Povežite se s nama

Sport

IN MEMORIAM – TOMISLAV ŽIDAK (1.1.1953., Zagreb – 13.4.2017., Zagreb)

13.travnja 2017.godine otišao je jedan od najboljih, ako ne i najbolji, športski novinar – Tomislav Židak.

Objavljeno

na

“Možda nije u redu da jedan sumnjivi poluintelektualac, sin šustera iz Vugrovca, piše o čovjeku čije je vizije ne tako davno napadao i prezirao, jer su moje metafore priproste i huliganske. Moja publika nisu salonski intelektualci, koji sve te lamentacije čitaju kroz naočale sa zlatnim okvirima, moji crteži su uglavnom zadimljeni i crno-bijeli, moja publika su huligani s Dolca, luzeri koji piju po kvartovskim ćumezima, pa čak i robijaši po kaznionicama. I svi mi već 40 godina čekamo nekakvog Godota i svake jeseni, kad gospodin Godot ne dođe, vadimo mast ‘maksimirskom Luciferu’, od navijača sa sjevera do salonskih šprehera i proglašavamo ga serijskim ubojicom hrvatskog nogometa. Želite li dobiti blagonaklonost i simpatije široke publike ili njenog elitnog dijela, najsigurniji je način pljunuti na Mamićevu sirovost, prostakluk, odnosno njegov ‘der Mangel an Erziehung’…”, jedan je od Žiletovih štikleca koji najbolje opisuje odnos s gospodarom Maksimira, možda i najčešćim stanovnikom Židakove Šume. Voljeli su se i mrzili, ali jedan bez drugoga nisu mogli.

Baza je uvijek bio – Domagoj, restaurant kod pokojnog Lovre, ispod maksimirskog juga. I danas je tamo Kranjčarova slika kako lebdi ispod natpisa: “Cico über alles”. Često smo Domagoj otvarali, još češće – zatvarali, a jetra je strpljivo podnosila torture. Dan bi počeo s dvije domaće “šljive”, zatim bi se popila dva hladna, orošena Löwenbräua, a onda bi konobar Štef šapnuo da je “buncek baš gotov”. U međuvremenu bi se skupilo društvo, Gero, Sandro, Stana, Šojka i već oko deset ujutro planula bi prva litra “karabita”, kako smo zvali popularno zelinsko vino. U jedanaest već bi pala i pjesma: “Za nikaj na svetu, ja menjal te ne bi, moj Zagreb tak imam te rad…”
Cicu Kranjčara Židak je obožavao jer za njega simbolizirao purgerštinu i jer u njemu oduvijek tinja neki mali, ali opipljivi pokret otpora. Kada su svi Cici brojali gemište, Židak bi ih s njim ispio i bez pardona ispalio: “Kada je malo unutra, onda je najopasniji…”
Cico, a kasnije i Niko, bili su Tomin pojam zagrebačkog nogometa, a Nikino tjeranje u Hajduk, Židak Mamiću baš nikada nije oprostio.

Bu nekaj i od kuće, podigao je glas, znajući da ga ovaj sluša. A Krešo se često nasmijao i s novom turom stigao za stol. Na njegovo mjesto, u kutu, gdje je imao najbolji pregled igre, mjesto koje je živi svjedok mnogih kolumni i razgovora, mjesto koje bi baš svakoga tjedna, kada je nabo dobru temu, uskliknulo od veselja:
– Šokre, ubil buš nas s ovim karabitom…
Vlasnik kultnog kafića Van Gogh, Krešimir Ostojčić nije, međutim, bio samo barmen, već suputnik i prijatelj, svjedok brojnih Žiletovih proputovanja, gdje je Krešu švercao po hotelima i upoznavao ga s brojnim facama svjetskog nogometa. Nakon selidbe Jutarnjeg iz Vjesnika u Koransku, Van Gogh je postao baza, a “refreshment” svakodnevna navika. U kojoj se uvijek nalazio i Šokre, sve do posljednjeg dana. Od četvrtka, za nas koji smo zalazili tamo, taj će stolac vječno ostati prazan…

