Sport

IN MEMORIAM – TOMISLAV ŽIDAK (1.1.1953., Zagreb – 13.4.2017., Zagreb)

13.travnja 2017.godine otišao je jedan od najboljih, ako ne i najbolji, športski novinar – Tomislav Židak.

Objavljeno

prije 8 godina

12. travnja 2018.

Objavio/la

“Možda nije u redu da jedan sumnjivi poluintelektualac, sin šustera iz Vugrovca, piše o čovjeku čije je vizije ne tako davno napadao i prezirao, jer su moje metafore priproste i huliganske. Moja publika nisu salonski intelektualci, koji sve te lamentacije čitaju kroz naočale sa zlatnim okvirima, moji crteži su uglavnom zadimljeni i crno-bijeli, moja publika su huligani s Dolca, luzeri koji piju po kvartovskim ćumezima, pa čak i robijaši po kaznionicama. I svi mi već 40 godina čekamo nekakvog Godota i svake jeseni, kad gospodin Godot ne dođe, vadimo mast ‘maksimirskom Luciferu’, od navijača sa sjevera do salonskih šprehera i proglašavamo ga serijskim ubojicom hrvatskog nogometa. Želite li dobiti blagonaklonost i simpatije široke publike ili njenog elitnog dijela, najsigurniji je način pljunuti na Mamićevu sirovost, prostakluk, odnosno njegov ‘der Mangel an Erziehung’…”, jedan je od Žiletovih štikleca koji najbolje opisuje odnos s gospodarom Maksimira, možda i najčešćim stanovnikom Židakove Šume. Voljeli su se i mrzili, ali jedan bez drugoga nisu mogli.

Baza je uvijek bio – Domagoj, restaurant kod pokojnog Lovre, ispod maksimirskog juga. I danas je tamo Kranjčarova slika kako lebdi ispod natpisa: “Cico über alles”. Često smo Domagoj otvarali, još češće – zatvarali, a jetra je strpljivo podnosila torture. Dan bi počeo s dvije domaće “šljive”, zatim bi se popila dva hladna, orošena Löwenbräua, a onda bi konobar Štef šapnuo da je “buncek baš gotov”. U međuvremenu bi se skupilo društvo, Gero, Sandro, Stana, Šojka i već oko deset ujutro planula bi prva litra “karabita”, kako smo zvali popularno zelinsko vino. U jedanaest već bi pala i pjesma: “Za nikaj na svetu, ja menjal te ne bi, moj Zagreb tak imam te rad…”
Cicu Kranjčara Židak je obožavao jer za njega simbolizirao purgerštinu i jer u njemu oduvijek tinja neki mali, ali opipljivi pokret otpora. Kada su svi Cici brojali gemište, Židak bi ih s njim ispio i bez pardona ispalio: “Kada je malo unutra, onda je najopasniji…”
Cico, a kasnije i Niko, bili su Tomin pojam zagrebačkog nogometa, a Nikino tjeranje u Hajduk, Židak Mamiću baš nikada nije oprostio.

Bu nekaj i od kuće, podigao je glas, znajući da ga ovaj sluša. A Krešo se često nasmijao i s novom turom stigao za stol. Na njegovo mjesto, u kutu, gdje je imao najbolji pregled igre, mjesto koje je živi svjedok mnogih kolumni i razgovora, mjesto koje bi baš svakoga tjedna, kada je nabo dobru temu, uskliknulo od veselja:
– Šokre, ubil buš nas s ovim karabitom…
Vlasnik kultnog kafića Van Gogh, Krešimir Ostojčić nije, međutim, bio samo barmen, već suputnik i prijatelj, svjedok brojnih Žiletovih proputovanja, gdje je Krešu švercao po hotelima i upoznavao ga s brojnim facama svjetskog nogometa. Nakon selidbe Jutarnjeg iz Vjesnika u Koransku, Van Gogh je postao baza, a “refreshment” svakodnevna navika. U kojoj se uvijek nalazio i Šokre, sve do posljednjeg dana. Od četvrtka, za nas koji smo zalazili tamo, taj će stolac vječno ostati prazan…

18.04.2017., Zagreb – Komemoracija za Tomislava Židaka održala se u kazalištu Gavella. Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

Zmaj s Borongaja, kako je tepao, bila je Židakova najveća muza i ljubav njegova života. Prisutna u kolumnama, u kojima je na svoj briljantni humoristički dar pričao njihove anegdote i gdje ju je znao slatko podbosti, a ona bi uzvratila kada bi iz banke SMS-om stigla poruka da je opet nekaj zbrisalo s računa…
Snješka je bila neizostavni dio Šume, ali i naših života, svakoga dana, oko 16 sati, kada bi zazvonio telefon, a on bi, tvrde svjedoci, odmah se okrenuo:
– Mala, daj putnu, stiže Zmaj…
Zmaj kojeg je doslovce obožavao!

