Poveži se s nama

Sport

IN MEMORIAM – TOMISLAV ŽIDAK (1.1.1953., Zagreb – 13.4.2017., Zagreb)

13.travnja 2017.godine otišao je jedan od najboljih, ako ne i najbolji, športski novinar – Tomislav Židak.

Objavljeno

“Možda nije u redu da jedan sumnjivi poluintelektualac, sin šustera iz Vugrovca, piše o čovjeku čije je vizije ne tako davno napadao i prezirao, jer su moje metafore priproste i huliganske. Moja publika nisu salonski intelektualci, koji sve te lamentacije čitaju kroz naočale sa zlatnim okvirima, moji crteži su uglavnom zadimljeni i crno-bijeli, moja publika su huligani s Dolca, luzeri koji piju po kvartovskim ćumezima, pa čak i robijaši po kaznionicama. I svi mi već 40 godina čekamo nekakvog Godota i svake jeseni, kad gospodin Godot ne dođe, vadimo mast ‘maksimirskom Luciferu’, od navijača sa sjevera do salonskih šprehera i proglašavamo ga serijskim ubojicom hrvatskog nogometa. Želite li dobiti blagonaklonost i simpatije široke publike ili njenog elitnog dijela, najsigurniji je način pljunuti na Mamićevu sirovost, prostakluk, odnosno njegov ‘der Mangel an Erziehung’…”, jedan je od Žiletovih štikleca koji najbolje opisuje odnos s gospodarom Maksimira, možda i najčešćim stanovnikom Židakove Šume. Voljeli su se i mrzili, ali jedan bez drugoga nisu mogli.

Baza je uvijek bio – Domagoj, restaurant kod pokojnog Lovre, ispod maksimirskog juga. I danas je tamo Kranjčarova slika kako lebdi ispod natpisa: “Cico über alles”. Često smo Domagoj otvarali, još češće – zatvarali, a jetra je strpljivo podnosila torture. Dan bi počeo s dvije domaće “šljive”, zatim bi se popila dva hladna, orošena Löwenbräua, a onda bi konobar Štef šapnuo da je “buncek baš gotov”. U međuvremenu bi se skupilo društvo, Gero, Sandro, Stana, Šojka i već oko deset ujutro planula bi prva litra “karabita”, kako smo zvali popularno zelinsko vino. U jedanaest već bi pala i pjesma: “Za nikaj na svetu, ja menjal te ne bi, moj Zagreb tak imam te rad…”
Cicu Kranjčara Židak je obožavao jer za njega simbolizirao purgerštinu i jer u njemu oduvijek tinja neki mali, ali opipljivi pokret otpora. Kada su svi Cici brojali gemište, Židak bi ih s njim ispio i bez pardona ispalio: “Kada je malo unutra, onda je najopasniji…”
Cico, a kasnije i Niko, bili su Tomin pojam zagrebačkog nogometa, a Nikino tjeranje u Hajduk, Židak Mamiću baš nikada nije oprostio.

Bu nekaj i od kuće, podigao je glas, znajući da ga ovaj sluša. A Krešo se često nasmijao i s novom turom stigao za stol. Na njegovo mjesto, u kutu, gdje je imao najbolji pregled igre, mjesto koje je živi svjedok mnogih kolumni i razgovora, mjesto koje bi baš svakoga tjedna, kada je nabo dobru temu, uskliknulo od veselja:
– Šokre, ubil buš nas s ovim karabitom…
Vlasnik kultnog kafića Van Gogh, Krešimir Ostojčić nije, međutim, bio samo barmen, već suputnik i prijatelj, svjedok brojnih Žiletovih proputovanja, gdje je Krešu švercao po hotelima i upoznavao ga s brojnim facama svjetskog nogometa. Nakon selidbe Jutarnjeg iz Vjesnika u Koransku, Van Gogh je postao baza, a “refreshment” svakodnevna navika. U kojoj se uvijek nalazio i Šokre, sve do posljednjeg dana. Od četvrtka, za nas koji smo zalazili tamo, taj će stolac vječno ostati prazan…