18.04.2017., Zagreb – Komemoracija za Tomislava Židaka održala se u kazalištu Gavella. Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

 

Zmaj s Borongaja, kako je tepao, bila je Židakova najveća muza i ljubav njegova života. Prisutna u kolumnama, u kojima je na svoj briljantni humoristički dar pričao njihove anegdote i gdje ju je znao slatko podbosti, a ona bi uzvratila kada bi iz banke SMS-om stigla poruka da je opet nekaj zbrisalo s računa…
Snješka je bila neizostavni dio Šume, ali i naših života, svakoga dana, oko 16 sati, kada bi zazvonio telefon, a on bi, tvrde svjedoci, odmah se okrenuo:
– Mala, daj putnu, stiže Zmaj…
Zmaj kojeg je doslovce obožavao!

Grdobina i škampi ostali su u moru. Stol na “ribarnici” Volosko kod Somborskog nije dočekao još jednu “riblju gozbu” kulinarskog užitka. S nogometnim začinima. Žile je pobjegao… Još jedna potvrda da Bog k sebi uzima dobre ljude prerano. Dvaput godišnje uzimao je “jednodnevni godišnji odmor”, sa Snježanom bi dolazio na more. Škampi su plivali u malvaziji zadovoljstva. Za posljednja razgovora iz bolnice dogovarali smo novi ručak. Da jedan drugome nešto objasnimo… zapisao je Orlando Rivetti, ugledni riječki novinar i Židakov veliki prijatelj.

Svatko ima svog favorita, a moj se zna – Štef Lamza, davnih se dana jasno i otvoreno odredio Židak po pitanju najobožavanijeg igrača. Kroz glavu gospona Lamze uvijek su letjela ona četiri, samo njihova pitanja, kojima je započinjao svaki razgovor: “Na koliko smo tableta dnevno, kako prostata, kakva je penzija i kaj bu s Dinamom? A gutamo šest tableta dnevno plus ‘afrička šljiva’, mokrimo kao što mucavci govore, penzija je mala, a režije sve veće. A Dinamo? Nigdar ni bilo da ni nekak bilo…”
Stjepan Lamza ima posebno mjesto u Židakovom panteonu slavnih, Štef je početak i kraj svakog razgovora o “najboljem dinamovcu svih vremena”. Zauvijek će svijetliti rečenica koju smo mi mlađi novinari naučili u zarez: “I danas najjače svijetli ime Štefa Lamze, bohema iz Splendida, tragičara s Vile Rebar i autora nezaboravne utakmice 14. lipnja 1967., kada je u Zagrebu sa 4-0 Eintracht iz Frankfurta zgažen kao opušak. U režiji Štefa Lamze…”

Na prvu stvar nam zvuči kao čarobna priča, pisati o klubu koji obožavaš od vremena nogometne inicijacije, ali zapravo ste je mogli podvesti pod omiljeni Židakov nazivnik – za jedan tračak radosti, hiljadu dana žalosti. U iznimnim šampionskim trenucima Dinamo je predstavljao zadovoljstvo i sreću, ali u profesionalnom Židakovu životu značio je i mali milijun dvorskih borbi, mačevanja s političkim namjesnicima, polemiziranja s nedodirljivim šefovima. Opet – bez tolikih frustracija i trauma, zar bi “Priče iz Maksimirske šume” ikoga zanimale? A znamo da ih je narod gutao i da na posljednjoj stranici subotnjeg Magazina od toga dana pa dovijeka zjapi crna praznina. Život i smrt plesali su ruku pod ruku na stranicama koje su nam tobože pričale o nogometu.

