HOTNEWS

I Marcelo Brozović nominiran za godišnju nagradu Grada

Još samo potvrda Gradskog vijeća dijeli 16 nominiranih u pet kategorija. Među njima su sportaši, liječnici, znanstvenih, uspješne tvrtke…

Objavljeno

prije 7 godina

22. studenoga 2018.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Na javni poziv za predlaganje kandidata i kandidatkinja za dobitnike gradskih priznanja stiglo je 27 prijedloga, kako za pojedince, tako i za udruge, tvrtke, organizacije… Razmatranje je, kažu, bilo temeljito, a nakon što je taj proces završio, donesena je odluka kako će se dodijeliti 16 priznanja. Potvrdi li Gradsko vijeće u srijedu prijedlog Povjerenstva za dodjelu javnih priznanja Velike Gorice, bit će to 16 fizičkih i pravnih osoba od kojih za mnoge Goričani jako dobro znaju.

Povjerenstvo je izašlo s odluku da će dodijeliti po dvije Povelje Grada Velike Gorice za životno djelo, Nagrade s likom Nikola Škrlca Lomničkog te Nagrade Turopoljsko srce, po tri Nagrade s likom Franje Lučića, Nagrade Krčka vrata te četiri Nagrade Zlatna turopoljska podgutnica. Ukupno, dakle, 16 komada. Kome će ići? Ne odluči li Vijeće drukčije, to će izgledati ovako…

Povelja Grada za životno djelo:

Đurđa Havidić

Više od pet desetljeća života posvetila je ljudima. Osnovala je Aktiv žena još 1970. godine, pokrenula je DVD u Velikoj Mlaki 14 godina poslije, osnovala je i žensko vatrogasno odjeljenje, inicirala izgradnju telefonske mreže u Velikoj Mlaki, a kao predsjednica Mjesnog odbora 1994. je potaknula izgradnju vodovoda, kanalizacija i plina. Od 2001. godine je i predsjednica Udruge umirovljenika, osnovala je i KUD Juraj Suša…

Dr. Ivan Jurkin

Ugledni liječnik cijeli je radni vijek proveo u Velikoj Gorici, bio je ravnatelj Doma zdravlja, a godinama i predsjednik Crvenog križa Velike Gorice. Sudjelovao je i u Domovinskom ratu kao načelnik Sanitetske službe 153. brigade HV-a, a u prvim danima rujna 1991. godine u Pokupskom je sudjelovao u izvlačenju ranjenika usred granatiranja.

Stjepan Rendulić

Njegovom je inicijativom obnovljen Ogranak Matice Hrvatske, pokrenuo je Matičin četvrtak i Matičin književni natječaj, u Velikoj Mlaki je otvorio Matičinu čitaonicu… Njegovom zaslugom Ministarstvo kulture izdalo je rješenje o davanju statusa nematerijalnog kulturnog dobra turopoljskom dijalektu.

Nenad Črnko

Gospodarstvenik, vlasnik City radija, Reportera Velike Gorice, Reportera Svetog Ivana Zeline te cityportala.hr. Također, on je i predsjednik HNK Gorice, kluba koji je pod njegovim vodstvom ušao u prvu ligu, u kojoj se uspješno natječe u premijernoj sezoni. Kao predsjednik kluba pridonio je i poboljšanju infrastrukture na nogometnim terenima te sklopio ugovor s Veleučilištem Velika Gorica kojim se sportaše potiče na studiranje.

Krešimir Starčević

Pijanist, pedagog, ali i jedan od najuspješnijih glazbenika mlađe generacije. Dobitnik je brojnih nagrada na domaćim i međunarodnim glazbenim natjecanjima, a u akademskoj godini 2012./13. dobio je i Dekanovu nagradu. Također, posljednjih 18 godina je orguljaš i voditelj dječjeg zbog župe Navještenja BDM-a.

