Povežite se s nama

Sport

IN MEMORIAM – TOMISLAV ŽIDAK (1.1.1953., Zagreb – 13.4.2017., Zagreb)

13.travnja 2017.godine otišao je jedan od najboljih, ako ne i najbolji, športski novinar – Tomislav Židak.

Objavljeno

na

“Možda nije u redu da jedan sumnjivi poluintelektualac, sin šustera iz Vugrovca, piše o čovjeku čije je vizije ne tako davno napadao i prezirao, jer su moje metafore priproste i huliganske. Moja publika nisu salonski intelektualci, koji sve te lamentacije čitaju kroz naočale sa zlatnim okvirima, moji crteži su uglavnom zadimljeni i crno-bijeli, moja publika su huligani s Dolca, luzeri koji piju po kvartovskim ćumezima, pa čak i robijaši po kaznionicama. I svi mi već 40 godina čekamo nekakvog Godota i svake jeseni, kad gospodin Godot ne dođe, vadimo mast ‘maksimirskom Luciferu’, od navijača sa sjevera do salonskih šprehera i proglašavamo ga serijskim ubojicom hrvatskog nogometa. Želite li dobiti blagonaklonost i simpatije široke publike ili njenog elitnog dijela, najsigurniji je način pljunuti na Mamićevu sirovost, prostakluk, odnosno njegov ‘der Mangel an Erziehung’…”, jedan je od Žiletovih štikleca koji najbolje opisuje odnos s gospodarom Maksimira, možda i najčešćim stanovnikom Židakove Šume. Voljeli su se i mrzili, ali jedan bez drugoga nisu mogli.

Baza je uvijek bio – Domagoj, restaurant kod pokojnog Lovre, ispod maksimirskog juga. I danas je tamo Kranjčarova slika kako lebdi ispod natpisa: “Cico über alles”. Često smo Domagoj otvarali, još češće – zatvarali, a jetra je strpljivo podnosila torture. Dan bi počeo s dvije domaće “šljive”, zatim bi se popila dva hladna, orošena Löwenbräua, a onda bi konobar Štef šapnuo da je “buncek baš gotov”. U međuvremenu bi se skupilo društvo, Gero, Sandro, Stana, Šojka i već oko deset ujutro planula bi prva litra “karabita”, kako smo zvali popularno zelinsko vino. U jedanaest već bi pala i pjesma: “Za nikaj na svetu, ja menjal te ne bi, moj Zagreb tak imam te rad…”
Cicu Kranjčara Židak je obožavao jer za njega simbolizirao purgerštinu i jer u njemu oduvijek tinja neki mali, ali opipljivi pokret otpora. Kada su svi Cici brojali gemište, Židak bi ih s njim ispio i bez pardona ispalio: “Kada je malo unutra, onda je najopasniji…”
Cico, a kasnije i Niko, bili su Tomin pojam zagrebačkog nogometa, a Nikino tjeranje u Hajduk, Židak Mamiću baš nikada nije oprostio.

Bu nekaj i od kuće, podigao je glas, znajući da ga ovaj sluša. A Krešo se često nasmijao i s novom turom stigao za stol. Na njegovo mjesto, u kutu, gdje je imao najbolji pregled igre, mjesto koje je živi svjedok mnogih kolumni i razgovora, mjesto koje bi baš svakoga tjedna, kada je nabo dobru temu, uskliknulo od veselja:
– Šokre, ubil buš nas s ovim karabitom…
Vlasnik kultnog kafića Van Gogh, Krešimir Ostojčić nije, međutim, bio samo barmen, već suputnik i prijatelj, svjedok brojnih Žiletovih proputovanja, gdje je Krešu švercao po hotelima i upoznavao ga s brojnim facama svjetskog nogometa. Nakon selidbe Jutarnjeg iz Vjesnika u Koransku, Van Gogh je postao baza, a “refreshment” svakodnevna navika. U kojoj se uvijek nalazio i Šokre, sve do posljednjeg dana. Od četvrtka, za nas koji smo zalazili tamo, taj će stolac vječno ostati prazan…