Tomislav Židak vječito je radio – i onda kada bi već ispunio svoju dnevnu “kvotu”. Samo mu je bolest mogla oduzeti radni, spisateljski ritam i način života. Bio je od onih koji su vrlo jasno živjeli kako bi radili, a posvetio je taj rad sportu, prvenstveno nogometu i Dinamu. Teško je govoriti o bilo kom dobrom, ali i teškom momentu sporta proteklih desetljeća bez njegove riječi. Židak je istinitost stavljao ispred svega, a pratio je spisateljskim stilom bez premca.
Zbog Tomislava Židaka novine su kupovali i radnici i sveučilišni profesori. Objedinio je ne samo navijače Dinama, već navijače samog, poštenog sporta i njegovih plemenitih težnji. Bio je pisac i čovjek dobra srca, koje će nedostajati svakom čitatelju i znancu. Za njim ostaju knjige i novinski tekstovi. I nenadoknadiva praznina.

Sport

Dan koji se pamti… Senzacionalni Kurilovec ispisao povijest!

Nevjerojatni, fenomenalni nogometaši Kurilovca priredili su apsolutnu senzaciju pobijedivši Istru 2-1 na svom Udarniku. Golovima Matea Pršira i Dominika Furmeka dečki kurilovečki izborili su plasman među osam najboljih u Kupu!!!

Objavljeno

na

Objavio/la

Leon Išek. Marko Kušec. Fran Vujnović. Dario Banić. Mijo Šarić. Mak Goziembah. Mateo Pršir. Antonio Novak. Luka Sedlaček. Dominik Furmek. Fabijan Starčević. Borna Cindrić. David Pršir. Florijan Raković. Ivan Bolješić. Filip Kraljević. Dean Vujinović. Luka Roginić. Filip Turkalj. Ivan Tomašić. I, na kraju, a ispred svih, Senad Harambašić.

Imena su to koja su ove srijede, 5. studenog 2025. godine, upisana zlatnim slovima u povijesne knjige NK Kurilovca. Maloga kluba sa svojom veličinom, kluba koji je, ostat će zapisano, baš ovoga dana, baš u ovom sastavu, ostvario najveći uspjeh u klupskoj povijesti. Kurilovec je u četvrtfinalu SuperSport Kupa Hrvatske, Kurilovec je senzacija, Kurilovec je ponos! A ova srijeda je dan koji će kurilovečki nogometni kibici pamtiti još dugo, dugo…

Dakle, na Udarniku je pala Istra 1961!

Samo tri dana nakon nedjeljnog poraza u Obrežu u prvenstvu kurilovečka se stvarnost potpuno promijenila, otišla na tri razine više, a tu su se hrabri momci u crveno-crnim dresovima snašli baš onako kako je pisalo u idealnom scenariju trenera Senada. Trebalo je igrati opušteno, rasterećeno, i pokušati iznenaditi Istru s brzim golom ili, ako je ikako moguće, sa dva gola.

Ispalo je da je apsolutno moguće. Sjajno su krenuli ekstremno motivirani Kurilovčani, imali šansu preko Furmeka, pa u 13. minuti poveli. Mateo Pršir, prvi susjed prezimenjaka Jurice, fenomenalno je pogodio od prečke i bacio u delirij domaće kibice, među kojima su dominirali briljantni Red Boysi. Klinci iz omladinske škole udarali su bubnjeve, navijali, a znali su i proslaviti ovu golčinu za pamćenje.

– Ma on je doktorčina žešća! – govorio je o “pravom Prširu” poslije utakmice suigrač Dominik Furmek, koji je na štih došao nakon još 13-14 minuta.

05.11.2025., Velika Gorica – SuperSport Hrvatski nogometni kup, osmina finala, NK Kurilovec – NK Istra 1961. Photo: Matija Habljak/PIXSELL

Potpuna nevjerica u gostujućim redovima zavladala je u toj 27. minuti, nakon što je Sedlaček proigrao Furmeka, a on pogodio za ogromnih 2-0. Ponovno su tribine bile u deliriju, oduševljeni domaći navijači uživali su u trenutku, a u šoku je bila i cjelokupna nogometna javnost, koja je čudesnih kurilovečkih pola sata pratila u izravnom televizijskom prijenosu.

