorica će, pak, završnicu sezone odraditi u skladu s egidom “mir i dobro”, budući da je ostanak osiguran, a Europa nedostižna. Naravno, napravit će sve u našem prvoligašu da budu što bolje plasirani na kraju, postoje tu i sportski i financijski benefiti, tako da ima sasvim dovoljno razloga biti motiviran protiv Slaven Belupa, Rijeke i Osijeka, ali već sad je jasno da se povijesni plasman u Europu neće dogoditi.

Drugim riječima, Mario Carević ipak neće biti prvi trener koji će potpisati jedan takav uspjeh. Kao što to nije uspio niti jedan od njegovih prethodnika, među kojima ima vrlo aktualnih imena ovih dana… Sergej Jakirović i Valdas Dambrauskas, o njima je riječ, žive možda i najljepše dane svojih karijera, a upravo su njih dvojica bila i najbliže takvom dosegu.

Jakir je oduševio svjetsku sportsku javnost svime što je napravio na klupi Hull Cityja ove sezone, danas pričamo o treneru vrlo ozbiljne razine, čovjeku koji je s razlogom na radaru većih klubova, uključujući i one iz Premiershipa, ali koliko god danas otišao visoko, a sutra još više, uvijek ćemo Sergeja smatrati svojim. I sam će reći kako mu je 20-ak mjeseci u Gorici bilo jedno od najljepših razdoblja u životu, bio je i ostao miljenik navijača Gorice, kako zbog trenerskih, tako i zbog ljudskih kvaliteta, ali činjenica je da je odavno prerastao ovo okruženje… Prvo kroz neuspješnu epizodu u Mariboru, a onda i kroz seriju uspješnih u Zrinjskom, Rijeci, Dinamu, turskom Kayserisporu i danas u Hullu.

U jedinoj njegovoj cijeloj sezoni osvojio je peto mjesto, tri boda dijelila su ga od plasmana u Europu, a i sljedeće sezone ostavio je nasljedniku, Valdasu Dambrauskasu. U tom trenutku potpuno anonimnom Litavcu, kojeg je odnekud “izmislio” njegov sunarodnjak Mindaugas Nikoličius, čovjeku koji će se u sljedećih jedanaest mjeseci pretvoriti u trenera koji će masnim slovima biti upisan u povijesne knjige našega kluba.

Bilo je to vrijeme kad je Gorica znala prenoćiti i na prvome mjestu prvenstvene ljestvice, bila je to jesen u kojoj je Gorica najlošije plasirana bila kad je bila na trećemu mjestu (?!), ali rastanak je došao prebrzo za još veće dosege. Prvu polovicu mandata završio je sa šestim mjestom u sezoni u kojoj smo imali pet predstavnika u Europi, a nakon druge je otišao za Ludogorec. Nakon Bugarske, u HNL se vratio kroz mandat u Hajduku, pa nakon toga vodio grčki OFI, u kojem danas igra Krešo Krizmanić, a zatim i ciparsku Omoniju te mađarski Diosgyor.

Ovih dana Valdas uživa u osvajanju titule prvaka Azerbajdžana sa Sabahom, klubom koji je prilično uvjerljivo prekinuo dominaciju Qarabaga u toj zemlji. U Azerbajdžanu je još od početka 2025. godine, dobio je kontinuitet, a to je dovelo do prosječno 2,27 bodova osvojenih po utakmici, što je – spektakularno! I ne bi bilo iznenađenje da netko konačno shvati koliko je Dambrauskas dobar trener, pa da dobije priliku i na puno višoj razini…

U istom tom Sabahu nedavno je trener bio i Krunoslav Rendulić, četvrti treći trener Gorice u prvoligaškoj povijesti. Kruno je nakon Gorice uspješno vodio Zrinjski, u Azebrajdažnu je bio od ožujka do studenog 2024., danas vodi Emirates Club u UAE-u. Na svim tim postajama pratio ga je i prati ga naš Saša Sabljak, suradnik još iz goričkih dana.

Prije njega Goricu je vodio Siniša Oreščanin, koji će uskoro proslaviti tri godina na funkciji izbornika hrvatske U-19 reprezentacije, što mu je i prvi posao nakon odlaska iz Gorice. A nakon Rendulića stigao je Samir Toplak, koji je trenutačno trener bez angažmana i vrlo uspješan televizijski “pundit”. Samir je nakon Gorice vodio još i Kustošiju te Rudeš, a potraga za novim angažmanom je u tijeku…

Toplaka je u Gorici naslijedio Igor Angelovski, trener koji je došao s autoritetom bivšeg izbornika Makedonije, a izbornik je i danas! Naime, prije nešto više od tjedan dana imenovan je izbornikom Tadžikistana, 103. reprezentacije svijeta po FIFA-inu renkingu. Nakon odlaska iz Gorice vodio je kazahstanski Kaspiy Aktau i ciparski Ethnikos, a sad se smjestio u najmanjoj državi srednje Azije.

Nakon njegova odlaska situaciju je spašavao i na kraju spasio Željko Sopić, još jedan trener kojem je Gorica bila sjajna odskočna daska. Vodio je Rijeku u borbi za naslov prvaka, vodio je kratko i poljski Widzew Lodz, a kasnije iste sezone i Osijek. Trenutačno je bez angažmana što se trenerskog posla tiče, ali pojavi se i on na televiziji, budući da je u HTV-ovu studiju komentirao ogled Bayerna i PSG-a.

Bez angažmana je i Dinko Jeličić, njegov nasljednik na klupi Gorice, koji od odlaska iz Turopolja nigdje nije radio kao trener. Jeličić je godinama bio u Al Nassru, nova prilika u hrvatskom nogometu nije došla i Dinko se posvetio nekim drugim stvarima, uključujući i poneku partiju tenisa na terenima pokraj stadiona NK Rudeša.