Grdobina i škampi ostali su u moru. Stol na “ribarnici” Volosko kod Somborskog nije dočekao još jednu “riblju gozbu” kulinarskog užitka. S nogometnim začinima. Žile je pobjegao… Još jedna potvrda da Bog k sebi uzima dobre ljude prerano. Dvaput godišnje uzimao je “jednodnevni godišnji odmor”, sa Snježanom bi dolazio na more. Škampi su plivali u malvaziji zadovoljstva. Za posljednja razgovora iz bolnice dogovarali smo novi ručak. Da jedan drugome nešto objasnimo… zapisao je Orlando Rivetti, ugledni riječki novinar i Židakov veliki prijatelj.

Svatko ima svog favorita, a moj se zna – Štef Lamza, davnih se dana jasno i otvoreno odredio Židak po pitanju najobožavanijeg igrača. Kroz glavu gospona Lamze uvijek su letjela ona četiri, samo njihova pitanja, kojima je započinjao svaki razgovor: “Na koliko smo tableta dnevno, kako prostata, kakva je penzija i kaj bu s Dinamom? A gutamo šest tableta dnevno plus ‘afrička šljiva’, mokrimo kao što mucavci govore, penzija je mala, a režije sve veće. A Dinamo? Nigdar ni bilo da ni nekak bilo…”
Stjepan Lamza ima posebno mjesto u Židakovom panteonu slavnih, Štef je početak i kraj svakog razgovora o “najboljem dinamovcu svih vremena”. Zauvijek će svijetliti rečenica koju smo mi mlađi novinari naučili u zarez: “I danas najjače svijetli ime Štefa Lamze, bohema iz Splendida, tragičara s Vile Rebar i autora nezaboravne utakmice 14. lipnja 1967., kada je u Zagrebu sa 4-0 Eintracht iz Frankfurta zgažen kao opušak. U režiji Štefa Lamze…”

Na prvu stvar nam zvuči kao čarobna priča, pisati o klubu koji obožavaš od vremena nogometne inicijacije, ali zapravo ste je mogli podvesti pod omiljeni Židakov nazivnik – za jedan tračak radosti, hiljadu dana žalosti. U iznimnim šampionskim trenucima Dinamo je predstavljao zadovoljstvo i sreću, ali u profesionalnom Židakovu životu značio je i mali milijun dvorskih borbi, mačevanja s političkim namjesnicima, polemiziranja s nedodirljivim šefovima. Opet – bez tolikih frustracija i trauma, zar bi “Priče iz Maksimirske šume” ikoga zanimale? A znamo da ih je narod gutao i da na posljednjoj stranici subotnjeg Magazina od toga dana pa dovijeka zjapi crna praznina. Život i smrt plesali su ruku pod ruku na stranicama koje su nam tobože pričale o nogometu.

Tomislav Židak vječito je radio – i onda kada bi već ispunio svoju dnevnu “kvotu”. Samo mu je bolest mogla oduzeti radni, spisateljski ritam i način života. Bio je od onih koji su vrlo jasno živjeli kako bi radili, a posvetio je taj rad sportu, prvenstveno nogometu i Dinamu. Teško je govoriti o bilo kom dobrom, ali i teškom momentu sporta proteklih desetljeća bez njegove riječi. Židak je istinitost stavljao ispred svega, a pratio je spisateljskim stilom bez premca.
Zbog Tomislava Židaka novine su kupovali i radnici i sveučilišni profesori. Objedinio je ne samo navijače Dinama, već navijače samog, poštenog sporta i njegovih plemenitih težnji. Bio je pisac i čovjek dobra srca, koje će nedostajati svakom čitatelju i znancu. Za njim ostaju knjige i novinski tekstovi. I nenadoknadiva praznina.

Povezane teme:in memoriam sportski novinar Tomislav Židak

Sport

Preokret za pobjedu: Rimac trpa kao tata nekad, Gorica slavila “pod pekom”

Košarkaši Gorice pobijedili su 82-78 u gostima kod Jazine Arbanasa, u utakmici u kojoj su petorica igrača zabila 80 od ukupno 82 poena. A sve to neplanirano se odigralo u velikoj dvorani KC Krešimira Ćosića

Objavljeno

prije 5 sati

8. prosinca 2025.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Kakvu su samo utakmicu odigrali igrači Damira Miljkovića u Zadru kod Jazina! Početak susreta nimalo obećavajući. Usred zagrijavanja u Dvorani 3 SC Višnjik nestalo je struje, zbog čega su momčadi bile primorane istrčati na parket Dvorane Krešimira Ćosića. Nije loša promjena…

U neizvjesnoj i velikoj borbi pobjeda 82-78 pripalo je na kraju našoj momčadi, koja je ovim slavljem isprala gorak okus prošlotjednog poraza od Marsonije.

