Poveži se s nama

Sport

I ovaj niz morao je stati: Kako je Opatija ‘istukla’ klince iz Kurilovca…

Nogometaši Kurilovca izgubili su 3-0 u gostima kod Opatije, prekinut je njih sjajni niz od više od dva mjeseca bez poraza, a do kraja sezone čeka ih ludi ritam. Igrat će se svaka tri, četiri dana, počevši s utakmicom kupa protiv Zeline već u srijedu…

Objavljeno

Bilo to zbog zakona velikih brojeva – Kurilovec nije izgubio utakmicu već puna dva mjeseca, u tih posljednjih deset utakmica upisao je sedam pobjeda i tri remija – bilo zbog toga što je, gledajući na stvari kroz prizmu suđenja, ovoga puta bilo praktički nemoguće izvući nešto više, sjajan kurilovečki niz je stao. Opatija je pobijedila 3-0, no od gubitka ta tri boda puno više bole primljeni udarci.

– Uh, baš su nas istukli… – započeo je trener Kurilovca Perica Vidak analizu onoga što se događalo u Opatiji bajnoj u subotu poslijepodne.

Iako, nogometno gledano, malo je toga bilo bajno u ovih 90 minuta.

– Da se odmah razumijemo, Opatija nas je zasluženo pobijedila. Nedostajalo nam je puno važnih igrača, od Čunčića, Slunjskog, Krsnika… I Humeljak je bio ‘načet’, ušao je u drugom poluvremenu, a mi smo utakmicu počeli s devet igrača mlađih od 21 godine. I dobro smo otvorili utakmicu, igrali svoju igru, čak sam i čuo kako ljudi na tribinama govore: ‘Uh, kako klinci haklaju!’ Međutim, u tih prvih dvadeset minuta Opatija je imala dvije izvrsne šanse, od te naše dominacije moglo je komotno ispasti da gubimo 0-2, tako je to izgledalo – priča Vidak i nastavlja:

– Igrali smo mi cijelo vrijeme dobro do posljednje trećine, ali bez Humeljaka i Slunjskog teško smo stvarali šanse, sve su to više bili udarci iz daljine. Nekoliko dobrih udaraca, lijepih pokušaja, ali nismo uspjevali stvoriti ‘zicere’. Oni su, s druge strane, imali još nekoliko jako lijepih šansi.

I tu je mladi trener Kurilovca na trenutak zastao. Zato što Opatija nije zabijala iz tih šansi, nego iz penala. Neobičnih penala.

– Sudio im je dva penala, a oba su bila… Ma dobro, nebitno. Kažem, zasluženo smo izgubili i unatoč tim penalima. Puno me više naljutio kriterij kojeg je sudac imao. Igrači Opatije nekoliko su puta baš opasno startali na naše igrače, neki su startovi išli i stvarno opasno, iznad koljena… I to im se uporno toleriralo. Iskreno, bojao sam se na trenutke za svoje igrače, to baš nije bilo lijepo gledati – priča Perica, još jednom dodajući kako na pobjedu domaćina nema zamjerki.

Za sve to što su izvodili na terenu, iskusna, čvrsta i iznimno agresivna, često i gruba momčad Opatije dobila je samo četiri žuta kartona. Objektivno, mogli su ih dobiti i puno, puno više. Mogli i trebali.

– Dobro je, sve ok, idemo dalje. Posljednju utakmicu prije ove izgubili smo 2. ožujka, prije više od dva mjeseca, ali sad je to manje važno. Gledamo prema naprijed, prema onome što nas čeka. A čeka nas paklen ritam – ističe Vidak.

I doista, završnica trećeligaškog Zapada bit će baš paklena. Igrat će se dvije utakmice tjedno, pa tako sve do kraja prvenstva, koje stiže tek za četiri tjedna. Ludi raspored počeo je još prošlog utorka, kad je u Kurilovcu pao Jadran iz Poreča (3-1), nastavio se u subotu u Opatiji, a sljedeći izazov je gostovanje kod četvrtoligaša Zeline u četvrtfinalu županijskoga kupa.