U blizini, na igralištu NK Kustošije, svoje dane provodi Rajko Vidović, posljednji u nizu bivših trenera Gorice. Prošle sezone nije uspio spasiti Šibenik od ispadanja iz lige, a sad je praktički osigurao ulazak u viši rang s Kustošijom, trenutačno drugoplasiranom momčadi 2. NL.

Svi oni u ovom trenutku po broju utakmica na klupi Gorice gledaju u leđa Mariju Careviću, koji je trenutačno na 64 utakmice u ulozi trenera Gorice. Jakirović je ostao na 62, a prvi sljedeći bio je Dambrauskas sa 30…

Nastavite čitati

Moja županija

Mraclin napunio mrežu Libertasu

Objavljeno

prije 21 sat

6. svibnja 2026.

Objavio/la

Vitomir Štuban

Mraclin je od početka nametnuo ritam s jasnim ciljem uzeti sva tri boda. Već u 11. minuti Ivan Kos otvara golijadu, a do 24. minute postiže još jedan pogodak i asistira kod akcije za drugi gol koji zabija Fran Krilić. Pred kraj prvog dijela Kos upisuje novu asistenciju, ovaj put za Josipa Tokića, pa se na odmor odlazi s visokih 4:0.

U nastavku potpuna dominacija domaćih. Domagoj Matić preuzima glavnu ulogu i postiže hat-trick uključujući i pogodak iz kaznenog udarca, čime postavlja konačnih 7:0. Mraclin je mogao slaviti i uvjerljivije, ali realizacija u nekim situacijama nije bila na razini rezultata.
Jedina loša vijest za domaće je ozljeda Kaurina, koji je izborio jedanaesterac, ali je pritom stradao i njegov nastup u sljedećem kolu je pod upitnikom.

Mraclin je ovom uvjerljivom pobjedom napravio važan iskorak prema sigurnijoj zoni i dodatno podigao samopouzdanje u završnici sezone. S druge strane, momčadi iz Novske nakon ovakvog poraza situacija izgleda gotovo beznadno.

IV . NL SREDIŠTE ZAGREB – B, 25. kolo

MRACLIN – LIBERTAS 7:0

Stadion Nova graba. Gledatelja 50.
Sudac: Bojan Čerkez. Pomoćnici: Martin Štulec i Martin Holetić.

STRIJELCI: 1:0 – I. Kos (11), 2:0 – Krilić (20), 3:0 – I. Kos (24), 4:0 – Tokić (43), 5:0 – Matić (57), 6:0 – Matić (11 m – 68), 7:0 – Matić (71).

MRACLIN: Zagorac, Marjanović, Smolković, J. Domitrović, Rajić, Đurašić, Borovac, Tokić (od 56. Matić), Krilić, Hajduk (od 60. Kaurin, od 67. Matejčić), I. Kos (od 60. Jančić). Trener: Marko Pancirov.

LIBERTAS: Mirosavljević (od 67. Jovanović), Mudri-Brežni (od 53. Rajković), Baić, Lipovac, Kovačević (od 73. Vučić), Jagatić, Varga (od 67. Dulaj), Bosnić, Poturica, Dojčinović, Vidić. Trener: Ivan Berić.

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom.

Nastavite čitati

Sport

Novih 7 medalja iz Rijeke za goričke karataše – novi izazovi slijede

Dva zlata, dva srebra i tri bronce.

Objavljeno

prije 1 dan

6. svibnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Karate klub Velika Gorica iza sebe ima iznimno aktivan natjecateljski vikend. U subotu, 2. svibnja, gorički karataši nastupili su na međunarodnom turniru Champions Trophy u Rijeci, gdje su osvojili ukupno sedam medalja, dok su dan kasnije, u nedjelju 3. svibnja, nastupili na Zagrebačkoj karate ligi s čak 26 natjecatelja, većinom iz mlađih dobnih skupina.

Na turniru u Rijeci nastupilo je 457 natjecatelja iz 39 klubova iz Hrvatske, Srbije, BiH, Italije i Crne Gore, a KK Velika Gorica je, u konkurenciji kadeta, juniora i mlađih seniora, osvojila medalju u svakoj od spomenutih kategorija, dva zlata, dva srebra i tri bronce.

Najviše su se istaknuli Ema Jukić (-50 kg) i Luka Lukačić (-75 kg), koji su osvojili zlatne medalje u kategoriji mlađih seniora. Jukić je pritom osvojila i srebro u juniorskoj konkurenciji, dok je Lukačić juniorski nastup završio s broncom.

Do medalja su stigli i Mia Čunčić, koja je osvojila srebro u juniorkama -53 kg te broncu u kadetkinjama, kao i Antonio Brletić, brončani u juniorima -61 kg.

Natjecateljski vikend zaključen je u Zagrebu, gdje su gorički karataši nastupili na drugom kolu Zagrebačke karate lige. Liga se održava kroz tri kola, a završnica je planirana u listopadu. Iz kluba poručuju kako su rezultati nakon dva kola ohrabrujući te očekuju da će do kraja natjecanja imati još veći broj osvajača medalja.

Gorički borci već ovog vikenda ponovno putuju u Zagreb, gdje ih čeka dvodnevno natjecanje za uzraste kadeta U16, juniora U18 i mlađih seniora U21.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Kurilovec nadigrao Veliku Mlaku i preuzeo vodstvo

Objavljeno

prije 2 dana

5. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Liga veteranskih momčadi Nogometnog saveza Velika Gorica (NSVG) nastavljena je utakmicama 19. kola u kojem je na pet odigranih utakmica postignuto 18 golova.