Pogledavali su se međusobno igrači u žutom, a društvo u crveno-crnom letjelo je terenom. Davali su igrači Kurilovca i posljednji atom snage, sve do kraja poluvremena Istra doslovno nije bila u stanju stvoriti ozbiljnu šansu. Kad je sudac Zdenko Lovrić označio kraj prvog poluvremena, a na semaforu je i dalje stajalo tih 2-0, vjera u senzaciju počela je bujati. Na tribinama, ali i u svlačionici, što je i puno važnije.

05.11.2025., Velika Gorica – SuperSport Hrvatski nogometni kup, osmina finala, NK Kurilovec – NK Istra 1961. Photo: Matija Habljak/PIXSELL

Nastavak utakmice izgledao je nešto drukčije, jer oduševljenje je zamijenila strepnja, a snaga igrača Senada Harambašića počela je kopnjeti. Međutim, srce je ostalo jednako veliko, ogromno, pa su išli Kurilovčani i iznad svojih mogućnosti. Istra je počela prijetiti, promašivati, a u 75. minuti Salim Fago Lawal pogodio je za 2-1. E, tu je krenula lagana panika, budući da se obruč sve više stezao. Nasreću, borbenost je i dalje bila u crvenom, Išek je spasio što je trebalo spasiti, obranio jedan čisti zicer, a jedna lopta od prečke se odbila u gol-aut.

Drama je dosegnula vrhunac kad je četvrti sudac pokazao da će se igrati još pet minuta nadoknade, ali ponovno je pobijedilo srce. Kurilovečko ogromno srce, koje je odvelo ovu priču do sretnog završetka. Nakon što je sudac Lovrić i posljednji put puhnuo u svoju zviždaljku, krenula je velika, ogromna fešta. I potpuno zaslužena fešta, jer Kurilovčani su pobijedili vrlo ozbiljnog prvoligaša, a time i upisali najveću i najvažniju pobjedu u 77 godina klupske povijesti. Još od “erodroma” pa na ovamo…

05.11.2025., Velika Gorica – SuperSport Hrvatski nogometni kup, osmina finala, NK Kurilovec – NK Istra 1961. Photo: Matija Habljak/PIXSELL

– Čestitao bih svim akterima ove utakmice, a naravno da smo mi i sretni i zadovoljni. Ovakve utakmice uvijek su problem za prvoligaše, budući da je uvijek moguć nekakav krivi korak. To se gostima dogodilo danas, dogodila se ta situacija da nižerangirani klub iznenadi – ostao je skroman trener Harambašić nakon najveće pobjede na svom dugogodišnjem nogometnom putu.

– Nama je cilj bio sam dati svoj maksimum, da uživamo u nadogradnji svega što smo radili u posljednjih sezonu i pol, da se nagradimo jednom utakmicom protiv prvoligaša. Presretni smo, zadovoljni smo, a u subotu idemo igrati s HAŠK-om – sa smiješkom je dodao Senad Veliki.

Mnogobrojno društvo iz turopoljskog nogometnog svijeta širilo je osmijehe na licima, padali su i zagrljaji na sve strane, a najviše su u svemu uživali igrači.

– U šoku sam, ne mogu vjerovati što smo napravili, mislim da ćemo tek sutra biti svjesni što se tu dogodilo. Išli smo na sve ili ništa i pokazali smo da ova momčad ima karakter. Iako, nismo mi momčad, mi smo jedna velika obitelj! Igramo jedan za drugoga, čuvamo jedan drugome leđa i mislim da smo zasluženo pobijedili – rekao je Dominik Furmek, strijelac drugoga gola, a nadovezao se sjajni golman Leon Išek.

