Sport

IN MEMORIAM – TOMISLAV ŽIDAK (1.1.1953., Zagreb – 13.4.2017., Zagreb)

13.travnja 2017.godine otišao je jedan od najboljih, ako ne i najbolji, športski novinar – Tomislav Židak.

Objavljeno

prije 8 godina

12. travnja 2018.

Objavio/la

“Možda nije u redu da jedan sumnjivi poluintelektualac, sin šustera iz Vugrovca, piše o čovjeku čije je vizije ne tako davno napadao i prezirao, jer su moje metafore priproste i huliganske. Moja publika nisu salonski intelektualci, koji sve te lamentacije čitaju kroz naočale sa zlatnim okvirima, moji crteži su uglavnom zadimljeni i crno-bijeli, moja publika su huligani s Dolca, luzeri koji piju po kvartovskim ćumezima, pa čak i robijaši po kaznionicama. I svi mi već 40 godina čekamo nekakvog Godota i svake jeseni, kad gospodin Godot ne dođe, vadimo mast ‘maksimirskom Luciferu’, od navijača sa sjevera do salonskih šprehera i proglašavamo ga serijskim ubojicom hrvatskog nogometa. Želite li dobiti blagonaklonost i simpatije široke publike ili njenog elitnog dijela, najsigurniji je način pljunuti na Mamićevu sirovost, prostakluk, odnosno njegov ‘der Mangel an Erziehung’…”, jedan je od Žiletovih štikleca koji najbolje opisuje odnos s gospodarom Maksimira, možda i najčešćim stanovnikom Židakove Šume. Voljeli su se i mrzili, ali jedan bez drugoga nisu mogli.

Baza je uvijek bio – Domagoj, restaurant kod pokojnog Lovre, ispod maksimirskog juga. I danas je tamo Kranjčarova slika kako lebdi ispod natpisa: “Cico über alles”. Često smo Domagoj otvarali, još češće – zatvarali, a jetra je strpljivo podnosila torture. Dan bi počeo s dvije domaće “šljive”, zatim bi se popila dva hladna, orošena Löwenbräua, a onda bi konobar Štef šapnuo da je “buncek baš gotov”. U međuvremenu bi se skupilo društvo, Gero, Sandro, Stana, Šojka i već oko deset ujutro planula bi prva litra “karabita”, kako smo zvali popularno zelinsko vino. U jedanaest već bi pala i pjesma: “Za nikaj na svetu, ja menjal te ne bi, moj Zagreb tak imam te rad…”
Cicu Kranjčara Židak je obožavao jer za njega simbolizirao purgerštinu i jer u njemu oduvijek tinja neki mali, ali opipljivi pokret otpora. Kada su svi Cici brojali gemište, Židak bi ih s njim ispio i bez pardona ispalio: “Kada je malo unutra, onda je najopasniji…”
Cico, a kasnije i Niko, bili su Tomin pojam zagrebačkog nogometa, a Nikino tjeranje u Hajduk, Židak Mamiću baš nikada nije oprostio.

Bu nekaj i od kuće, podigao je glas, znajući da ga ovaj sluša. A Krešo se često nasmijao i s novom turom stigao za stol. Na njegovo mjesto, u kutu, gdje je imao najbolji pregled igre, mjesto koje je živi svjedok mnogih kolumni i razgovora, mjesto koje bi baš svakoga tjedna, kada je nabo dobru temu, uskliknulo od veselja:
– Šokre, ubil buš nas s ovim karabitom…
Vlasnik kultnog kafića Van Gogh, Krešimir Ostojčić nije, međutim, bio samo barmen, već suputnik i prijatelj, svjedok brojnih Žiletovih proputovanja, gdje je Krešu švercao po hotelima i upoznavao ga s brojnim facama svjetskog nogometa. Nakon selidbe Jutarnjeg iz Vjesnika u Koransku, Van Gogh je postao baza, a “refreshment” svakodnevna navika. U kojoj se uvijek nalazio i Šokre, sve do posljednjeg dana. Od četvrtka, za nas koji smo zalazili tamo, taj će stolac vječno ostati prazan…

18.04.2017., Zagreb – Komemoracija za Tomislava Židaka održala se u kazalištu Gavella. Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

Zmaj s Borongaja, kako je tepao, bila je Židakova najveća muza i ljubav njegova života. Prisutna u kolumnama, u kojima je na svoj briljantni humoristički dar pričao njihove anegdote i gdje ju je znao slatko podbosti, a ona bi uzvratila kada bi iz banke SMS-om stigla poruka da je opet nekaj zbrisalo s računa…
Snješka je bila neizostavni dio Šume, ali i naših života, svakoga dana, oko 16 sati, kada bi zazvonio telefon, a on bi, tvrde svjedoci, odmah se okrenuo:
– Mala, daj putnu, stiže Zmaj…
Zmaj kojeg je doslovce obožavao!

