Poveži se s nama

Sport

IN MEMORIAM – TOMISLAV ŽIDAK (1.1.1953., Zagreb – 13.4.2017., Zagreb)

13.travnja 2017.godine otišao je jedan od najboljih, ako ne i najbolji, športski novinar – Tomislav Židak.

Objavljeno

“Možda nije u redu da jedan sumnjivi poluintelektualac, sin šustera iz Vugrovca, piše o čovjeku čije je vizije ne tako davno napadao i prezirao, jer su moje metafore priproste i huliganske. Moja publika nisu salonski intelektualci, koji sve te lamentacije čitaju kroz naočale sa zlatnim okvirima, moji crteži su uglavnom zadimljeni i crno-bijeli, moja publika su huligani s Dolca, luzeri koji piju po kvartovskim ćumezima, pa čak i robijaši po kaznionicama. I svi mi već 40 godina čekamo nekakvog Godota i svake jeseni, kad gospodin Godot ne dođe, vadimo mast ‘maksimirskom Luciferu’, od navijača sa sjevera do salonskih šprehera i proglašavamo ga serijskim ubojicom hrvatskog nogometa. Želite li dobiti blagonaklonost i simpatije široke publike ili njenog elitnog dijela, najsigurniji je način pljunuti na Mamićevu sirovost, prostakluk, odnosno njegov ‘der Mangel an Erziehung’…”, jedan je od Žiletovih štikleca koji najbolje opisuje odnos s gospodarom Maksimira, možda i najčešćim stanovnikom Židakove Šume. Voljeli su se i mrzili, ali jedan bez drugoga nisu mogli.

Baza je uvijek bio – Domagoj, restaurant kod pokojnog Lovre, ispod maksimirskog juga. I danas je tamo Kranjčarova slika kako lebdi ispod natpisa: “Cico über alles”. Često smo Domagoj otvarali, još češće – zatvarali, a jetra je strpljivo podnosila torture. Dan bi počeo s dvije domaće “šljive”, zatim bi se popila dva hladna, orošena Löwenbräua, a onda bi konobar Štef šapnuo da je “buncek baš gotov”. U međuvremenu bi se skupilo društvo, Gero, Sandro, Stana, Šojka i već oko deset ujutro planula bi prva litra “karabita”, kako smo zvali popularno zelinsko vino. U jedanaest već bi pala i pjesma: “Za nikaj na svetu, ja menjal te ne bi, moj Zagreb tak imam te rad…”
Cicu Kranjčara Židak je obožavao jer za njega simbolizirao purgerštinu i jer u njemu oduvijek tinja neki mali, ali opipljivi pokret otpora. Kada su svi Cici brojali gemište, Židak bi ih s njim ispio i bez pardona ispalio: “Kada je malo unutra, onda je najopasniji…”
Cico, a kasnije i Niko, bili su Tomin pojam zagrebačkog nogometa, a Nikino tjeranje u Hajduk, Židak Mamiću baš nikada nije oprostio.

Bu nekaj i od kuće, podigao je glas, znajući da ga ovaj sluša. A Krešo se često nasmijao i s novom turom stigao za stol. Na njegovo mjesto, u kutu, gdje je imao najbolji pregled igre, mjesto koje je živi svjedok mnogih kolumni i razgovora, mjesto koje bi baš svakoga tjedna, kada je nabo dobru temu, uskliknulo od veselja:
– Šokre, ubil buš nas s ovim karabitom…
Vlasnik kultnog kafića Van Gogh, Krešimir Ostojčić nije, međutim, bio samo barmen, već suputnik i prijatelj, svjedok brojnih Žiletovih proputovanja, gdje je Krešu švercao po hotelima i upoznavao ga s brojnim facama svjetskog nogometa. Nakon selidbe Jutarnjeg iz Vjesnika u Koransku, Van Gogh je postao baza, a “refreshment” svakodnevna navika. U kojoj se uvijek nalazio i Šokre, sve do posljednjeg dana. Od četvrtka, za nas koji smo zalazili tamo, taj će stolac vječno ostati prazan…

18.04.2017., Zagreb – Komemoracija za Tomislava Židaka održala se u kazalištu Gavella. Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

 

Zmaj s Borongaja, kako je tepao, bila je Židakova najveća muza i ljubav njegova života. Prisutna u kolumnama, u kojima je na svoj briljantni humoristički dar pričao njihove anegdote i gdje ju je znao slatko podbosti, a ona bi uzvratila kada bi iz banke SMS-om stigla poruka da je opet nekaj zbrisalo s računa…
Snješka je bila neizostavni dio Šume, ali i naših života, svakoga dana, oko 16 sati, kada bi zazvonio telefon, a on bi, tvrde svjedoci, odmah se okrenuo:
– Mala, daj putnu, stiže Zmaj…
Zmaj kojeg je doslovce obožavao!

Grdobina i škampi ostali su u moru. Stol na “ribarnici” Volosko kod Somborskog nije dočekao još jednu “riblju gozbu” kulinarskog užitka. S nogometnim začinima. Žile je pobjegao… Još jedna potvrda da Bog k sebi uzima dobre ljude prerano. Dvaput godišnje uzimao je “jednodnevni godišnji odmor”, sa Snježanom bi dolazio na more. Škampi su plivali u malvaziji zadovoljstva. Za posljednja razgovora iz bolnice dogovarali smo novi ručak. Da jedan drugome nešto objasnimo… zapisao je Orlando Rivetti, ugledni riječki novinar i Židakov veliki prijatelj.

Svatko ima svog favorita, a moj se zna – Štef Lamza, davnih se dana jasno i otvoreno odredio Židak po pitanju najobožavanijeg igrača. Kroz glavu gospona Lamze uvijek su letjela ona četiri, samo njihova pitanja, kojima je započinjao svaki razgovor: “Na koliko smo tableta dnevno, kako prostata, kakva je penzija i kaj bu s Dinamom? A gutamo šest tableta dnevno plus ‘afrička šljiva’, mokrimo kao što mucavci govore, penzija je mala, a režije sve veće. A Dinamo? Nigdar ni bilo da ni nekak bilo…”
Stjepan Lamza ima posebno mjesto u Židakovom panteonu slavnih, Štef je početak i kraj svakog razgovora o “najboljem dinamovcu svih vremena”. Zauvijek će svijetliti rečenica koju smo mi mlađi novinari naučili u zarez: “I danas najjače svijetli ime Štefa Lamze, bohema iz Splendida, tragičara s Vile Rebar i autora nezaboravne utakmice 14. lipnja 1967., kada je u Zagrebu sa 4-0 Eintracht iz Frankfurta zgažen kao opušak. U režiji Štefa Lamze…”

Na prvu stvar nam zvuči kao čarobna priča, pisati o klubu koji obožavaš od vremena nogometne inicijacije, ali zapravo ste je mogli podvesti pod omiljeni Židakov nazivnik – za jedan tračak radosti, hiljadu dana žalosti. U iznimnim šampionskim trenucima Dinamo je predstavljao zadovoljstvo i sreću, ali u profesionalnom Židakovu životu značio je i mali milijun dvorskih borbi, mačevanja s političkim namjesnicima, polemiziranja s nedodirljivim šefovima. Opet – bez tolikih frustracija i trauma, zar bi “Priče iz Maksimirske šume” ikoga zanimale? A znamo da ih je narod gutao i da na posljednjoj stranici subotnjeg Magazina od toga dana pa dovijeka zjapi crna praznina. Život i smrt plesali su ruku pod ruku na stranicama koje su nam tobože pričale o nogometu.

Tomislav Židak vječito je radio – i onda kada bi već ispunio svoju dnevnu “kvotu”. Samo mu je bolest mogla oduzeti radni, spisateljski ritam i način života. Bio je od onih koji su vrlo jasno živjeli kako bi radili, a posvetio je taj rad sportu, prvenstveno nogometu i Dinamu. Teško je govoriti o bilo kom dobrom, ali i teškom momentu sporta proteklih desetljeća bez njegove riječi. Židak je istinitost stavljao ispred svega, a pratio je spisateljskim stilom bez premca.
Zbog Tomislava Židaka novine su kupovali i radnici i sveučilišni profesori. Objedinio je ne samo navijače Dinama, već navijače samog, poštenog sporta i njegovih plemenitih težnji. Bio je pisac i čovjek dobra srca, koje će nedostajati svakom čitatelju i znancu. Za njim ostaju knjige i novinski tekstovi. I nenadoknadiva praznina.

Sport

FOTO Mladost maksimalna, ostali prema prognozama

Objavljeno

on

13.11.2019. Velika Gorica. Liga veteranskih momčadi Nogometnog saveza Velika Gorica. Foto: David Jolić/cityportal.hr

U 14. kolu Lige veteranskih momčadi Nogometnog saveza Velika Gorica nisu odigrane tri utakmice iz različitih razloga, ali povjerenik Lige Zlatko Petrac je uvjeren da će sve dosad neodigrane utakmice i utakmice posljednjeg 15. kola biti apsolvirane najkasnije idućeg tjedna.

13.11.2019. Velika Gorica. Liga veteranskih momčadi Nogometnog saveza Velika Gorica. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Buna je u unaprijed odigranom susretu 15. kola na Gradskom stadionu (teren s umjetnom travom) pomalo neočekivano pobijedila Goricu. Domaći su promašili nekoliko velikih šansi, a Buna je potkraj prvog poluvremena iz brzog kontranapada matirala vratara Trputca za minimalnu pobjedu.

Galerija fotografija

Liga veteranskih momčadi Nogometnog saveza Velika Gorica – 2019./2020., 14. kolo

Rezultati 14. kola (07.-11.11.2019.): Ban Jelačić (Vukovina) – Mlaka (Velika Mlaka) 0:5, Mraclin – Mladost (Obrezina) 0:3, Buna (Mala Buna) – Lekenik-Pešćenica 3:3, Lukavec – Gradići 3:1, Lomnica (Donja Lomnica) – Kurilovec 0:3, Dinamo (Novo Čiče) – VG Boys (13.11.2019.), Vatrogasac (Kobilić) –  Gorica (15.11.2019.), Hruševec (Donji Hruševec) – Klas (Mičevec) odgođeno.

Redoslijed: 1. Mladost 42 (14 14 0 0 52:16), 2. Gorica 28 (13 9 1 3 36:16), 3. Kurilovec 28 (14 9 1 4 33:22), 4. Mlaka 26 (14 8 2 4 38:14), 5. Klas 24 (13 8 0 5 37:20), 6. Buna 22 (14 6 4 4 29:17), 7. Mraclin 21 (14 7 0 7 43:41), 8. Dinamo 17 (13 5 2 6 25:23), 9. Hruševec 17 (13 5 2 6 18:28), 10. VG Boys 16 (13 4 4 5 34:29), 11. Lekenik 15 (14 4 3 7 35:40), 12. Ban Jelačić 14 (14 4 2 8 31:43), 13. Vatrogasac 14 (13 4 2 7 24:38), 14. Lukavec 13 (14 4 1 9 23:55), 15. Lomnica 11 (14 3 2 9 22:41), 16. Gradići 5 (14 1 2 11 19:55).

Nastavi čitati

Kultura

FOTO Seminar iz kineziologije za trenerice mažoretkinja iz HUMT-a

Objavljeno

on

10.11.2019. Šćitarjevo. Dvodnevni seminar iz kineziologije za trenerice iz Hrvatskog udruženja mažoret timova. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Hrvatsko udruženje mažoret timova (HUMT) proteklog vikenda organiziralo je dvodnevni seminar iz kineziologije za trener(ic)e mažoretkinja u prostoru Osnovne škole Šćitarjevo. Seminar su vodile Josipa Radoš i Gordana Furjan Mandić, docentice na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu. Osim kratkog uvodnog teorijskog dijela u školskoj knjižnici, glavnina seminara odrađena je u školskoj sportskoj dvorani. U oba dana na seminaru je sudjelovalo 35 trenerica iz svih klubova HUMT-a.

10.11.2019. Šćitarjevo. Dvodnevni seminar iz kineziologije za trenerice iz Hrvatskog udruženja mažoret timova. Foto: David Jolić/cityportal.hr

10.11.2019. Šćitarjevo. Dvodnevni seminar iz kineziologije za trenerice iz Hrvatskog udruženja mažoret timova. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Seminar je održan pod nazivom ”Dopuna Pravilnika za koreografije sa pom-ponom (moderni ili sportski pom-pon)”. Trenerice su educirane o ‘sistematizaciji elemenata gimnastike’, odnosno o težinskim stupnjevima (5 stupnjeva) izvedbe, koji su prilagođeni različitim uzrasnim kategorijama (kadetkinje, juniorke i seniorke). Demonstratorice za pojedine elemente bile su kadetkinje i juniorke Plesnog kluba Barbara.

Galerija fotografija

Nastavi čitati

Sport

FOTO Hrvatska U-21 reprezentacija trenirala u Velikoj Gorici

Objavljeno

on

11.11.2019. Velika Gorica. Trening hrvatske U-21 reprezentacije na Gradskom stadionu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Hrvatska U-21 reprezentacija trenirala je večeras na Gradskom stadionu na glavnom terenu pripremajući se za dvije utakmice u sklopu kvalifikacijskog ciklusa za Europsko prvenstvo 2021. godine. Izbornik Igor Bišćan i njegovi pomoćnici Ante Tomić, Renato Filipović i Mihael Mikić imaju na dispoziciji 24 igrača i sutra, nakon doručka u Garden Hill hotelu, lete za Litvu gdje će protiv domaćina igrati u Vilnusu, u četvrtak, 14. studenog 2019.

11.11.2019. Velika Gorica. Trening hrvatske U-21 reprezentacije na Gradskom stadionu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Reprezentativni roster: Adrian Šemper, Ivan Nevistić, Dominik Kotarski (vratari), Borna Sosa, Domagoj Bradarić, Branimir Kalaica, Vinko Soldo, Boško Šutalo, David Čolina, Marin Šverko, Bruno Bogojević, Joško Gvardiol (obrana), Luka Ivanušec, Nikola Moro, Lovro Majer, Kristijan Bistrović, Ivan Lepinjica, Darko Nejašmić, Mihael Žaper, Neven Đurasek (vezni red), Mario Ćuže, Antonio Marin, Ivan Posavec i Ivan Dolček (napadači).

Reprezentacija se vraća u Veliku Goricu u petak (15. studenog), gdje će se pripremati za utakmicu s Češkom na Gradskom stadionu, u ponedjeljak, 18. studenog 2019. godine.

Galerija fotografija

Nastavi čitati

Reporter 387 - 24.10.2019.

Facebook

Izdvojeno