18.04.2017., Zagreb – Komemoracija za Tomislava Židaka održala se u kazalištu Gavella. Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

 

Zmaj s Borongaja, kako je tepao, bila je Židakova najveća muza i ljubav njegova života. Prisutna u kolumnama, u kojima je na svoj briljantni humoristički dar pričao njihove anegdote i gdje ju je znao slatko podbosti, a ona bi uzvratila kada bi iz banke SMS-om stigla poruka da je opet nekaj zbrisalo s računa…
Snješka je bila neizostavni dio Šume, ali i naših života, svakoga dana, oko 16 sati, kada bi zazvonio telefon, a on bi, tvrde svjedoci, odmah se okrenuo:
– Mala, daj putnu, stiže Zmaj…
Zmaj kojeg je doslovce obožavao!

Grdobina i škampi ostali su u moru. Stol na “ribarnici” Volosko kod Somborskog nije dočekao još jednu “riblju gozbu” kulinarskog užitka. S nogometnim začinima. Žile je pobjegao… Još jedna potvrda da Bog k sebi uzima dobre ljude prerano. Dvaput godišnje uzimao je “jednodnevni godišnji odmor”, sa Snježanom bi dolazio na more. Škampi su plivali u malvaziji zadovoljstva. Za posljednja razgovora iz bolnice dogovarali smo novi ručak. Da jedan drugome nešto objasnimo… zapisao je Orlando Rivetti, ugledni riječki novinar i Židakov veliki prijatelj.

Svatko ima svog favorita, a moj se zna – Štef Lamza, davnih se dana jasno i otvoreno odredio Židak po pitanju najobožavanijeg igrača. Kroz glavu gospona Lamze uvijek su letjela ona četiri, samo njihova pitanja, kojima je započinjao svaki razgovor: “Na koliko smo tableta dnevno, kako prostata, kakva je penzija i kaj bu s Dinamom? A gutamo šest tableta dnevno plus ‘afrička šljiva’, mokrimo kao što mucavci govore, penzija je mala, a režije sve veće. A Dinamo? Nigdar ni bilo da ni nekak bilo…”
Stjepan Lamza ima posebno mjesto u Židakovom panteonu slavnih, Štef je početak i kraj svakog razgovora o “najboljem dinamovcu svih vremena”. Zauvijek će svijetliti rečenica koju smo mi mlađi novinari naučili u zarez: “I danas najjače svijetli ime Štefa Lamze, bohema iz Splendida, tragičara s Vile Rebar i autora nezaboravne utakmice 14. lipnja 1967., kada je u Zagrebu sa 4-0 Eintracht iz Frankfurta zgažen kao opušak. U režiji Štefa Lamze…”

Na prvu stvar nam zvuči kao čarobna priča, pisati o klubu koji obožavaš od vremena nogometne inicijacije, ali zapravo ste je mogli podvesti pod omiljeni Židakov nazivnik – za jedan tračak radosti, hiljadu dana žalosti. U iznimnim šampionskim trenucima Dinamo je predstavljao zadovoljstvo i sreću, ali u profesionalnom Židakovu životu značio je i mali milijun dvorskih borbi, mačevanja s političkim namjesnicima, polemiziranja s nedodirljivim šefovima. Opet – bez tolikih frustracija i trauma, zar bi “Priče iz Maksimirske šume” ikoga zanimale? A znamo da ih je narod gutao i da na posljednjoj stranici subotnjeg Magazina od toga dana pa dovijeka zjapi crna praznina. Život i smrt plesali su ruku pod ruku na stranicama koje su nam tobože pričale o nogometu.

Tomislav Židak vječito je radio – i onda kada bi već ispunio svoju dnevnu “kvotu”. Samo mu je bolest mogla oduzeti radni, spisateljski ritam i način života. Bio je od onih koji su vrlo jasno živjeli kako bi radili, a posvetio je taj rad sportu, prvenstveno nogometu i Dinamu. Teško je govoriti o bilo kom dobrom, ali i teškom momentu sporta proteklih desetljeća bez njegove riječi. Židak je istinitost stavljao ispred svega, a pratio je spisateljskim stilom bez premca.
Zbog Tomislava Židaka novine su kupovali i radnici i sveučilišni profesori. Objedinio je ne samo navijače Dinama, već navijače samog, poštenog sporta i njegovih plemenitih težnji. Bio je pisac i čovjek dobra srca, koje će nedostajati svakom čitatelju i znancu. Za njim ostaju knjige i novinski tekstovi. I nenadoknadiva praznina.

