Povežite se s nama

Sport

‘I kroz dobre i loše trenutke treba raditi na sebi, pokušati rasti i postati bolji’

Ivan Prelec, trener koji je uveo HNK Goricu u Prvu HNL, u opširnom intervjuu govori o usponima i padovima, o slavlju i otkazu, o obitelji, prijateljima, životnim parolama i humanitarnom radu…

Objavljeno

na

Kraj je godine, još malo pa nestalo, vrijeme je za posljednje poglede unatrag. U životu, ali i u sportu. Konkretnije, u nogometu. Kraj je godine koja je povijesna za hrvatski, ali i za gorički nogomet. Velike su tu zasluge svakog pojedinca iz HNK Gorice, počevši od trenera Sergeja Jakirovića, preko svih igrača, ljudi u i oko kluba, no bilo bi nepošteno zaboraviti i one koji su bili tu pa otišli svojim putem. Kao, recimo, Ivan Prelec (31).

Trener je to koji je uveo Goricu u Prvu HNL, pa onda otišao u poljsku Legiju, raditi s prijateljem i kolegom Deanom Klafurićem. Nije potrajalo, neočekivano brzo Klaf i Prela su se vratili kući, pa se odjednom otvorila i jedna drukčija stranica trenerskog života. Prelec se tako nakon 11 godina trenerske karijere prvi put našao u situaciji da je bez posla, da je daleko od terena, svlačionice i igrača, a sasvim je logično da nogometnom fanatiku poput njega to teško pada. Međutim, nije on tip koji će mirovati, iskoristio je vrijeme da radi na sebi, ali i za humanitarno djelovanje. Njegova je ideja Turopoljsko srce, akcija i malonogometni turnir kojim je skupljeno gotovo 54.000 kuna, prekrasna priča za kraj godine.

I zato je Ivan Prelec na kavu s novinarom došao nasmiješen, sretan i zadovoljan. I rječit kao i uvijek. Novogodišnji intervju ispao je opširan, životan, na trenutke i emotivan, a što je sve ispričao doznajte u recima koji su pred vama…

Ivane, iza tebe je prilično neobična godina, puna preokreta, uspona i padova. Kako njenog zadnjeg dana gledaš na 2018. godinu?

Uvijek sam govorio da se u jednoj godini može dogoditi nezamislivo puno toga. To sam shvatio i ranijih godina, da se u tom relativno kratkom razdoblju mogu razvijati i kao osoba i kao trener, da možeš puno raditi na sebi, ali i utjecati na svoju okolinu. Najbolji dokaz toga je baš 2018. godina. Nakon što sam vodio kadete Dinama, napravio sam iskorak u seniorski nogomet, zatim i taj povijesan rezultat s Goricom, pa je došla situacija da idem raditi s kolegom s kojim se nogometno razumijem u Legiju, na viši nivo… A onda dobiješ jednu vrstu šamara. I shvatiš da je život takav, da u jednom trenutku može sve ići super pozitivno, a već u drugom se sve može okrenuti. Prošao sam sve, od toga da sam bio na vrhu kad smo ušli u prvu ligu, preko toga da smo dobili otkaz u Legiji, pa do toga da sam prvi put u 11 godina trenerske karijere bez posla. Ali, kao što sam bio zahvalan na onome što smo napravili s Goricom, tako sam zahvalan i na situaciji u kojoj se sad nalazim, jer i kroz sve ovo mogu napredovati. Treba se naučiti nositi s tim da u životu postoje usponi i padovi, a ja to prihvaćam. Nije mi lako, nije nimalo, ali trudim se prihvatiti da je to tako i raditi na sebi. Znam da nakon ove silazne putanje dolazi uzlazna, samo je pitanje u kojem će ona smjeru i koliko daleko otići. Budući da nemam posao, imam puno više vremena za obitelj, za dvije kćerke i suprugu, a otvorio mi se prostor i za razmišljanje o nekim drugim stvarima, o ljudima i potrebama. Tako se rodila ta ideja o Turopoljskom srcu, koja je došla kao najljepši mogući kraj godine.

Ok, ajmo redom… Za početak, jesi li ikad požalio što si napustio Goricu nakon ulaska u 1. HNL i otišao u Legiju, gdje nije ispalo idealno?

Lagao bih kad bih rekao da ne razmišljam o tome jesam li mogao nešto napraviti drugačije, ali u tim trenucima odmah sam sebe, onako, lupim po glavi. Vjerujem da u životu nema pravih i krivih odluka, jer svaka odluka, kakva god bila, zahtjeva da nakon nje i djeluješ u određenom pravcu. Svatko od nas će, kad pogleda unazad, shvatiti da je donosio i dobre i loše odluke, pod navodnicima rečeno, ali svaka od tih odluka je naš put koji nas gradi. Ukratko, ne mislim da sam pogriješio nego tražim način kako da iz svake situacije izađem bolji. I u trenucima kad sve ide super, i u onima kad naizgled nije sve baš sjajno, tražim način kako rasti kao osoba i trener. Eto, zato kažem da pogrešne odluke ne postoje.

Slavlje igrača HNK Gorice nakon osvojene Druge HNL. Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

Što se točno dogodilo u Legiji, kako je došlo do tog ekspresnog otkaza?