– Najvažnije je što smo vjerovali jedan u drugog. Od prve minute imao sam dobar osjećaj, vidio sam već po dolasku na stadion da smo svi opušteni, da smo svjesni da nemamo što izgubiti, a da možemo dobiti jako puno. I da, slažem se da se ovdje formirala jedna obitelj, jer mi ginemo jedan za drugoga. Kad je tako, momčad izbaci pojedinca. Danas su to bili Mateo i Furmek, sljedeći put će biti netko drugi. A mi idemo dalje, što drugo reći… Rekli smo i na sastanku prije utakmice da imamo još samo četiri utakmice do Europe – uživao je Išek u trenutku.

Uživao je i njegov suigrač u danu kad je Jurica Pršir postao “Mateo Pršir za siromašne”.

– Nagradilo me, što reći… Čestitam dečkima i stožeru, ovo je jedan veliki uspjeh za nas. Nije bilo treme, nije ovo takva utakmica, željeli smo samo uživati. Koga priželjkujemo dalje? A nemam pojma ni koga možemo dobiti, nismo išlo toliko daleko, ha, ha… Tko god da dođe, opet ćemo dati sve što imamo, opet ćemo ginuti jedan za drugoga – kazao je Mateo.

A kad su sve te formalnosti poput pobjede za povijesti i izjava nakon nje bile odrađene, preostalo je – feštati! A tu su Kurilovčani oduvijek bili jaki…

Bravo, bravo, bravo, i još tisuću puta bravo!

Nastavite čitati

Sport

Ivan Prelec stiže kući: Drugi pokušaj u Danskoj završio neočekivano brzo

Velikogorički trener Ivan Prelec više nije trener danskog Vejlea. Ostaje zapamćen kao treći najdugovječniji trener u povijesti toga kluba, najdugovječniji stranac na klupi Vejlea, ali presudili su mu loši rezultati

Objavljeno

na

Objavio/la

Kad je ovog proljeća stigla ponuda iz Vejlea, kluba kojeg je vodio dvije i pol godine, u kojem je odradio najbolji mogući posao u tom trenutku, Ivan Prelec dugo je razmišljao. Dvojio je, kombinirao, kalkulirao pa odlučio: idem pokušati! Znao je da će to biti rizik s obzirom na sve okolnosti, ali veselio se novoj prilici, svemu što će ga dočekati na poznatome mjestu…

Početkom studenog, međutim, druga epizoda u Vejleu neslavno je završila. U ponedjeljak je sve dogovoreno, a u utorak je i objavljeno da Prelec više nije trener posljednjega kluba danske Superlige. Dan ranije još je jedna utakmica otišla u potpuno krivom smjeru i završila onako kako ih je završila većina ove sezone: Vejle je u gostima kod Sonderjyskea vodio 1-0, da bi strijelac toga gola u 37. minuti dobio crveni karton, u završnici poluvremena domaćin je izjednačio, a novi poraz Prelecova momčad doživjela je u 93. minuti.

U tih je zadnjih 90 i nešto minuta zapravo stalo sve što se događalo posljednja tri-četiri mjeseca. Prelec iz Vejlea tako odlazi sa samo jednom pobjedom u 14 odigranih kola, uz čak devet poraza, iako je sve skupa moglo biti i nešto drukčije. Preuzet će i sam svoj dio krivnje, svjestan da je sve ovo dobra škola za njega kao i dalje jako mladog trenera, ali naravno da ovakve priče nikad nisu crno-bijele.

Prelec je povratak u Dansku dogovorio nakon promjene vlasničke strukture u klubu, u trenutku kad je bilo vrlo izvjesno da će Vejle ispasti iz najvišeg ranga. Na kraju je domaći trener, klupska igračka legenda, izveo mali pothvat i uspio osigurati ostanak, pa je Prelecov ranije dogovoreni dolazak u startu naljutio navijače, ali i danske medije. Od prvog dana novog mandata pritisak je tako bio iznimno jak, kritike su pljuštale sa svih strana i kad je za to bilo potrebe i kad nije, a budući da rezultata nije bilo, Prelec i uprava kluba došli su do zida.