18.04.2017., Zagreb – Komemoracija za Tomislava Židaka održala se u kazalištu Gavella. Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

 

Zmaj s Borongaja, kako je tepao, bila je Židakova najveća muza i ljubav njegova života. Prisutna u kolumnama, u kojima je na svoj briljantni humoristički dar pričao njihove anegdote i gdje ju je znao slatko podbosti, a ona bi uzvratila kada bi iz banke SMS-om stigla poruka da je opet nekaj zbrisalo s računa…
Snješka je bila neizostavni dio Šume, ali i naših života, svakoga dana, oko 16 sati, kada bi zazvonio telefon, a on bi, tvrde svjedoci, odmah se okrenuo:
– Mala, daj putnu, stiže Zmaj…
Zmaj kojeg je doslovce obožavao!

Grdobina i škampi ostali su u moru. Stol na “ribarnici” Volosko kod Somborskog nije dočekao još jednu “riblju gozbu” kulinarskog užitka. S nogometnim začinima. Žile je pobjegao… Još jedna potvrda da Bog k sebi uzima dobre ljude prerano. Dvaput godišnje uzimao je “jednodnevni godišnji odmor”, sa Snježanom bi dolazio na more. Škampi su plivali u malvaziji zadovoljstva. Za posljednja razgovora iz bolnice dogovarali smo novi ručak. Da jedan drugome nešto objasnimo… zapisao je Orlando Rivetti, ugledni riječki novinar i Židakov veliki prijatelj.

Svatko ima svog favorita, a moj se zna – Štef Lamza, davnih se dana jasno i otvoreno odredio Židak po pitanju najobožavanijeg igrača. Kroz glavu gospona Lamze uvijek su letjela ona četiri, samo njihova pitanja, kojima je započinjao svaki razgovor: “Na koliko smo tableta dnevno, kako prostata, kakva je penzija i kaj bu s Dinamom? A gutamo šest tableta dnevno plus ‘afrička šljiva’, mokrimo kao što mucavci govore, penzija je mala, a režije sve veće. A Dinamo? Nigdar ni bilo da ni nekak bilo…”
Stjepan Lamza ima posebno mjesto u Židakovom panteonu slavnih, Štef je početak i kraj svakog razgovora o “najboljem dinamovcu svih vremena”. Zauvijek će svijetliti rečenica koju smo mi mlađi novinari naučili u zarez: “I danas najjače svijetli ime Štefa Lamze, bohema iz Splendida, tragičara s Vile Rebar i autora nezaboravne utakmice 14. lipnja 1967., kada je u Zagrebu sa 4-0 Eintracht iz Frankfurta zgažen kao opušak. U režiji Štefa Lamze…”

Na prvu stvar nam zvuči kao čarobna priča, pisati o klubu koji obožavaš od vremena nogometne inicijacije, ali zapravo ste je mogli podvesti pod omiljeni Židakov nazivnik – za jedan tračak radosti, hiljadu dana žalosti. U iznimnim šampionskim trenucima Dinamo je predstavljao zadovoljstvo i sreću, ali u profesionalnom Židakovu životu značio je i mali milijun dvorskih borbi, mačevanja s političkim namjesnicima, polemiziranja s nedodirljivim šefovima. Opet – bez tolikih frustracija i trauma, zar bi “Priče iz Maksimirske šume” ikoga zanimale? A znamo da ih je narod gutao i da na posljednjoj stranici subotnjeg Magazina od toga dana pa dovijeka zjapi crna praznina. Život i smrt plesali su ruku pod ruku na stranicama koje su nam tobože pričale o nogometu.

