Sport

IN MEMORIAM – TOMISLAV ŽIDAK (1.1.1953., Zagreb – 13.4.2017., Zagreb)

13.travnja 2017.godine otišao je jedan od najboljih, ako ne i najbolji, športski novinar – Tomislav Židak.

Objavljeno

prije 8 godina

12. travnja 2018.

Objavio/la

“Možda nije u redu da jedan sumnjivi poluintelektualac, sin šustera iz Vugrovca, piše o čovjeku čije je vizije ne tako davno napadao i prezirao, jer su moje metafore priproste i huliganske. Moja publika nisu salonski intelektualci, koji sve te lamentacije čitaju kroz naočale sa zlatnim okvirima, moji crteži su uglavnom zadimljeni i crno-bijeli, moja publika su huligani s Dolca, luzeri koji piju po kvartovskim ćumezima, pa čak i robijaši po kaznionicama. I svi mi već 40 godina čekamo nekakvog Godota i svake jeseni, kad gospodin Godot ne dođe, vadimo mast ‘maksimirskom Luciferu’, od navijača sa sjevera do salonskih šprehera i proglašavamo ga serijskim ubojicom hrvatskog nogometa. Želite li dobiti blagonaklonost i simpatije široke publike ili njenog elitnog dijela, najsigurniji je način pljunuti na Mamićevu sirovost, prostakluk, odnosno njegov ‘der Mangel an Erziehung’…”, jedan je od Žiletovih štikleca koji najbolje opisuje odnos s gospodarom Maksimira, možda i najčešćim stanovnikom Židakove Šume. Voljeli su se i mrzili, ali jedan bez drugoga nisu mogli.

Baza je uvijek bio – Domagoj, restaurant kod pokojnog Lovre, ispod maksimirskog juga. I danas je tamo Kranjčarova slika kako lebdi ispod natpisa: “Cico über alles”. Često smo Domagoj otvarali, još češće – zatvarali, a jetra je strpljivo podnosila torture. Dan bi počeo s dvije domaće “šljive”, zatim bi se popila dva hladna, orošena Löwenbräua, a onda bi konobar Štef šapnuo da je “buncek baš gotov”. U međuvremenu bi se skupilo društvo, Gero, Sandro, Stana, Šojka i već oko deset ujutro planula bi prva litra “karabita”, kako smo zvali popularno zelinsko vino. U jedanaest već bi pala i pjesma: “Za nikaj na svetu, ja menjal te ne bi, moj Zagreb tak imam te rad…”
Cicu Kranjčara Židak je obožavao jer za njega simbolizirao purgerštinu i jer u njemu oduvijek tinja neki mali, ali opipljivi pokret otpora. Kada su svi Cici brojali gemište, Židak bi ih s njim ispio i bez pardona ispalio: “Kada je malo unutra, onda je najopasniji…”
Cico, a kasnije i Niko, bili su Tomin pojam zagrebačkog nogometa, a Nikino tjeranje u Hajduk, Židak Mamiću baš nikada nije oprostio.

Bu nekaj i od kuće, podigao je glas, znajući da ga ovaj sluša. A Krešo se često nasmijao i s novom turom stigao za stol. Na njegovo mjesto, u kutu, gdje je imao najbolji pregled igre, mjesto koje je živi svjedok mnogih kolumni i razgovora, mjesto koje bi baš svakoga tjedna, kada je nabo dobru temu, uskliknulo od veselja:
– Šokre, ubil buš nas s ovim karabitom…
Vlasnik kultnog kafića Van Gogh, Krešimir Ostojčić nije, međutim, bio samo barmen, već suputnik i prijatelj, svjedok brojnih Žiletovih proputovanja, gdje je Krešu švercao po hotelima i upoznavao ga s brojnim facama svjetskog nogometa. Nakon selidbe Jutarnjeg iz Vjesnika u Koransku, Van Gogh je postao baza, a “refreshment” svakodnevna navika. U kojoj se uvijek nalazio i Šokre, sve do posljednjeg dana. Od četvrtka, za nas koji smo zalazili tamo, taj će stolac vječno ostati prazan…

