Povežite se s nama

Sport

IN MEMORIAM – TOMISLAV ŽIDAK (1.1.1953., Zagreb – 13.4.2017., Zagreb)

13.travnja 2017.godine otišao je jedan od najboljih, ako ne i najbolji, športski novinar – Tomislav Židak.

Objavljeno

na

“Možda nije u redu da jedan sumnjivi poluintelektualac, sin šustera iz Vugrovca, piše o čovjeku čije je vizije ne tako davno napadao i prezirao, jer su moje metafore priproste i huliganske. Moja publika nisu salonski intelektualci, koji sve te lamentacije čitaju kroz naočale sa zlatnim okvirima, moji crteži su uglavnom zadimljeni i crno-bijeli, moja publika su huligani s Dolca, luzeri koji piju po kvartovskim ćumezima, pa čak i robijaši po kaznionicama. I svi mi već 40 godina čekamo nekakvog Godota i svake jeseni, kad gospodin Godot ne dođe, vadimo mast ‘maksimirskom Luciferu’, od navijača sa sjevera do salonskih šprehera i proglašavamo ga serijskim ubojicom hrvatskog nogometa. Želite li dobiti blagonaklonost i simpatije široke publike ili njenog elitnog dijela, najsigurniji je način pljunuti na Mamićevu sirovost, prostakluk, odnosno njegov ‘der Mangel an Erziehung’…”, jedan je od Žiletovih štikleca koji najbolje opisuje odnos s gospodarom Maksimira, možda i najčešćim stanovnikom Židakove Šume. Voljeli su se i mrzili, ali jedan bez drugoga nisu mogli.

Baza je uvijek bio – Domagoj, restaurant kod pokojnog Lovre, ispod maksimirskog juga. I danas je tamo Kranjčarova slika kako lebdi ispod natpisa: “Cico über alles”. Često smo Domagoj otvarali, još češće – zatvarali, a jetra je strpljivo podnosila torture. Dan bi počeo s dvije domaće “šljive”, zatim bi se popila dva hladna, orošena Löwenbräua, a onda bi konobar Štef šapnuo da je “buncek baš gotov”. U međuvremenu bi se skupilo društvo, Gero, Sandro, Stana, Šojka i već oko deset ujutro planula bi prva litra “karabita”, kako smo zvali popularno zelinsko vino. U jedanaest već bi pala i pjesma: “Za nikaj na svetu, ja menjal te ne bi, moj Zagreb tak imam te rad…”
Cicu Kranjčara Židak je obožavao jer za njega simbolizirao purgerštinu i jer u njemu oduvijek tinja neki mali, ali opipljivi pokret otpora. Kada su svi Cici brojali gemište, Židak bi ih s njim ispio i bez pardona ispalio: “Kada je malo unutra, onda je najopasniji…”
Cico, a kasnije i Niko, bili su Tomin pojam zagrebačkog nogometa, a Nikino tjeranje u Hajduk, Židak Mamiću baš nikada nije oprostio.

Bu nekaj i od kuće, podigao je glas, znajući da ga ovaj sluša. A Krešo se često nasmijao i s novom turom stigao za stol. Na njegovo mjesto, u kutu, gdje je imao najbolji pregled igre, mjesto koje je živi svjedok mnogih kolumni i razgovora, mjesto koje bi baš svakoga tjedna, kada je nabo dobru temu, uskliknulo od veselja:
– Šokre, ubil buš nas s ovim karabitom…
Vlasnik kultnog kafića Van Gogh, Krešimir Ostojčić nije, međutim, bio samo barmen, već suputnik i prijatelj, svjedok brojnih Žiletovih proputovanja, gdje je Krešu švercao po hotelima i upoznavao ga s brojnim facama svjetskog nogometa. Nakon selidbe Jutarnjeg iz Vjesnika u Koransku, Van Gogh je postao baza, a “refreshment” svakodnevna navika. U kojoj se uvijek nalazio i Šokre, sve do posljednjeg dana. Od četvrtka, za nas koji smo zalazili tamo, taj će stolac vječno ostati prazan…

