Sport

IN MEMORIAM – TOMISLAV ŽIDAK (1.1.1953., Zagreb – 13.4.2017., Zagreb)

13.travnja 2017.godine otišao je jedan od najboljih, ako ne i najbolji, športski novinar – Tomislav Židak.

Objavljeno

prije 8 godina

12. travnja 2018.

Objavio/la

“Možda nije u redu da jedan sumnjivi poluintelektualac, sin šustera iz Vugrovca, piše o čovjeku čije je vizije ne tako davno napadao i prezirao, jer su moje metafore priproste i huliganske. Moja publika nisu salonski intelektualci, koji sve te lamentacije čitaju kroz naočale sa zlatnim okvirima, moji crteži su uglavnom zadimljeni i crno-bijeli, moja publika su huligani s Dolca, luzeri koji piju po kvartovskim ćumezima, pa čak i robijaši po kaznionicama. I svi mi već 40 godina čekamo nekakvog Godota i svake jeseni, kad gospodin Godot ne dođe, vadimo mast ‘maksimirskom Luciferu’, od navijača sa sjevera do salonskih šprehera i proglašavamo ga serijskim ubojicom hrvatskog nogometa. Želite li dobiti blagonaklonost i simpatije široke publike ili njenog elitnog dijela, najsigurniji je način pljunuti na Mamićevu sirovost, prostakluk, odnosno njegov ‘der Mangel an Erziehung’…”, jedan je od Žiletovih štikleca koji najbolje opisuje odnos s gospodarom Maksimira, možda i najčešćim stanovnikom Židakove Šume. Voljeli su se i mrzili, ali jedan bez drugoga nisu mogli.

Baza je uvijek bio – Domagoj, restaurant kod pokojnog Lovre, ispod maksimirskog juga. I danas je tamo Kranjčarova slika kako lebdi ispod natpisa: “Cico über alles”. Često smo Domagoj otvarali, još češće – zatvarali, a jetra je strpljivo podnosila torture. Dan bi počeo s dvije domaće “šljive”, zatim bi se popila dva hladna, orošena Löwenbräua, a onda bi konobar Štef šapnuo da je “buncek baš gotov”. U međuvremenu bi se skupilo društvo, Gero, Sandro, Stana, Šojka i već oko deset ujutro planula bi prva litra “karabita”, kako smo zvali popularno zelinsko vino. U jedanaest već bi pala i pjesma: “Za nikaj na svetu, ja menjal te ne bi, moj Zagreb tak imam te rad…”
Cicu Kranjčara Židak je obožavao jer za njega simbolizirao purgerštinu i jer u njemu oduvijek tinja neki mali, ali opipljivi pokret otpora. Kada su svi Cici brojali gemište, Židak bi ih s njim ispio i bez pardona ispalio: “Kada je malo unutra, onda je najopasniji…”
Cico, a kasnije i Niko, bili su Tomin pojam zagrebačkog nogometa, a Nikino tjeranje u Hajduk, Židak Mamiću baš nikada nije oprostio.

Bu nekaj i od kuće, podigao je glas, znajući da ga ovaj sluša. A Krešo se često nasmijao i s novom turom stigao za stol. Na njegovo mjesto, u kutu, gdje je imao najbolji pregled igre, mjesto koje je živi svjedok mnogih kolumni i razgovora, mjesto koje bi baš svakoga tjedna, kada je nabo dobru temu, uskliknulo od veselja:
– Šokre, ubil buš nas s ovim karabitom…
Vlasnik kultnog kafića Van Gogh, Krešimir Ostojčić nije, međutim, bio samo barmen, već suputnik i prijatelj, svjedok brojnih Žiletovih proputovanja, gdje je Krešu švercao po hotelima i upoznavao ga s brojnim facama svjetskog nogometa. Nakon selidbe Jutarnjeg iz Vjesnika u Koransku, Van Gogh je postao baza, a “refreshment” svakodnevna navika. U kojoj se uvijek nalazio i Šokre, sve do posljednjeg dana. Od četvrtka, za nas koji smo zalazili tamo, taj će stolac vječno ostati prazan…