Vrlo jednostavno, kad dođeš na taj nivo, rezultat je jedini važan. Nakon što je Dean Klafurić prošle sezone tamo napravio strašan uspjeh, dobio je priliku krenuti u novu sezonu, u kojoj je glavni cilj bio ulazak u Europsku ligu, ali tako što ćemo doći do posljednjeg pretkola Lige prvaka. Mi smo pokleknuli na drugom koraku, nismo prošli Spartak Trnavu i s time se u klubu, pod pritiskom medija i navijača, nisu mogli nositi. Odlučili su da više ne vjeruju Klafu, odnosno nama, i rastali smo se. Po meni, stvar je tu vrlo jasna. Mi tamo nismo dobili kontinuitet rada da napravimo ono što smo zamislili, zbog čega nam je žao, ali prihvaćamo da je to realnost u poslu koji radimo.

Dugo ste Klafurić i ti maštali o tome da radite zajedno, kao trenerski dvojac, a ta prilika je i stigla u Legiji. Je li ta priča išta promijenila u vašim planovima i željama?

Mi se poznajemo već dugi niz godina, nogometno i po nekim životnim vrijednostima smo vrlo slični, a u nekoliko navrata smo surađivali i u Dinamu. Međutim, ovo je bilo prvi put da službeno radimo zajedno i stvarno je trajalo prekratko da bismo mogli suditi o tome jesmo li idealan par ili nismo. U svakom slučaju, znam da smo kompatibilni, da možemo surađivati. Bez obzira na to što smo dobili otkaz u Legiji, siguran sam da smo radili dobre stvari, koje bi tek s vremenom došle na vidjelo, tako da obojica razmišljamo da smo dovoljno dobri da možemo raditi odvojeno, ali i da smo spremni na još nekoliko projekata raditi zajedno. Otvoreni smo prema obje opcije, no najvažnije je da ćemo si uvijek međusobno biti podrška, da ćemo se moći naći, čuti, pričati o nogometu onako kako smo to radili i do sada.

Ivan Prelec ostavio je dubok trag u svojoj Gorici. Foto: Marko Prpić/PIXSELL

Pratio si, naravno, i sve što se događa u Gorici. Kako ocjenjuješ svog nasljednika Sergeja Jakirovića?

Prvo, ideja Gorice je bila da nastavimo suradnju, tako da sam ja svojim odlaskom u Legiju u tom trenutku stavio klub u nezgodnu situaciju, pa ljudi koji vode klub nisu imali previše vremena da pronađu novo rješenje. U trenutku kad je odabran Sergej, koji je moj prijatelj i kolega s Akademije, nitko nije mogao znati kako će se to razvijati, iako znamo koje su njegove kvalitete i prednosti. Međutim, ova polusezona pokazala je da je on za Goricu u tom trenutku bio pun pogodak, zbog čega mi je jako drago. I zbog kluba, i zbog njega osobno. Vjerujem da u suradnji s ljudima koji vode klub Sergej može i dalje nastaviti raditi dobre stvari.

Slažeš li se s onima koji kažu da je njegov stil igre bio idealan za Goricu kao novog prvoligaša?

Da, slažem se, jer velika je razlika između druge i prve lige, nikad nije lako novacima u prvoj ligi. Sergej je sa stilom igre koji preferira, s načinom na koji vodi momčad, doista bio jako dobra opcija za Goricu. Normalno je da si kao novak u ligi često u podređenoj situaciji, a on se tome jako, jako dobro prilagodio. U prvom dijelu polusezone Gorica je bila iznenađenje za sve, s obzirom na to da se jako dobro i organizirano branila, što je isključivo njegova zasluga, a naprijed je iskorištena ta individualna kvaliteta kroz Atiemwena, Zwolinskog i još neke igrače. Ta kombinacija je donijela rezultat koji je, rekao bih, van svih očekivanja za sve nas.

Sergej Jakirović naslijedio je Preleca na klupi Gorice. Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

U svemu tome iskočio je Nigerijac Atiemwen, sjajan igrač koji je u Goricu došao još prošle zime, dok si ti bio na klupi. Kako je došlo do njegova angažmana?

Sportski direktor Niko funkcionira tako da od trenera zatraži informaciju kakvi mu profili igrača trebaju, na kojim pozicijama, nakon čega ih krene tražiti i na kraju ponudi četiri, pet imena za svaku od tih pozicija koji se uklapaju u ono što trener traži. Nakon toga trener napravi rang listu, odredi tko mu je prvi, drugi, treći, četvrti i peti izbor, a Niko se baci na posao. U jednom trenutku je poslao snimku Belog i pitao što mislim o njemu. Pogledao sam video i na pravu pomislio da je to neka šala, jer poslao mi je igrača za kojeg nakon minutu gledanja vidiš da je top klasa. Poslao sam snimku svom pomoćniku Cici Grliću, da bi me on nazvao i pitao: ‘Čekaj, je li ovo neka šala? Pa naravno da je ovo igrač za nas!’ Rekao sam da znam to jako dobro, ali da nisam bio siguran jesam li dobro vidio, jer zvuči nerealno da možemo dobiti takvog igrača. Međutim, stjecajem sretnih i spretnih okolnosti pojavila se opcija da dođe u Goricu. Bio je u Osijeku, gdje nisu definirali njegov status, on više nije želio čekati, bližio se kraj prijelaznog roka… Zahvaljujući Niki i njegovim pregovaračkim sposobnostima, uspjeli smo ga dovesti i to se pokazalo kao pun pogodak.

