Iz perspektive neovisnog promatrača, gledatelja koji je došao vidjeti lijepu nogometnu predstavu, ovo baš i nije bilo ispunjeno poslijepodne. Gorica i Osijek odigrali su tvrdu, “ratničku” utakmicu, s puno faula, duela, čvrstih startova… I, što je na kraju ipak najvažnije, s jednom loptom u mreži Osijeka! Gorica je pobijedila 1-0 i uzela tri boda koja su omogućila da sanjamo do kraja, do posljednje utakmice sezone.

– Odigrali smo jako dobru utakmicu, pogotovo s taktičke strane. Sve što smo se dogovorili, pripremali kroz ovaj tjedan, dečki su napravili jako dobro, uz ogromnu potrošnju. Osijek igra specifično, ali uspjeli smo im sve zatvoriti. Ako me pamćenje služi, nisu nam uspjeli stvoriti niti jednu ozbiljniju šansu. Osim, naravno, ubacivanja, koja su uvijek opasna. Ovoga puta bili smo jako koncentrirani, pa nas je u tim prekidima možda malo i ‘nagradilo’. Na kraju, sve u svemu, zaslužena pobjeda – zadovoljno je konstatirao trener Gorice Sergej Jakirović.

I nije pobjeda sama po sebi bila jedino što ga je učinilo sretnim ove nedjeljne večeri.

– Imamo 56 bodova, pet utakmica zaredom pobijedili smo kući, uzeli smo najviše bodova kao debitanti, i ja sam jako zadovoljan. Ponosan sam na svoju momčad i na sve ljude u klubu. Puno se spominje to da smo najugodnije iznenađenje lige, tako je i moglo biti u prvom dijelu sezone, ali sad je ovo već kontinuitet. Postigli smo ono što smo željeli, da možemo igrati sa svima ravnopravno i mislim da će nas sljedeće sezone svi itekako ozbiljno shvaćati – kazao je Jakirović.

Bilo je i nervoze na teren, obje klupe žustro su reagirale na sudačke odluke… Foto: Matija Habljak/PIXSELL

Pretekla je, dakle, Gorica kao debitant dosadašnjeg rekordera RNK Split, i na taj se način upisala u povijesne knjige, učinila sezonu još malo ljepšom. Idealan rasplet bio bi kad da se i u posljednjem kolu sve poklopi, da Inter nekako uspije pobijediti Osijeka i otvori vrata Gorici. Sve utakmice igrat će se u istom terminu, osim rezultatski nevažnog ogleda Istre i Rudeša. Nedjelja, 19 sati…

– Naravno da je Osijek bolja momčad od Intera, da će pokušati napraviti sve za uspjeh. Dovoljan im je i bod, ali sve dok traje… Ovo je sport, nogomet, pokazalo se više puta da je sve moguće. Pogotovo ove sezone, u Ligi prvaka, recimo. Na nama je da damo sve od sebe da dobijemo utakmicu, a što će biti u Osijeku, na to ne možemo utjecati. I ako Osijek na kraju završi četvrti, neće biti nezasluženo, jer već sam rekao da je to momčad koja je pobjeđivala i Dinamo, i Rijeku, i Lokomotivu – završio je Jakirović.

Onako iz bliza, poznavajući ga, ne bi se baš reklo da su ovo prazne priče. Jakir još nije odustao, neće odustati ni njegovi igrači, pa još ako stignu dobre vijesti iz Osijeka… Ali opet, ako i ne stignu, ostaje tih 56 bodova, ostaje fantastičan dojam iz ove sezone.