18.04.2017., Zagreb – Komemoracija za Tomislava Židaka održala se u kazalištu Gavella. Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

Zmaj s Borongaja, kako je tepao, bila je Židakova najveća muza i ljubav njegova života. Prisutna u kolumnama, u kojima je na svoj briljantni humoristički dar pričao njihove anegdote i gdje ju je znao slatko podbosti, a ona bi uzvratila kada bi iz banke SMS-om stigla poruka da je opet nekaj zbrisalo s računa…
Snješka je bila neizostavni dio Šume, ali i naših života, svakoga dana, oko 16 sati, kada bi zazvonio telefon, a on bi, tvrde svjedoci, odmah se okrenuo:
– Mala, daj putnu, stiže Zmaj…
Zmaj kojeg je doslovce obožavao!

Grdobina i škampi ostali su u moru. Stol na “ribarnici” Volosko kod Somborskog nije dočekao još jednu “riblju gozbu” kulinarskog užitka. S nogometnim začinima. Žile je pobjegao… Još jedna potvrda da Bog k sebi uzima dobre ljude prerano. Dvaput godišnje uzimao je “jednodnevni godišnji odmor”, sa Snježanom bi dolazio na more. Škampi su plivali u malvaziji zadovoljstva. Za posljednja razgovora iz bolnice dogovarali smo novi ručak. Da jedan drugome nešto objasnimo… zapisao je Orlando Rivetti, ugledni riječki novinar i Židakov veliki prijatelj.

Svatko ima svog favorita, a moj se zna – Štef Lamza, davnih se dana jasno i otvoreno odredio Židak po pitanju najobožavanijeg igrača. Kroz glavu gospona Lamze uvijek su letjela ona četiri, samo njihova pitanja, kojima je započinjao svaki razgovor: “Na koliko smo tableta dnevno, kako prostata, kakva je penzija i kaj bu s Dinamom? A gutamo šest tableta dnevno plus ‘afrička šljiva’, mokrimo kao što mucavci govore, penzija je mala, a režije sve veće. A Dinamo? Nigdar ni bilo da ni nekak bilo…”
Stjepan Lamza ima posebno mjesto u Židakovom panteonu slavnih, Štef je početak i kraj svakog razgovora o “najboljem dinamovcu svih vremena”. Zauvijek će svijetliti rečenica koju smo mi mlađi novinari naučili u zarez: “I danas najjače svijetli ime Štefa Lamze, bohema iz Splendida, tragičara s Vile Rebar i autora nezaboravne utakmice 14. lipnja 1967., kada je u Zagrebu sa 4-0 Eintracht iz Frankfurta zgažen kao opušak. U režiji Štefa Lamze…”

Na prvu stvar nam zvuči kao čarobna priča, pisati o klubu koji obožavaš od vremena nogometne inicijacije, ali zapravo ste je mogli podvesti pod omiljeni Židakov nazivnik – za jedan tračak radosti, hiljadu dana žalosti. U iznimnim šampionskim trenucima Dinamo je predstavljao zadovoljstvo i sreću, ali u profesionalnom Židakovu životu značio je i mali milijun dvorskih borbi, mačevanja s političkim namjesnicima, polemiziranja s nedodirljivim šefovima. Opet – bez tolikih frustracija i trauma, zar bi “Priče iz Maksimirske šume” ikoga zanimale? A znamo da ih je narod gutao i da na posljednjoj stranici subotnjeg Magazina od toga dana pa dovijeka zjapi crna praznina. Život i smrt plesali su ruku pod ruku na stranicama koje su nam tobože pričale o nogometu.