Grdobina i škampi ostali su u moru. Stol na “ribarnici” Volosko kod Somborskog nije dočekao još jednu “riblju gozbu” kulinarskog užitka. S nogometnim začinima. Žile je pobjegao… Još jedna potvrda da Bog k sebi uzima dobre ljude prerano. Dvaput godišnje uzimao je “jednodnevni godišnji odmor”, sa Snježanom bi dolazio na more. Škampi su plivali u malvaziji zadovoljstva. Za posljednja razgovora iz bolnice dogovarali smo novi ručak. Da jedan drugome nešto objasnimo… zapisao je Orlando Rivetti, ugledni riječki novinar i Židakov veliki prijatelj.

Svatko ima svog favorita, a moj se zna – Štef Lamza, davnih se dana jasno i otvoreno odredio Židak po pitanju najobožavanijeg igrača. Kroz glavu gospona Lamze uvijek su letjela ona četiri, samo njihova pitanja, kojima je započinjao svaki razgovor: “Na koliko smo tableta dnevno, kako prostata, kakva je penzija i kaj bu s Dinamom? A gutamo šest tableta dnevno plus ‘afrička šljiva’, mokrimo kao što mucavci govore, penzija je mala, a režije sve veće. A Dinamo? Nigdar ni bilo da ni nekak bilo…”
Stjepan Lamza ima posebno mjesto u Židakovom panteonu slavnih, Štef je početak i kraj svakog razgovora o “najboljem dinamovcu svih vremena”. Zauvijek će svijetliti rečenica koju smo mi mlađi novinari naučili u zarez: “I danas najjače svijetli ime Štefa Lamze, bohema iz Splendida, tragičara s Vile Rebar i autora nezaboravne utakmice 14. lipnja 1967., kada je u Zagrebu sa 4-0 Eintracht iz Frankfurta zgažen kao opušak. U režiji Štefa Lamze…”

Na prvu stvar nam zvuči kao čarobna priča, pisati o klubu koji obožavaš od vremena nogometne inicijacije, ali zapravo ste je mogli podvesti pod omiljeni Židakov nazivnik – za jedan tračak radosti, hiljadu dana žalosti. U iznimnim šampionskim trenucima Dinamo je predstavljao zadovoljstvo i sreću, ali u profesionalnom Židakovu životu značio je i mali milijun dvorskih borbi, mačevanja s političkim namjesnicima, polemiziranja s nedodirljivim šefovima. Opet – bez tolikih frustracija i trauma, zar bi “Priče iz Maksimirske šume” ikoga zanimale? A znamo da ih je narod gutao i da na posljednjoj stranici subotnjeg Magazina od toga dana pa dovijeka zjapi crna praznina. Život i smrt plesali su ruku pod ruku na stranicama koje su nam tobože pričale o nogometu.

Tomislav Židak vječito je radio – i onda kada bi već ispunio svoju dnevnu “kvotu”. Samo mu je bolest mogla oduzeti radni, spisateljski ritam i način života. Bio je od onih koji su vrlo jasno živjeli kako bi radili, a posvetio je taj rad sportu, prvenstveno nogometu i Dinamu. Teško je govoriti o bilo kom dobrom, ali i teškom momentu sporta proteklih desetljeća bez njegove riječi. Židak je istinitost stavljao ispred svega, a pratio je spisateljskim stilom bez premca.
Zbog Tomislava Židaka novine su kupovali i radnici i sveučilišni profesori. Objedinio je ne samo navijače Dinama, već navijače samog, poštenog sporta i njegovih plemenitih težnji. Bio je pisac i čovjek dobra srca, koje će nedostajati svakom čitatelju i znancu. Za njim ostaju knjige i novinski tekstovi. I nenadoknadiva praznina.