18.04.2017., Zagreb – Komemoracija za Tomislava Židaka održala se u kazalištu Gavella. Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

 

Zmaj s Borongaja, kako je tepao, bila je Židakova najveća muza i ljubav njegova života. Prisutna u kolumnama, u kojima je na svoj briljantni humoristički dar pričao njihove anegdote i gdje ju je znao slatko podbosti, a ona bi uzvratila kada bi iz banke SMS-om stigla poruka da je opet nekaj zbrisalo s računa…
Snješka je bila neizostavni dio Šume, ali i naših života, svakoga dana, oko 16 sati, kada bi zazvonio telefon, a on bi, tvrde svjedoci, odmah se okrenuo:
– Mala, daj putnu, stiže Zmaj…
Zmaj kojeg je doslovce obožavao!

Grdobina i škampi ostali su u moru. Stol na “ribarnici” Volosko kod Somborskog nije dočekao još jednu “riblju gozbu” kulinarskog užitka. S nogometnim začinima. Žile je pobjegao… Još jedna potvrda da Bog k sebi uzima dobre ljude prerano. Dvaput godišnje uzimao je “jednodnevni godišnji odmor”, sa Snježanom bi dolazio na more. Škampi su plivali u malvaziji zadovoljstva. Za posljednja razgovora iz bolnice dogovarali smo novi ručak. Da jedan drugome nešto objasnimo… zapisao je Orlando Rivetti, ugledni riječki novinar i Židakov veliki prijatelj.

Svatko ima svog favorita, a moj se zna – Štef Lamza, davnih se dana jasno i otvoreno odredio Židak po pitanju najobožavanijeg igrača. Kroz glavu gospona Lamze uvijek su letjela ona četiri, samo njihova pitanja, kojima je započinjao svaki razgovor: “Na koliko smo tableta dnevno, kako prostata, kakva je penzija i kaj bu s Dinamom? A gutamo šest tableta dnevno plus ‘afrička šljiva’, mokrimo kao što mucavci govore, penzija je mala, a režije sve veće. A Dinamo? Nigdar ni bilo da ni nekak bilo…”
Stjepan Lamza ima posebno mjesto u Židakovom panteonu slavnih, Štef je početak i kraj svakog razgovora o “najboljem dinamovcu svih vremena”. Zauvijek će svijetliti rečenica koju smo mi mlađi novinari naučili u zarez: “I danas najjače svijetli ime Štefa Lamze, bohema iz Splendida, tragičara s Vile Rebar i autora nezaboravne utakmice 14. lipnja 1967., kada je u Zagrebu sa 4-0 Eintracht iz Frankfurta zgažen kao opušak. U režiji Štefa Lamze…”

Na prvu stvar nam zvuči kao čarobna priča, pisati o klubu koji obožavaš od vremena nogometne inicijacije, ali zapravo ste je mogli podvesti pod omiljeni Židakov nazivnik – za jedan tračak radosti, hiljadu dana žalosti. U iznimnim šampionskim trenucima Dinamo je predstavljao zadovoljstvo i sreću, ali u profesionalnom Židakovu životu značio je i mali milijun dvorskih borbi, mačevanja s političkim namjesnicima, polemiziranja s nedodirljivim šefovima. Opet – bez tolikih frustracija i trauma, zar bi “Priče iz Maksimirske šume” ikoga zanimale? A znamo da ih je narod gutao i da na posljednjoj stranici subotnjeg Magazina od toga dana pa dovijeka zjapi crna praznina. Život i smrt plesali su ruku pod ruku na stranicama koje su nam tobože pričale o nogometu.