Zadrani su vodili većim dijelom utakmice, sredinom treće četvrtine imali su 14 poena prednosti (54-40), ali tada kreće velika serija Gorice, koja do ulaska u posljednju četvrtinu smanjuju na samo tri poena razlike, da bi sredinom posljednje četvrtine prešli u vodstvo, koje momčad Damira Miljkovića više nije ispuštala.

– Mislim da smo zasluženo pobijedili u jednoj čvrstoj i teškoj utakmici. Čestitka mojim momcima na pobjedi – kazao je trener Damir Miljković.

I dok nas je u prvom dijelu svojim ubačajima u igri držao Borna Dramalija, nastavak je prije svega donio sjajnu igru u obrani, dok su napadački svoj obol dali Niko Rimac s 28 ubačaja. Dramalija se zaustavio na 16, Filip Kalajžić je dodao 13, dok je Kristijan Šutalo imao 12 poena uz devet skokova. Matija Pavlic je ubacio 11 uz deset skokova i pet asistencija. Uz njih, u strijelce se još upisao Rinaldo Bljaić, koji je ubacio dva poena.

Nastavite čitati

Sport

Kup je naš: Gorica ide u Varaždin, Kurilovec gostuje kod – Dinama!

U četvrtfinalu Kupa Hrvatske, povijesnom za velikogorički nogomet, ždrijeb je spojio Goricu s Varaždinom, a senzacionalni Kurilovec s Dinamo! Obje utakmice trebale bi se igrati 2. ožujka…

Objavljeno

prije 5 sati

8. prosinca 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Malo je dana u povijesti velikogoričkog sporta bilo važno kao ovaj tmurni jesensko-zimski ponedjeljak. Prvi put u povijesti, naime, dogodilo se da su se dva velikogorička kluba našla u bubnju namijenjenom za osam najboljih momčadi u nacionalnom Kupu! Gorica je u tom društvu relativno redovna, nanizao se već lijep broj četvrtfinala za našeg prvoligaša, ali ovoga puta posebnu notu dali su dečki iz Kurilovca, autori najluđe priče ovogodišnjega Kupa.

Nestvarno, nevjerojatno, za čuvanje u sjećanju, izgledao je popis sudionika četvrtfinala: sedam prvoligaša i Kurilovec! Uz Istru, koja je šokantno pala na Udarniku, nedostajali su još samo Vukovar i Osijek, a društvo s Udarnika smjestilo se uz bok Dinamu, Hajduku, Rijeci, Gorici, Lokomotivi, Varaždinu i Slaven Belupu. Kakva ekipa! Ili, kako bi rekli Kurilovčani, stvari su konačno sjele na svoje mjesto…

Uglavnom, ždrijeb je održan, iz goričke perspektive nikad zanimljivi, a njegov rezultat kaže: Gorica će u goste Varaždinu, a Kurilovec će u goste – Dinamu! Spektakularan je to ishod ždrijeba za Kurilovčane, koji su imali različite želje. Uglavnom se to svodilo na želju da se utakmica igra na Udarniku, tko god bio protivnik, što se nije dogodilo. Neki su sanjali upravo zaigrati na Maksimiru, neki su željeli iskušati Poljud, neki su priželjkivali gradski derbi s Goricom… Na kraju, ispalo je fenomenalno, nagrada za sve što su dosad postigli teško je mogla biti ljepša.

– Ulaskom u četvrtfinale Kupa potvrdili smo vrijednost niželigaškog nogometa, a ždrijebom smo dobili priliku na najbolji mogući način prezentirati naš klub, naš Kurilovec i naš grad. Ukratko, jako smo zadovoljni ždrijebom – javio se trener Kurilovca Senad Harambašić, koji je s razlogom uživao u trenutku.

Uživat će i toga dana, vjerojatno 4. ožujka, jednako kao i njegovi igrači, bez obzira na to što će biti autsajder najviše moguće kategorije. Iako, poznajući Senada, već on smišlja kako stati na kraj Hohxi, bi li bilo bolje da krenu Beljo ili Bakrar, kako spriječiti Mišića u distribuciji lopte… Ali dobro, ima dovoljno vremena do tad, treba za početak zaključiti ovu nogometnu jesen i dobro se odmoriti nakon 2-2 s Tigrom u Svetoj Nedelji u subotu.

S druge strane, Gorica će tog 3. ili 4. ožujka, kad je predviđeni termin za četvrtfinalne utakmice, odrađivati još jedan “običan dan u uredu”. Gostovat će u Varaždinu, kod jako dobrog domaćina, s kojim se sudara svake sezone po četiri puta, a sve češće to se događa u Kupu. Prošle sezone ždrijeb je spojio Goričane i Varaždince u osmini finala Kupa, igralo se također u Varaždinu, a završilo je prolaskom Gorice dalje nakon boljeg izvođenja jedanaesteraca.