– Da, u srijedu igramo protiv Zeline za polufinale, idemo im u goste, tamo je i naš Hrvoje Jančetić. Evo, baš moj suradnik Mario Škrblin i ja idemo pogledati njihovu utakmicu protiv Bistre, da vidimo kakva je to momčad… Nakon toga idemo u Špansko, na treće gostovanje zaredom, pa nam opet u srijedu, samo četiri dana poslije, dolazi Dugo Selo. Gust i naporan raspored, a problem je što nas nema puno. Slunjski u ponedjeljak opet počinje trenirati, Humeljak će biti ok, vraća se i Čunčić… Malo duže ćemo biti jedino bez Krsnika, nadam se da neće biti u novih ozljeda – zaključio je svoj nedjeljni raport Perica Vidak.

I otišao u Zelinu. Kiša je pljuštala, ali kad je nogomet život, ne smeta…

Sport

Čuda su, ponekad, možda i moguća…

Nogometaši Gorice u petak u 20 sati na Gradskom stadionu dočekuju Varaždin. Najbliže europsko mjesto bježi Goričanima sedam bodova, a na raspolaganju je još ukupno devet bodova, što će reći da Gorica mora pobjeđivati i – vjerovati u čuda!

Objavljeno

on

Nema Kristijana Lovrića, autora pet od šest komada koje je ove sezone Gorica zabila Varaždinu. Neće, naravno, biti ni zbog ozljeda već duže odsutnih Darija Čanađije i Pauliusa Golubickasa, ali Gorica spremna dočekuje Varaždin. Nakon serije od četiri ogleda s klubovima iz “velike četvorke”, a zatim i gostovanja kod Istre, Goričani ulaze u samu završnicu prvenstva, u posljednja tri kola, s nadom da su čuda moguća…

Gorica, naime, nakon 33 odigrana kola ima 47 bodova, sedam manje od petoplasiranog Hajduka i šest manje od četvrte Rijeke. U igri je još devet bodova, što će reći da Gorica, da bi ipak nekako dograbila to europsko mjesto, mora do kraja sve pobijediti (sad Varaždin, zatim Lokomotivu u gostima, pa na kraju Slaven Belupo doma), a istovremeno i dočekati da Hajduk i(li) Rijeka ne uzmu više od jednoga boda. Realno? Možda i ne osoboito, ali čuda se ponekad događaju. Hajduk ide Dinamu, dočekuje Rijeku pa gostuje u Zaprešiću, Rijeka ima Inter i Hajduk vani, pa na kraju Istru doma. Da, ovdje bi se stvarno moralo dogoditi čudo za europski iskorak već ove sezone.

Međutim, Goričani će “gristi” protiv Varaždina. Svjestan je trener Valdas Dambrauskas da nema smisla gledati previše tablicu, svjestan je i koliko za neke ozbiljnije šanse nedostaju ona dva boda koja je “otkinula” Istra prošlog vikenda, ali njemu je ionako važno samo jedno:

– Fokusiran sam samo na ono što moja momčad mora raditi na terenu. Dečki rade sjajno, žele napredovati u svakoj sljedećoj utakmici, a to je u ovom trenutku i najvažnije!

Neće se, uostalom, dogoditi nikakva tragedija ako bude onako kako se očekuje, ako Gorica i u drugom pokušaju ostane za korak ili dva kratka u borbi za Europu. Priča ide dalje, nova sezona kreće već tri tjedna nakon što završi ova, pa se posljednje tri utakmice aktualnog prvenstva mogu shvatiti i kao male privatne kvalifikacije svakog od igrača. I kao prilika da svatko od njih pokaže što i koliko može u novom prvenstvu, u kojem će letvica biti podignuta na višu razinu.

Varaždin će biti dobra prilika i da se vidi kako bi mogao izgledati “život nakon Kristijana Lovrića”, budući da je odlazak najboljega klupskog strijelca realna opcija. Kikija neće biti zbog žutih kartona, a taj izostanak neće biti lako nadoknaditi.

– Nemamo čovjeka koji bi ga mogao zamijeniti ‘igrač za igrača’, ali momčad može pokriti svaki izostanak. To smo već i dokazali ranije, a pokušat ćemo to napraviti i ovoga puta – ponavlja svoju agentu trener Valdas.

Momčad je uvijek prije svega, momčad će i napadati i braniti, tko god bude na terenu… A bit će tu posla, jer Varaždin s trenerskim potpisom Samira Toplaka ozbiljan je protivnik, s nekoliko tehničkih odličnih, brzih i okretnih igrača, s tim famoznim Kolumbijcem Obregonom u vrhu napada, s dovoljno iskustva u rosteru. Bio je Varaždin u Gorici neposredno prije početka prvenstva, primio je pet komada (5-1) u prijateljskoj utakmici, ali bit će ovo sasvim drukčija utakmica.

U kojoj će Gorica, u to budite uvjereni, pokušati igrati svojim stilom. Držati loptu, graditi igru kroz pas, tražiti rješenja. I zabijati. Nakon korone Gorica je tim stilom dobila tri utakmice, triput remizirala i jednom izgubila, pa uzimala 1,8 bodova po utakmici u prosjeku. Da je cijele sezone bila na toj razini, danas bi s 59 bodova bila u najužoj borbi za drugo mjesto, za kvalifikacije za Ligu prvaka…

Nastavi čitati

Sport

Momčad za regiju: Kapusta i Mazalin ostaju, vratio se “leteći” Baković

Marko Baković, skočni i atraktivni centar, ljubitelj aley-oopova, nakon jedne sezone na Islandu vraća se u dresu KK Gorice. Nije odolio zovu ABA lige 2, u kojoj će igrati s nekim suigračima iz pretprošle sezone, ali i s nekim potpuno novim licima

Objavljeno

on

Košarkaši Gorice privremeno su se rastali nakon nešto više od mjesec dana povratničkih, post-korona treninga, a sad je pred njima odmor sve do drugog tjedna u kolovozu. Odmor za igrače, naravno, svi ostali segmenti kluba u ovim su trenucima u velikim “radovima”, budući da treba složiti cijelu organizacijsku konstrukciju za novu sezonu, ali prije sve treba složiti momčad. Zasad ide u dobrom smjeru, sve su jasniji obrisi, očekuje se, najbolje momčadi koju je velikogorička košarka ikad imala.

Počelo je dolaskom bek Mate Kalajžića iz Splita, igrača koji je ne tako davno bio i na širem popisu reprezentacije, a bude li zdrav u kontinuitetu, trebao bi to biti i jedan od ključnih igrača u Sesarovoj koncepciji. Ništa manje važnu ulogu imat će u njoj i Borna Kapusta, dugogodišnji prvi playmaker Gorice, te Lovro Mazalin, koji se u rukama trenera Sesara preporodio, oživio svoju karijeru.

– Da, produžili smo ugovore sa Mazalinom i Kapustom, a u odnosu na prošlu sezonu napustili su nas Papac, Babić, Petrović i Miković. Trenutačno smo u pregovorima s još tri, četiri igrača, a među njima i jednim centrom – otkrio je direktor Gorice Ljubo Prgomet prije nekoliko dana.

Od utorka je poznato i tko je taj centar s kojim se pregovara, s obzirom na to da su pregovori uspješno okončani. U dresu Gorice tako će ponovno igrati Marko Baković, 205 cm visoki, 27-godišnji centar iz Tomislavgrada, koji je već igrao u Gorici, da bi prošlu sezonu odradio na Islandu. Sad se Baković vraća, a s njim se vraća i doza atraktivnosti, budući da je riječ o vrlo skočnom igraču, sjajnom zakucavaču, pravom “letaču” koji voli i aley-oopove…

Baković je prošao omladinsku školu Cedevite, a zatim je igrao za Đuro Đaković iz Slavonskog Broda, za Čapljina Lastu, riječki Kvarner Rijeka i zagrebački VERN. Najbolju košarku karijere igrao je upravo u Gorici, a prošle sezona na Islandu brojke su bile prilično dobre – 13,9 koševa i 9,7 skokova po utakmici.

Ostat će u Gorici i Ivan Majcunić i Ante Mašić, njegovim odlaskom u Nizozemsku propala je ideja s dovođenjem Damjana Rudeža, ali igrača zainteresiranih za dolazak u Goricu, za igranje ABA lige 2, sasvim je dovoljno. Ostatak momčadi slagat će se s možda još ponekim igračem iz prošle sezone, budući da se tek čeka rasplet situacije oko Mislava Brzoje i Ivana Vučića, a bit će i još pravih, velikih pojačanja. Novi igrači bit će gotovo u pravilu mladi i, kako se ono kaže, razvojni, a po dosadašnjem izgledu momčadi jasno je da se traži još jedan “combo” bek, po jedno nisko i visoko krilo, te jedan centar.

– Slagat ćemo momčad s 12 igrača, ne više od toga, a cilj je biti stabilan u regionalnom natjecanju i konkurentan svima na domaćim parketima – kaže trener Josip Sesar.

Prema svemu sudeći, čeka nas jedna jako zanimljiva košarkaška sezona u našem gradu…

Nastavi čitati

Sport

Opet na terenu točno mjesec dana nakon dvostrukog puknuća vilice!

Paulius Golubickas nastradao je u Koprivnici 6. lipnja, a na prvom treningu nakon oporavka pojavio se 6. srpnja. Mladi litavski vezni igrač dva tjedna je mirovao, zatim počeo trenirati, a i dalje radi smanjenim intenzitetom. Ali barem sve lakše jede…

Objavljeno

on

Na treningu nogometaša Gorice u ponedjeljak poslijepodne, dva dana nakon remija s Istrom 1961 na Aldo Drosini (2-2), punom snagom radili su oni koji su dobili manju minutažu ili nisu uopće igrali, prvotimci su radili smanjenim intenzitetom, a među njih se smjestio i jedan plavokosi mladić sa širokim osmijehom na licu. Paulius Golubickas (20) vratio se iz Litve, ponovno trenira!

U utakmici protiv Slaven Belupa 6. lipnja, prvoj nakon korone, nakon samo šest minuta igre, Paulius se sudario s domaćim braničem Tomislavom Božićem i završio na travnjaku. Dijagnoza je zvučala grozno, jer vilica je pukla na dva mjesta, ali mladi veznjak Gorice od prvog trenutka je bio maksimalno pozitivan. Oporavljao se doma, u svojoj Litvi, a točno mjesec dana kasnije opet trči velikogoričkim travnjacima.

– Presretan sam što sam opet ovdje. Prošlo je mjesec dana od operacije, naravno da sam sretan što opet treniram. Doduše, ne punom snagom, zasad sam više na biciklu i u teretani, idem korak po korak i nadam se da ću se vratiti na teren što prije to bude moguće. Kažu doktori da oporavak teče i bolje od očekivanja, oduševljen sam što je tako, ali i dalje moram biti oprezan, nastaviti kao i do sad – rekao je Golubickas, koji je odmah nakon operacije potpisao ugovor s HNK Goricom.

Uspio je, kaže, iskoristiti vrijeme bez nogometa na najbolji mogući način.

– U prvo vrijeme sam imao mali godišnji odmor, jer dva tjedna nakon operacije ništa nisam radio, nikakve treninge. Iskoristio sam to da provedem vrijeme s obitelji i prijateljima, gledao sam utakmice litvanske lige, pratio kako igra Gorica… Nakon ta dva tjedna polako sam počeo i trenirati, tako da je vrijeme nekako prošlo – priča Paulius.

Nakon operacije vilice bilo je potrebno neko vrijeme da bi se mogao normalno hraniti.

– U početku je bilo teško, mogao sam jesti samo usitnjenu hranu, jogurte i smoothieje, ali sad je puno bolje. Mogu već jesti i normalnu hranu, po mogućnosti što mekšu i u manjim komadićima, no važno je da se mogu normalno najesti. Izgubio sam i poneki kilogram, ne znam je li to dobro ili loše, ali znam da se osjećam dobro – kaže Paulius.

I dalje malkice otežano govori, ali raspriča se kad se spomene povratak u momčad, trenutak kad više neće biti samo gledatelj.

– Bilo je u razdoblju iza nas dobrih utakmica, bilo je i nekih koje nisu bile toliko dobre u smislu rezultata, ali mogu reći da sam jako sretan zbog onoga što vidim u samoj igri naše momčadi. I naravno da jedva čekam da se vratim, da mogu pomoći suigračima. Nije mi bilo lako gledati ih, poželiš uskočiti u televizor, ali ipak mi je lakše kad vidim da igraju dobro – rekao je Golubickas i zaključio:

– Nadam se da ću biti potpuno spreman za početak sljedeće sezone. Želim dočekati kratke pripreme između dva prvenstva u stanju da mogu sve normalno odrađivati sa suigračima. I, naravno, zaigrati već od prvoga kola sljedeće sezone. To je moja želja, ali teško je u ovom trenutku reći hoće li biti baš tako. Možda će to ići i brže, možda i malo sporije, znam samo da ću napraviti sve da se vratim što prije.

Nastavi čitati

Reporter 393 - 21.05.2020.

Facebook

Izdvojeno