Pobjednici. Bili su to nogometaši Gorice cijele ove prekrasne sezone, a bili su to i na oproštaju od svojih navijača, od svog stadiona. Pao je Osijek, presudio je Joey Suk jednim potezom, a publika je – uživala! Peta domaća pobjeda zaredom, velika i važna tri boda, koja bude nadu da su čuda moguća, i odličan dojam. Bravo za sve, bravo za sezonu, ajmo sad dovršiti posao kako je najbolje moguće…

Oprezno, bez namjere da bezglavo jurišaju, ali prije svega vrlo čvrsto ušle su u utakmicu obje momčad. Gorički strateg Sergej Jakirović izveo je postavu s dvojicom napadač, Zwolinskim i Cherifom, s Dvornekovićem i Lovrićem uz linije, sa Sukom i Marinom kao centralnim blokom… I sve je to klapalo prilično dobro. Šansi iz kategorije stopostotnih u prvih 45 minuta, igranih pod danjim svjetlom, praktički uopće nije bilo. Ne znači to da je bilo dosadno, opasnosti su se redale s obje strane, ali ponudilo je tih prvih 45 minuta puno “praznog hoda”, barem gledajući iz perspektive ljubitelja nogometa.

Drugo poluvrijeme, za koje su se upalili reflektori, nije donijelo nikakve promjene u sastavima, krenulo se dalje s istim snagama, ali već se u govoru tijela vidjelo da su igrači Gorice istrčali kudikamo odlučniji. Nakon što su u prvom poluvremenu (polu)šanse propuštali Ndiaye, Zwolinski i Lovrić, odreda ofenzivci, u drugom poluvremenu priča se okrenula. Nizozemski “tenk” u goričkom dresu, Joey Suk, preuzeo je stvar u svoje ruke. Prvo je u 52. minuti odlično pucao, no golman Osijeka Marko Malenica to je zaustavio. Pet minuta poslije, srećom, to nije uspio ponoviti…

Duga lopta doletjela je u toj 57. minuti u šesnaesterac Osijeka, prihvatio ju je Zwolinski, tukao iz okreta, ali zapela je u bloku. Do nje je nekako došao Cherif Ndiaye, dao je povratno za Suka, gotovo jednako kao što je koju minutu ranije učinio Dvorneković kod promašaja, a Nizozemac je ovoga puta plasirao i – pogodio. Činilo se da lopta ide lagano, gotovo bezopasno, ali umjesto toga se uz stativu “ušetala” u gol Osijeka. Bio je to gol vrijedan šanse u posljednjem kolu, ma kako se ona činila tankom i nedostižnom…

U preostalih trideset i nešto minuta trebalo je sačuvati vodstvo, a to protiv dobrog Osijeka nije bilo lako. Potpuno je gorička obrana “ugasila” Mirka Marića, napadača Osijeka i prvog strijelca lige, čovjeka koji je dosad zabio 18 komada. Mijenjao je Jakirović, izvadio Dvornekovića i Lovrića, na krila postavio Miyu i Mathieua, sve kako bi se dobila nova, svježa energija. Ušao je 15-ak minuta prije kraja i veznjak Michal Maslowski, zamijenio je napadača Ndiayea, bilo je to djelomično zatvaranje utakmice, čuvanje vrijednih bodova.

Idealno je bilo u tom trenutku, naravno, zabiti još jedan gol i definitivno prelomiti utakmicu, za što su se i otvarale neke situacije, no svaki je put to ostalo nedorečeno, bez prave završnice. S druge strane, Osijek je pokušavao pritisnuti, na trenutke je u tome i uspjevao, pogled s tribina stalno je išao prema satu… Sekunde su sporo curile, a na terenu je postalo žestoko, obostrano su se dueli gotovo mogli čuti i gore, u gledalištu. A onda, sudačka nadoknada… Pet minuta!

Sudac Ivan Bebek skupio je negdje čak toliko, što je značilo da će strepnja još malo potrajati. Nervoza je rasla i na klupi Gorice, riječki sudac opasno je ljutio Jakirovića i društvo, došao je domaći trener i na rub isključenja, ali to se, srećom, nije dogodilo. Frcalo je i na klupi Osijeka, a sve to skupa i definitivno je razbudilo tribine. U takvom se ozračju čekao kraj, a kad je Marić u 95. minuti glavom pucao pokraj gola, uzdah se prolomio kod svih 1700 ljudi… I onda, konačno, kraj! Bebek se oglasio, a navijači mogli početi slaviti zajedno s navijačima. Posljednja domaća utakmica ove sezone teško je mogla završiti bolje, ljepše, dramatičnije…