Uz ta dva “naša” para, ždrijeb četvrtfinala spojio je Slaven Belupo i Lokomotivu, dok će daleko najintrigantnija utakmica ove faze natjecanja biti okršaj Rijeke i Hajduka na Rujevici.

PAROVI ČETVRTFINALA
Dinamo – Kurilovec
Varaždin – Gorica
Rijeka – Hajduk
Slaven Belupo – Lokomotiva

Nastavite čitati

Sport

Šansa je tu! Spačva je pala, dobre vijesti stigle iz Umaga i Ruda

Rukometaši Gorice uoči posljednjega kola Lige A sve ima u svojim rukama. Pobijedili su Goričani u svojoj dvorani Bjelin Spačvu (32-27), dok su konkurenti uzeli jedan (Trogir) odnosno nijedan bod u svojim utakmicama…

Objavljeno

prije 6 sati

8. prosinca 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Poseban je ovo bio vikend u životima rukometaša Gorice. Vikend pun strepnje, nade, ali i uz jedan ozbiljan izazov. U grad je dolazila Bjelin Spačva, uvijek neugodan protivnik, no istovremeno su misli išle i prema Umagu, i prema Rudama, jer sve je to bilo važno za konačan rasplet za plasman u Ligu za prvaka…

Poraz u Čakovcu u prošlom kolu, ali i onaj u Umagu dva kola prije toga, doveli su Goričane u poziciju da više ne ovise o sebi. I da, osim što moraju uzeti bodove protiv Spačve, za pravu šansu uoči posljednjega kola moraju dočekati i kiks barem jednog od konkurenata. Drugoplasirani Trogir, ujedno i protivnik Gorice u zadnjem kolu, gostovao je u Umagu, a treći Čakovec išao je u Rude. A opet, fokus je morao ostati na Bjelin Spačvi.

I tako je i bilo. Gorica je silovitim otvaranjem susreta Vinkovčanima jasno dala do znanja da je ideja da bodovi ostanu u Turopolju. Naime, nakon nepunih 12 minuta igre Goričani su vodili s velikih 8-1. Uspjeli su se gosti iz Slavonije spustiti na četiri gola minusa (14-10) u sljedećoj fazi, no u završnici poluvremena Gorica je malo pojačala tempo i na predah odnijela lijepih šest golova viška (18-12).

Igrači trenera Mišković zadržali su isti nivo koncentracije i izvedbe i u drugom poluvremenu. Igrali su pametnu, mudro, mirno, a zahvaljujući tome prednost se kretala između šest i osam golova. Tek u samoj završnici gosti su uspjeli probiti tu granicu, ali ni blizu dovoljno da ugroze pobjedu jako dobre Gorice.

Svoj dio posla Goričani su tako odradili sa stilom, a pritom su Marko Grubišić i Marko Karaula pošteno natrpali mrežu gostiju. Prvi je zabio devet, a drugi osam komada, svatko iz svojih 11 pokušaja. Ruku je dao i Matej Komljenović sa pet golova, triput je pogodio Bruno Mlakar, po dvaput Andro Lopac i Lucas Pitt.

A kad je to odrađeno, pogledi su otišli prema konkurenciji. I Trogir u Umagu i Čakovec u Rudama gostovali su dan poslije, a ispalo je da je to jako dobra nedjelja. Ništa lošija nego pobjednička subota. Trogir je, naime, u velikoj drami podijelio bodove s Umagom (26-26) i popeo se na 17 bodova, a Čakovec je doživio uvjerljiv poraza kod Rudara (31-23) i ostao na svojih 14 bodova. Gorica ih ima 15, što je svrstava na željeno treće mjesto kolo prije kraja.

U prijevodu, Gorica ima sve u svojim rukama. Doduše, ima i teško gostovanje kod Trogira u tih posljednjih 60 minuta, ali važno je da je šansa tu. Ako zasluže otići u Ligu za prvaka, u njoj će Goričani i završiti. I pritom neće morati gledati što radi Čakovec protiv Varaždina, jer pobjeda u Trogiru Goricu vodi tamo gdje Gorica želi biti.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Poznati četvrtfinalisti 5. Super malonogometne lige VG 2025

Objavljeno

prije 8 sati

8. prosinca 2025.

Objavio/la

David Jolić

Drugo kolo 5. Super malonogometne lige u kojoj se natječe 9 malonogometnih momčadi iz tri Ljetne malonogometne lige odigrano je jučer (nedjelja, 07. prosinca 2025., početak u 15 sati) u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici.