Povežite se s nama

Sport

‘I kroz dobre i loše trenutke treba raditi na sebi, pokušati rasti i postati bolji’

Ivan Prelec, trener koji je uveo HNK Goricu u Prvu HNL, u opširnom intervjuu govori o usponima i padovima, o slavlju i otkazu, o obitelji, prijateljima, životnim parolama i humanitarnom radu…

Objavljeno

na

Kraj je godine, još malo pa nestalo, vrijeme je za posljednje poglede unatrag. U životu, ali i u sportu. Konkretnije, u nogometu. Kraj je godine koja je povijesna za hrvatski, ali i za gorički nogomet. Velike su tu zasluge svakog pojedinca iz HNK Gorice, počevši od trenera Sergeja Jakirovića, preko svih igrača, ljudi u i oko kluba, no bilo bi nepošteno zaboraviti i one koji su bili tu pa otišli svojim putem. Kao, recimo, Ivan Prelec (31).

Trener je to koji je uveo Goricu u Prvu HNL, pa onda otišao u poljsku Legiju, raditi s prijateljem i kolegom Deanom Klafurićem. Nije potrajalo, neočekivano brzo Klaf i Prela su se vratili kući, pa se odjednom otvorila i jedna drukčija stranica trenerskog života. Prelec se tako nakon 11 godina trenerske karijere prvi put našao u situaciji da je bez posla, da je daleko od terena, svlačionice i igrača, a sasvim je logično da nogometnom fanatiku poput njega to teško pada. Međutim, nije on tip koji će mirovati, iskoristio je vrijeme da radi na sebi, ali i za humanitarno djelovanje. Njegova je ideja Turopoljsko srce, akcija i malonogometni turnir kojim je skupljeno gotovo 54.000 kuna, prekrasna priča za kraj godine.

I zato je Ivan Prelec na kavu s novinarom došao nasmiješen, sretan i zadovoljan. I rječit kao i uvijek. Novogodišnji intervju ispao je opširan, životan, na trenutke i emotivan, a što je sve ispričao doznajte u recima koji su pred vama…

Ivane, iza tebe je prilično neobična godina, puna preokreta, uspona i padova. Kako njenog zadnjeg dana gledaš na 2018. godinu?

Uvijek sam govorio da se u jednoj godini može dogoditi nezamislivo puno toga. To sam shvatio i ranijih godina, da se u tom relativno kratkom razdoblju mogu razvijati i kao osoba i kao trener, da možeš puno raditi na sebi, ali i utjecati na svoju okolinu. Najbolji dokaz toga je baš 2018. godina. Nakon što sam vodio kadete Dinama, napravio sam iskorak u seniorski nogomet, zatim i taj povijesan rezultat s Goricom, pa je došla situacija da idem raditi s kolegom s kojim se nogometno razumijem u Legiju, na viši nivo… A onda dobiješ jednu vrstu šamara. I shvatiš da je život takav, da u jednom trenutku može sve ići super pozitivno, a već u drugom se sve može okrenuti. Prošao sam sve, od toga da sam bio na vrhu kad smo ušli u prvu ligu, preko toga da smo dobili otkaz u Legiji, pa do toga da sam prvi put u 11 godina trenerske karijere bez posla. Ali, kao što sam bio zahvalan na onome što smo napravili s Goricom, tako sam zahvalan i na situaciji u kojoj se sad nalazim, jer i kroz sve ovo mogu napredovati. Treba se naučiti nositi s tim da u životu postoje usponi i padovi, a ja to prihvaćam. Nije mi lako, nije nimalo, ali trudim se prihvatiti da je to tako i raditi na sebi. Znam da nakon ove silazne putanje dolazi uzlazna, samo je pitanje u kojem će ona smjeru i koliko daleko otići. Budući da nemam posao, imam puno više vremena za obitelj, za dvije kćerke i suprugu, a otvorio mi se prostor i za razmišljanje o nekim drugim stvarima, o ljudima i potrebama. Tako se rodila ta ideja o Turopoljskom srcu, koja je došla kao najljepši mogući kraj godine.

Ok, ajmo redom… Za početak, jesi li ikad požalio što si napustio Goricu nakon ulaska u 1. HNL i otišao u Legiju, gdje nije ispalo idealno?

Lagao bih kad bih rekao da ne razmišljam o tome jesam li mogao nešto napraviti drugačije, ali u tim trenucima odmah sam sebe, onako, lupim po glavi. Vjerujem da u životu nema pravih i krivih odluka, jer svaka odluka, kakva god bila, zahtjeva da nakon nje i djeluješ u određenom pravcu. Svatko od nas će, kad pogleda unazad, shvatiti da je donosio i dobre i loše odluke, pod navodnicima rečeno, ali svaka od tih odluka je naš put koji nas gradi. Ukratko, ne mislim da sam pogriješio nego tražim način kako da iz svake situacije izađem bolji. I u trenucima kad sve ide super, i u onima kad naizgled nije sve baš sjajno, tražim način kako rasti kao osoba i trener. Eto, zato kažem da pogrešne odluke ne postoje.

Slavlje igrača HNK Gorice nakon osvojene Druge HNL. Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

Što se točno dogodilo u Legiji, kako je došlo do tog ekspresnog otkaza?

