Sport

I ovaj niz morao je stati: Kako je Opatija ‘istukla’ klince iz Kurilovca…

Nogometaši Kurilovca izgubili su 3-0 u gostima kod Opatije, prekinut je njih sjajni niz od više od dva mjeseca bez poraza, a do kraja sezone čeka ih ludi ritam. Igrat će se svaka tri, četiri dana, počevši s utakmicom kupa protiv Zeline već u srijedu…

Objavljeno

prije 7 godina

5. svibnja 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Bilo to zbog zakona velikih brojeva – Kurilovec nije izgubio utakmicu već puna dva mjeseca, u tih posljednjih deset utakmica upisao je sedam pobjeda i tri remija – bilo zbog toga što je, gledajući na stvari kroz prizmu suđenja, ovoga puta bilo praktički nemoguće izvući nešto više, sjajan kurilovečki niz je stao. Opatija je pobijedila 3-0, no od gubitka ta tri boda puno više bole primljeni udarci.

– Uh, baš su nas istukli… – započeo je trener Kurilovca Perica Vidak analizu onoga što se događalo u Opatiji bajnoj u subotu poslijepodne.

Iako, nogometno gledano, malo je toga bilo bajno u ovih 90 minuta.

– Da se odmah razumijemo, Opatija nas je zasluženo pobijedila. Nedostajalo nam je puno važnih igrača, od Čunčića, Slunjskog, Krsnika… I Humeljak je bio ‘načet’, ušao je u drugom poluvremenu, a mi smo utakmicu počeli s devet igrača mlađih od 21 godine. I dobro smo otvorili utakmicu, igrali svoju igru, čak sam i čuo kako ljudi na tribinama govore: ‘Uh, kako klinci haklaju!’ Međutim, u tih prvih dvadeset minuta Opatija je imala dvije izvrsne šanse, od te naše dominacije moglo je komotno ispasti da gubimo 0-2, tako je to izgledalo – priča Vidak i nastavlja:

– Igrali smo mi cijelo vrijeme dobro do posljednje trećine, ali bez Humeljaka i Slunjskog teško smo stvarali šanse, sve su to više bili udarci iz daljine. Nekoliko dobrih udaraca, lijepih pokušaja, ali nismo uspjevali stvoriti ‘zicere’. Oni su, s druge strane, imali još nekoliko jako lijepih šansi.

I tu je mladi trener Kurilovca na trenutak zastao. Zato što Opatija nije zabijala iz tih šansi, nego iz penala. Neobičnih penala.

– Sudio im je dva penala, a oba su bila… Ma dobro, nebitno. Kažem, zasluženo smo izgubili i unatoč tim penalima. Puno me više naljutio kriterij kojeg je sudac imao. Igrači Opatije nekoliko su puta baš opasno startali na naše igrače, neki su startovi išli i stvarno opasno, iznad koljena… I to im se uporno toleriralo. Iskreno, bojao sam se na trenutke za svoje igrače, to baš nije bilo lijepo gledati – priča Perica, još jednom dodajući kako na pobjedu domaćina nema zamjerki.

Za sve to što su izvodili na terenu, iskusna, čvrsta i iznimno agresivna, često i gruba momčad Opatije dobila je samo četiri žuta kartona. Objektivno, mogli su ih dobiti i puno, puno više. Mogli i trebali.

– Dobro je, sve ok, idemo dalje. Posljednju utakmicu prije ove izgubili smo 2. ožujka, prije više od dva mjeseca, ali sad je to manje važno. Gledamo prema naprijed, prema onome što nas čeka. A čeka nas paklen ritam – ističe Vidak.

I doista, završnica trećeligaškog Zapada bit će baš paklena. Igrat će se dvije utakmice tjedno, pa tako sve do kraja prvenstva, koje stiže tek za četiri tjedna. Ludi raspored počeo je još prošlog utorka, kad je u Kurilovcu pao Jadran iz Poreča (3-1), nastavio se u subotu u Opatiji, a sljedeći izazov je gostovanje kod četvrtoligaša Zeline u četvrtfinalu županijskoga kupa.

– Da, u srijedu igramo protiv Zeline za polufinale, idemo im u goste, tamo je i naš Hrvoje Jančetić. Evo, baš moj suradnik Mario Škrblin i ja idemo pogledati njihovu utakmicu protiv Bistre, da vidimo kakva je to momčad… Nakon toga idemo u Špansko, na treće gostovanje zaredom, pa nam opet u srijedu, samo četiri dana poslije, dolazi Dugo Selo. Gust i naporan raspored, a problem je što nas nema puno. Slunjski u ponedjeljak opet počinje trenirati, Humeljak će biti ok, vraća se i Čunčić… Malo duže ćemo biti jedino bez Krsnika, nadam se da neće biti u novih ozljeda – zaključio je svoj nedjeljni raport Perica Vidak.