Tomislav Židak vječito je radio – i onda kada bi već ispunio svoju dnevnu “kvotu”. Samo mu je bolest mogla oduzeti radni, spisateljski ritam i način života. Bio je od onih koji su vrlo jasno živjeli kako bi radili, a posvetio je taj rad sportu, prvenstveno nogometu i Dinamu. Teško je govoriti o bilo kom dobrom, ali i teškom momentu sporta proteklih desetljeća bez njegove riječi. Židak je istinitost stavljao ispred svega, a pratio je spisateljskim stilom bez premca.
Zbog Tomislava Židaka novine su kupovali i radnici i sveučilišni profesori. Objedinio je ne samo navijače Dinama, već navijače samog, poštenog sporta i njegovih plemenitih težnji. Bio je pisac i čovjek dobra srca, koje će nedostajati svakom čitatelju i znancu. Za njim ostaju knjige i novinski tekstovi. I nenadoknadiva praznina.

Sport

Gorica u Maksimiru: ‘Hajduk smo već zaboravili, a s Lokosima će biti u pet deka’

Nogometaši Gorice u petak od 18 sati u Maksimiru otvaraju 21. kolo SupeSport HNL-a ogledom s Lokomotivom, protivnikom s kojim su ove sezone Goričani najbolje prolazili: dvije utakmice, dvije pobjede, sedam komada…

Objavljeno

na

Objavio/la

Hajduk je, pet dana poslije, davna prošlost za nogometaše Gorice. Pobjeda koja je lijepa, tri boda koja su silno važna, ali ipak prošlost.

– Iskreno, već sam zaboravio tu utakmicu. Svjesni smo da nas već prva sljedeća utakmica može spustiti na zemlju. I zato moramo isključivo biti fokusirani na svaku sljedeću utakmicu – ističe trener Mario Carević, svjestan da je ovo ipak malo drukčija pobjeda.

– Svaka pobjeda za nas je bitna, jer gledamo samo taj bodovni saldo, to je sve što nas zanima. Međutim, naravno da je ovo za igrače bila poticajna pobjeda, jer kad pobijediš Hajduka, kad odigraš onakvo prvo poluvrijeme kao što smo mi odigrali, logično je da dobiješ i dozu samopouzdanja – dodao je Car.

Kadar mu se širi dolaskom novih igrača, dobio je četvoricu u završnici siječnja i prvih pet dana veljače, ali i dobrim zdravstvenim kartonom.

– Trenirali smo dobro ovaj tjedan, nemamo nekih većih problema s ozljedama, svi osim Durakovića trebali bi biti spremni – otkriva Carević.

Prošle sezone “lokosi” su bili nepremostiva prepreka za Goričane, koji su uzeli samo jedan bod iz četiri međusobna okršaja, no ove sezone situacija se okrenula. Gorica je najbolje utakmice igrala baš protiv Lokomotive, upisavši prvo gostujućih 3-1 uz tri remek-djela Ikera Poza, Jurice Pršira i Ante Ercega, a zatim i domaćih 4-1, uz onaj nezaboravni autogol Aleksa Stojakovića sa centra igrališta. Ukupno sedam goričkih komada u dvije utakmice…

– Veselimo se toj utakmici. Sve naše utakmice ove sezone ponudile su zaista dobar nogomet, i s jedne i s druge strane. Čeka nas Lokomotiva, koja je ozbiljan protivnik, koja je puna iskustva i dobrih pojedinaca. Igraju jako zanimljiv nogomet, pri čemu smo mi i oni imali istu problematiku u prvoj polovici sezone, a to je loša realizacija. Po broju stvorenih prilika i jedni i drugi smo u vrhu, ali i promašivali smo. I na temelju tog statističkog podatka smatram da ćemo gledati jednu dobru utakmicu – govori trener Carević, pa još malo predstavlja protivnika:

– Ušli su odlično u proljeće, imaju četiri boda iz dvije utakmice, a vidjeli smo u Puli i da se znaju jako dobro braniti pri pozitivnom rezultatu. Znaju igrati i napadački, dosta su okomiti, imaju dobre mehanizme, dobar prekid… Momčad je to koja je opasna na više načina. Dosta su se pojačali ove zime, doveli su dosta iskusnih pojedinaca, ali mi smo spremi i nadam se pozitivnom rezultatu.

