Sport

I to se dogodilo: Prvi put bez golova u prvoligaškoj utakmici u Gorici!

Nogometaši Gorice odigrali su 0-0 protiv Lokomotive i tako nastavili niz neporaženosti na svom stadionu, koja traje već deset utakmica, još od 2. travnja ove godine. Tad je u Velikoj Gorici slavila Lokomotiva, koja ovog puta može biti sretna s ovim bodom

Objavljeno

prije 6 godina

14. rujna 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Trinaest je dana prošlo od pobjede u Varaždinu, dovoljno vremena da reprezentacija oduševi u Slovačkoj i kiksa u Azerbajdžanu, ali i dovoljno vremena da se nogometaši Gorice pripreme za prvog sljedećeg protivnika. U ovom konkretnom slučaju, za Lokomotivu. Pokazalo se to u ovih 90 minuta, pokazalo i potvrdilo, jer Gorica je bila u svakom smislu bila spremna za protivnika koji joj, pokazala je to prošla sezona, baš i ne leži. U nogometu, naravno, uz taj presuđuje još nekoliko faktora, a oni su u zbroju na kraju dali – jedan bod. U utakmici koja je na trenutke izgledala kao nogometna uspavanka, ali svejedno u sadržajnih 90 minuta, završilo je bez golova.

Već od prve minute ove važne utakmice – uvijek je jako dobro vratiti se pobjedom nakon stanke u prvenstvu – vidjelo se da će se ovdje rizik svoditi na minimum. S obje strane. Trener Sergej Jakirović, koji u ovom susretu nije mogao računati samo na kartoniranog Joeya Suka, na teren je poslao momčad spremnu ispratiti sve njegove ideje, s trojkom Marina – Čanađija – Maslowski u sredini, s Hamadom desno i Lovrićem lijevo, iza leđa Cherifa Ndiayea… I malo je u svemu tome ostajalo za Lokomotivu, koja je imala dvije, možda čak i tri potencijalno opasne situacije u prvom poluvremenu, ali “ubila” je Gorica onu prepoznatljivu lepršavost u igri Lokosa.

S druge strane, pred golom Ive Grbića, gorički ofenzivci pojavljivali su se kudikamo češće. Opet je najviše i najčešće prijetio Kristijan Lovrić, opasno je bilo i kad je na odbijenu loptu naletio Čabraja, pa kad je s 18 metara pucao Maslowski, kad je Cherif samo malo pogriješio kod povratne lopte u peterac, kad je Lovrićevu dubinsku u zadnjem dijeliću sekunde presjekao branič gostiju… Gorica je, shvatili ste, bila bolja momčad u tom prvom poluvremenu, bila je bitno bliže vodstvu i zapravo je prava šteta što do njega kroz tih prvih 45 minuta nije i došla. No ostalo je pred Jakirovim ratnicima još i drugih 45…

Gorica i Lokomotiva odigrali su obostranu opreznu utakmicu, bez izrazitih šansi i pravoga ritma… Foto: Igor Šoban/PIXSELL

Još nešto opasnija bila je Gorica u otvaranju nastavka, Lovrić je udarao sa svih strana, jednu “bombu” u suprotne rašlje golman Grbić jedva je odbio u korner, a onda se dogodilo i ono zbog čega je vjerojatno dio od onih 2239 gledatelja na tribinama i došao na stadion ove subote. U 66. minuti utakmice službena spikerica je objavila:

– Kod momčadi Lokomotive ulazi igrač s brojem deset, Sammir!

Poneko je i zapljeskao u tom trenutku, lijepo je bilo opet vidjeti talentiranog Brazilca na hrvatskim terenima, na debiju u našem gradu. Prije utakmice se opušteno šetao okolo, sa slušalicama u ušima i mobitelom u rukama. U nekom svom svijetu, toliko ležeran da to vidiš s 200 metara, na presvlačenje je otišao debelo nakon svih ostalih svojih suigrača… Dobio je tih 25 posljednjih minuta i u njima pokazao da stvarno stoji ona “forma je prolazna, talent vječan”, jer dodir je i dalje fin i mekan, lopta precizna i točna… A trk, najčešće, lagan i opušten. Ukratko, vratio nam se Sammir.

No nije gorička defenziva i dalje previše dopuštala protivniku, ni Sammiru ni njegovim suigračima. Čvrsto su i dalje stajali momci u bijelom, malo u ofenzivnijem izdanju nakon ulaska Mathieua umjesto Čanađije, ali i dalje nedovoljno konkretno. Dvije Lovrićeve lopte završile su s vanjske strane mreže, dio publike već je krenuo pljeskati u obje situacije, ali uporno je malo nedostajalo. Čak i kad je Mario Marina ostao sam, neometan na pet metara nakon kornera, glavom je pucao toliko traljavo da se to čak ne može ni nazvati šansom, čak i kad je golman Grbić pogriješio kod izlaska, kad je gol bio prazan Zwolinski je pucao toliko traljavo da se to teško i može nazvati udarcem… I sve je nekako, u tom nogometnom “slow motionu”, vodilo prema utakmici bez golova.