Priča kaže da čovjek ni na treningu nije izgubio duel, a vidimo i da zabija, asistira… Koliko je Beli zaista dobar?

Ovako na prvu ne izgleda toliko fizički snažan, ali on je iznimno nogometno i situaciono inteligentan. U svakom trenutku zna se postaviti, vrlo je agilan, veliki broj duela odnese, ali ne radi se tu o apsolutnoj snazi, nego u pravom trenutku uđe u kontakt, kad protivnički igrač izgubi stabilnost. Rekao bih da gotovo ‘na prevaru’ napravi to da izgleda da ne može izgubiti duel. U svakom slučaju, to je igrač koji posjeduje iznimnu kvalitetu, koji zna igrati nogomet, razumije ga, brz je… Prototip je modernog nogometaša, no stalno govorim da su njegovi potencijali još i puno veći od ovoga što je dosad pokazao. Siguran sam da pripada i na puno viši nivo od HNL-a, no da bi došao na tu razinu, mora igrati kvalitetno u kontinuitetu, smanjiti amplitude u igri, igrati u oba smjera… Ovdje se puno toga svodi na njegovu individualnu kvalitetu, a na toj nekoj višoj razini morat će se još više podrediti momčadi, imati veću odgovornost u igri u oba smjera.

Iyayi Belive Atiemwen došao je u klub u Prelecovoj eri. Foto: Marko Lukunić/PIXSELL

Nećemo baš o svim igračima pojednično, ali ajmo ostati još malo na Kristijanu Kahlini… Iza njega je briljantna godina, koja je završila osvajanjem Kutije šibica. U čemu je njegova tajna?

On je profil čovjeka i igrača koje ne možeš ne voljeti. Takav je profesionalac i radnik da doslovno plijeni, njegov odnos prema onome čime se bavi može biti primjer za svakoga. Imao je težak put, dugo mu je trebalo da dođe do ovoga gdje je sad, ali ja ne bih rekao da je isplivala samo njegova kvaliteta. Isplivalo je sve ono što je radio posljednjih pet godina, njegov odnos, pristup i rad došao je na naplatu. Spreman je stalno učiti, a to se vidi i po primjeru njegove igre nogom. Ranije nije bio naviknut da sudjeluje u igri na taj način, ali brzina kojom je on prošle sezone usvojio ono što sam tražio od njega je fenomenalna. I sjajan je osjećaj vidjeti ga na Kutiji, kako igra, uključuje se u igru, sudjeluje… Mnogi su zapanjeni njegovim napretkom, ali to je pokazatelj koliko se možeš unaprijediti radom. Siguran sam da ovo nije njegov vrhunac, da će njegova karijera i dalje ići uzlaznom putanjom. Iako znam koliko je sretan i zadovoljan u Gorici, vjerujem da će napraviti transfer, da će napraviti iskorak na još viši nivo, i da će pokazati svoje prave vrijednosti.

Kako gledaš na problematiku koja muči mnogi. Odnosno, ima li Gorica previše stranaca?

Mišljenja su podijeljena, no sportski direktor Niko tako je funkcionirao i u Žalgirisu. Traži igrače iz cijeloga svijeta i to je područje u kojem se on najbolje snalazi, u kojem najbolje može iskazati svoje kvalitete. Isto tako, znam da je došao u Hrvatsku kako bi pronalazio i promovirao i hrvatske talente, a u svemu tome bitan je balans. Naravno da bismo svi mi voljeli da igraju samo naši dečki, igrači iz Turopolja, iz Hrvatske, ali treba reći i da su stranci koji su došli pokazali da su karakterni, da su se dobro uklopili u hrvatski životni stil i u momčad. To je jako dobar spoj i zato mislim da je ovo dobar put. Kažem, nije pogrešno dovoditi strance, ali važno je zadržati balans, jer i u Hrvatskoj ima fenomenalnih igrača. Evo, Martin Šroler je pravi primjer toga, zato mislim da je pravi put graditi naše igrače i dovoditi kvalitetu izvana. Bude li sinergije, nastave li funkcionirati ovako dobro, to je pravo rješenje.

Kako vidiš Dinamovu jesen? Radio si godinama u omladinskom pogonu “modrih”, poznaješ i Nenada Bjelicu…

Ja se osjećam kao dinamovac i ovo je prekrasna priča. Često je Dinamo bio blizu, ali nedostajali su neki detalji da se napravi taj iskorak. Trener Bjelica je napravio odličan posao, ne toliko u smislu da Dinamo plijeni igrom, više je napravio odličan balans u svlačionici, u kojoj prevladavaju igrači koji su se karakterno spremni podrediti momčadi. A kad imaš dovoljan broj takvih igrača, dobiješ pravu sinergiju u svlačionici. Recimo Gavranović… Izraziti je individualac i kao takav može biti veliki plus, ali i veliki teret momčadi. Međutim, i on i još neki igrači podredili su se momčadi i zato je to sve tako dobro izgledalo. Slična je situacija i u Gorici, to je zgodna paralela jer ni u Dinamu ni u Gorici nema tog jednog, dvojice ili trojice koji će iskakati iz kolektiva. Tako je znalo biti sa Sammirom, Soudanijem i još nekim igračima, a činjenica da toga nema po meni je glavni razlog Dinamova uspjeha. I nadam se da će tako nastaviti i na proljeće, jer to je dobro za hrvatski nogomet u cjelini.