Sport

Pojačanja, a ne prinove! Rimac i Kalajžić povukli Goricu do važne pobjede

Košarkaši Gorice pobijedili su Crikvenicu 84-77 na gostujućem parketu, a do važnog trijumfa predvodila su ih dva nova igrača – Niko Rimac sa 21 košem i Filip Kalajžić sa 16 koševa i čak 14 skokova

Objavljeno

na

Objavio/la

U potrazi za prvom gostujućom pobjedom ove sezone košarkaši Gorice otišli su na more. Točnije, u Crikvenicu, gdje ih je dočekao ambiciozan i pobjeda željan domaćin. Crikvenica je povezala tri poraza nakon uvodne pobjede, a budući da su u kadru protivnika bili i bivši Goričani, braća Fran i Lovro Došen, bilo je jasno da će ovo biti ozbiljan izazov.

Tako je to nekako i izgledalo, jer bila je to utakmica puna preokreta, u kojoj su naši košarkaši bili smireniji u samoj završnici. A to su naplatili drugom uzastopnom pobjedom, u kojoj su povukla dva igrača koja su posljednja stigla u klub. Niko Rimac blistao je u svojoj drugoj utakmici u dresu Gorice, pri čemu je drugi put zaredom bio i najbolji strijelac, dok je poseban obol ovoj pobjedi dao i Filip Kalajžić u debiju za naš klub.

Nakon prvog dijela domaćini su imali osam poena viška (43-35), nakon što su izdominirali u drugoj četvrtini, u kojoj su iskoristili svaki poklon naših košarkaša, koji su u prvoj četvrtini u jednom trenutku imali najveće vodstvo od šest koševa (15-9). Zaostatak od osam koševa, međutim, nije obeshrabrio Goričane, koji su nakon velikog odmora počela dominirati parketom dvorane u Crikvenici. Trener Miljković i pomoćnik mu Buovac pronašli su dobitnu petorku, koja je treću dionicu dobila s 13 koševa viška (29:16).

Iako je domaća momčad dvije minute prije kraja povela 75-74, sjajnom završnicom u kojoj je Gorica kreirala seriju 10-2 osigurana je pobjeda koja će dati još jednu dozu samopouzdanja i vjere u vlastite mogućnosti našim košarkašima.

– Dečki su odigrali sjajnu partiju u nastavku utakmice, pogotovo u obrani, gdje smo domaćine sveli na 34 poena. Pobjeda u gostima puno znači, no sad je treba potvrditi na domaćem parketu protiv Zagreba – kazao je trener Damir Miljković.

Najučinkovitiji igrač u goričkim redovima bio je Niko Rimac koji je postigao 21 poen, uz četiri trice, dok je Filip Kalajžić uz 16 poena imao je i 14 skokova, među kojima je bilo i čak šest napadačkih. Uz njih dvojicu, dvocifren učinka imali su još Kristijan Validžić i Roko Ivanković, koji su postigli po deset poena.

U utorak će Goričani doznati i protivnika u osmini finala Kupa Krešimira Ćosića, koju su izborili osvajanjem regionalnoga Kupa u uvodu u ovu sezonu. Potencijalno vrlo zanimljivu sezonu…

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Kad se cure naljute… Udarnik pregazio Umag u strašnom drugom dijelu!