No sezona nije gotovo. U posljednjem kolu trebat će pobijediti Lokomotivu u gostima, što nije nimalo lak zadatak, a istovremeno će se pratiti i rezultat iz Osijeka. U Gradskom vrtu gostuje Inter, rasterećeni Inter, koji bi morao pobijediti da bi Gorica otišla u Europu. Ne zvuči realno, ali možda Rak i Muhar, gorički dečki u dresu Intera, zajedno s bivšim trenerom Gorice Samirom Toplakom, napraviti sve što je u njihovoj moći…

HT Prva liga, 35. kolo

HNK GORICA – NK OSIJEK 1-0 (Suk ’57)

Automobili su lagano, jedan iza drugoga, obilazili parkirališta u blizini Cvjetnog naselja. Međutim, prvo – puno. Ajmo na drugo… Puno! Pa onda i treće, i četvrto… Parkirani automobili stajali su i uz cestu, bili su praktički jedan na drugome, a sve skupa jasno je govorilo da se ovdje događa nešto posebno. I nešto veliko.

– Bilo je i prošlih godina puno ljudi, ali mislim da nikad nije bilo kao ove godine. Teško je govoriti u brojkama, ali činilo se da je tijekom cijelog dana oko terena bilo valjda tisuću ljudi – zadovoljni su organizatori Humanitarke.

A nakon svega, nakon 14 sati vrlo aktivnog i sjajno posjećenog programa, mogli su biti zadovoljni. Unatoč kiši, koja je cijeli dan prijetila, a u jednoj fazi i “za pravo” padala, unatoč umoru i iscrpljenosti.

– Naravno da moramo biti zadovoljni, koliko god je sve to iznimno napodno i zahtjevno. Igrao se odličan mali nogomet, čak su i velika imena hrvatskog futsala, ljudi koji su osvajali Kutiju šibica, igrali punom snagom, gotovo ‘na nož’. I svaka utakmica bila je takva, baš se imalo što vidjeti, čak i kad je kiša padala – pričaju nam dečki iz organizacije dan poslije, nakon što su pospremili sve što je ostalo iza šestog izdanja Humanitarke.

Pivo je teklo u potocima, službeni komentator zabavljao je okupljene na jedan poseban način, koji se može doživjeti samo na Humanitarki, ljudi su ubacivali svoje priloge u “škrabice”, a dobar dio dana ugođaju je doprinosilo i meso koje se krčkalo na roštilju.

– Pripremili smo 300 kilograma mesa, ali već do 14 sati dvije trećine su otišle. Sumnjam da će biti dovoljno za cijeli dan… – govorio nam je jedan od volontera, zadužen za okretanje ćevapa, kobasica i pljeskavica.

I sve to, sva zarada i svi prihodi, išli su za Lorenu Rinčić, sedmogodišnju djevojčicu kojoj su potrebne terapije koje bi joj omogućile lakše hodanje. I Lorena je, sa sestrom i roditeljima, došla na turnir, odradila milenijsku fotografiju na kojoj se pojavila većina okupljenih u tom trenutku, pa se sa širokim osijehom sklonila sa strane, da utakmice mogu ići dalje.

Pala je u međuvremenu i noć, ulična rasvjeta bila je sasvim dovoljna za ono što je potrebno ovakvom turniru, a ni mokar beton igrališta u Cvjetnom naselju nije spriječio one najbolje da odigraju sjajne utakmice sve do finala. Ono je riješeno na penale, najbolji su dobili i nagrade, ali to je u ovom slučaju bilo u drugom planu. Puno je važnije da je cilj, prema svemu sudeći, ostvaren. Onaj humanitarni cilj, naravno.

– Tijekom tjedna ćemo riješiti sve detalje i nakon toga objaviti kompletan financijski izvještaj. Puno je tu obaveza, puno troškova, ali ne sumnjamo da smo zacrtani iznos od 54.000 kuna prikupili. Vjerujemo da smo ga i premašili, a to je ipak najvažnije – zaključuju iz organizacije.

I već ovih dana, nemojte sumnjati u to, kreću pripreme i za sedmu Humanitarku. Još veću, još bolju, s nekim novim humanitarnim i plemenitim ciljem.