Tomislav Židak vječito je radio – i onda kada bi već ispunio svoju dnevnu “kvotu”. Samo mu je bolest mogla oduzeti radni, spisateljski ritam i način života. Bio je od onih koji su vrlo jasno živjeli kako bi radili, a posvetio je taj rad sportu, prvenstveno nogometu i Dinamu. Teško je govoriti o bilo kom dobrom, ali i teškom momentu sporta proteklih desetljeća bez njegove riječi. Židak je istinitost stavljao ispred svega, a pratio je spisateljskim stilom bez premca.
Zbog Tomislava Židaka novine su kupovali i radnici i sveučilišni profesori. Objedinio je ne samo navijače Dinama, već navijače samog, poštenog sporta i njegovih plemenitih težnji. Bio je pisac i čovjek dobra srca, koje će nedostajati svakom čitatelju i znancu. Za njim ostaju knjige i novinski tekstovi. I nenadoknadiva praznina.

Povezane teme:in memoriam sportski novinar Tomislav Židak

Sport

‘Hvala svima, a sad… Zdenka, zmeti terasu, Bašo, najdi Čazmine gaće!’

Iz NK Kurilovca emotivnom su objavom zahvalili svima koji su im pomogli u pripremi povijesne utakmice, ali i svima koji su cijeli ovaj događaj učinili još važnijim, većim, ljepšim…

Objavljeno

prije 1 sat

7. studenoga 2025.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Prolaze sati i dani, ali uživanje traje i dalje. Uživanje u pobjedi Kurilovca, koja je odjeknula puno šire i dalje od našega kraja. Reakcije su stizale praktički iz cijeloga svijeta, a NK Kurilovec nakratko je postao glavna priča u nacionalnim sportskim medijima. Zasluženo, s vrlo zasluženim povodom, što je na trenutak ili dva promijenilo život i igračima i ljudima iz kluba.

Međutim, svjesni da takvi trenuci ne potraju predugo u sportu, da života na staroj slavi nema, da nova utakmica stiže već u subotu, kad se od 14 sati igra protiv HAŠK-a, u klubu su odlučili na svoj način zaokružiti, zaključiti ovu priču. Na klupskim društvenim mrežama tako je u petak osvanula objava koju je potpisao predsjednik kluba Dražen Vujnović.

U njoj se nižu zahvale svima po redu, ali pronašlo se mjesta i za sitne duhovitosti, kao i za poneku uputu vrijednom društvu iz kluba. Jer Istra je prošlost, a pred nama je budućnost… Objavu prenosimo u cjelosti:

Želim iskreno zahvaliti svim akterima, prije svega svima onima na zelenom terenu, ali isto tako i svima onima izvan i uokolo njega, koji su na bilo koji način doprinijeli da naša povijesna kup utakmica protiv NK Istra 1961 protekne u vrlo korektnom i fair-play ozračju, uz vrlo dobru organizaciju same utakmice i još jednu potvrdu naše otvorenosti i gostoljubivosti spram svakog našeg sportskog rivala.

Hvala i našim malim, ali brojnim, vjernim i glasnim „red boysima“, navijačima iz naše NŠM, a nadasve svim medijima i portalima, lokalnim (City Radio, VGdanas, V’Gradu, Kronike Velike Gorice, Gorica.info) i širim (Sportske novosti, Večernji list, 24sata…), radio (HR2 , Otvoreni radio, Banovina…) i TV postajama (NOVA TV, RTL Danas…) na značajnom prostoru u udarnim emisijama posvećenom NK Kurilovec te Max Sportu na korektnoj i afirmativnoj prezentaciji uživo, kako našeg kluba, tako i same utakmice u kojoj smo postigli ovu povijesnu pobjedu.

Dakako, hvala i Ivici, Robiju i Filipu na „konkretnom“ sponzorstvu, kao i Danijelu i Matiji na izdašnim „materijalnim“ prilozima, koje su Fila i Robi pretvorili u roštiljske delicije.