18.04.2017., Zagreb – Komemoracija za Tomislava Židaka održala se u kazalištu Gavella. Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

Zmaj s Borongaja, kako je tepao, bila je Židakova najveća muza i ljubav njegova života. Prisutna u kolumnama, u kojima je na svoj briljantni humoristički dar pričao njihove anegdote i gdje ju je znao slatko podbosti, a ona bi uzvratila kada bi iz banke SMS-om stigla poruka da je opet nekaj zbrisalo s računa…
Snješka je bila neizostavni dio Šume, ali i naših života, svakoga dana, oko 16 sati, kada bi zazvonio telefon, a on bi, tvrde svjedoci, odmah se okrenuo:
– Mala, daj putnu, stiže Zmaj…
Zmaj kojeg je doslovce obožavao!

Grdobina i škampi ostali su u moru. Stol na “ribarnici” Volosko kod Somborskog nije dočekao još jednu “riblju gozbu” kulinarskog užitka. S nogometnim začinima. Žile je pobjegao… Još jedna potvrda da Bog k sebi uzima dobre ljude prerano. Dvaput godišnje uzimao je “jednodnevni godišnji odmor”, sa Snježanom bi dolazio na more. Škampi su plivali u malvaziji zadovoljstva. Za posljednja razgovora iz bolnice dogovarali smo novi ručak. Da jedan drugome nešto objasnimo… zapisao je Orlando Rivetti, ugledni riječki novinar i Židakov veliki prijatelj.

Svatko ima svog favorita, a moj se zna – Štef Lamza, davnih se dana jasno i otvoreno odredio Židak po pitanju najobožavanijeg igrača. Kroz glavu gospona Lamze uvijek su letjela ona četiri, samo njihova pitanja, kojima je započinjao svaki razgovor: “Na koliko smo tableta dnevno, kako prostata, kakva je penzija i kaj bu s Dinamom? A gutamo šest tableta dnevno plus ‘afrička šljiva’, mokrimo kao što mucavci govore, penzija je mala, a režije sve veće. A Dinamo? Nigdar ni bilo da ni nekak bilo…”
Stjepan Lamza ima posebno mjesto u Židakovom panteonu slavnih, Štef je početak i kraj svakog razgovora o “najboljem dinamovcu svih vremena”. Zauvijek će svijetliti rečenica koju smo mi mlađi novinari naučili u zarez: “I danas najjače svijetli ime Štefa Lamze, bohema iz Splendida, tragičara s Vile Rebar i autora nezaboravne utakmice 14. lipnja 1967., kada je u Zagrebu sa 4-0 Eintracht iz Frankfurta zgažen kao opušak. U režiji Štefa Lamze…”

Na prvu stvar nam zvuči kao čarobna priča, pisati o klubu koji obožavaš od vremena nogometne inicijacije, ali zapravo ste je mogli podvesti pod omiljeni Židakov nazivnik – za jedan tračak radosti, hiljadu dana žalosti. U iznimnim šampionskim trenucima Dinamo je predstavljao zadovoljstvo i sreću, ali u profesionalnom Židakovu životu značio je i mali milijun dvorskih borbi, mačevanja s političkim namjesnicima, polemiziranja s nedodirljivim šefovima. Opet – bez tolikih frustracija i trauma, zar bi “Priče iz Maksimirske šume” ikoga zanimale? A znamo da ih je narod gutao i da na posljednjoj stranici subotnjeg Magazina od toga dana pa dovijeka zjapi crna praznina. Život i smrt plesali su ruku pod ruku na stranicama koje su nam tobože pričale o nogometu.