05.05.2018., Zagreb – Druga HNL, 30. kolo, NK Sesvete – HNK Gorica. Ivan Prelec.
Photo: Igor Kralj/PIXSELL

A Hajduk? Kako gledaš na situaciju na Poljudu?

Povući ću paralelu s Legijom. Hajduk je klub s fenomenalnom atmosferom, s tradicijom i navijačima koji izazivaju svaki respekt, s ogromnom ljubavlju prema klubu… Međutim, dolje su i očekivanja proporcionalno takva, što se lako može pretvoriti u problem, pogotovo ako očekuješ da će se nešto napraviti preko noći. Mislim da je za Hajduk dobar izbor dovođenje kvalitetnih ljudi u omladinsku školu, a sad je priliku na klupi prve momčadi dobio Siniša Orešćanin, koji je dio te kvalitetne ekipe. Fenomenalan je trener, radio je sjajne stvari i s Hajdukovom B momčadi, i nadam se da će dobiti vrijeme da nešto napravi. To bi bilo dobro i za Hajduk i za hrvatski nogomet. Ne dobije li vrijeme, bude li sve kao i dosad, bojim se da će Hajduk kao klub biti u sličnoj situaciji kao posljednjih nekoliko godina.

Bila je ovo i godina ruskog srebra… Jesmo li već zaboravili da smo svjetski viceprvaci?

Ne čini mi se tako, svi smo još opijeni tim uspjehom, jer mala smo nacija s takvim vrhunskim rezultatima, i mislim da je sad vrijeme da se nastavi ulagati i razvijati naš nogomet kroz infrastrukturu, stadione, terene. Imamo jako puno talenta, ali u taj talent treba i ulagati. Sve zemlje u našem okruženju i cijeloj Europi ulažu silan novac, a mi u tom dijelu kaskamo, i zato treba iskoristiti ovaj impuls. Treba ulagati u veće nogometne centre, a onda i u manje podcentre, da se klubovima daju sredstva koja će se pametno uložiti. Bude li tako, bit će moguće da se rezultat iz Rusije nekad u budućnosti i ponovi.

Dakle, ne nacionalni stadion, nego ulaganje u manje centre?

Apsolutno! Nacionalni stadion trebao bi biti šlag na torti, a što će ti šlag ako nemaš biskvit? Ispravniji je put doći do toga da svi imaju kvalitetne terene i prave uvjete za rad, a nakon toga će nacionalni stadion doći kao točka na i. Ali tek kad dođe vrijeme za to.

Doći će vrijeme i za tvoj novi angažman, no kako provodiš dane bez posla?

Moram priznati da su mi dani itekako ispunjeni. Puno je više vremena za druženja s prijateljima, ali i za obitelj, na čemu sam iznimno zahvalan. To je ona priča… Nekad ti život donese situaciju koja ti se čini kao jako loša, jer za mene je strašno biti bez nogomet, ali sve ovo vrijeme obitelj je jako patila. Zato sam sad sretan što se mogu puno više posvetiti svojim curama, supruzi i kćerkama. Posvetio sam se i edukaciji, preko Uefa PRO licence, koju završavam, a i na višoj trenerskoj, gdje sam usmjerio kondicijsku pripremu, ostalo mi je još nekoliko ispita, to bih volio riješiti u ovom periodu. Vrijeme mi je ispunjeno, ali moram priznati da se osjećam nepotpuno. Kad nisam na terenu… Ma fali mi to, fali nemoguće. Dođe mi da odem trenirati limače bilo gdje, samo da budem na terenu, samo da radim, no svjestan sam da prije svega moram biti strpljiv. Prilika će doći, pitanje je samo kad i u kojem obliku. Znam samo da ću je dočekati spreman.

Spomenuli smo i akciju Turopoljsko srce, malonogometni turnir oko kojeg vrtila ta priča… Kako je došlo do ideje, kako do realizacije?

Taj višak vremena koji sad imam doveo je do toga da sam počeo razmišljati što svi mi kao zajednica možemo napraviti da povežemo sport i humanitarno djelovanje. I tako sam, dok sam se vozio po autocesti, bio malo sam sa sobom, došao na tu ideju, dijelom je i razvio u glavi… Sjetio sam se turnira Četiri kafića u Splitu i to mi je bila neka polazišna točka. Velika Gorica ima veći broj kultnih kafića, za koje sam mislio da bi voljeli sudjelovati u prikupljanju sredstava za obitelji s djecom. Nazvao sam svog prijatelja Kristijana Japeca, rekao mu ideju, još smo je malo razradili, otišli do Dražena Vezmara iz Panadić Sporta, i on je odmah pristao, tako da smo doslovno u dva i pol tjedna napravili sve. Imali smo i pomoć prijatelja, ali i Grada, a na kraju je nastala prekrasna priča.

Ispada da su velika ta turopoljska srca?