Nije pomoglo ni to što je ovog ljeta građena potpuno nova momčad, s 15-ak novih igrača, što Prelec sa svojim suradnicima iz raznoraznih razloga nije uspio posložiti. Otkaz ga zato nije iznenadio, ali poznavajući njega, sve što je doživio samo će ga osnažiti. I, vjerujemo, učiniti još boljim trenerom.

Ovih dana vratit će se kući, supruzi i kćerkicama, koje će se posebno razveseliti što je ova danska epizoda završila i što će tata opet biti doma. Barem neko vrijeme, jer trenerski posao bio je i ostao vrlo nepredvidljiv. Nove prilike će se otvarati, prije ili kasnije, ali za početak će se trebati dobro odmoriti.

Nastavite čitati

Sport

FOTO HOK Gorica uvjerljivo do pobjede protiv HAOK Dubrava

Objavljeno

na

Objavio/la

HOK Gorica je u 4. kolu  Prve B lige – Regija Sjever pobijedila ekipu HAOK Dubrava maksimalnim rezultatom 3:0 u setovima. Gorica je na 2. mjestu s 8 bodova odnosno s četiri vezane pobjede. Na prvom mjestu je OK Petrinja s 10 bodova iz pet utakmica. To su jedine dvije ekipe bez poraza u prvih pet kola.

Velika Gorica, 02.11.2025. Prva B liga-04.kolo: HOK Gorica – HAOK Dubrava (Zagreb) 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 02.11.2025. Prva B liga-04.kolo: HOK Gorica – HAOK Dubrava (Zagreb) 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Gorica je u prvom setu dominirala, bila je to ‘jednosmjerna ulica’, Dubrava je bila nemoćna i domaće su dobile set s 25:12 za 16 minuta. U drugom odnosno trećem setu igra je bila zanimljivija odnosno nešto ravnopravnija, ali u završnici su domaće bile agresivnije i glatko su riješile utakmicu za svoju četvrtu uzastopnu pobjedu u jesenskoj polusezoni.

Velika Gorica, 02.11.2025. Prva B liga-04.kolo: HOK Gorica – HAOK Dubrava (Zagreb) 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 02.11.2025. Prva B liga-04.kolo: HOK Gorica – HAOK Dubrava (Zagreb) 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Ukupno trajanje susreta 67 minuta, ukupno poeni 75:51.

Galerija fotografija

Prva B liga – Regija Sjever – seniorke 2025./2026., 04. kolo

HOK Gorica – HAOK Dubrava 3:0 (25:12, 25:19, 25:20)

Velika Gorica. Gradska sportska dvorana. Gledatelja: 70. Subota, 02.11.2025., 17 sati. Suci: Josipa Jugo i Marko Antolić. Zapisničarka: Ana Milinović.

Rezultati 05. kola: OK Petrinja – ŽOK Ivanec 3:0, ŽOK Vrbovec – OK Nebo II 1:3, HAOK Mladost III – HAOK Zagreb 1:3, OK Dinamo II – HAOK Dubrava 1:3, OK Velika Gorica – OK Medveščak II (četvrtak, 06.11.2025.), OK Kelteks II – HOK Gorica (ponedjeljak, 10.11.2025.).

Poredak: 1. OK Petrinja (5 5 0 15:0 10), 2. HOK Gorica (4 4 0 12:2 8), 3. OK Nebo II (5 4 1 14:9 8), 4. OK Dinamo II (5 3 2 10:12 6), 5. ŽOK Ivanec (5 2 3 9:9 4), 6. OK Velika Gorica (4 2 2 8:8 4), 7. HAOK Zagreb (5 2 3 8:10 4), 8. OK Kelteks II (4 2 2 7:9 4), 9. HAOK Mladost III (5 2 3 10:13 4), 10. OK Medveščak II (4 1 3 8:10 2), 11. HAOK Dubrava (5 1 4 7:14 2), 12. ŽOK Vrbovec (5 0 5 3:15 0).