Tomislav Židak vječito je radio – i onda kada bi već ispunio svoju dnevnu “kvotu”. Samo mu je bolest mogla oduzeti radni, spisateljski ritam i način života. Bio je od onih koji su vrlo jasno živjeli kako bi radili, a posvetio je taj rad sportu, prvenstveno nogometu i Dinamu. Teško je govoriti o bilo kom dobrom, ali i teškom momentu sporta proteklih desetljeća bez njegove riječi. Židak je istinitost stavljao ispred svega, a pratio je spisateljskim stilom bez premca.
Zbog Tomislava Židaka novine su kupovali i radnici i sveučilišni profesori. Objedinio je ne samo navijače Dinama, već navijače samog, poštenog sporta i njegovih plemenitih težnji. Bio je pisac i čovjek dobra srca, koje će nedostajati svakom čitatelju i znancu. Za njim ostaju knjige i novinski tekstovi. I nenadoknadiva praznina.

Povezane teme:in memoriam sportski novinar Tomislav Židak

Sport

FOTO Turopoljac i Dubrava odigrali bez pobjednika u zadnjem kolu jesenske polusezone 2025.

Objavljeno

prije 1 sat

30. studenoga 2025.

Objavio/la

David Jolić

Turopoljac je u 17. kolu Premier lige na domaćem terenu odigrao neodlučeno s Dubravom (Dubrava Vrbovečka) 1:1, nakon što su gosti imali gol prednosti.

Kuče, 30.11.2025. Premier liga – 17.kolo: Turopoljac – Dubrava 1:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Kuče, 30.11.2025. Premier liga – 17.kolo: Turopoljac – Dubrava 1:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Prije početka utakmice upriličen je oproštaj od Mislava Čunčića, dugogodišnjeg kapetana Turopoljca, koji je odlučio završiti nogometnu karijeru kao aktivni igrač. Članovi klupske uprave darivali su kapetana Čunčića posebnim dresom. Fotoaparat je uhvatio dirljiv oproštaj kapetana od aktivnog igranja, ali to ne znači da on odlazi iz nogometa. Već je na današnjoj utakmici demonstrirao kako bi on vodio momčad.

Kuče, 30.11.2025. Premier liga – 17.kolo: Turopoljac – Dubrava 1:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Kuče, 30.11.2025. Premier liga – 17.kolo: Turopoljac – Dubrava 1:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Momčadi su u prvom poluvremenu igrale na sigurno, Dubrava je u obrambenoj zoni imala i do šest igrača, ali su izveli nekoliko obećavajućih napada preskačući igru dugim loptama. Sreća za domaće da gosti nisu bili precizni sa završnim udarcima.

Kuče, 30.11.2025. Premier liga – 17.kolo: Turopoljac – Dubrava 1:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Kuče, 30.11.2025. Premier liga – 17.kolo: Turopoljac – Dubrava 1:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Nakon odmora ulaskom u igru Filipa Sarafa domaći su počeli konkretnije ugrožavati gostujuća vrata. Ipak, Dubrava je sredinom drugog poluvremena došla do prednosti pogotkom Dina Škarice (66.). Petnaestak minuta kasnije izjednačio je F.Saraf (80.). Domaći su u završnici utakmice imali igrača više (isključen Marcel Matejak u 84.), ali nije bilo dovoljno vremena da se nešto konkretno promijeni.

Kuče, 30.11.2025. Premier liga – 17.kolo: Turopoljac – Dubrava 1:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Turopoljac (17 7 3 7 23:24 24) je s 24 boda na 10. mjestu jesenske polusezone, a Dubrava(17 9 3 5 28:21 30) je s 30 bodova na 4. mjestu prvenstvene ljestvice.

Galerija fotografija

Premier liga NSZŽ-e 2025./2026., 17. kolo

NK Turopoljac – NK Dubrava (Dubrava Vrbovečka) 1:1 (0:0)

Kuče. ŠRC Kuče. Nedjelja, 30.11.2025., 14 sati. Gledatelja: 60. Sudac: Marko Matijašec (Zaprešić). Pomoćni suci: Antonio Jurakić i Hrvoje Radoš (oba iz Dugog Sela). Delegat: Bojan Stanilović (Lukavec). Strijelci: 0:1 – Škarica (66), 1:1 – F.Saraf (80). Isključenje: Marcel Matejak (84.).