Kad smo kretali, nisam vjerovao da će se toliki broj ljudi, donatora i sponzora uključiti, no ova priča je toliko brzo rasla… I pokazala da kod nas ima velik broj ljudi koji mogu i žele pomoći, no treba im ponekad mali poguranac, da ih se probudi, potakne, a onda nastane nezadrživ val. Prikupili smo novac izvan svih naših očekivanja, a mi već imamo 14 obitelji, koje smo obišli i kojima ćemo pomoći na razne načine. Nekima će se napraviti stolarija, nekima će se kupiti neki kućanski aparat, peći, pećnice… Kad malo obiđete te obitelj, shvatite da ljudi u našem kraju žive čak i u nehumanim uvjetima. Evo, postoji obitelj s petero djece koja nema kupaonicu! Ljudi se nemaju gdje oprati, možete misliti kako je to kad dođu ove hladnoće. Kad čovjek sve to prođe i vidi, lako je shvatiti da je nama zapravo jako lijepo u životu. Krećemo se u nekom užem krugu ljudi, u gradu, nema toliko teških socijalnih slučajeva, tako da ti dođe da se rasplačeš kad vidiš kako ljudi žive. Zato sam toliko sretan što tim ljudima možemo barem malo pomoći, olakšati im život. To je vrijedna stvar za sve nas.

Koliko čujemo, ta priča ide i dalje?

S obzirom na broj ljudi koji se uključio, na uspjeh cijele priče, odlučili smo osnovati humanitarnu udrugu Turopoljsko srce, koja će biti aktivna cijele godine, a glavni događaj bit će taj turnir, koji će postati tradicionalan. Kad gledam što smo uspjeli napraviti ove godine, kad vidiš taj entuzijazam kod ljudi, siguran sam da ćemo sljedeće godine napraviti pravi spektakl.

Bližimo se kraj, ajmo se prebaciti na želje za 2019. godinu?

Ja sam sretan i ispunjen čovjek. Zahvalan sam što imam zdravu obitelj, što sam ja zdrav i što imam mogućnost raditi ono što volim. Uvijek će u životu biti uspona i padova, a ja bih volio da u 2019. nastavim uživati, da budem sretan kao što sam sretan sad. I vjerujem da će se stvari posložiti kako je najbolje za mene.

Što ćemo poželjeti HNK Gorici?

Želim Gorici da nastavi raditi kao do sad, s istim entuzijazmom među ljudima koji vode klub, ali i među glavnim akterima, igračima na terenu. Želim svima i da budu svjesni da je sport takav da donosi različite rezultate, i bolje i lošije, da budu na to spremni. Gorica je pokazala da je organizacijski stasala, da je jedan od najbolje organiziranih klubova u državi, ali tu bih ponovio onu parolu koju sam često spominjao kao trener – tko ne teži biti bolji, prestaje biti dobar! To je ključ uspjeha, toga se Gorica treba držati. Ne smije se nitko zadovoljiti onime što je napravljeno do sad, treba stalno težiti napretku, to je jedini način.

Je li doista moguće da u perspektivi doživimo i europske utakmice u Velikoj Gorici?

U perspektivi sigurno. Vidjet ćemo hoće li to biti u bližoj ili daljoj budućnosti, i nije presudno. Klub se postepeno diže već godinama, sad samo treba nastaviti raditi, a bude li tako, neupitno je da će se i ta Europa dogoditi. Manje je bitno kad će se to dogoditi, bitnije je da klub bude čvrst i stabilan, a onda će i Europa doći kao nagrada.

Sport

Jedan je Ante Budimir: Idem li u Real Madrid?! Prvo imam ispit na faksu…

Ante Budimir na svom je Instagramu objavio fotografiju na kojoj je hrpa papira, kalkulator, laptop… Dok njegovi kolege odmaraju na egzotičnim destinacijama, on priprema ispit na svom Ekonomskom fakultetu

Objavljeno

na

To da je Ante Budimir malo drukčiji od ostalih nogometaša stara je vijest. Zvijezda koja to nije, treći strijelac La Lige, a istovremeno običan dečko iz susjedstva, hrvatski reprezentativac koji je do “svetog dresa” stigao bez Dinama ili Hajduka u svom nogometnom životopisu, čovjek koji sruši klupski rekord pa sve zaposlenike kluba odvede na ručak, 33-godišnjak kojeg u svojim planovima imaju i najveći svjetski klubovi…

Osim što je sve to, Ante Budimir je i – student. Logično je da se ta priča s faksom malo odužila, jer nije lako kolokvije ugurati između golova protiv Real Madrida, Barcelona ili francuske reprezentacije, ali Ante ne odustaje.

– Da, zna se događati da putujemo na gostovanje, suigrači se zabavljaju kartanjem, filmovima ili takvim nečim, a ja učim. Sve se to može uklopiti ako stvarno želiš – objašnjavao je svojevremeno Budimir taj dio svoje biografije.

Upisao je Ekonomski fakultet, indeks je već pun sadržaja, ali valja i dovršiti posao. I onda Ante, u trenucima kad svijet nogometa otvara mogućnost da završi u dresu Real Madrida, sjedi doma i uči. Nema druge nego zagrijati stolicu, jer neće se faks završiti sam od sebe…

Jedan je Ante Budimir. Jedan i jedinstven.

A Real Madrid? Nije najuže vezano za ovu priču, ali čini se da od svega toga na kraju neće biti ništa. Tako barem zasad stvari stoje, pa će velikan sa Santiago Bernabuea prema svemu sudeći ući u istu kategoriju kao i Barcelona i Juventus, koji su se ranije spominjali kao realne opcije za nastavak njegove karijere: glasine su to koje je lijepo čuti, pa makar se i ne dogode…

Uostalom, nije loše ni ostati u Osasuni, u kojoj ga obožavaju.