Otvaranje 21. kola SuperSport HNL-a zakazano je za petak u 18 sati na maksimirskom stadionu, a zasad se zna samo da gužve na tribinama neće biti. Zbog broja kibica koji prate i jedne i druge, ali i zbog vremenske prognoze, koja kaže da kiša neće stati, da će je biti i više nego u četvrtak.

– Mi smo spremni. Znamo sve o njima, kao što i oni znaju sve o nama, tako da će to biti, kako se kaže, u pet deka – zaključio je Carević.

MOGUĆIH PRVIH 11 ZA LOKOMOTIVU
Matijaš – Trontelj, Perić, Filipović, Čabraja – Pozo, Kavelj – Fiolić, Pršir, Vrzić – Čuić

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Pobjedom protiv psihičkih barijera: Goričani stotkom slomili Amforu

Košarkaši Gorice pobijedili su makarsku Amforu 100-88 na parketu Gradske dvorane i time se vratili na pobjedničke staze nakon dva uzastopna gostujuća poraza. Borna Dramalija predvodio je Goričane…

Objavljeno

na

Objavio/la

Nakon dva uzastopna gostujuća poraza, košarkaši Gorice na domaćem parketu su došli do 100-88 pobjede protiv Amfore iz Makarske. Početak susreta pripao je gostima, koji su nakon četiri minute igre imali 11-4, a sedam koševa viška zadržali su sve do rezultata 21-14 u završnici prve četvrtine. Serijom 10-0 na početku druge četvrtine Gorica je povela 29-26, što je bila naznaka da su Goričani naštimali svoje nišanske sprave, a posebno raspoloženi bili su Dramalija i Ivanković.

U istom ritmu naši su košarkaši nastavili dalje te su u 16. minuti imali plus 11, da bi na odmor otišli s osam koševa viška (54-46).

Nakon što na startu treće četvrtine Gorica nije iskoristila tri napada, promašivši pri tome zicere, gosti dolaze na minimalnih 56-54, vrativši utakmicu u neizvjesne vode. Do isteka četvrtine Makarani su konstantno puhali za vratom svom domaćinu, koji je u posljednji period igre ušao s vodstvom 72-68. U posljednjih deset minuta sve je išlo po planu, četiri i pol minute prije kraja poveli su Goričani i s najvećih plus 16 (87-71), nakon čega je utakmica mirno privedena kraju.

– Čestitke mojim igračima ekipi na pobjedi. U blagom smo igračkom padu, ali trebala nam je ova pobjeda. Tri igrača iz petorke su nam ozlijeđena, krpamo se i ovo nam je bila jako važna utakmica za te neke psihičke barijere. Igrači koji su igrali, poginuli su za ovu pobjedu, ali bilo je puno gluposti s naše strane. Igračima Amfore čestitke na htijenju i zalaganju, to je vrlo nezgodna ekipa. Sad se trebamo pripremiti za Osijek, gdje nam je sljedeća utakmica – kazao je nakon utakmice trener Damir Miljković.

S 25 poena najefikasniji igrač u goričkim redovima bio je Borna Dramalija, a double-double učinak imao je Filip Kalajžić, koji je ubacio 23 poena uz 13 skokova. Uz njih, dvocifreni su još bili Niko Rimac (19), Roko Ivanković (15) i Kristijan Validžić (11). Kod Amfore 25 poena Luke Šebreka.

Nastavite čitati

Sport

Iz Rijeke u Goricu! Četvrto zimsko pojačanje moglo bi biti i najveće…

Novi igrač HNK Gorice postao je Bruno Bogojević, 27-godišnjak iz Koprivnice koji je prošle sezone osvojio dvostruku titulu s Rijekom. U Veliku Goricu stiže kao četvrti novi igrač, nakon Šahinovića, Sulea i Epaillyja…

Objavljeno

na

Na Rujevicu igrači Gorice puno češće odlaze nego što s nje u Goricu dolaze – znaju ponešto o tome Fruk, Ndockyt, Rukavina, možda i Janković i Jurić… – ali ovoga puta priča se okrenula. Iz Rijeke u Goricu je stigao Bruno Bogojević, 27-godišnji polivalentni bočni igrač, stigao je kao četvrto zimsko pojačanje, a lako je moguće da se pokaže i kao najveće pojačanje od svih dosad pristiglih novih igrača.