TUROPOLJAC: Buđak, Blažev, Martinić (cap.), Gogić, Krasnić, Blažičko, Fiket, Jandriš, Čurek, Milić (od 46. F.Saraf), J.Saraf. Trener: Goran Banović.

DUBRAVA: Banović, Videc, Ravlić, Novosel (od 77. Matejak), Škarica (od 70. Bradić), Ribić, Horvat, Tarle, Beljan (cap.), Brodarić, Kolarov (od 70. Štajdohar). Trener: Igor Ćorković

Nastavite čitati

Sport

Težak poraz, da li i koban?! Goričanin uništio Goričane u Čakovcu…

Rukometaši Gorice poraženi su 38-35 u gostima kod Čakovca, nakon čega više ne ovise samo o sebi u borbi za plasman u Ligu za prvaka. U posljednja dva kola imaju dva teška zadatka, a navijat će i za Rude, odnosno Umag…

Objavljeno

prije 6 sati

30. studenoga 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

U ovih 60 minuta stat će cijela sezona, i naša i njihova!

Tim je riječima, na prvu dramatičnim, ali sasvim logičnim, gostovanje u Čakovcu najavio trener rukometaša Gorice Matej Mišković. Znali smo da će biti teško, znali smo da će Gorica morati odigrati spektakulanu utakmicu, znali smo da će Gorica morati pobijediti ako želi u Ligu za prvaka. Teško je i bilo, utakmica koju je Gorica odigrala može se opisati kao dobra, ali pobijedila Gorica – nije.

I sve će, kako se čini, biti isto kao lani…

Da stvar bude još gora, u ključnoj utakmici sezone Goričane je “uneredio” Velikogoričanin Lucian Bura. Bivši igrač Gorice, ponajbolji “pjeskaš” svijeta, blistao je u ovoj utakmici, utrpao nevjerojatnih 15 golova iz 18 pokušaja i odgurnuo naše rukometaše iz zone koja vodi u Ligu za prvaka. Tamo gdje su Matej Mišković i njegovi igrači toliko silno željeli biti…

Iako,

Gorica je imala otvaranje utakmicie iz snova. Gosti iz Turopolja u prvih su sedam minuta susreta napravili niz od pomalo nevjerojatnih 7-1, a takvu su prednost držali sve do polovice prvog poluvremena, kad su Čakovčani “oživjeli”. U 20. minuti Čakovec tako prvi put dolazi na minus tri (11-14), a u 26. minuti stigli su na samo pogodak zaostatka (14-15). No, do isteka prvih 30 minuta Gorica uspijeva napraviti novi niz i na odmor naši rukometaši odlaze s prednošću 20-17.

Nažalost, kako je Gorica ušla u prvo, tako je Čakovec ušao u drugo poluvrijeme. Otvorili su domaćini nastavak sa četiri uzastopna gola i preuzeli vodstvo, nošeni glasnom podrškom s tribina, a nakon toga naši se rukometaši više nisu uspjeli iščupati iz minusa. Igrali su dobru utakmicu, pokazivali i hrabrost i odlučnost, ali jednostavno nije bilo rješenja za sve što je nudio Čakovec. Točnije, za sve što je nudio čudesni Lucian Bura. Tko će kome…

Bilo je nekoliko puta i “iks”, vraćali su se Goričani u egal, no na kraju su morali čestitati protivniku. I shvatiti da su propustili veliku, ogromnu priliku da ostvare cilj. Unatoč 11 golova Marka Grubišića iz 13 pokušaja, unatoč sedam golova Marka Karaule i šest Andre Lopca. Nije bilo dovoljno za više od poraza u utakmici koju će neutralni promatrači opisati kao odličnu, a mi kao frustrirajuću…

U posljednja dva kola Lige A Gorica će dočekati Bjelin Spačvu pa gostovati kod Trogira, koji ima tri boda više. Sad će Goričani morati svim silama navijati za Umag i Rudar, koji u sljedećem kolu dočekuju Čakovec i Trogir, nadati se da rivali tu mogu izgubiti bodove, ali još je važnije da sami odrade svoj dio posla.