Nastavite čitati

Sport

Najveće pojačanje ovog ljeta: Tibor Halilović nastavlja dalje s Goricom!

S krajem lipnja Tiboru Haliloviću je istekao ugovor s Goricom, no već drugog dana srpnja objavljeno je kako je potpisao novi, dvogodišnji. Bit će zanimljivo vidjeti njegovu suradnju s oporavljenim Prširom…

Objavljeno

na

Objavio/la

Nije prinova, ali je pojačanje! Tako se nekako, u jednoj rečenici, može opisati ono što je u srijedu poslijepodne dobilo zasluženo pompoznu objavu na društvenim mrežama HNK Gorice…

Tibor Halilović, dakle, ostaje u Gorici! Igrač koji je u naš klub stigao u listopadu prošle godine imao je ugovor do kraja lipnja ove godine, a želja kluba bila je da se produži suradnja. Velik broj igrača bio je na listi onih kojima istječu ugovori, a Tibor je bio jedan od rijetkih koje su u klubu izričito željeli zadržati. Pregovori su se odužili, jer logično je da igrač takvoga kalibra ima još neke opcije, pa u pripreme nije ušao sa suigračima, ali važno je da se priključuje.

– Ciljevi za ovu sezonu, ali i za budućnost, su da Gorica bude još konkurentnija u HNL-u. Mislim da smo u protekloj, vrlo zahtjevnoj sezoni pokazali kako se možemo nositi sa svima. Upravo s takvim pristupom i mentalitetom želimo ući i u novu sezonu – rekao je Halilović nakon što je stavio autogram na ugovor s Goricom do ljeta 2028. godine.

I to je definitivno fenomenalna vijest. Ostanak Tibora Halilovića, neka se nitko od dosad pristiglih igrača na naljuti, najveće je pojačanje za Goricu ovoga ljeta. I Matijaš, i Perić, i Pelko, i Kavelj, i Pozo tek se moraju dokazati, potvrditi, a Tibor Halilović to je već učinio… On je baš ono što treba novoj Gorici; iskusan, raznovrstan veznjak koji objedinjuje i trku, i tehničku izvedbu, ali i završnicu, jer Tibor je pokazao da zna i zabiti…

Igrač je to s ozbiljnim CV-jem, bivši član Rijeke i Dinama, ne tako davno i kapetan nizozemskog Heerenveena, što će reći da ima i lidersku crtu, a aktualne projekcije kažu da će s Prširom i Fiolićem činiti okosnicu goričkog veznog reda. I bit će to jako zanimljiva kombinacija…

Nastavite čitati

Sport

Cico, Tigre! Novi početak u Svetoj Nedelji: ‘Želim igrati moderno i napadački’

Damir Grlić Cico, velikogorički trener koji je posljednjih godina radio kao pomoćnik Ivana Preleca, dobio je angažman u NK Tigru iz Svete Nedelje, pa se će u idućoj sezoni nadmetati i sa svojim Kurilovcem

Objavljeno

na

Objavio/la

Kad se u listopadu vratio iz Danske, nakon zahtjevne dvije i pol godine u stručnom stožeru danskog Vejlea, kojim je upravljao šef i prijatelj Ivan Prelec, u planovima Damira Grlića Cice došlo je do važne promjene. Opterećen razdvojenošću od obitelji, a svjestan da će Prelec nastaviti graditi svoj put na nekoj od inozemnih destinacija, ideja je bila – nastaviti sam.

– Budući da smo proveli čak dvije i pol godine u Vejleu, što nisam nikako planirao, odlučio sam biti bliže obitelji. Kako je on trener za velike domete i sigurno će uskoro dobiti priliku u nekom dobrom klubu negdje u Europi ili svijetu, a ja ga iznimno cijenim i respektiram, smatrao sam da je fer na vrijeme mu reći da neću moći ići dalje s njim – govorio je tad Cico.

Tom odlukom stupio je na trenersko tržište i čekao priliku.

– Naravno da bih ja želio najvišu moguću razinu, ali sve ovisi o tome kakvi će se projekti otvarati, koliko će biti dobra i sredina i prilika koja će se eventualno pojaviti – kazao je odmah nakon povratka iz Danske.

Devet mjeseci poslije, prilika se konačno i ukazala. Na razini koja mu vjerojatno baš i ne pripada, jer odlazi u četvrti rang hrvatskog nogometa, ali tako to ide na toj vrsti tržišta. Bio je Cico u igri za neke trećeligaške, čak i drugoligaške klupe, ali kad nemaš nekoga tko će te “pogurati”, do prilike je jako teško doći.

Otvorilo se u Svetoj Nedelji, 49-godišnji Cico odlučio je da više nema što čekati i prihvatio je poziv ambicioznog i jako dobro posloženog NK Tigra. Iako je u pitanju četvrti rang, Cico Grlić stigao je u ozbiljnu, dobru i perspektivnu sredinu, o čemu će ponešto reći i to što su iz kluba prilikom objave dolaska novog trenera donijeli i opširan intervju s Velikogoričaninom koji kreće u dokazivanje svojih kvaliteta.

Cico, za početak nam se kratko predstavi.