U nemogućnosti da svim čestitarima diljem Lijepe naše, ali i izvan njenih granica (Švicarska, Njemačka, Australija…), a među njima i brojnim nogometnim klubovima, ponaosob zahvalimo na brojnim čestitkama i lijepim željama, koristim ovu prigodu da im iskreno zahvalimo na podršci i epitetima kojima su nas počastili.

Zbog svega toga jučer se bilo posebno lijepo osjećati pripadnikom i članom kluba koji je ostvario svoj najveći i uistinu povijesni sportski uspjeh, zahvaljujući kojem će se prvi puta od kad je nogometa u Hrvata, među 8 klubova četvrtzavršnice HR kupa naći dva kluba iz turopoljske metropole!!! Ima li ljepše i veće promidžbe za našu Veliku Goricu, kao grad sporta i mladih, uz to i grad u kojem se upravo gradi i raste novi dom hrvatskog reprezentativnog nogometa!? Stoga danas uz ove riječi zahvale u ime svih struktura NK Kurilovec (članova IO i NO, igrača, trenera i djelatnih osoba), izražavam neskriveni ponos što sam sve ovo doživio i proživio u poziciji predsjednika “najvećeg malog seoskog kluba” – NK Kurilovec!

Dragi prijatelji, navijači i kibici našeg kluba, poštovani pobornici „najveće i najljepše sporedne stvari na svijetu“, veliko vam hvala svima što ste naš klub i moju malenkost osobno barem na trenutak učinili „slavnim“, ali i nadasve, opravdano i dugoročno ponosnim!!!

No, kako smo svjesni da su trenuci slave ponekad varljivi i lako prolazni, to spuštamo loptu na zemlju i vraćamo se u svakodnevnu kolotečinu i realnost: Dečki, trening je v šest vur popoldan, idemo se loptati… Jura, povaljaj glavni i pomoćni teren… Bašo, pripravi one plave markirke i najdi Čazmine gaće… Zdenka, dojdi denes malo ranije i zmeti terasu… Robi, daj nam uplati nekakvu crkavicu ako Boga znaš… Ćiro, daj složi stol za partiju bele… Vidimo se, ajd bok i pozdrav svima!!!

S osobitim poštovanjem, iskrenom zahvalnošću i srdačnim pozdravom svim zaljubljenicima nogometne igre i ljudima dobre volje.

Predsjednik
Dražen Vujnović

Nastavite čitati

Sport

Gorica dobila peticu: Opet stigao Kalajžić, došao s motivom i s brkovima

Bivši igrač Cibone, Dubrave, Dubrovnika i Zaboka, uskoro 22-godišnji Filip Kalajžić, sa svojih će 208 centimetara i solidnim iskustvom s obzirom na godine biti od velike pomoći košarkašima Gorice

Objavljeno

prije 1 sat

7. studenoga 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Pripreme za sezonu u tijeku u svijetu košarkaša Gorice počele su istog trenutka kad je završila prošla, jer puna dva mjeseca nastavili su dečki trenirati pod vodstvom neumornog trenera Damira Cicija Miljkovića, a u tom su razdoblju odrađene i prve probe, isprobana potencijalna pojačanja… Posljedično, ulazak u sezonu bio je fenomenalan, Goričani su osvojili regionalni Kup i plasirali se u glavni ždrijeb Kupa Krešimira Ćosića, a posljednji dodaci stižu ovih dana.

Prvo je u klub stigao Slavenov sin Niko Rimac, koji je došao na posudbu iz Dubrave, pa već i debitirao u uvjerljivoj pobjedi protiv Osijeka, da bi koji dan kasnije stiglo i drugo pojačanje. Naime, novi igrač Gorice postao je uskoro 22-godišnji centar Filip Kalajžić, koji će pojačati konkurenciju na poziciji “petice”, ali i donijeti dodatnu kvalitetu našoj momčadi. Krenulo je s po dvije pobjede i poraza, no dva nova igrača trebala bi osnažiti akcije Goričana u prvoligaškom društvu, odnosno u drugom rangu hrvatske košarke.