– Moramo dovesti još par igrača, treba nam to da dobijemo dodatnu kvalitetu, ali i proširimo konkurenciju, jer time će i treninzi biti bolji – ponavljao je u posljednje vrijeme više puta trener Mario Carević.

U Bruni Bogojević dobio je, kako sad stvari izgledaju, sve što je tražio. Dobio je iskusnog igrača dokazane kvalitete, koji će biti konkurencija sjajnom Žanu Trontelju, ali i opcija za lijevi bok. Bogojević je tijekom karijere pokazao da može odraditi posao i lijevo i desno, i defenzivnije i ofenzivnije, a takve igrače uvijek je dobro imati. U natjecateljskom je ritmu, dolazi nakon odrađenih priprema s Rijekom i sve govori da bi mogao biti “plug in” pojačanje, igrač koji odmah može u akciju. Možda već u petak kontra Lokomotive dobije poneku minutu…

“HNK Gorica s velikim zadovoljstvom objavljuje da je novi igrač našeg kluba postao Bruno Bogojević! Iskusni krilni igrač potpisao je ugovor s Goricom i odmah se stavio na raspolaganje stručnom stožeru”, objavili su iz kluba.

“Bogojević u Veliku Goricu dolazi s bogatim prvoligaškim iskustvom i dokazanim pobjedničkim mentalitetom. Nogometno je stasao u NK Slaven Belupo, gdje je godinama bio standardan prvotimac i jedan od najkonstantnijih igrača momčadi. S više od 130 službenih nastupa u HNL-u, profilirao se kao pouzdano i energično rješenje na bočnim pozicijama”, dodaje se u objavi.

Bogojević je bivši U-19 i U-21 reprezentativac, osvajač dvostruke krune s Rijekom prošle sezone, osjetio je i europske utakmice… Još detaljnije predstavili su ga iz kluba:

“Riječ je o igraču koji se odlično snalazi duž obaju bokova te je sposoban kvalitetno odgovoriti zahtjevima i u ofenzivnom i u defenzivnom dijelu igre. Jednako je opasan kada napada prostor i sudjeluje u završnici akcija, kao i kad pomaže momčadi u fazi obrane, zatvara koridor i sudjeluje u presingu. Njegova energija, disciplina i radna etika omogućuju mu veliku taktičku fleksibilnost.

Dolaskom Brune Bogojevića HNK Gorica dobiva iskustvo, energiju i dodatnu širinu kadra, ali i igrača naviklog na borbu za trofeje i visoke ciljeve. Njegov pobjednički mentalitet i radna etika savršeno se uklapaju u ambicije našeg kluba.”

Bruno, dobrodošao u Goricu!

Nastavite čitati

Sport

Karate klub Centar osvojio 7 medalja na Grand Prixu Međimurja

Objavljeno

na

Objavio/la

Na karate turniru, održanom u subotu u Nedelišću, Karate klub Centar osvojio je ukupno sedam medalja, a najuspješnija je bila Sara Brletić koja je osvojila zlato u kategoriji do 39 kilograma.

Osim zlatne Sare Brletić, do postolja su stigli i Patrik Jeromić koji je osvojio broncu u mlađim kadetima te srebro u kadetskoj konkurenciji. Također, Kim Kumić osvojila je dvije bronce u konkurenciji učenica i mlađih kadetkinja, dok je Lara Dugonjić dva puta bila treća, među mlađim kadetkinjama.

Sve u svemu, s ukupno sedam odličja, Karate klub Centar uspješno je otvorio natjecateljsku 2026. godinu.