Nastavite čitati

Sport

Dobar dan za senzaciju: Kurilovec spreman čeka još jednu utakmicu za povijest

Nogometaši Kurilovca u 14 sati kreću u svoj novi pokušaj da kreiraju spektakl. U osmini finala Kupa na Udarnik stiže Istra 1961, šest godina nakon što je već bila ovdje, a ta je utakmica i dobar vodič za ovu koja slijedi…

Objavljeno

na

Objavio/la

Ova se srijeda u velikogoričkom kraju probudila obgrljena gustom maglom, ali u nogometnom Kurilovcu od prve su sekunde novoga dana sanjali da će – svanuti sunce! Rabuzinovo sunce, naravno, jer ovo je poseban dan za NK Kurilovec, za velikogorički nogomet, uz nadu da bi ovo mogao biti koban dan za istarski nogomet… Sve pripreme za dolazak Istre 1961 u sklopu osmine finala Kupa odrađene su već dan-dva ranije, a sad je preostalo samo “poginuti” na terenu.

Nije ovo, doduše, i jedinstven događaj za Kurilovčane, budući da u srijedu u 14 sati kreće njihov peti pokušaj da naprave nogometne čudo, izbace klub iz HNL-a i plasiraju se među osam najboljih u Kupu Hrvatske, ali svako takvo iskustvo ostaje za pamćenje. Bit će ovo peti put da na Udarniku gostuje prvoligaški klub, a drugi put u posljednjih šest godina bit će to nogometaši iz Pule…

Tog 25. rujna 2019. godine Istru je u svoj kvart doveo tadašnji trener Puležana Ivan Prelec, zajedno sa svojim pomoćnikom Cicom Grlićem, što je cijeloj priči dalo još jači gorički pečat. Dobrodošlica je bila topla za obojicu, ali samo dok utakmica nije počela. Naime, već u trećoj minuti Kurilovec, predvođen trenerom Pericom Vidakom, poveo je golom Juraja Spudića, danas igrača njemačkog niželigaša Bad Lippspringea, i to na asistenciju Mateja Kelave.

Istra se vratila u egal preko stanovitog Munivrane u 28. minuti, da bi ponovno prošle samo tri minute do novoga gola Kurilovca. Opet je Kelava bio asistent, a pogodio je Petar Lucijan Čurek, danas uzdanica Turopoljca iz Kuča. Budući da se s tih 2-1 otišlo i na predah, Prelec je od početka nastavka aktivirao Lončara i Čužea, a upravo je ovaj potonji u 64. minuti pogodio za 2-2.

Do isteka devedesete Kurilovec se uspio obraniti i sve skupa otišlo je u produžetak, u kojem je Rufati u 95. minuti doveo goste u vodstvo. Nažalost, još jedna aktualna vedeta Turopoljca Mislav Čunčić nije uspio realizirati jedanaesterac pet minuta poslije, lopta je odsjela na stativi, a golman Majkić dvaput je morao spašavati svoju momčad pred naletima Luke Sedlačeka. I Kurilovec je ostao bez senzacije…

– Sjećam se te utakmice, kako ne, iako mi je dosta detalja i izblijedilo. Znam da smo par dana nakon toga igrali s Hajdukom, pa smo tu utakmicu u Kurilovcu igrali s drugom ekipom. Znam i da su Kurilovčani imali dosta šansi, da je to bila otvorena utakmica, ali od svega toga još bolje pamtim da smo tu sljedeću utakmicu s Hajdukom odigrali jako dobro – javio se Prelec iz Danske, iz koje ovih dana i odlazi, vraća se kući, baš u Kurilovec.