Rukometašice Udarnika pobijedile su Umag 27-20 na svom parketu, pri čemu su gošće u drugom poluvremenu uspjele postići samo pet golova. Od minus dva na poluvremenu “udarnice” su došle do visokih plus sedam na kraju

Objavljeno

na

Objavio/la

Sadržajan sportski vikend u našem gradu u nedjelju poslijepodne zaključile su rukometašice Udarnika, koje su protiv gošći iz Umaga odigrale utakmicu s dva lica. S druge strane bile su djevojke koje su u prvih šest kola upisale samo dvije pobjede, ali Umažanke su i u porazima koje su doživjele pokazale da mogu biti neugodne za svakoga. U dobrom dijelu utakmice bile su neugodne i za djevojke koje vodi trenerica Liljana Ivaci, no sve se okrenulo u drugih 30 minuta…

Nešto bolje utakmicu su otvorile naše rukometašice, koje su u nekoliko navrata imale dva gola prednosti u prvoj polovici prvog poluvremena, a nakon gola Karle Brakus u 20. minuti ponovno je bilo plus dva (10-8). Tu je negdje došlo do kreativnog zastoja u igri Udarnika, pa je Umag do poluvremena napravio seriju 7-3 i otišao na veliki odmor s dva gola viška (15-13).

Trenerica Ivaci ne spada među galamdžije, daleko od toga, ali ovoga puta očito je pronašla način kako razbuditi svoje igračice, jer nakon izlaska iz svlačionice bila je to potpuno drukčija ekipa. Otvorile su njezine djevojke nastavak serijom 5-1, vratile su u vodstvo i ponovno preuzele kontrolu nad utakmicom, ali Umag se nije dao slomiti sve do ulaska u posljednju četvrtinu utakmice.

Nakon primljenoga gola za 20-18 u 46. minuti “udarnice” su zaključale svoja vrata i fenomenalnom obranom dopustile protivnicama još samo dva gola do kraja utakmice. Točnije, zadnji su primile na ulasku u 54. minuti, da bi u zadnjih sedam minuta na terenu postojala samo jedna ekipa, samo Udarnik. Brakus, Belanić, Lilić i Burić do kraja su pogađale mrežu Umaga za konačnih 27-20 i šestu pobjedu Udarnika u uvodnih sedam kola. Gotovo nestvarno zvuči podatak da su gošće u drugih 30 minuta postigle samo pet golova!

Anja Haramina bila je najraspoloženija u redovima Udarnika sa osam golova, šest je dodala Karla Brakus, a četiri puta precizna je bila Leonarda Burić.

Jedini poraz tako ostaje onaj gostujući od Trešnjevke, a novim su se trijumfom naše rukometašice poravnale na vrhu tablice sa Ivanićem, koji ima sve same pobjede u prvih šest utakmica. Veliki derbi očekuje nas sljedećeg vikenda, kad Udarnik gostuje upravo kod Ivanića, koji će u ponedjeljak još odraditi gostovanje kod Trešnjevke.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Čista desetka naših rukometaša, čudesni Sorić “uništio” Varaždin

Rukometaši Gorice pobijedili su Varaždin s uvjerljivih 32-22 na domaćem parketu i napravili još jedan korak prema Ligi za prvaka. Međutim, do nje je još dug put, jer u zadnjih pet kola na rasporedu su dva teška gostovanja

Objavljeno

na

Objavio/la

Nakon što je hrvatska reprezentacija odradila svoju akciju, rukometaši su se vratili izazovima u domaćem prvenstvu, odnosno u Paket24 Premijer ligi. Prva polovica prvenstva stigla je do devetoga kola, koje je u ligi A otvorila naša Gorica i njihovi gosti iz Varaždina. Sa sjećanjem na neizvjestan susret u Varaždinu, ali i svjesni činjenice da su oslabljeni neigranjem Marka Karaule, jednog od najvažnijih igrača, Goričani su maksimalno angažirano ušli u ovu utakmicu, a to im se vratilo na najbolji mogući način.

Doduše, konačan ishod puno je ljepši i bolji nego što se u većem dijelu utakmice činilo da će biti. Gorica je kontrolirala utakmicu, držala prednost, ali ona je najčešće bila minimalna ili malo veća od toga. Prvo značajnije odvajanje stiglo je već u devetoj minuti, kad je na semaforu stajalo 8-5 u korist momčadi koju vodi Matej Mišković, a polovicom prvog poluvremena bilo je i velikih plus šest za našu momčad (14-8). Međutim, već do kraja prvog dijela Varaždinci su se vratili u utakmicu i na predah se išlo sa 16-14, samo dva gola prednosti za Goričane.