 

Nastavite čitati

Sport

Dinamo želi Ikera Poza?! Gorica će ga ili zadržati ili – zaraditi…

Navodni interes Dinama za velikogoričkog Španjolca iz obje perspektive “pije vodu”, ali Iker Pozo ugovorom je vezan s Goricom do ljeta 2027. godine. Dođe li doista ponuda iz Maksimira, tu će biti pregovora…

Objavljeno

na

Objavio/la

Španjolski veznjak u dresu Gorice, ove sezone sjajni Iker Pozo, nakon utakmice s Hajdukom došao je u poseban fokus javnosti. Upravo on je potpisao potez odluke, on je strijelac jedinoga gola na utakmici, autor izvrsnog i neobranjivog udarca s 20-ak metara, ali priča ovdje ne staje na samom golu. Gol je “okidač”, a uzroci i povodi nalaze se u svemu što Pozo pokazuje na terenu cijele ove sezone.

U našem gradu pronašao je svoju nogometnu sreću, u sustavu trenera Marija Carevića pronašao je svoje idealno mjesto, o čemu svjedoče i brojke, budući da po ukupnim ocjenama spada među najbolje igrače lige. S obzirom na to, nije posebno neobično da vrijednog 25-godišnjeg Španjolca iz okolice Malage nogometno tržište sve pozornije prati. Očekivale su se ove zime ponude za kapetana Pršira ili mladog i vrlo potentnog Kavelja, no ne bi bilo nikakvo iznenađenje da se u ulogu tržištu najzanimljivijeg igrača Gorice prometne upravo Pozo.

Upiti, naravno, dolaze s raznih strana, iz država u kojima zimski prijelazni rok još nije završio, a jedna od njih je i – Hrvatska! Mercato u HNL-u zatvara se tek 17. veljače, bio je aktivan i dosad, a ima i još dovoljno vremena za nove aktivnosti u svim klubovima, kako u onima s dna, tako i u onima – posebno važno za ovu priču – iz samoga vrha. Priča se, naime, da Dinamo još nije gotovo s tom famoznom doselekcijom…

I da se iz Maksimira sve više gleda prema – Velikoj Gorici!

Najznačajnije promjene, naime, u Dinamu su se dogodile u veznom redu, otišli su Ljubičić, Villar i Mudražija, što znači da su “modri” ostali na petorici igrača za tri pozicije: Mišiću, Zajcu, Stojkoviću, Bennaceru i Soldi. Pravu zamjenu tu nema samo Josip Mišić, jedina šestica u ovom društvu, i tu u priču ulazi Iker Pozo.

Dostupne informacije kažu da su i u Maksimiru impresionirani onim što Pozo pruža ove sezone, koliko ozbiljan nogomet igra u oba smjera, a uz to je i riječ o igraču koji bi se brzo uklopio, koji poznaje i ligu i okruženje… Uloga “back up” opcije za Mišića za prvu ruku ne djeluje nimalo loše iz perspektive igrača, ali i iz perspektive Dinama, kojem takav tip igrača nedostaje. Međutim, nešto će se tu pitati i Goricu…

Kad je Pozo ovog ljeta došao u Veliku Goricu, potpisao je dvogodišnji ugovor, a dosad je isteklo samo malo više od četvrtine tog ugovora. Drugim riječima, u slučaju da ponuda iz Maksimira doista dođe, da se ove kuloarske priče pokažu točnima, u Gorici bi imali na čemu temeljiti svoja potraživanja. U Dinamu financijska situacija nije blistava kao što je nekad bila, svaki euro dvaput se okreće, ali potpuno je logično da će u Gorici u ovoj situaciji imati svoje uvjete.

Drugim riječima, Gorica će ili zadržati Ikera Poza, što bi u natjecateljskom smislu iz našega ugla bilo daleko najbolje, ili zaraditi pristojan novac. Pozova vrijednost po Transfermarktu je 750.000 eura, točno 150 posto više nego što je bila početkom rujna… Još jedna dobra polusezona u dresu Gorice, nema dvojbe, do ljeta bi tu cijenu još malo podignula.

A opet, dođe li zaista ponuda Dinama…

Nastavite čitati

Reporter 456 - 18.12.2025.

Facebook

Izdvojeno