I otišao u Zelinu. Kiša je pljuštala, ali kad je nogomet život, ne smeta…

Povezane teme:hotnews nj kurilovec opatija Perica Vidak

Sport

Nek’ se zna: Rukometno evanđelje po Mateju u pobjedi za povijest…

Rukometaši Gorice ispisali su povijest pobjedom 38-31 protiv našičkog Nexea, a do nje su došli zahvaljujući ogromnoj borbenosti, vlastitoj kvaliteti, ali i zahvaljujući uspješnim vizijama svoga trenera…

Objavljeno

prije 12 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon što je neko vrijeme bio igračka, rukomet je ovog petka na parketu velikogoričke Gradske dvorane ponovno postao – igra! Predivna, prekrasna, najljepša…

Kretala je Liga za prvaka u našoj “premijerki”, a za početak je zakazan sudar Gorice i Nexea. Sudar u kojem je u svim dosadašnjim prilikama pobjednik bio isti, u kojem su Našičani više ili manje jednostavno dolazili do bodova protiv Goričana, pa i nije bilo neobično čuti kako jedan tata ispred svojim klincima uoči utakmice govori:

– Dečki, idemo navijati, ali samo da vam kažem… Gorica će nam danas vjerojatno izgubiti, nemojte se iznenaditi ako bude tako.

Međutim, društvo u crnom, koje je na parketu odrađivalo posljednje sekvence zagrijavanja, imalo je nešto drukčije planove. Oni su baš za ovaj petak 13. isplanirali ispisati povijest…

Dobro, nije baš tako izgledalo u samom početku. Zapravo, ni blizu. Našičani su nakon nepunih osam minuta imali vodstvo 6-0 i sve je upućivalo na to da ćemo i ovoga puta gledati “laganicu” u izvedbi gostujućih zvijezda. Tin Lučin vratio se u klub s europskom broncom oko vrata, legendarni Manuel Štrlek ni u 37. godini nije izgubio ništa od svoje čarolije, a čuli ste možda i za imena kao što su Krešimir Kozina, Leon Vučko, braća Moslavac, braća Cenić… I doista je u tim trenucima izgledalo da će cijelo to društvo imati još jedan običan dan u uredu.

A opet, dečki u crnom nisu odustajali…

Goričani su imali plan i ideju kako igrati protiv Nexea, a od tog plana nisu odstupali ni nakon tog očajnog početka. Trener Matej Mišković pripremao je igru sedam na šest, tu je vidio svoju šansu, a igrači su mu pružili ruku na sve moguće načine. I počeli prvo topiti našičku prednost, koja se vrlo brzo i definitivno istopila, pa smo na predah otišli s tijesnih 20-19 u korist favorita iz Našica.

I sa šansom koja se ukazala. Ceki i prijatelji ozbiljno su to shvatili, neke stvari dodatno im je trener Mišković pojasnio tijekom odmora, pri čemu je jedno nedvojbeno jasno: što god im je rekao, dobro im je rekao!

Grubišić je zabio osam golova, a Karaula, Lopac, Neralić i Ceković po šest… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Goričani su, naime, u nastavak utakmice istrčali u formi gladnih lavova. Svjesni da su primili previše golova u prvom poluvremenu, ali i s osjećajem da se na drugoj strani parketa može zabijati. Pogotovo u ovom formatu, kad tih sedam na šest toliko dobro funkcionira. I na tom valu gorički rukometaši su zajahali, odlučni u namjeri da ne bude kurs do samoga kraja.

Posljedično, par stotina ljudi okupljenih na tribinicama naše dvoranice dočekalo je i prvo vodstvo Gorice, dogodilo se to kod 25-24, nakon čega se naši rukometni junaci više nisu osvrtali. Nisu čak ni pogledali u retrovizor, jer plan je bio samo kako dovršiti senzacionalan posao na petak 13. A plan je, naravno, ostao isti. Sedam na šest, sedam na šest, sedam na šest… Guraj dokle ide, riskiraj koliko god treba, pritom daj i posljednji atom snage.

Energija koja se u tih posljednjih 20-ak minuta rodila među igračima u crnom kao epidemija se proširila i na tribine, na kojima je vladala nada, ali i strepnja. Domaći navijači, nenaviknuti na ovakve pobjede, bili su na rubu sjedalica sve do same završnice, a u gostujućem taboru nervozno su pogledavali u brojke na semaforu. Činio je to i Vedran Zrnić, sportski direktor Nexea, u šoku je razvoj događanja pratio i Goran Šprem, smješten odmah do njega, ali i oni su u nekom trenutku shvatili da ovdje više nema povratka.