Za četiri dana Filip Kalajžić će proslaviti 22. rođendan, a to će učiniti kao igrač petoga kluba u svojoj karijeri. Sva četiri dosadašnja bili su premijerligaši, počevši od Cibone, u kojoj je ovaj rođeni Zagrepčanin napravio prve seniorske korake. Nakon odlaska iz redova “vukova”, a prije dolaska u redove velikogoričkih “bikova”, Kalajžić je bio igrač Dubrave i Dubrovnika, da bi ovu sezonu počeo u dresu Zaboka. Upisao je samo dva nastupa za klub iz Zagorja prije nego što je odlučio svoju priču nastaviti u Turopolju.

Visok je 208 centimetara, dobar je u igri leđima prema košu, a nisu loši ni brkovi s kojima je stigao u Goricu. Filip će biti drugi Kalajžić u Gorici, budući da i dalje pamtimo sjajne partije njegova prezimenjaka Mate, dojučerašnjeg suigrača u Zaboku. Pomoći će ovaj Kalajžić Kristijanu Šutalu u borbi s protivničkim centrima, a koliko će u tome biti uspješan prvi put ćemo doznati ovog vikenda, kad Gorica gostuje u Crikvenici.

Nastavite čitati

Sport

Odjeci senzacije: ‘Tata, daj nam pusti opet onu pjesmu Ku, Ku, Kurilovec…’

Nogometaši Kurilovca u srijedu su ispisali klupsku povijest, u četvrtak su davali izjave nacionalnim TV kućama, snimali se i slikali, a u petak će se pripremati za subotnji povratak u stvarnost – na Udarnik stiže HAŠK…

Objavljeno

prije 5 sati

7. studenoga 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Srijeda na Udarniku bila je spektakularna, čudesna, nezaboravna, fenomenalna, a euforija nije previše splasnula ni dan poslije. Ne samo na Udarniku, nego u cijelom gradu.

– Oprostite, on cijeli dan pjevuši nekakvu pjesmicu, a mi nikako ne možemo skužiti o čemu se radi… – obavijestile su tete u vrtiću jednog tatu tog slavljeničkog nogometnog četvrtka u našem gradu.

– Jel to možda ona “Ku, Ku, Ku, Kurilovec”? – uzvratio je tata s pitanjem.

– Da, da, to je ta! Stalno ponavlja “ku, ku, ku”… – odgovorila je teta.

Tata je slegnuo ramenima, objasnio da je to krenulo tamo negdje u srijedu poslijepodne, a očito je ostalo aktualno i dan poslije. Uostalom, i još jedan dan poslije, u petak ujutro, bajka je trajala i dalje u dječjim glavicama. Ovoga puta u pitanju su drugi klinci, opet vrtićke dobi, dva brata, koji su na putu do vrtića imali glazbenu želju. Točnije, dvije glazbene želje.

– Tata, daj nam pusti ono “Idemo dečki iz srca Turopolja” – vrištao je jedan, a drugi se nadovezao:

– A onda ćemo poslije onu “ku, ku, ku”!

Za one koje ne znaju, to je ova:

Obje anegdotice milijun posto su stvarne, nimalo romantizirane, a to je ono najljepše što je ostalo iza fantastičnog uspjeha Kurilovčana, četvrtfinalista Kupa Hrvatske. NK Kurilovec na dan ili dva bio je glavna priča u gradu, klub s kojim će se spremno identificirati i djeca i odrasli, što je pobjeda čak i nešto veća od onih 2-1 na terenu protiv Istre.