Inače, prvoj prvoligaškoj odigranoj na domaćem terenu uopće. Jedini preostali takav remi, s nulom na obje strane, Gorica je dosad odigrala na gostovanju na Poljudu prošle sezone, a sad je tu seriju prekinula i na svom travnjaku. Bila je bliže pobjedi bila Gorica, imala više dobrih situacija, ali morala se na kraju zadovoljiti jednim bodom. Trećim domaćim remijem ove sezone, uz dvije pobjede, s 12 bodova na kontu, sad se ide na gostovanje kod Slaven Belupa. Još jedno teško i neizvjesno gostovanje, kod još jednog opasnog protivnika…

Povezane teme:HNK GORICA hotnews ht prva liga nk lokomotiva

Sport

Nek’ se zna: Rukometno evanđelje po Mateju u pobjedi za povijest…

Rukometaši Gorice ispisali su povijest pobjedom 38-31 protiv našičkog Nexea, a do nje su došli zahvaljujući ogromnoj borbenosti, vlastitoj kvaliteti, ali i zahvaljujući uspješnim vizijama svoga trenera…

Objavljeno

prije 13 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon što je neko vrijeme bio igračka, rukomet je ovog petka na parketu velikogoričke Gradske dvorane ponovno postao – igra! Predivna, prekrasna, najljepša…

Kretala je Liga za prvaka u našoj “premijerki”, a za početak je zakazan sudar Gorice i Nexea. Sudar u kojem je u svim dosadašnjim prilikama pobjednik bio isti, u kojem su Našičani više ili manje jednostavno dolazili do bodova protiv Goričana, pa i nije bilo neobično čuti kako jedan tata ispred svojim klincima uoči utakmice govori:

– Dečki, idemo navijati, ali samo da vam kažem… Gorica će nam danas vjerojatno izgubiti, nemojte se iznenaditi ako bude tako.

Međutim, društvo u crnom, koje je na parketu odrađivalo posljednje sekvence zagrijavanja, imalo je nešto drukčije planove. Oni su baš za ovaj petak 13. isplanirali ispisati povijest…

Dobro, nije baš tako izgledalo u samom početku. Zapravo, ni blizu. Našičani su nakon nepunih osam minuta imali vodstvo 6-0 i sve je upućivalo na to da ćemo i ovoga puta gledati “laganicu” u izvedbi gostujućih zvijezda. Tin Lučin vratio se u klub s europskom broncom oko vrata, legendarni Manuel Štrlek ni u 37. godini nije izgubio ništa od svoje čarolije, a čuli ste možda i za imena kao što su Krešimir Kozina, Leon Vučko, braća Moslavac, braća Cenić… I doista je u tim trenucima izgledalo da će cijelo to društvo imati još jedan običan dan u uredu.

A opet, dečki u crnom nisu odustajali…

Goričani su imali plan i ideju kako igrati protiv Nexea, a od tog plana nisu odstupali ni nakon tog očajnog početka. Trener Matej Mišković pripremao je igru sedam na šest, tu je vidio svoju šansu, a igrači su mu pružili ruku na sve moguće načine. I počeli prvo topiti našičku prednost, koja se vrlo brzo i definitivno istopila, pa smo na predah otišli s tijesnih 20-19 u korist favorita iz Našica.

I sa šansom koja se ukazala. Ceki i prijatelji ozbiljno su to shvatili, neke stvari dodatno im je trener Mišković pojasnio tijekom odmora, pri čemu je jedno nedvojbeno jasno: što god im je rekao, dobro im je rekao!

Grubišić je zabio osam golova, a Karaula, Lopac, Neralić i Ceković po šest… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Goričani su, naime, u nastavak utakmice istrčali u formi gladnih lavova. Svjesni da su primili previše golova u prvom poluvremenu, ali i s osjećajem da se na drugoj strani parketa može zabijati. Pogotovo u ovom formatu, kad tih sedam na šest toliko dobro funkcionira. I na tom valu gorički rukometaši su zajahali, odlučni u namjeri da ne bude kurs do samoga kraja.

Posljedično, par stotina ljudi okupljenih na tribinicama naše dvoranice dočekalo je i prvo vodstvo Gorice, dogodilo se to kod 25-24, nakon čega se naši rukometni junaci više nisu osvrtali. Nisu čak ni pogledali u retrovizor, jer plan je bio samo kako dovršiti senzacionalan posao na petak 13. A plan je, naravno, ostao isti. Sedam na šest, sedam na šest, sedam na šest… Guraj dokle ide, riskiraj koliko god treba, pritom daj i posljednji atom snage.