Povezane teme:in memoriam sportski novinar Tomislav Židak

Sport

Karate klub Centar iz Križa se vraća s 8 medalja i visokim plasmanom

Velikogorički klub vratio se s međunarodnog turnira s četiri zlata, a najuspješnija bila je Kim Kumic.

Objavljeno

prije 45 minuta

25. ožujka 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Karate klub Centar iz Velike Gorice osvojio je osam medalja i zauzeo peto mjesto u borbama na međunarodnom turniru Kik kup Rudolf Perešin 2026., održanom u subotu, 21. ožujka u Križu. Na natjecanju je sudjelovalo gotovo 300 boraca iz 32 kluba iz Hrvatske, Austrije i Bosne i Hercegovine.

Najbolji rezultat ostvarila je Kim Kumic, koja je osvojila dva zlata, u kategoriji učenica do 49 kilograma te među mlađim kadetkinjama do 47 kilograma.

Vrlo dobar nastup imala je i Sara Brletić koja je osvojila zlato među učenicama do 44 kilograma te srebro u kategoriji mlađih kadetkinja do 42 kilograma. Dora Paić također je uzela zlato među kadetkinjama do 37 kilograma i broncu u kategoriji učenica do 39 kilograma.

Broj medalja upotpunili su Karlo Đukić sa srebrenom medaljom u kategoriji do 34 kilograma te Noa Smolčić koji je turnir završio s broncom.

Nastavite čitati

Sport

FOTO HOK Gorica 19. pobjedom završila sjajnu sezonu na 2. mjestu

Objavljeno

prije 6 sati

25. ožujka 2026.

Objavio/la

David Jolić

HOK Gorica je u 21. kolu Prve B lige – Regija Sjever pobijedila ekipu HAOK Mladost III 3:1 (23:25, 26:24, 25:20, 26:24) i tako zabilježila 19. prvenstvenu pobjedu. Gorica se s 38 bodova plasirala na konačno 2. mjesto u sezoni 2025./2026. (Gorica je unaprijed odigrala u gostima utakmicu 22. kola protiv ŽOK Ivanec i pobijedila 3:1).

Velika Gorica, 24.03.2026. Prva B liga-21.kolo: HOK Gorica – HAOK Mlaost III 3:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 24.03.2026. Prva B liga-21.kolo: HOK Gorica – HAOK Mlaost III 3:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Utakmica sa ekipom iz Zagreba (utorak, 24.03.2026., početak u 20:30 sati) u Gradskoj sportskoj dvorani bila je treća po redu u 4 dana! Gorica je u subotu (21.03.) igrala u gostima sa ŽOK Ivanec i pobijedila 3:1 (22. kolo). U nedjelju (22.03.) je doma pobijedila OK Nebo II 3:1 (20. kolo) .

Velika Gorica, 24.03.2026. Prva B liga-21.kolo: HOK Gorica – HAOK Mlaost III 3:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 24.03.2026. Prva B liga-21.kolo: HOK Gorica – HAOK Mlaost III 3:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Trener Luka Bišćan je zbog tako gustog odigravanja započeo utakmicu sa Mladost III s kombiniranom postavom i prvi set je tijesno izgubljen. Umor kod domaćih igračica bio je zamjetan, ipak dobile su slijedeća tri seta za pobjedonosni kraj sjajno odigrane sezone 2025./2026.

Velika Gorica, 24.03.2026. Prva B liga-21.kolo: HOK Gorica – HAOK Mlaost III 3:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Ukupno trajanje susreta 100 minuta, ukupno poeni 100:93.

Velika Gorica, 24.03.2026. Prva B liga-21.kolo: HOK Gorica – HAOK Mlaost III 3:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

HOK Gorica (22 19 3 60:23 38) se s 38 bodova u konačnom plasmanu plasirala na sjajno 2. mjesto u sezoni 2025./2026.

Galerija fotografija

Prva B liga – Regija Sjever – seniorke 2025./2026., 21. kolo

HOK Gorica – HAOK Mladost III (Zagreb) 3:1 (23:25, 26:24, 25:20, 26:24)

Velika Gorica. Gradska sportska dvorana. Gledatelja: 50. Utorak, 24.03.2026., 20:30 sati. Suci: Branimir Kompes i Dario Rukavina. Zapisničarka: Marta Tomljanović.