I da je Gorica ove večeri zaslužila napraviti nešto ovako veliko!

Ovoga puta, ni manje ni više, fenomenalni su bili – svi! Jakov Neralić sjajno je otvorio utakmicu, brzo su mu se pridružila i dva Marka, mladi Grubišić i iskusni Karaula, na obje strane terena svoje su dali vječni kapetan Hrvoje Ceković i borbeni Rok Malin, na crti su u paru radili Ante Lasan i Vid Starčević, a svima njima u nastavku su se pridružili opasni i efikasni Andro Lopac, čvrsti i zarazno borbeni Bruno Mlakar, da bi kapetana u završnici fantastično odmijenio Maksimilijan Jurić… Uz sve to, golman Marin Sorić imao je jedan od svojih dobrih dana, sa “samo” sedam obrana, ali sedam pravovremenih i silno važnih obrana.

A na čelu te kolone, ponosan i ispunjen nakon svega, trener Matej Mišković. Čovjek koji je imao ideju, koji je znao što želi, ali i kako svoje vizije prenijeti na igrače. Da, oni su ti koji su odradili posao na terenu, oni su jednom Nexeu utrpali nevjerojatnih 37 golova, oni su u posljednje 52 minuta bili bolji od takvog protivnika za suludih 13 razlike (?!), ali ovu pobjedu slobodno možemo označiti i kao – njegovu! Matej Mišković održao je ovom prilikom rukometno predavanje općem auditoriju, ispisao neku vrstu rukometnog evanđelja po Mateju i ostvario vjerojatno najveću, najdražu i najvažniju pobjedu u trenerskoj karijeri.

Prošla sezona i za njega i za klub bila je traumatična, Liga za prvaka pobjegla je u nevjerojatnom raspletu, ali Matej Mišković zadržao je mir. I vjeru u ono što radi. Jednako kao i ljudi iz kluba, koji nisu ni razmišljali o bilo kojoj drugoj opciji osim novog pokušaja. Ove sezone, ispalo je tako, sve se okrenulo na pravu stranu, gorički rukomet završio je tamo gdje mu je mjesto, tamo gdje je zaslužio biti, a otvaranje je prošlo kao iz najljepših snova.

Još jedna igra, još boda dva, prva je Gorica, ša-la-la-la, pjevali su na kraju naši rukometaši… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Završilo je tako zbog rada, zbog truda, zbog angažmana, zbog kvalitete koja je definitivno prisutna u ovom rosteru. I, možda i najviše zato, zbog zajedništva. Način na koji su dečki proslavljali svaki gol, svaku dobru obranu, način na koji su proslavili ovu pobjedu, zagrljeni i raspjevani, zapravo nudi odgovor na pitanje kako se dogodilo nešto ovakvo. Nešto što se nikad ranije nije dogodilo.

Važna je ovo pobjeda za građenje samopouzdanja, za rušenje barijera, ali i za sve što slijedi. Goričani žele biti u četiri najbolje momčadi u državi, žele izboriti novi plasman u europska natjecanja, a ova će dva boda potencijalno biti izuzetno važna u toj borbi. Dva boda osvojena protiv medaljaša i legendi, dva boda koja je malotko mogao očekivati. Pogotovo na ovakav način…

– Tata, što nisi ti rekao da će Gorica izgubiti? A mi ih pobijedili sedam razlike… – sletjelo je pitanje na izlasku iz dvorane, odmah nakon fotkanja s Tinom Lučinom.

Čovjek se pokušao izvući, tražio je objašnjenja, ali naprasno je prekinut…

– Znaš, sad kad dođemo doma, igrat ćemo rukomet. Ja ću biti Marin Sorić – odredio se stariji klinac.

– A ja ću biti Tin Luč… Ne, ne, bit ću onaj naš broj 2. E da, Hrvoje Ceković, taj ću biti – dodao je mlađi.

Odgovora na to više nije bilo. Samo smiješak od uha do uha. Jer, to je valjda i poanta…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Vatrogasac iz Kobilića odradio prvi tjedan priprema za proljetni dio sezone 2026.

Objavljeno

prije 18 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Nogometni klub Vatrogasac iz Kobilića, član Druge županijske lige Istok, počeo je s pripremama za nastavak prvenstva, za proljetni dio natjecanja, u prošli ponedjeljak, 09. veljače 2026. Prema riječima trenera Kristijana Goluba, na prvom okupljanju pojavilo se 16 igrača, ostali su opravdano izostali zbog poslovnih odnosno privatnih obaveza. Planom priprema predviđena su tri treninga tjedno.