Energija koja se u tih posljednjih 20-ak minuta rodila među igračima u crnom kao epidemija se proširila i na tribine, na kojima je vladala nada, ali i strepnja. Domaći navijači, nenaviknuti na ovakve pobjede, bili su na rubu sjedalica sve do same završnice, a u gostujućem taboru nervozno su pogledavali u brojke na semaforu. Činio je to i Vedran Zrnić, sportski direktor Nexea, u šoku je razvoj događanja pratio i Goran Šprem, smješten odmah do njega, ali i oni su u nekom trenutku shvatili da ovdje više nema povratka.

I da je Gorica ove večeri zaslužila napraviti nešto ovako veliko!

Ovoga puta, ni manje ni više, fenomenalni su bili – svi! Jakov Neralić sjajno je otvorio utakmicu, brzo su mu se pridružila i dva Marka, mladi Grubišić i iskusni Karaula, na obje strane terena svoje su dali vječni kapetan Hrvoje Ceković i borbeni Rok Malin, na crti su u paru radili Ante Lasan i Vid Starčević, a svima njima u nastavku su se pridružili opasni i efikasni Andro Lopac, čvrsti i zarazno borbeni Bruno Mlakar, da bi kapetana u završnici fantastično odmijenio Maksimilijan Jurić… Uz sve to, golman Marin Sorić imao je jedan od svojih dobrih dana, sa “samo” sedam obrana, ali sedam pravovremenih i silno važnih obrana.

A na čelu te kolone, ponosan i ispunjen nakon svega, trener Matej Mišković. Čovjek koji je imao ideju, koji je znao što želi, ali i kako svoje vizije prenijeti na igrače. Da, oni su ti koji su odradili posao na terenu, oni su jednom Nexeu utrpali nevjerojatnih 37 golova, oni su u posljednje 52 minuta bili bolji od takvog protivnika za suludih 13 razlike (?!), ali ovu pobjedu slobodno možemo označiti i kao – njegovu! Matej Mišković održao je ovom prilikom rukometno predavanje općem auditoriju, ispisao neku vrstu rukometnog evanđelja po Mateju i ostvario vjerojatno najveću, najdražu i najvažniju pobjedu u trenerskoj karijeri.

Prošla sezona i za njega i za klub bila je traumatična, Liga za prvaka pobjegla je u nevjerojatnom raspletu, ali Matej Mišković zadržao je mir. I vjeru u ono što radi. Jednako kao i ljudi iz kluba, koji nisu ni razmišljali o bilo kojoj drugoj opciji osim novog pokušaja. Ove sezone, ispalo je tako, sve se okrenulo na pravu stranu, gorički rukomet završio je tamo gdje mu je mjesto, tamo gdje je zaslužio biti, a otvaranje je prošlo kao iz najljepših snova.

Još jedna igra, još boda dva, prva je Gorica, ša-la-la-la, pjevali su na kraju naši rukometaši… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Završilo je tako zbog rada, zbog truda, zbog angažmana, zbog kvalitete koja je definitivno prisutna u ovom rosteru. I, možda i najviše zato, zbog zajedništva. Način na koji su dečki proslavljali svaki gol, svaku dobru obranu, način na koji su proslavili ovu pobjedu, zagrljeni i raspjevani, zapravo nudi odgovor na pitanje kako se dogodilo nešto ovakvo. Nešto što se nikad ranije nije dogodilo.

Važna je ovo pobjeda za građenje samopouzdanja, za rušenje barijera, ali i za sve što slijedi. Goričani žele biti u četiri najbolje momčadi u državi, žele izboriti novi plasman u europska natjecanja, a ova će dva boda potencijalno biti izuzetno važna u toj borbi. Dva boda osvojena protiv medaljaša i legendi, dva boda koja je malotko mogao očekivati. Pogotovo na ovakav način…

– Tata, što nisi ti rekao da će Gorica izgubiti? A mi ih pobijedili sedam razlike… – sletjelo je pitanje na izlasku iz dvorane, odmah nakon fotkanja s Tinom Lučinom.

Čovjek se pokušao izvući, tražio je objašnjenja, ali naprasno je prekinut…

– Znaš, sad kad dođemo doma, igrat ćemo rukomet. Ja ću biti Marin Sorić – odredio se stariji klinac.

– A ja ću biti Tin Luč… Ne, ne, bit ću onaj naš broj 2. E da, Hrvoje Ceković, taj ću biti – dodao je mlađi.

Odgovora na to više nije bilo. Samo smiješak od uha do uha. Jer, to je valjda i poanta…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Vatrogasac iz Kobilića odradio prvi tjedan priprema za proljetni dio sezone 2026.

Objavljeno

prije 19 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Nogometni klub Vatrogasac iz Kobilića, član Druge županijske lige Istok, počeo je s pripremama za nastavak prvenstva, za proljetni dio natjecanja, u prošli ponedjeljak, 09. veljače 2026. Prema riječima trenera Kristijana Goluba, na prvom okupljanju pojavilo se 16 igrača, ostali su opravdano izostali zbog poslovnih odnosno privatnih obaveza. Planom priprema predviđena su tri treninga tjedno.