GORICA: Lucija Drezga, Lucija Cindrić, Lena Hudan, Nikolina Golubović, Tea Mirenić, Lea Kordić, Dora Ivanković (L1)(cap.), Marija Verhas, Vita Đurković, Katja Cvitanović, Ana Mirenić, Nika Baričić, Tia Ribić, Stella Žordić (L2). Trener: Luka Bišćan.

MLADOST III: Mia Smoljan (cap.), Franka Škugor, Kiara Palić, Ljubica Dugandžić, Roza Valčić, Lucija Pojatina, Helena Cindrić, Jana Janković, Ema Marić, Klara Marić, Ani Zeljak, Lena Jakopčević, Ana Radeljić (L1), Tia Šuša (L2). Trener: Nikola Sabolić.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Veterani Klasa 10. pobjedom povećali vodstvo na ljestvici

Objavljeno

prije 23 sata

24. ožujka 2026.

Objavio/la

David Jolić

Nakon što su odigrane preostale tri utakmice iz 13. kola jesenske polusezone, Liga veteranskih momčadi Nogometnog saveza Velika Gorica (NSVG) ima konačno realno stanje na natjecateljskoj ljestvici.

Velika Gorica, 24.03.2026. Liga veterana Nogometnog saveza Velika Gorica. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Klas je pobjedom u gostima kod VG Boysa svoju prednost na vodećoj poziciji povećao na pet bodova i tako potvrdio svoju premoć u Ligi. Veliko iznenađenje napravila je momčad Gradića, koja je u Novom Čiču zabilježila minimalnu pobjedu (1:0) u susretu s visoko plasiranim Dinamom (4. mjesto).

Velika Gorica, 24.03.2026. Liga veterana Nogometnog saveza Velika Gorica. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Ovog vikenda prema rasporedu bit će odigrane utakmice 14. kola (27./30.03.2026.).

Galerija fotografija

Liga veteranskih momčadi NSVG-a 2025./2026., 13. kolo

Rezultati – tri utakmice iz 13. kola (20./23.03.2026.): Posavec (Orle) – Lukavec 1:1, Dinamo (Novo Čiče) – Gradići 0:1, VG Boys – Klas (Mičevec) 0:2.

Raspored 14. kola (27./30.03.2026.): Kurilovec – Hruševec, Buna – Gradići, Dinamo – Lukavec, Posavec – Vatrogasac, Velika Mlaka 1947 – Polet, VG Boys – Lekenik. Klas slobodni.

Poredak nakon 13. kola: 1. Klas 32 (12 10 2 0 58:13), 2. VG Boys 27 (12 9 0 3 43:14), 3. Kurilovec 27 (12 9 0 3 39:13), 4. Dinamo 25 (12 8 1 3 42:18) 5. Vatrogasac 21 (12 7 0 5 25:20), 6. Velika Mlaka 1947 19 (12 6 1 5 29:25), 7. Lekenik 19 (12 6 1 5 28:31), 8. Lukavec 14 (12 4 2 6 18:20), 9. Buna 13 (12 4 1 7 17:24), 10. Polet 9 (12 3 0 9 14:28), 11. Hruševec 8 (12 2 2 8 13:45), 12. Gradići 7 (12 2 1 9 9:43), 13. Posavec 6 (12 1 3 8 8:49).

Nastavite čitati

Sport

Posljedice Dinama traju i dalje: ‘Vrijeme je da se upale prvi alarmi…’

Nogometaši Kurilovca poraženi su 1-0 od Trešnjevke na Udarniku, što im je treći uzastopni poraz u prvenstvu. Nakon Dinama nisu osvojili još ni boda, a bez pobjede su u posljednjih osam utakmica…

Objavljeno

prije 1 dan

24. ožujka 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Netko iz kurilovečkog nogometnog okruženja, je u onim prekrasnim trenucima iščekivanja povijesnog ogleda s Dinamom u četvrtfinalu Kupa Hrvatske, onako ispod glasa, izrazio skepsu po pitanju neposredne budućnosti:

– Samo da, kad ovo prođe, sljedećih mjesec dana ne budemo u kanalu…

S obzirom na svu tu emotivnu potrošnju, koja je držala tenziju još tamo od prvog dana priprema, mjesec i pol dana ranije, morala se osjetiti i zato je definitivno bilo argumenata za biti skeptičan. Nažalost, točno dvadeset dana poslije to se vrlo živo potvrđuje u praksi, jer Kurilovec je doživio poraz i u sudaru s Trešnjevkom i sad je u nizu od tri prvenstvena poraza u eri nakon Dinama.