Tomislav Židak vječito je radio – i onda kada bi već ispunio svoju dnevnu “kvotu”. Samo mu je bolest mogla oduzeti radni, spisateljski ritam i način života. Bio je od onih koji su vrlo jasno živjeli kako bi radili, a posvetio je taj rad sportu, prvenstveno nogometu i Dinamu. Teško je govoriti o bilo kom dobrom, ali i teškom momentu sporta proteklih desetljeća bez njegove riječi. Židak je istinitost stavljao ispred svega, a pratio je spisateljskim stilom bez premca.
Zbog Tomislava Židaka novine su kupovali i radnici i sveučilišni profesori. Objedinio je ne samo navijače Dinama, već navijače samog, poštenog sporta i njegovih plemenitih težnji. Bio je pisac i čovjek dobra srca, koje će nedostajati svakom čitatelju i znancu. Za njim ostaju knjige i novinski tekstovi. I nenadoknadiva praznina.

Sport

Mraclin za čistu desetku

Objavljeno

on

1. ŽUPANIJSKA LIGA – ISTOK , 5. kolo

Rezultat utakmice sve govori. Igrači Mraclina svog su protivnika razmontirali, nadigrali u svim segmentima nogometne igre i sasvim zasluženo ostvarili uvjerljiv trijumf. Već nakon prvog poluvremena bilo je pitanje koliko će golova završiti u mreži gostiju. Domaći igrači goropadni i nezaustavljivi, gosti potpuno izgubljeni. Od 10 golova čak 7 strijelaca, veseli u redovima momčadi sa Nove grabe. Kada utakmica završi 10:0 suvišno je podrobnije opisivati odnos snaga na travnjaku i tijek utakmice.

MRACLIN – OSTRNA 10:0

MRACLIN. SRC Nova graba. Gledatelja 50.
Sudac: Spudić (Ivanić Grad). Pomoćnici: Anić i Tišljar.

STRIJELCI: 1:0 – Augustić (11), 2:0 – J. Cvetnić (19), 3:0 – Augustić (30 – 11 m), 4:0 – Roginić (39), 5:0 – Desput (57), 6:0 – Desput (73), 7:0 – M. Kos (80), 8:0 – I. Kos (84), 9:0 – Desput (87), 10:0 – Jurić (89).

MRACLIN: Marić, Petravić (od 46. I. Kos), J. Domitrović, Babić, Bartolić, J. Dolibašić, J. Cvetnić (od 63. M. Kos), Onić (od 59. Cota), Roginić, Augustić (od 46. Desput), Jurić. TRENER: Marko Pancirov.

OSTRNA: Dominković, Lacković (od 46. Cik), Mandić, Radovac, Šego, Žarko (od 46. Jambrek), Habeić, Nestić, Kojundžija (od 79. Tokić), Mamut (od 73. Vešligaj), Sonarić. TRENER: -.

Nastavi čitati

Sport

Ivan Zagorec briljirao protiv Samobora

Objavljeno

on

JEDINSTVENA ŽUPANIJSKA LIGA , 5. kolo

Sjajnu nogometnu predstavu odigrao je buševski nogometaš Ivan Zagorec, gostima iz Samobora zabio je četiri gola od kojih je njegov prvi majstorski. Mrežu gostiju načeo je Mario Stuparić. Do poluvremena prvo iz slobodnog udarca sa kojih 25 metara buševski topnik Ivan Zagorec poslao je u rašlje, a desetak minuta kasnije na asistenciju Robića prije poentiranja zaobišao vratara gostiju. U nastavku nakon odmora nije se dugo čekalo na njegov treći gol za nedostižnih 4:0. Gosti iz Samobora uspjeli su smanjiti rezultat preko Lovrića i nakratko preuzeti blagu dominaciju. Brzom kontrom domaćih igrača iz 63. minute koja je rezultirala četvrtim golom sjajnog Zagorca potvrđena je zaslužena pobjeda Poleta. Samoborci su tri minute kasnije došli do još jednog smanjenja rezultata, jedna lopta koju je skrenuo domaći stoper Tičarić završila je u domaćoj mreži.
Polet nakon nedjeljnog kiksa u Laduču nastavlja pobjedama, ova protiv Samobora je četvrta ovojesenska.

