Sport

Ima još šanse! Gorica sredila Osijek i sad se treba nadati – čudu

Nogometaši Gorice pobijedili su Osijek 1-0 na svom stadionu, golom Joeya Suka u 57. minuti, te uzeli tri boda koja donose nadu. Za Europu je sad potrebno pobijediti i Lokomotivu u zadnjem kolu, ali i dočekati poraz Osijeka od Intera. Domaći poraz Osijeka…

Objavljeno

prije 7 godina

19. svibnja 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Pobjednici. Bili su to nogometaši Gorice cijele ove prekrasne sezone, a bili su to i na oproštaju od svojih navijača, od svog stadiona. Pao je Osijek, presudio je Joey Suk jednim potezom, a publika je – uživala! Peta domaća pobjeda zaredom, velika i važna tri boda, koja bude nadu da su čuda moguća, i odličan dojam. Bravo za sve, bravo za sezonu, ajmo sad dovršiti posao kako je najbolje moguće…

Oprezno, bez namjere da bezglavo jurišaju, ali prije svega vrlo čvrsto ušle su u utakmicu obje momčad. Gorički strateg Sergej Jakirović izveo je postavu s dvojicom napadač, Zwolinskim i Cherifom, s Dvornekovićem i Lovrićem uz linije, sa Sukom i Marinom kao centralnim blokom… I sve je to klapalo prilično dobro. Šansi iz kategorije stopostotnih u prvih 45 minuta, igranih pod danjim svjetlom, praktički uopće nije bilo. Ne znači to da je bilo dosadno, opasnosti su se redale s obje strane, ali ponudilo je tih prvih 45 minuta puno “praznog hoda”, barem gledajući iz perspektive ljubitelja nogometa.

Drugo poluvrijeme, za koje su se upalili reflektori, nije donijelo nikakve promjene u sastavima, krenulo se dalje s istim snagama, ali već se u govoru tijela vidjelo da su igrači Gorice istrčali kudikamo odlučniji. Nakon što su u prvom poluvremenu (polu)šanse propuštali Ndiaye, Zwolinski i Lovrić, odreda ofenzivci, u drugom poluvremenu priča se okrenula. Nizozemski “tenk” u goričkom dresu, Joey Suk, preuzeo je stvar u svoje ruke. Prvo je u 52. minuti odlično pucao, no golman Osijeka Marko Malenica to je zaustavio. Pet minuta poslije, srećom, to nije uspio ponoviti…

Duga lopta doletjela je u toj 57. minuti u šesnaesterac Osijeka, prihvatio ju je Zwolinski, tukao iz okreta, ali zapela je u bloku. Do nje je nekako došao Cherif Ndiaye, dao je povratno za Suka, gotovo jednako kao što je koju minutu ranije učinio Dvorneković kod promašaja, a Nizozemac je ovoga puta plasirao i – pogodio. Činilo se da lopta ide lagano, gotovo bezopasno, ali umjesto toga se uz stativu “ušetala” u gol Osijeka. Bio je to gol vrijedan šanse u posljednjem kolu, ma kako se ona činila tankom i nedostižnom…

U preostalih trideset i nešto minuta trebalo je sačuvati vodstvo, a to protiv dobrog Osijeka nije bilo lako. Potpuno je gorička obrana “ugasila” Mirka Marića, napadača Osijeka i prvog strijelca lige, čovjeka koji je dosad zabio 18 komada. Mijenjao je Jakirović, izvadio Dvornekovića i Lovrića, na krila postavio Miyu i Mathieua, sve kako bi se dobila nova, svježa energija. Ušao je 15-ak minuta prije kraja i veznjak Michal Maslowski, zamijenio je napadača Ndiayea, bilo je to djelomično zatvaranje utakmice, čuvanje vrijednih bodova.

Idealno je bilo u tom trenutku, naravno, zabiti još jedan gol i definitivno prelomiti utakmicu, za što su se i otvarale neke situacije, no svaki je put to ostalo nedorečeno, bez prave završnice. S druge strane, Osijek je pokušavao pritisnuti, na trenutke je u tome i uspjevao, pogled s tribina stalno je išao prema satu… Sekunde su sporo curile, a na terenu je postalo žestoko, obostrano su se dueli gotovo mogli čuti i gore, u gledalištu. A onda, sudačka nadoknada… Pet minuta!

Sudac Ivan Bebek skupio je negdje čak toliko, što je značilo da će strepnja još malo potrajati. Nervoza je rasla i na klupi Gorice, riječki sudac opasno je ljutio Jakirovića i društvo, došao je domaći trener i na rub isključenja, ali to se, srećom, nije dogodilo. Frcalo je i na klupi Osijeka, a sve to skupa i definitivno je razbudilo tribine. U takvom se ozračju čekao kraj, a kad je Marić u 95. minuti glavom pucao pokraj gola, uzdah se prolomio kod svih 1700 ljudi… I onda, konačno, kraj! Bebek se oglasio, a navijači mogli početi slaviti zajedno s navijačima. Posljednja domaća utakmica ove sezone teško je mogla završiti bolje, ljepše, dramatičnije…

No sezona nije gotovo. U posljednjem kolu trebat će pobijediti Lokomotivu u gostima, što nije nimalo lak zadatak, a istovremeno će se pratiti i rezultat iz Osijeka. U Gradskom vrtu gostuje Inter, rasterećeni Inter, koji bi morao pobijediti da bi Gorica otišla u Europu. Ne zvuči realno, ali možda Rak i Muhar, gorički dečki u dresu Intera, zajedno s bivšim trenerom Gorice Samirom Toplakom, napraviti sve što je u njihovoj moći…

HT Prva liga, 35. kolo

HNK GORICA – NK OSIJEK 1-0 (Suk ’57)

Povezane teme:HNK GORICA hotnews joey suk osijek

Sport

Nek’ se zna: Rukometno evanđelje po Mateju u pobjedi za povijest…

Rukometaši Gorice ispisali su povijest pobjedom 38-31 protiv našičkog Nexea, a do nje su došli zahvaljujući ogromnoj borbenosti, vlastitoj kvaliteti, ali i zahvaljujući uspješnim vizijama svoga trenera…

Objavljeno

prije 10 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon što je neko vrijeme bio igračka, rukomet je ovog petka na parketu velikogoričke Gradske dvorane ponovno postao – igra! Predivna, prekrasna, najljepša…

Kretala je Liga za prvaka u našoj “premijerki”, a za početak je zakazan sudar Gorice i Nexea. Sudar u kojem je u svim dosadašnjim prilikama pobjednik bio isti, u kojem su Našičani više ili manje jednostavno dolazili do bodova protiv Goričana, pa i nije bilo neobično čuti kako jedan tata ispred svojim klincima uoči utakmice govori:

– Dečki, idemo navijati, ali samo da vam kažem… Gorica će nam danas vjerojatno izgubiti, nemojte se iznenaditi ako bude tako.

Međutim, društvo u crnom, koje je na parketu odrađivalo posljednje sekvence zagrijavanja, imalo je nešto drukčije planove. Oni su baš za ovaj petak 13. isplanirali ispisati povijest…

Dobro, nije baš tako izgledalo u samom početku. Zapravo, ni blizu. Našičani su nakon nepunih osam minuta imali vodstvo 6-0 i sve je upućivalo na to da ćemo i ovoga puta gledati “laganicu” u izvedbi gostujućih zvijezda. Tin Lučin vratio se u klub s europskom broncom oko vrata, legendarni Manuel Štrlek ni u 37. godini nije izgubio ništa od svoje čarolije, a čuli ste možda i za imena kao što su Krešimir Kozina, Leon Vučko, braća Moslavac, braća Cenić… I doista je u tim trenucima izgledalo da će cijelo to društvo imati još jedan običan dan u uredu.

A opet, dečki u crnom nisu odustajali…

Goričani su imali plan i ideju kako igrati protiv Nexea, a od tog plana nisu odstupali ni nakon tog očajnog početka. Trener Matej Mišković pripremao je igru sedam na šest, tu je vidio svoju šansu, a igrači su mu pružili ruku na sve moguće načine. I počeli prvo topiti našičku prednost, koja se vrlo brzo i definitivno istopila, pa smo na predah otišli s tijesnih 20-19 u korist favorita iz Našica.

I sa šansom koja se ukazala. Ceki i prijatelji ozbiljno su to shvatili, neke stvari dodatno im je trener Mišković pojasnio tijekom odmora, pri čemu je jedno nedvojbeno jasno: što god im je rekao, dobro im je rekao!

Grubišić je zabio osam golova, a Karaula, Lopac, Neralić i Ceković po šest… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Goričani su, naime, u nastavak utakmice istrčali u formi gladnih lavova. Svjesni da su primili previše golova u prvom poluvremenu, ali i s osjećajem da se na drugoj strani parketa može zabijati. Pogotovo u ovom formatu, kad tih sedam na šest toliko dobro funkcionira. I na tom valu gorički rukometaši su zajahali, odlučni u namjeri da ne bude kurs do samoga kraja.

Posljedično, par stotina ljudi okupljenih na tribinicama naše dvoranice dočekalo je i prvo vodstvo Gorice, dogodilo se to kod 25-24, nakon čega se naši rukometni junaci više nisu osvrtali. Nisu čak ni pogledali u retrovizor, jer plan je bio samo kako dovršiti senzacionalan posao na petak 13. A plan je, naravno, ostao isti. Sedam na šest, sedam na šest, sedam na šest… Guraj dokle ide, riskiraj koliko god treba, pritom daj i posljednji atom snage.

Energija koja se u tih posljednjih 20-ak minuta rodila među igračima u crnom kao epidemija se proširila i na tribine, na kojima je vladala nada, ali i strepnja. Domaći navijači, nenaviknuti na ovakve pobjede, bili su na rubu sjedalica sve do same završnice, a u gostujućem taboru nervozno su pogledavali u brojke na semaforu. Činio je to i Vedran Zrnić, sportski direktor Nexea, u šoku je razvoj događanja pratio i Goran Šprem, smješten odmah do njega, ali i oni su u nekom trenutku shvatili da ovdje više nema povratka.

I da je Gorica ove večeri zaslužila napraviti nešto ovako veliko!

Ovoga puta, ni manje ni više, fenomenalni su bili – svi! Jakov Neralić sjajno je otvorio utakmicu, brzo su mu se pridružila i dva Marka, mladi Grubišić i iskusni Karaula, na obje strane terena svoje su dali vječni kapetan Hrvoje Ceković i borbeni Rok Malin, na crti su u paru radili Ante Lasan i Vid Starčević, a svima njima u nastavku su se pridružili opasni i efikasni Andro Lopac, čvrsti i zarazno borbeni Bruno Mlakar, da bi kapetana u završnici fantastično odmijenio Maksimilijan Jurić… Uz sve to, golman Marin Sorić imao je jedan od svojih dobrih dana, sa “samo” sedam obrana, ali sedam pravovremenih i silno važnih obrana.

A na čelu te kolone, ponosan i ispunjen nakon svega, trener Matej Mišković. Čovjek koji je imao ideju, koji je znao što želi, ali i kako svoje vizije prenijeti na igrače. Da, oni su ti koji su odradili posao na terenu, oni su jednom Nexeu utrpali nevjerojatnih 37 golova, oni su u posljednje 52 minuta bili bolji od takvog protivnika za suludih 13 razlike (?!), ali ovu pobjedu slobodno možemo označiti i kao – njegovu! Matej Mišković održao je ovom prilikom rukometno predavanje općem auditoriju, ispisao neku vrstu rukometnog evanđelja po Mateju i ostvario vjerojatno najveću, najdražu i najvažniju pobjedu u trenerskoj karijeri.

Prošla sezona i za njega i za klub bila je traumatična, Liga za prvaka pobjegla je u nevjerojatnom raspletu, ali Matej Mišković zadržao je mir. I vjeru u ono što radi. Jednako kao i ljudi iz kluba, koji nisu ni razmišljali o bilo kojoj drugoj opciji osim novog pokušaja. Ove sezone, ispalo je tako, sve se okrenulo na pravu stranu, gorički rukomet završio je tamo gdje mu je mjesto, tamo gdje je zaslužio biti, a otvaranje je prošlo kao iz najljepših snova.

Još jedna igra, još boda dva, prva je Gorica, ša-la-la-la, pjevali su na kraju naši rukometaši… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Završilo je tako zbog rada, zbog truda, zbog angažmana, zbog kvalitete koja je definitivno prisutna u ovom rosteru. I, možda i najviše zato, zbog zajedništva. Način na koji su dečki proslavljali svaki gol, svaku dobru obranu, način na koji su proslavili ovu pobjedu, zagrljeni i raspjevani, zapravo nudi odgovor na pitanje kako se dogodilo nešto ovakvo. Nešto što se nikad ranije nije dogodilo.

Važna je ovo pobjeda za građenje samopouzdanja, za rušenje barijera, ali i za sve što slijedi. Goričani žele biti u četiri najbolje momčadi u državi, žele izboriti novi plasman u europska natjecanja, a ova će dva boda potencijalno biti izuzetno važna u toj borbi. Dva boda osvojena protiv medaljaša i legendi, dva boda koja je malotko mogao očekivati. Pogotovo na ovakav način…

– Tata, što nisi ti rekao da će Gorica izgubiti? A mi ih pobijedili sedam razlike… – sletjelo je pitanje na izlasku iz dvorane, odmah nakon fotkanja s Tinom Lučinom.

Čovjek se pokušao izvući, tražio je objašnjenja, ali naprasno je prekinut…

– Znaš, sad kad dođemo doma, igrat ćemo rukomet. Ja ću biti Marin Sorić – odredio se stariji klinac.

– A ja ću biti Tin Luč… Ne, ne, bit ću onaj naš broj 2. E da, Hrvoje Ceković, taj ću biti – dodao je mlađi.

Odgovora na to više nije bilo. Samo smiješak od uha do uha. Jer, to je valjda i poanta…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Vatrogasac iz Kobilića odradio prvi tjedan priprema za proljetni dio sezone 2026.

Objavljeno

prije 16 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Nogometni klub Vatrogasac iz Kobilića, član Druge županijske lige Istok, počeo je s pripremama za nastavak prvenstva, za proljetni dio natjecanja, u prošli ponedjeljak, 09. veljače 2026. Prema riječima trenera Kristijana Goluba, na prvom okupljanju pojavilo se 16 igrača, ostali su opravdano izostali zbog poslovnih odnosno privatnih obaveza. Planom priprema predviđena su tri treninga tjedno.