– Bila je to utakmica koja nije ponudila kvalitetu izvedbe ni jedne ni druge momčadi. Mi smo bili dominantni što se tiče posjeda tijekom cijele utakmice, ali bio je to jalov posjed. Gosti su se postavili u niski blok i jako rijetko prijetili našem golu, ali dogodila se ta situacija u 32. minuti… – vrti film trener Kurilovca Senad Harambašić, misleći na situaciju koja je odlučila utakmicu.

Poslovično sjajni golman Kurilovca Leon Išek pokušao je odigrati pas prema suigraču, nije to učinio dovoljno dobro i Roko Jelavić je loptu prvo presjekao, a zatim je i poslao u mrežu.

– Da, gol odluke plod je našeg darivanja… Nažalost, pogreške vratara većinom se iskoriste i tu nema pomoći. Iz našeg posjeda i kontrole lopte servirali smo im najbolju moguću priliku i za to smo kažnjeni. Međutim, moram naglasiti i da smo u kreaciji, brzini igre i stvaranja opasnosti po gol protivnika totalno zakazali – priznaje trener Harambašić.

U prvoj utakmici nakon Dinama njegova je momčad, također s minimalnih 1-0, pala u domaćem ogledu s Bistrom, u Krapini je upisan poraz 3-1 od Zagorca, a na to se nadovezao i ovaj posljednji, opet domaći posrtaj.

– Razočarani smo, došao je trenutak da se upale prvi alarmi, tu u prvom redu mislim na budnost i odgovornost. Već iduća utakmica nudi priliku za to – zaključio je Harambašić.

Problem je, međutim, u tome što je iduća utakmica vrlo izazovna. Jednako kao i ona iza nje. Naime, u subotu će Kurilovčani gostovati kod Vrapča, vodeće momčadi lige, koja ima samo bod više od drugoplasiranog Inkera, koji u onom sljedećem kolu dolazi na Udarnik. Drugim riječima, iz krize će se trebati čupati protiv najboljih klubova u ligi.

Vrijeme tapšanja po ramenima i komplimenata definitivno je prošlo, a došlo je vrijeme za otrežnjenje. Jer, da vremenski još malo proširimo ovu priču, Kurilovec je posljednji put pobijedio još 8. studenog, a od tad je odigrao osam utakmica…

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Došli, vidjeli, osvojili! Karatisti donose 24 medalje s dva natjecanja

Dva vikenda, dva turnira.

Objavljeno

prije 1 dan

24. ožujka 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Foto: Karate klub Velika Gorica/FB

Karate klub Velika Gorica je u protekla dva tjedna nastupio na turnirima u Zagrebu i Križu, gdje su njihovi natjecatelji osvojili ukupno 24 medalje.

Na zagrebačkom turniru Grand Karate Fun, u konkurenciji 471 natjecatelja iz 52 kluba, Velikogoričani su sa sedam boraca osvojili devet medalja – tri zlata, četiri srebra i dvije bronce. Najuspješniji je bio Vito Miletović s dva zlata (U12 -39 kg i U14 -40 kg). Zlato je osvojio i Vito Hulina (U18 -61 kg), koji je ujedno u OPEN kategoriji uzeo srebro.

Srebrne medalje osvojili su i Gabrijel Zagorac (U14 -45 kg), Nikola Krnjaja (U14 -55 kg) te Ena Lukačić (U14 -52 kg), dok je Sara Banović stigla do dvije bronce (U14 -57 kg i U16 -54 kg).

Niz dobrih rezultata nastavljen je i u Križu, gdje je nastupilo devet natjecatelja kluba. U konkurenciji nešto manje od 300 boraca iz Austrije, Slovenije i Hrvatske osvojeno je čak 15 medalja, četiri zlata, šest srebra i pet bronci. Miletović je ponovno bio najuspješniji s dva zlata, a na najvišu stepenicu pobjedničkog postolja popeli su se i Nikola Krnjaja te Mihael Kaurić.

Nastavite čitati

Reporter 457 - 26.02.2026.