Uostalom, još od vremena kultnog “erodroma”, zapravo u svih ovih 77 godina postojanja kluba, NK Kurilovec nikad nije dobivao ovoliko pozornosti. Ne samo u gradu, nego u cijeloj državi. RTL Direkt došao je snimati prilog na Udarnik, cijela zadnja stranica Sportskih novosti posvećena je Kurilovcu, o predsjedniku Draženu Vujnoviću, treneru Senadu Harambašiću i njegovim dečkima pričalo se na televizijskim dnevnicima, u radijskim eterima, pisalo po portalima…

– Na trenutke poput ovih mi kao klub definitivno nismo naviknuti, sva ova pozornost za nas je nešto novo, ali dečki su to stvarno zaslužili – govorio je u kamere nacionalnih TV kuća presidente Vujnović, koji je dobio zadatak poslati medijima fotografiju uz kamion VG Čistoće, kojeg vozi u radnom vremenu, prije nego što se posveti klubu.

Ukratko, svi ovi dani dobit će posebno mjesto u kurilovečkoj nogometnoj povijesti, u čemu svi mi navijači i simpatizeri, a pogotovo ljudi iz kluba, imaju svako pravo uživati. Uostalom, neće to potrajati, jer već nekoliko minuta nakon pobjede nad Istrom trener Senad sa smiješkom je rekao i ovo:

– Ništa, sad se okrećemo HAŠK-u u subotu…

Tako to ide u nogometu. Ispišeš povijest, odgovaraš na poruke i pozive, daješ izjave, snimaš se i slikaš, a tri dana poslije – ideš dalje. Treća NL Centar došla je do 12. kola, u kojem će u subotu od 14 sati na travnjak kojeg će prvoligaš iz Pule još dugo pamtiti istrčati dečki iz HAŠK-a. I, naravno, dečki iz Kurilovca, svjesni da vremena za izležavanje na lovorikama više nema.

– Siguran sam da su dečki svjesni svega. Imaju svako pravo uživati u ovim trenucima, ali to je jako kvalitetna i karakterna skupina igrača, dečki koji dišu kao jedan i nimalo ne strahujemo da u subotu protiv HAŠK-a nećemo biti pravi – kaže trener Harambašić.

Bilo bi lijepo da Velikogoričani u što većem broju dođu na Udarnik i ovoga puta, da još jednim velikim pljeskom nagrade nogometne junake iz Kurilovca. Red Boysi bit će tamo, svi su pozvani da im se pridruže, jer “Senad Boysi” to su zaslužili.

Idemo dečki, iz srca Turopolja…

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Nogometni tjedan, treći dio: ‘Vukovar je opasan, ali želim 11 lavova na terenu!’

Nogometaši Gorice u petak u 18 sati na našem Gradskom stadionu otvaraju 13. kolo SuperSport HNL-a protiv sve boljeg Vukovara. Samo četiri dana nakon Lokomotive traži se pobjeda uoči reprezentativne stanke…

Objavljeno

prije 5 sati

7. studenoga 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Ludi nogometni tjedan u Velikoj Gorici ovog će petka doći i do svoje treće epizode. Prethodne dvije bile su, najkraće moguće rečeno, fenomenalne, jer prvo je u ponedjeljak Gorica sa 4-1 ispratila Lokomotivu i prekinula svoj negativan niz u prvenstvu, a onda je u srijedu Kurilovec napravio ono što je napravio u sudaru s Istrom… U petak slijedi, dakle, i treći dio bogatog nogometnog programa, u sklopu kojega na Gradskom stadionu gostuje Vukovar.

Goričani ovu utakmicu dočekuju sa značajnom dozom samopouzdanja, jer drukčije ni ne može biti nakon dvije uzastopne pobjede u kojima je momčad Marija Carevića utrpala čak deset komada. Prvo šest Rudešu, zatim četiri Lokomotivi, pa je cijela atmosfera oko kluba odmah drukčija, neusporedivo bolja.

– Pristup je u te dvije utakmice bio puno bolji nego u prethodnim, koncentracija također, kao i generalne nogometne stvari. To su segmenti koje smo digli na višu razinu i to nas je nagradilo. Veseli me što smo se vratili u dobar ritam, što zabijamo dosta golova, međutim oprezan sam u svakom smislu. Znamo da je svaka utakmica priča za sebe, a sad nam dolazi Vukovar, koji je zaista opasna momčad. Imaju dosta dobrih pojedinaca i morat ćemo biti na svom najvišem mogućem nivou da bismo uzeli bodove – svjestan je trener Carević.

Oprez i maksimalan fokus neophodan je i zbog posljednjih izdanja protivnika s istoka Hrvatske, jer Vukovar je neporažen u posljednje tri utakmice, a pobjeda protiv Dinama i dalje odzvanja svijetom HNL-a.

– Njihov angažman je stvarno maksimalan, bore se za svaku loptu, ali unatoč tome imaju i svoje nedostatke. Imaju tri-četiri izrazita pojedinca, individualce koji rade razliku i tu ćemo morati biti oprezni. Moramo njih zaustaviti da bismo nametnuli svoju igru i, nadam se, pobijedili – kaže trener Gorice.

Nije bilo previše vremena za pripremu ove utakmice, budući da je Gorica u ponedjeljak zatvorila prethodno, a u petak će otvoriti novo kolo.

– Da, malo je problem to što je Vukovar imao dva dana više za odmor između dvije utakmice, ali neću to uzimati kao alibi. Osvježili smo se i pripremili, do petka u 18 sati još ćemo se malo odmoriti i želim na terenu 11 lavova, plus ovi na klupi. Želim da od prve minute budemo agresivni, da izlazimo visoko, a nadam se da će nam to donijeti i dobar rezultat – jasan je Carević, koji alibi neće tražiti ni u izostancima.

A ima ih možda i najviše ove sezone…

– Imamo tih svojih problema što se tiče ozljeda i bolesti. Pavičić je bolestan, Erceg je upitan, Leš se ozlijedio prošlu utakmicu… Ali dobro, ne razmišljam na takav način, jer imamo momke koji će uskočiti, koji su čekali ovaj trenutak da dobiju priliku – zaključio je Carević.

Budući da vjerojatno neće biti ni Durakovića, početnih 11 Gorice za Vukovar moglo bi izgledati ovako nekako:

Matijaš – Perić, Filipović, Čabraja – Trontelj, Kavelj, Pozo, Vrzić – Fiolić, Pršir – Čuić

U prvoj rundi prvenstva gledali smo spektakularnu utakmicu u Vinkovcima, u kojoj je Gorica u prvom poluvremenu komotno mogla voditi 5-0 ili 6-0, da bi u nastavku grčevito spašavala bod i propuštala nove velike prilike. Ne bi treneri voljeli da se takvo nešto ponovi, ali za navijače je to bilo pamtljivo iskustvo, posebno atraktivno za one neutralne gledatelje… No, kao što je Carević naglasio, ovo je potpuno nova priča. Iz koje bi bilo sjajno izaći kao pobjednik, jer nakon ovog ogleda slijedi reprezentativna stanka, a na takve pauze uvijek je ljepše ići s pobjedama.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Obrazovanje

FOTO Gimnazija Velika Gorica dvostruki pobjednik Županijskog natjecanja u plivanju

Objavljeno

prije 21 sat

6. studenoga 2025.

Objavio/la

David Jolić

Županijsko natjecanje osnovnih i srednjih škola u plivanju održano je danas (četvrtak, 06.11.2025.) na Gradskom bazenu u Velikoj Gorici u organizaciji Osnovne škole Nikole Hribara. Na ekipnom natjecanju učenica i učenika sudjelovalo je 8 osnovnih škola u konkurenciji dječaka i 4 osnovne škole u konkurenciji djevojčica. Kod srednjoškolaca u konkurenciji mladića natjecalo se 7 škola, a u konkurenciji djevojaka tri srednje škole.