Nažalost, više ne ovise samo o sebi…

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Loš petak u Prečkom: Kurilovec ostao bez bodova pod reflektorima

Nogometaši Kurilovca poraženi su 2-0 na gostovanju kod Prečkog, u neobičnom terminu, a neobična je bila i napadačka sterilnost umorne i u velikoj mjeri istrošene momčadi s Udarnika. Za kraj slijedi jeseni još gostovanje kod Tigra

Objavljeno

prije 6 sati

30. studenoga 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

U neobičnom terminu, u petak od 19 sati, na terenu s umjetnom travom, sudarili su se nogometaši Prečkog i Kurilovca. Točno 17 Kurilovčana bilo je na raspolaganju treneru Senadu Harambašiću, ovoga puta nedovoljno raspoloženih 17 igrača… Domaći sastav objeručke je zgrabio ponuđeno i došao do svoje pete pobjede ove jeseni. Kurilovec je, s druge strane, doživio svoj peti poraz.

Bila je to utakmica ravnopravnih protivnika, u kojoj je svatko imao svoje situacije, pri čemu su nešto bolje i ozbiljnije bile one pred vratima kurilovečke “jedinice” Leona Išeka. Pogodio je u prvom poluvremenu domaćin jednu prečku, imao i još jednu veliku priliku, dok su gosti s Udarnika bili malo sramežljiviji nego inače, očito iscrpljeni od zahtjevne i sadržajne jeseni iza njih. Nije pomogla ni pauza od dva tjedna od prošle utakmice, ovo jednostavno nije bio taj dan.

Potvrdilo se to već na otvaranju nastavka, kad je Prečko došlo do prednosti. Dino Madunić izmaknuo je pozornosti obrane Kurilovca u toj 46. minuti, prvoj u nastavku, i drugo poluvrijeme počelo je po najgorem mogućem scenariju trenera Harambašića. Trebalo je nakon toga pronaći snage za povratak u utakmicu, no takvo nešto uporno se nije događalo.

S prvim promjenama Senad je čekao sve do 69. minute, kad je David Pršir zamijenio Dominika Furmeka, no samo tri minute poslije utakmica je riješena. Innocent Ezechukwu Ejiofor, 24-godišnji Nigerijac u domaćim redovima, postigao je svoj prvi gol ove jeseni i time otklonio sve dvojbe po pitanju pobjednika.

Odmah je reagirao trener Harambašić sa čak četiri promjene, uveo je Cindrića, Rakovića, Turkalja i Tomašića umjesto Novaka, Sedlačeka, Bolješića i Matea Pršira, iskoristivši time sve svoje raspoložive igrače s klupe, no pokazalo se uzaludnim. Nisu uspjeli Kurilovčani ni ublažiti poraz, odnosno zakomplicirati utakmicu, a kamoli nešto više i značajnije od toga.

Dobro je u svemu ovome to što su dečki kurilovečki imali slobodan vikend, subota i nedjelja bila je “prazna” od nogometa, a moglo bi to pomoći i da se glave malo isprazne. I da se skupi dovoljno energije za odraditi posljednju utakmicu jeseni na pravi način. Sljedećeg vikenda slijedi novo gostovanje, ovoga puta kod Cice Grlića i njegovog Tigra u Svetoj Nedelji, a nakon toga uslijedit će zimski rasput.

Dobro će im doći svima zajedno, jer proljeće će ponovno biti puno izazova…

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Moja županija

FOTO Održano 18. taekwondo županijsko prvenstvo u Velikoj Gorici

Objavljeno

prije 11 sati

30. studenoga 2025.

Objavio/la

David Jolić

Taekwondo klub Velika Gorica, predsjednik Igor Matić, bio je domaćin 18. prvenstva u taekwondu Zagrebačke županije, koje je održano jučer (subota, 29.11.2025.) u Gradskoj sportskoj dvorani u Velikoj Gorici.