– Moje ime je Damir Grlić, ali svi me znaju pod nadimkom Cico. Nogometni put započeo sam u NK Radnik iz Velike Gorice, danas poznat kao HNK Gorica. Igračku karijeru gradio sam nastupajući za klubove poput Radnika, Dinama (omladinski pogon), a u seniorskom nogometu za Orijent, Segestu, Hrvatski Dragovoljac, Čakovec, Pribram i Teplice (Češka), HNK Goricu i na kraju Udarnik iz Kurilovca. Svaki klub mi je dao priliku upoznati različite nogometne stilove i kulture, a ta iskustva oblikovala su me kao igrača i osobu.

Nakon završetka igračke karijere, prirodno sam prešao u trenerske vode. Radio sam kao glavni i pomoćni trener u Radniku, HNK Gorici, HAŠK-u, Istri, Dinamu II i Bistri. Posljednji angažman imao sam u Danskoj Superligi, gdje sam kao pomoćnik Ivanu Prelecu radio u Vejleu – klubu velike tradicije i ambicije. To iskustvo bilo je zahtjevno, ali iznimno vrijedno. Kroz cijeli svoj put vodila me želja za napretkom i usavršavanjem. Vjerujem da su rad, disciplina, dosljednost i vjera u vlastiti proces temelj svakog uspjeha, kako u sportu, tako i u životu.

Što je bilo ključno u odluci da se pridružiš GNK Tigar Sveta Nedelja?

Odluka nije bila ishitrena. Prepoznao sam jasnu sportsku viziju kluba – GNK Tigar ulaže u sve segmente svog funkcioniranja: strukturu, kadar, igrače i razvoj. Čuo sam samo pozitivne komentare iz nogometnih krugova, a nakon prvog razgovora s čelnicima kluba osjetio sam otvorenost, entuzijazam i iskrenu želju za zajedničkim napretkom. Takvo zdravo i ambiciozno okruženje poklopilo se s mojim vrijednostima, i to je bilo presudno u mojoj odluci.

Što očekuješ od nadolazeće sezone?

– Očekujem da ću opravdati ukazano povjerenje i da ćemo zajedno nastaviti graditi klub u pravcu koji je već jasno zacrtan. Cilj mi je stvoriti pozitivnu radnu atmosferu, otvorenu komunikaciju i jaku momčadsku energiju. Sezona pred nama je prilika – za potvrdu kvalitetnog rada i za novi iskorak. Želim da igramo s jasnom idejom u obje faze igre, s prepoznatljivim mentalitetom, bez obzira na rezultat. Fokus će biti na razvoju ekipe, prenošenju rada s treninga na utakmice i stvaranju odgovornog i motivirajućeg okruženja za igrače. Vjerujem da imamo potencijal, individualno i kolektivno, a uz podršku stručnog stožera i ljudi u klubu, siguran sam da možemo ostvariti značajan napredak.

Poruka navijačima i simpatizerima kluba?

– Želim da GNK Tigar igra moderan i napadački nogomet koji će privući ljude na tribine. U svakoj utakmici dat ćemo svoj maksimum, s ciljem da budemo hrabri, konkurentni i ponosni na ono što predstavljamo. Podrška navijača bit će nam iznimno važna, i kad pobjeđujemo i kad nije lako. Važno je da znaju da njihova prisutnost i vjera u nas čine razliku. U ime cijele ekipe, mogu obećati predanost, trud i želju da to povjerenje i opravdamo.

Nastavite čitati

Sport

Pančo, princ od Samobora: ‘U ovom klubu pušu neki novi vjetrovi…’

Marko Pancirov već je gotovo dvije godine aktivan i uspješan u NK Samoboru, pa i nije iznenađenje što će se suradnja nastaviti i u sljedećoj sezoni

Objavljeno

na

Objavio/la

Godinama je Marko Pancirov slovio za jednog od najtalentiranijih mladih trenera na velikogoričkom području. Naznake svojih kvaliteta počeo je pokazivati kroz omladinsku školu HNK Gorice, a kao trener se nastavio graditi kroz Turopoljac iz Kuča, Mraclin i Kurilovec. U svom trenerskom CV-ju ima upisanu i Zelinu, odnosno Zelengaj, a prije nešto manje od dvije godine smjestio se u – Samoboru.

I, čini se, pronašao mjesto za sebe. Došao je na mala vrata, kao trener u omladinskoj školi, da bi ubrzo preuzeo i prvu momčad te do danas stekao status koji zaslužuju opširnu objavu iz kluba s naslovom “Marko Pancirov produžio vjernost NK Samoboru!”

“Nepune dvije godine nakon što je stigao u naš klub, Marko Pancirov potpisao je novi ugovor te će i iduće sezone na obostrano zadovoljstvo voditi naše seniore prema zacrtanim ciljevima”, objavili su iz Samobora.

“Gospodin Pancirov u klub je stigao preuzevši kategorije prstića i kadeta, s kojima je ostvario zapažene rezultate (osvajanje županijskog kupa te plasman u Hrvatski kup), a zatim i osiguravanje ostanka u 1. NL središte s kadetima), a paralelno s time preuzeo je seniore u kriznom trenutku te s njima osigurava ostanak u 3.NL. S njim na klupi osvajili smo kupove NSZŽ i NSS te nastupili u Kupu Hrvatske”, dodaje se u objavi.

Početkom prošle sezone Pancirov je preuzeo i juniore te nastavio voditi seniore. Juniore je vodio u prvoj polusezoni i ostavio ih na drugome mjestu, koje je vodilo u kvalifikacije za HNL, što su na kraju juniori i ostvarili. Sa seniorima je osvojio samoborski kup, dok je u prvenstvu Samobor završio na šestome mjestu. Posebno su u Samoboru zadovoljni što je Pančo promovirao čak 25 igrača iz omladinske škole.