U sličnom ritmu nastavila se utakmica i u prvoj trećini nastavka, pa je na ulasku u 43. minuti Varaždin došao na prihvatljivih tri gola minusa (21-18). A onda se susret krenuo lomiti… Goričani su zabili pet golova zaredom, pri čemu je čak tri puta pogađao razigrani Bruno Mlakar, a to je domaćina odvelo na velikih i nedostižnih 26-18 na otvaranju 48. minute. U prijevodu, bilo je to ludih pet minuta u izvedbi Miškovićevih igrača, što se pokazalo dovoljnih za visoku pobjedu.

Još pet minuta kasnije prvi put je bilo okruglih plus deset za Goricu (30-20), rekordnu prednost od 12 golova razlike postavio je Fran Solariček u 58. minuti, a do kraja su Varaždinci uspjeli samo malo ublažiti poraz.

Sanjat će Varaždinci još neko vrijeme Marina Sorića, te večeri briljantnog vratara Gorice, koji je obranio nevjerojatnih 19 lopti, uz gotovo 50 posto uspješnosti. Bilo bi to možda i još malo impresivnije da u završnici Sorić nije otišao na klupu i svoje mjesto među stativama prepustio Mislavu Turčiću. On je dodao još dvije obrane, što će reći da su golmani Gorice izludili Varaždince sa čak 21 obranom.

Što se strijelaca tiče, tu je prednjačio savršeni Bruno Mlakar, koji je s lijevoga krila gađao sedam od sedam, a u stopu su ga pratili Hrvoje Ceković sa šest te Marko Grubišić i Andro Lopac sa po pet golova. S druge strane najraspoloženiji je bio Karlo Jurić, koji je goričku mrežu tresao osam puta, ali za to mu je bilo potrebno čak 16 pokušaja, dok su varaždinski golmani obranili 11 lopti.

Gorica je tako zadržala drugo mjesto na tablici skupine koju predvodi nepogrešivi Zagreb. Pet kola prije kraja prvog dijela prvenstva Gorica ima tri boda više od Trogira i Čakovca, a jedna od te tri momčadi na koncu neće vidjeti Ligu za prvaka. Do kraja Lige A Gorica će gostovati kod Umaga sljedećeg vikenda, zatim će ugostiti Zagreb, pa ići u goste Čakovcu, u utakmici koja će imati iznimnu važnost. U posljednja dva kola još će Gorica dočekati Bjelin Spačvu i gostovati kod izravnog konkurenta Trogira. U prijevodu, dvije ključne utakmice Goričani će igrati u gostima…

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Buna slomila Strmec u ludoj završnici

Objavljeno

na

Objavio/la

Ova utakmica bila je pravi spektakl, pun preokreta i napetosti! Buna je na svom travnjaku dočekala fenjeraša, posljednjeplasiranu momčad lige, Strmec iz Bedenice. Zasigurno domaći igrači nisu očekivali takav otpor gostiju koji su poveli već u 10. minuti prekrasnim golom Mihaela Kuzmića u rašlje. Rezultat je poravnao tamnoputi Yetna Joel pogodivši loptom u mrežu protivnika glavom. Za 2:1 kapetan Robert Huđber izborio je penal kojeg je uspješno izveo. Yetna Joel je u samom finišu prvog dijela rezultat digao na 3:1. Međutim, drugi dio bio je prava ludnica. Gosti su u munjevitom razdoblju od 59. do 65. minute golovima Florijana Ovčara i Hrvoja Šilinića preokrenuli rezultat na 3:4. Momčad Bune se konačno probudila, a u 73. minuti nakon kornera ubačenog u peterac glavom postiže gol Robert Zlodi za niveliranje rezultata 4:4. Činilo se da će utakmica završiti u podjeli bodova, no onda, u posljednjoj minuti sudačkog vremena, drama je kulminirala. Nakon još jednog kornera pred golom Strmca, gostujući stoper Mile Kovačević povukao je Roberta Zlodija za dres i srušio ga na tlo. Sudac Bionda nije imao dilemu – penal! Huđber je hladnokrvno uzeo odgovornost i u 90+1. minuti poslao loptu u jedan kut, a golmana u drugi za pobjedu 5:4.