Nagrada Krčka vrata:

Gradsko stambeno gospodarstvo Velike Gorice d.o.o.
Tvrtka koja se pozicionirala kao profitabilno poduzeće usmjereno inovativnim i korisnim projektima. Zaslugom GSG-a Velika Gorica je uspjela povući šest milijuna eura iz EU fondova u programu energetske obnove stambenih zgrada, odnosno promjene fasada.

Boris Rozić
Svojim angažmanom dao je značajan doprinos odluci Atlantic grupe, kompanije koja zapošljava oko 5300 ljudi, da dio svoga poslovanja usmjeri u Veliku Goricu te izgradi veliki logostički distribucijski centar u gospodarskoj zoni Meridijan 16.

Matea Mesić
Na Svjetskom prvenstvu frizera i kozmetičara, održanom u Parizu ove godine, osvojila je brončanu medalju u kategoriji “prestige bridal style” u konkurenciji 4000 natjecatelja iz 50 zemalja. Iza nje su vrhunski rezultati i na državim natjecanjima vezanim uz njezinu struku.

Nagrada s likom Nikole Škrlca Lomničkog:

Miroslav Drljača
Doktor ekonomskih znanosti s četiri uspješne karijere: sportskom, vojnom, menadžerskom i znanstvenom. Jedan je od osnivača Udruge pripadnika 153. brigade HV-a, za monografiju o svojoj brigadi dobio je 2004. godine Povelju Zagrebačke županije, a četiri godine prije toga dobio je i nagradu Zajednice športskih udruga Velike Gorice i Glasnika Turopolja za sportskog djelatnika godine.

Stjepan Lučić
Obrtnik iz Kuča, vlasnik autolimarske radionice. Bio je član skupštine Udruženja goričkih obrtnika te predsjednik auto sekcije punih 12 godina. Bio je dio prvoga goričkoga Gradskog vijeća, a tijekom Domovinskog rata bio je član kriznog stožera.

Nagradu Turopoljska podgutnica:

Turopoljski banderij
Povijesna postrojba prepoznatljiva po podgutnici, rupcu koji se nosi oko vrata. Priče iz davnina kažu da su podgutnicu djevojke i žene vezale svojim muškarcima pred putovanje u bitku da ih podsjeća na dom. Riječ je o jednom od simbola našega grada.

Zajednica kulturno-umjetničkih udruga Velike Gorice
Udruga koja trenutačno ima 17 članica, koja u 70 sekcija okuplja više od 1600 aktivnih članova, a gotovo polovica toga su djeca i mladi.

Plesni klub Megablast
Gorički plesni klub s višegodišnjom tradicijom konstantno uspješno nastupa na natjecanjima, festivalima i drugim manifestacijama, vlasnici više titula državnih, europskim i svjetskih prvaka.

Marcelo Brozović
Nogometaš iz Okuja osvojio je srebro na ovogodišnjem Svjetskom prvenstvu, bio je važan kotačić u najvećem uspjehu u povijesti hrvatskog nogometa, jednom od najvećih u povijesti našega sporta. Isticao se požrtvovnošću i borbenošću, a karijeru uspješno gradi u velikom milanskom Interu.

Nagrada Turopoljsko srce:

Kaja Gmaz
Gorička zubarka koja već više od dva desetljeća redovno odlazi u vrtiće i osnovne škole u Velikoj Gorici, gdje uči djecu o važnosti pravilnog pranja zubi, ali i pravilne prehrane. Bavi se i humanitarnim radom, u siromašne dijelove Afrike šalje higijenske potrepštine, hranu, vodu, lijekove…

Sandra Toplek Ban
Odgojiteljica u Dječjem vrtiću Velika Gorica već 25 godina, žena koja je u život ispratila generacije Goričana. Ujedno je i koautorica, kreatorica i prevoditeljica raznih programa, te aktivna humanitarka.

HOTNEWS

PONOS HRVATSKE U rukama goričkog Spidermana Maxa prestižna nagrada za hrabrost!

„Ograničen sam duljinom užeta – trenutačno je to 20 metara, ali oprema drži i do tri tone. Ako se pouzdaš u opremu, siguran si“ – ponosno priznaje Max, inače vatrogasac u Javnoj vatrogasnoj postrojbi Grada Velike Gorice.

Objavljeno

prije 8 sati

18. ožujka 2026.

Objavio/la

Morena Martinović

Foto: Privatni album

Voditeljski dvojac Gianna i Matko u jutarnjem programu City radija ugostio je danas posebnog gosta – Velikogoričanina Maximiliana Bindernagela Vujnovića, ovogodišnjeg dobitnika nagrade Ponos Hrvatske, koji je javnosti poznatiji kao “gorički Spiderman”.

Riječ je o priznanju koje se dodjeljuje pojedincima koji svojim djelima, hrabrošću i humanošću ostavljaju snažan trag u zajednici, a Maximilian priznaje kako ga je sama nominacija, a potom i nagrada – iznenadila.

„Nisam mislio da to zaslužujem. Ima tamo ljudi koji rade nevjerojatne stvari, pomažu bolesnoj djeci, a ja obučem tajice i malo visim. Ali očito i male stvari koje nekoga usreće imaju veću vrijednost nego što sam mislio“, rekao je Max.

Dodjela nagrade za njega je bila posebno iskustvo koje je, u svom stilu, obilježio i simboličnim detaljima. U Hrvatski sabor stigao je u odijelu, ali sa Spiderman maskom, dok je za svečanu večer odabrao tematski sako.

Od Njemačke do Velike Gorice

Iza neobičnog imena krije se i životna priča obilježena promjenama. Maximilian, punog imena Maximilijan Ralf Nikola Bindernagel Vujnović, je u Hrvatsku stigao kao desetogodišnjak.

„Došao sam prije 20 godina iz Njemačke. Htjeli smo se maknuti od jedne situacije, a majka ima hrvatske korijene. Ovdje sam odrastao i ljudi su me prihvatili“, ispričao je pa nastavio: „Lijepo je u Hrvatskoj, jer smo tu ljetovali. I evo, nakon toliko godina zaljubio sam se jednostavno u našu Hrvatsku”. Odrastanje u Velikoj Gorici Max opisuje s toplinom i zahvalnošću. Pohađao je Osnovnu školu Nikole Hribara, koju pamti kao posebno iskustvo, a spominje i svoju bivšu razrednicu: „Ako sluša, Jasna Odrčić – bila si legenda.“ Srednju školu završio je u našoj gimnaziji Velika Gorica, gdje je, kako kaže, učio važne životne i društvene lekcije.

Unatoč tome što već dva desetljeća živi u Hrvatskoj, tragovi njemačkog podrijetla i danas se mogu prepoznati u njegovu govoru. I sam priznaje kako još uvijek „vuče“ određeni naglasak, a kroz šalu otkriva i gdje najčešće griješi.

Kako kaže, na to ga je upozorila njegova djevojka koja podučava strance hrvatskom jeziku.

„Kaže da me genitiv zeza, a i slovo ‘R’“, ispričao je kroz smijeh, pokazujući da mu ni jezične sitnice nisu problem – dapače, prihvaća ih s dozom humora.

Privikavanje na novu sredinu i jezik, nakon dolaska iz Njemačke, nije bilo jednostavno. Hrvatski jezik mu je u početku stvarao poteškoće, a socijalna dinamika škole zahtijevala prilagodbu. „Jako teško. Hrvatski nije lagan jezik, a bilo je i zezanja, što je sasvim normalno odrastanje. Kad dođeš u novu sredinu, malo će te zezati, ali to ti gradi otpornost i hrabrost da izlaziš u javnost“, objašnjava.

Iskustvo života u Hrvatskoj, kaže, znatno se razlikuje od Njemačke. „Tu kod nas je puno opuštenije, ogromna je razlika u količini zezancije i opuštenosti. Ljudi ovdje su stvarno dobri iznutra i pomažu čim vide da nekome treba pomoć. To je razlog zašto sam ostao ovdje. Lako je otići u Njemačku, ali ovdje ti je život – tu su tvoji ljudi, to nema cijene“, zaključuje.

Vatrogasac bez maske – heroj u stvarnom životu

Iako ga javnost prepoznaje po kostimu superheroja, njegova svakodnevica daleko je ozbiljnija. Kao profesionalni vatrogasac, Max sudjeluje u intervencijama koje često nose visok rizik.

„Na početku imaš strah, sve ti je novo, ali s vremenom se navikneš. Moraš biti smiren jer donosiš brze odluke. Najvažnije je povjerenje – kolege su kao obitelj“, naglašava.

Put do tog zanimanja nije bio trenutačna odluka iz djetinjstva, iako su mu, kako kaže, vatrogasci oduvijek bili zanimljivi. Pravu strast prema tom pozivu razvio je nešto kasnije, pod utjecajem obitelji. Kako ističe, ključnu ulogu imao je njegov očuh, koji je radio kao voditelj smjene.

„Kad sam vidio kakav je to život, da stalno ima nešto novo i da nisi zatvoren u uredu osam sati dnevno – znao sam da je to za mene“, ispričao je. Govoreći o najzahtjevnijim intervencijama, ističe kako je teško izdvojiti samo jednu situaciju, jer je svaka priča za sebe. Ipak, posebno opasnima smatra požare u zatvorenim prostorima, poput podruma.

„Sve je zadimljeno, ne vidiš ruku pred sobom, a kamoli kolegu. Imaš osjećaj kao da si u labirintu, ne znaš što je oko tebe, a znaš da možda negdje ima i plinska boca“. U takvim trenucima, dodaje, presudni su smirenost i povjerenje u tim: „Moraš se pouzdati u kolege i biti samouvjeren. Nisi tu da bi odustao i izašao van“, zaključuje.

Zašto baš Spiderman?

Njegova druga, vedrija strana priče počinje još u djetinjstvu. Upravo ga je taj superheroj, kaže, najviše oblikovao.

„Spiderman je bio običan klinac koji je dobio moć i odlučio pomoći drugima. Mislim da svako dijete to ima duboko u sebi da ako može nešto napraviti, da napravi nešto dobro. Samo ja od toga nisam odustao“, objašnjava.

Iako je svojom pričom i angažmanom postao prepoznatljiv, ne smatra da ima „ekskluzivno pravo“ na ulogu Spidermana. Dapače, primjećuje kako se sve više ljudi odlučuje na slične inicijative.

„Spiderman nije moj izum, svatko to može raditi. Ali primijetio sam da ih ima sve više otkad sam krenuo“, kaže. Kroz smijeh se prisjetio i neobične situacije kada ga je jedan umirovljenik, također poznat po penjanju i nazivan „Spidermanom“, pozvao na svojevrsni dvoboj.

„Legenda od čovjeka, stvarno. Već smo se čuli, jako pristojan gospodin“, ističe. Do susreta ipak nije došlo zbog brojnih obveza, no ideja o zajedničkom druženju i dalje postoji govoreći da ga je htio „pozvati na penjanje, malo se podružiti i dati mu jedan svoj kostim, ali čovjek je visok 190 centimetara pa mu nije odgovarao“. Dodaje i kako bi mu rado pomogao nabaviti kvalitetniju opremu: „Kad sam vidio kakav kostim ima, baš sam poželio kupiti mu novi. Zaslužio je. Da se ja u tim godinama penjem po planinama – svaka čast, stvarno mu se divim“, zaključuje.

Visine, oprema i sigurnost

Njegovi nastupi često uključuju spuštanje s velikih visina no iza atraktivnih scena stoji ozbiljna priprema i oprema.

„Ograničen sam duljinom užeta – trenutno je to 20 metara, ali oprema drži i do tri tone. Ako se pouzdaš u opremu, siguran si“, kaže.