“Sve njih koristio je u netom završenoj sezoni, što je svakako raritetan i pohvalan podatak te pokazatelj kojim putem klub nastoji ići. Svi zajedno se veselimo početku nove sezone i osjećamo kako u našem klubu pušu neki novi, pozitivniji vjetrovi”, istaknuli su iz Samobora.

Zadovoljan produžetkom suradnje je, naravno, i trener Pancirov.

– U Samoboru se osjećam prihvaćeno i s moje strane ostanak u klubu nije bio upitan. Zadovoljan sam što sam osjetio uvažavanje i želju za mojim ostankom i sa klupske strane. Misija će mi biti pomoći klubu u pozicioniranju na nogometnoj karti, činiti sretnima ljude koji vole klub i pomoći mladim igračima u razvoju i savladavanju izuzetno teške prepreke u prelasku iz omladinskog u seniorski nogomet – rekao je Marko.

Nastavite čitati

HOTNEWS

PRESS Velika Gorica domaćin 11. Europskog prvenstva Moto Gymkhana!

Natjecanje u spretnoj i sigurnoj vožnji, koji je najbliži moto slalomu, na područje grada dovodi 82 natjecatelja iz 17 zemalja.

Objavljeno

na

Velika Gorica, odnosno poligon u Mičevcu od 11. do 13. srpnja bit će domaćin 11. Europskog prvenstva Moto Gymkhana.

Naime, moto gymkhana je sport koji je najbliži moto slalomu, natjecanje u spretnoj i sigurnoj vožnji gdje se na štoperici mjeri vrijeme prolaska kroz poligon koji je zamišljen i kojeg vozači nisu vidjeli do tog dana.

Foto: Moto Gymkhana Croatia

Osim vještine upravljanja motociklom, vozač mora zapamtiti poligon u roku od 45 minuta koliko je predviđeno za to na europskoj razini – objasnio je na konferenciji za medije Željko Marinović, predsjednik Moto Gymkhana Hrvatska.

–Vozači moraju proći cijeli poligon bez greške, a svaka greška se kažnjava sekundama. No, ovo natjecanje je više od spretne vožnje, jer vozači doslovce prkose pravilima fizike. Vrlo je atraktivno i za odrasle i za djecu, a prijavljeno je  82 natjecatelja iz 17 zemalja – rekao je Marinović.

Foto: Moto Gymkhana Croatia

Inače, Marinović i njegov tim ovu su disciplinu doveli iz Japana 2018.godine. U petak su neslužbeni treninzi, u subotu službeni, ali nitko još uvijek neće vidjeti poligon na kojem će se natjecati.

Staza će biti nacrtana i čuvana, 45 minuta prije natjecanja će se otvoriti koverta i tek onda će natjecatelji vidjeti stazu. Nakon toga imaju tih 45 minuta kako bi zapamtili sve smjerove poligona. Kroz poligon se prolazi dva puta, prvi je u jutarnjim satima, drugi u poslijepodnevnim.

Foto: Moto Gymkana Croatia

Podršku cijelom natjecanju dao je Grad Velika Gorica. Gradonačelnik Krešimir Ačkar:

–Ovaj događaj daje dodatnu dimenziju našem gradu, jedan dodatan sadržaj kako za sugrađane tako i za posjetitelje, jer će nam doći u goste ljudi iz svih dijelova Hrvatske i drugih zemalja. Znamo da će u tom periodu natjecatelji dovesti i svoje obitelji koje će trenutak iskoristiti za upoznavanje našega kraja, tako da će grad biti pun života – istaknuo je Ačkar.

Biti domaćin jednog ovakvog natjecanja, pozicionira Zagrebačku županiju kao poželjnu turističku destinaciju.

–Velika Gorica već se pozicionirala kao predvodnik po gospodarstvu u Zagrebačkoj županiji, već i po turizmu, čemu značajno doprinose velike međunarodne manifestacije poput ove, koje u grad dovode posjetitelje iz cijele Europe i šire. Tu je važan faktor sinergija – Županije s gradovima i organizatorima, jer time odašiljemo najljepšu pozivnicu u sve krajeve svijeta. Ne smijemo zaboraviti ni lokalnu korist ovog događanja, od OPG-ova koji će prodati svoje proizvode, smještajni objekti koji će ponuditi noćenja, restorani u kojima će posjetitelji probati našu hranu…Ako uzmemo u obzir da jedan takav turist potroši 100 eura dnevno, a prosjek na razini države je od 50 do 70 eura, onda vidimo razmjere profita za zajednicu – objasnila je Ivana Alilović, direktorica Turističke zajednice Zagrebačke županije.

Organizatori su pripremili i niz popratnih sadržaja za cijelu obitelj, a ulaz za sve posjetitelje je besplatan.

Dodajmo kako je u svega nekoliko godina Moto Gymkhana klub Croatia postao predvodnik u ovom sportu na globalnoj razini, i po broju članova i po sadržajnosti te kvaliteti organizacije natjecanja. Inače imaju oko 120 članova koji imaju od 18 do čak 68 godina, koliko ima najstarija članica iz Zagreba.

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom

Nastavite čitati

Reporter 450 - 26.06.2025.

Facebook

Izdvojeno