Imali su Kurilovčani slična iskustva i s Osijekom i Slaven Belupom, kao i s gradskim rivalom Goricom, ali taj jedan senzacionalni korak nisu uspjeli napraviti. Mogu li da napraviti danas? E, to ćemo tek doznati, ali nema dvojbe da će mali Kurilovec biti velik zalogaj za favorite iz najvišeg ranga. I da će se Istrijani morati dobro pomučiti da prođu kroz kurilovečki Wembley… Pogotovo u slučaju da na tribinama bude očekivan broj ljudi, koji će možda i ranije izaći s posla kako bi ispratili jednu posebnu utakmicu.

Vidimo se na Udarniku!

Nastavite čitati

Moja županija

FOTO ŠK Polet – Juniori se plasirali u 1. Hrvatsku šahovsku ligu

Objavljeno

na

Objavio/la

Zadnja dva kola II. Hrvatske šahovske lige za juniore odigrana su u Velikoj Gorici, u Hotelu Phoenix, 25. listopada 2025. godine. Ove godine na ovom natjecanju nastupilo je čak 20 ekipa iz Regije Centar. Pet vodećih ekipa natjecale su se u dva zadnja kola za prvo mjesto koje je značilo plasman u Prvu juniorsku ligu.

Velika Gorica, listopad 2025. 2.Hrvatska šahovska liga- završnica. Foto: ŠK Polet

Pred odlučujuće mečeve na prvoj poziciji nalazili su se juniori Poleta, koji su u prethodna dva kola nastupili u najjačem sastavu  i pobijedili juniore Koprivnice i Varaždina. Prije toga u prvom dijelu natjecanja juniori Poleta igrali su oslabljeni i ostvarili su tri minimalne pobjede i jedan poraz. Zbog toga su imali loš prvi dodatni kriterij pa je za plasman u I. Hrvatsku šahovsku ligu-Juniori bilo nužno izboriti pobjede u posljednja dva kola.

Velika Gorica, listopad 2025. 2.Hrvatska šahovska liga- završnica. Foto: ŠK Polet

U odlučujuća zadnja dva kola za ekipu Poleta nije mogao nastupiti najbolji junior po rejtingu Dominik Delibašić. To ipak nije bio veliki hendikep za ekipu Poleta, jer je kao četvrti igrač nastupio iskusni junior Nikola Kos. U 7. kolu protivnik je bila ekipa ŠK Sesvete-Agroproteinka koju je Polet pobijedio s 3:1 te je Poletu u posljednjem kolu bio dovoljan neriješen rezultat za prvo mjesto.

Velika Gorica, listopad 2025. 2.Hrvatska šahovska liga- završnica. Foto: ŠK Polet

Protivnik u posljednjem kolu bila je ekipa iz Križevaca. U vrlo neizvjesnom meču Polet je pobijedio minimalnim rezultatom 2,5:1,5. Kod rezultata 1,5:1,5 odlučujuću partiju igrala je Marta Trgovac, juniorska prvakinja Hrvatske do 19 godina. Marta se u središnjici partije našla u jako pasivnoj poziciji, ali je žrtvovanjem pješaka otvorila put za napad na protivničkog kralja i ostvarila vrijednu pobjedu.

Konačni poredak: 1. ŠK Polet (8 7 0 1 14 21.5), 2. ŠŠK Koprivnica (8 6 0 2 12 24.5), 3. ŠK Ivanec (8 5 1 2 11 18.5), 4. ŠK Končar Zagreb (8 5 0 3 10 19.0), 5. ŠK Stridon II Štrigova (8 4 2 2 10 17.5).

Velika Gorica, listopad 2025. 2.Hrvatska šahovska liga- završnica. Foto: ŠK Polet

Za Polet su nastupili: Fran Rautner (5 bodova iz 6 partija), Nikola Kos (4,5/5), Marta Trgovac (3,5/4), Dominik Delibašić (3/4), Viktor Lukšić (3/4), Roko Gašparović (1,5/6), Rafaella Nevistić (1/1) i Elizabeta Ćiško Čulina (0/1).

Galerija fotografija

Nastavite čitati

Reporter 454 - 23.10.2025.

Facebook

Izdvojeno