PREMIER LIGA NSZŽ , 15. kolo

BUNA – STRMEC (B) 5:4

Igralište u Maloj Buni. Gledatelja 100.
Sudac: Bionda (Zaprešić). Pomoćnici: Radišić i Štibohar.

STRIJELCI: 0:1 – Kuzmić (10), 1:1 – Yetna Joel (33), 2:1 – Huđber (41 – 11 m), 3:1 – Yetna Joel, 3:2 – Ovčar (52), 3:3 – Ovčar (56), 3:4 – H. Šilinić (65), 4:4 – Zlodi (73), 5:4 – Huđber (90+1 – 11 m).

BUNA: Vidović, Yetna Joel, D. Đuretić, J. Čumpek, Stipančić, M. Čumpek (od 46. Škojc), Gorenc (od 69. R. Zlodi), Huđber, Šandor (od 74. S. Zlodi), Kalisar, Vukašinec (od 58. E. Đuretić). TRENER: Mario Đuretić.

STRMEC (B): Tokić, Glibo, Kuzmić (od 64. H. Šilinić), Slijepčević (od 86. Bedeković), Steković, Posavec, K. Šilinić, Krešo, Ovčar (od 79. Zmazek), Bagavac (od 46. Kovačević), Horvat (od 86. Bobinec). TRENER: Zdravko Benjak.

Nastavite čitati

Sport

Mraclinu tri velika boda iz Siska

Objavljeno

na

Objavio/la

Nogometaši Mraclina napokon su se vratili s punim plijenom iz Siska. Na stadionu sisačkog Metalca, s impresivnom i uvjerljivom pobjedom, igrači trenera Saše Sabljaka donose tri boda koja su im bila prijeko potrebna. Ovo je prvi put ove jeseni da su se vratili s gostovanja s punom vrećom, a pobjeda od 3:0 sigurno je veliki moralni poticaj za momčad.
Već u prvom poluvremenu mrežu Metalca u 27. minuti načeo je Jurica Brdek i doveo Mraclin u zasluženo vodstvo. U drugoj polovici utakmice, i to u 59. minuti, Domagoj Matić povećava prednost, a za potpuni preokret i potvrdu pobjede pobrinuo se Marko Rakas u 83. minuti, kada je zabio za konačnih 3:0. Momčad Mraclina pokazala je borbenost i karakter, čime su zasluženo odnijeli sva tri boda iz Siska.
Mraclin je nastupio u sastavu: Ivan Zagorac, David Marjanović (od 84. Ivan Jančić), Marko Paradžik, Karlo Strunje, Ivan Rajić, Bruno Dandić (od 64. Igor Hajduk), Toni Borovac, Jurica Brdek (od 76. Marko Rakas), Domagoj Matić (od 84. Matej Godinić), Josip Tokić (od 46. Josip Domitrović) i Marko Đurašić.
Trenutno se nalaze na 11. mjestu s 3 pobjede, 4 remija i 6 poraza, no vjeruju da mogu izvući još poneki bod do kraja jesenskog dijela. Pred njima su dvije teške utakmice – domaći okršaj s trećeplasiranom Moslavinom i težak gostujući susret protiv drugoplasirane Rugvice. Iako su ove utakmice pravi izazov, u Mraclinu ne sumnjaju da će se boriti do posljednje sekunde. Za momčad koja je ove jeseni podbacila, svaki bod je korak prema oporavku i stabilizaciji forme.
No, jasno je, Mraclin neće moći računati na uspjeh samo zahvaljujući ovoj pobjedi. Ako žele izbjeći daljnji pad, promjene u kadru bit će nužne na proljeće.

Foto Facebook NK Mraclin

Nastavite čitati

Reporter 454 - 23.10.2025.

Facebook

Izdvojeno