POLET (B) – SAMOBOR 5:2

BUŠEVEC. SRC Zvrnik. Gledatelja 50.
Sudac: Jerbić. Pomoćnici: Šimunović i Aščić.

STRIJELCI: 1:0 – Stuparić (13), 2:0 – Zagorec (25), 3:0 – Zagorec (35), 4:0 – Zagorec (48), 4:1 – Lovrić (57), 5:1 – Zagorec (63), 5:2 – Tičarić (66 – ag).

POLET (B): Bradić, Baćan, Tičarić, Sovina, Stuparić, Dejanović, Matušin, Šastak (od 60. Brajković), Pejak, Zagorec (od 64. Sučić), Robić (od 73. Šafranić). TRENER: Mario Paviša.

SAMOBOR: V. Bišćan, Dilberović (od 46. Burić), Grgečić, F. Bišćan, Ibrahimović, Kleščić (od 67. Ivančević), Brčić (od 63. Kerep), Mamić (od 46. Koritnik), Bedeković, Lovrić, Cvok (od 46. Ašanin). TRENER: -.

Nastavi čitati

Sport

Treći poraz Posavca i prva pobjeda Dubrave

Objavljeno

on

18.09.2019. Lekneno. Prva županijska nogometna liga, 5. kolo: NK Posavec – NK Dubrava. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Pred današnju utakmicu Posavec je imao veliki problem, jer mu je nedostajalo skoro pola startne momčadi zbog obveza na radnom mjestu. Ipak, domaći sastav je došao u vodstvo već u uvodnoj fazi utakmice kada je Denis Kučan iz gužve poslao loptu pod gredu. Izvedeno je još nekoliko obećavajućih akcija bez završne realizacije, a onda su gosti iz Dubrave Vrbovečke uspostavili ravnotežu i prijetili izjednačenjem. Stoper Krivan je iz slobodnjaka sa 30-tak metara u 36. minuti uhvatio vratara Turkovića na krivoj nozi i lopta je završila u donjem kutu za 1:1.

18.09.2019. Lekneno. Prva županijska nogometna liga, 5. kolo: NK Posavec – NK Dubrava. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Nakon odmora momčad gostiju bila je bolja i u 63. minuti Crha je izvrtio domaću obranu i plasirao loptu u malu mrežicu za 1:2. Na suprotnoj strani udarci Krivaneka i Horvata zamalo su promašili okvir vrata. U 76. minuti Suša je iskoristio neopreznost domaće obrane i iz blizine pogodio za 1:3! U završnici je Babić efektno prebacio vlastitog vratara i pogodio mrežu za 2:3! Završni napadi domaćih nisu urodili plodom i gosti su radovali prvoj prvenstvenoj pobjedi.

Galerija fotografija

Prva županijska nogometna liga – skupina Istok 2019./2020., 05. kolo

NK Posavec – NK Dubrava 2:3 (1:1)

Lekneno. Gledatelja 50. Srijeda, 18.09.2019., 17 sati. Sudac: Marin Medved (Ivanić Grad). Pomoćnici: Josip Očić (Bunjani) i Danijel Gašpar (Križ). Delegat: Stjepan Pajač (Sveti Ivan Zelina). Strijelci: 1:0 – De. Kučan (5), 1:1 – Krivan(36), 1:2 – Crha (63), 1:3 – Suša (76), 2:3 – Babić (85-ag).

POSAVEC: Turković (od 46. M. Kučan), Lacković, Župetić, A. Breščaković (cap.), S. Budinski, Bencek, De.Kučan (od 78. Andrišević), Smolko (od 68. Ivančić), Vranek (od 80. Andrišević), Radman, Ščrbak (od 50. Horvat). Trener: Mario Črljenec.

DUBRAVA: Jantoljak, Krivan, Grbavac, Babić, Fulir, Crha, Suša, Koren, Grgić, Mesarić (od 82. Gajšek), Ronjak. Trener: Zdenko Dimović.

Nastavi čitati

Reporter 385 - 29.08.2019.

Facebook

Izdvojeno