Iza takvih pothvata stoji i ozbiljna fizička priprema. Kako ističe, kondicija je nužna kako za vatrogasni posao, tako i za akrobacije koje izvodi navodeći da ide “svaki drugi dan na penjanje jer tu razvijaš snagu hvata, a to ti daje samopouzdanje kad si na visinama“. Iako kroz šalu napominje da uvijek može bolje, priznaje da je upravo u tom segmentu najjači. Dodaje da možda nije “najjači u svemu, ali da je definitivno najbolji penjač“. Što se tiče kostima, dodaje, ne traju dugo zbog zahtjevnih uvjeta, no nedavno su mu građani donacijom omogućili novi, kvalitetniji koji koristi isključivo za humanitarne akcije.

Podrška i planovi za dalje

Uz sve obveze, veliku podršku ima u privatnom životu.

„Imam curu koja me prati i pomaže. Bez nje to ne bi išlo“, iskreno priznaje. Iako mu je velika podrška, navodi kako zabrinutost ipak postoji – iako se o tome ne govori uvijek otvoreno.

„Mislim da se brine, ali ne želi to baš priznati“, kaže kroz osmijeh. Dodaje kako je na početku njihove veze ta zabrinutost bila izraženija, no s vremenom se smanjila, ponajviše zato što je njegova djevojka od početka bila svjesna kakav život vodi. i kako kaže Max: „Znala je kakva sam osoba i da sam već skakao padobranom više puta“, objašnjava.

Kada je riječ o budućim planovima, njegova želja ostaje jasna – nastaviti s humanitarnim akcijama, ali uz što više službenih dozvola govoreći da bi „volio dobiti više dozvola za spuštanja jer je to jako teško organizirati legalno, ali cilj mu je sve povezati s humanitarnim udrugama i razveseliti ljude posebno u Velikoj Gorici“, ističe, uz poruku: „Ako netko to čuje – dajte mi neki visoki neboder.“ Prisjetio se i jednog od zapaženijih pothvata – spuštanja s Hendrixovog mosta koje je privuklo velik broj građana. Iako prvotno nije planirao ići do kraja, odaziv publike promijenio je odluku.

„Mislio sam da će doći deset ljudi, a kad sam vidio koliko ih je zapravo došlo, rekao sam – sad se moram spustiti“, prepričava te naglašava kako je sigurnost uvijek prioritet.

„Uvijek sam osiguran na tri točke. I da jedna zakaže, oprema i dalje drži – može izdržati i do tri tone“, objašnjava. Ipak, priznaje da ponekad stvari ne idu potpuno po pravilima: „Za Hendrix sam si rekao – bolje tražiti oprost nego dozvolu“, kaže kroz smijeh, dodajući kako je nakon toga ipak dobio upozorenje da takve situacije ubuduće pokušava izbjeći.

Priča Maximiliana Bindernagela Vujnovića podsjetnik je da se heroji ne kriju samo u stripovima. Ponekad nose vatrogasnu opremu, ponekad kostim Spidermana, ali uvijek imaju istu želju – pomoći drugima.

Svečanu dodjelu nagrada Ponos Hrvatske pratite 28. ožujka 2026. u 16 sati na HTV 2.

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Predstavljen Ljetopis Grada Velike Gorice 2025.

Objavljeno

prije 15 sati

18. ožujka 2026.

Objavio/la

David Jolić

Novi 21. broj Ljetopisa Grada Velike Gorice 2025. predstavljen je jučer (utorak, 17.03.2026., početak u 19 sati) u posve ispunjenoj Gradskoj vijećnici Pučkog otvorenog učilišta. Na 270 stranica Ljetopisa 2025 predstavljen je bogati presjek života Grada Velike Gorice, kao što su 30 godina Grada Velike Gorice, 800 godina Plemenite općine turopoljske, kao i mnoge druge obljetnice udruga i društava Grada. Veliko bogatstvo života Grada prezentirano je kratkim podsjetnikom od početka do danas.