Vrlo jednostavno, kad dođeš na taj nivo, rezultat je jedini važan. Nakon što je Dean Klafurić prošle sezone tamo napravio strašan uspjeh, dobio je priliku krenuti u novu sezonu, u kojoj je glavni cilj bio ulazak u Europsku ligu, ali tako što ćemo doći do posljednjeg pretkola Lige prvaka. Mi smo pokleknuli na drugom koraku, nismo prošli Spartak Trnavu i s time se u klubu, pod pritiskom medija i navijača, nisu mogli nositi. Odlučili su da više ne vjeruju Klafu, odnosno nama, i rastali smo se. Po meni, stvar je tu vrlo jasna. Mi tamo nismo dobili kontinuitet rada da napravimo ono što smo zamislili, zbog čega nam je žao, ali prihvaćamo da je to realnost u poslu koji radimo.

Dugo ste Klafurić i ti maštali o tome da radite zajedno, kao trenerski dvojac, a ta prilika je i stigla u Legiji. Je li ta priča išta promijenila u vašim planovima i željama?

Mi se poznajemo već dugi niz godina, nogometno i po nekim životnim vrijednostima smo vrlo slični, a u nekoliko navrata smo surađivali i u Dinamu. Međutim, ovo je bilo prvi put da službeno radimo zajedno i stvarno je trajalo prekratko da bismo mogli suditi o tome jesmo li idealan par ili nismo. U svakom slučaju, znam da smo kompatibilni, da možemo surađivati. Bez obzira na to što smo dobili otkaz u Legiji, siguran sam da smo radili dobre stvari, koje bi tek s vremenom došle na vidjelo, tako da obojica razmišljamo da smo dovoljno dobri da možemo raditi odvojeno, ali i da smo spremni na još nekoliko projekata raditi zajedno. Otvoreni smo prema obje opcije, no najvažnije je da ćemo si uvijek međusobno biti podrška, da ćemo se moći naći, čuti, pričati o nogometu onako kako smo to radili i do sada.

Ivan Prelec ostavio je dubok trag u svojoj Gorici. Foto: Marko Prpić/PIXSELL

Pratio si, naravno, i sve što se događa u Gorici. Kako ocjenjuješ svog nasljednika Sergeja Jakirovića?

Prvo, ideja Gorice je bila da nastavimo suradnju, tako da sam ja svojim odlaskom u Legiju u tom trenutku stavio klub u nezgodnu situaciju, pa ljudi koji vode klub nisu imali previše vremena da pronađu novo rješenje. U trenutku kad je odabran Sergej, koji je moj prijatelj i kolega s Akademije, nitko nije mogao znati kako će se to razvijati, iako znamo koje su njegove kvalitete i prednosti. Međutim, ova polusezona pokazala je da je on za Goricu u tom trenutku bio pun pogodak, zbog čega mi je jako drago. I zbog kluba, i zbog njega osobno. Vjerujem da u suradnji s ljudima koji vode klub Sergej može i dalje nastaviti raditi dobre stvari.

Slažeš li se s onima koji kažu da je njegov stil igre bio idealan za Goricu kao novog prvoligaša?

Da, slažem se, jer velika je razlika između druge i prve lige, nikad nije lako novacima u prvoj ligi. Sergej je sa stilom igre koji preferira, s načinom na koji vodi momčad, doista bio jako dobra opcija za Goricu. Normalno je da si kao novak u ligi često u podređenoj situaciji, a on se tome jako, jako dobro prilagodio. U prvom dijelu polusezone Gorica je bila iznenađenje za sve, s obzirom na to da se jako dobro i organizirano branila, što je isključivo njegova zasluga, a naprijed je iskorištena ta individualna kvaliteta kroz Atiemwena, Zwolinskog i još neke igrače. Ta kombinacija je donijela rezultat koji je, rekao bih, van svih očekivanja za sve nas.

Sergej Jakirović naslijedio je Preleca na klupi Gorice. Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

U svemu tome iskočio je Nigerijac Atiemwen, sjajan igrač koji je u Goricu došao još prošle zime, dok si ti bio na klupi. Kako je došlo do njegova angažmana?

Sportski direktor Niko funkcionira tako da od trenera zatraži informaciju kakvi mu profili igrača trebaju, na kojim pozicijama, nakon čega ih krene tražiti i na kraju ponudi četiri, pet imena za svaku od tih pozicija koji se uklapaju u ono što trener traži. Nakon toga trener napravi rang listu, odredi tko mu je prvi, drugi, treći, četvrti i peti izbor, a Niko se baci na posao. U jednom trenutku je poslao snimku Belog i pitao što mislim o njemu. Pogledao sam video i na pravu pomislio da je to neka šala, jer poslao mi je igrača za kojeg nakon minutu gledanja vidiš da je top klasa. Poslao sam snimku svom pomoćniku Cici Grliću, da bi me on nazvao i pitao: ‘Čekaj, je li ovo neka šala? Pa naravno da je ovo igrač za nas!’ Rekao sam da znam to jako dobro, ali da nisam bio siguran jesam li dobro vidio, jer zvuči nerealno da možemo dobiti takvog igrača. Međutim, stjecajem sretnih i spretnih okolnosti pojavila se opcija da dođe u Goricu. Bio je u Osijeku, gdje nisu definirali njegov status, on više nije želio čekati, bližio se kraj prijelaznog roka… Zahvaljujući Niki i njegovim pregovaračkim sposobnostima, uspjeli smo ga dovesti i to se pokazalo kao pun pogodak.

Priča kaže da čovjek ni na treningu nije izgubio duel, a vidimo i da zabija, asistira… Koliko je Beli zaista dobar?

Ovako na prvu ne izgleda toliko fizički snažan, ali on je iznimno nogometno i situaciono inteligentan. U svakom trenutku zna se postaviti, vrlo je agilan, veliki broj duela odnese, ali ne radi se tu o apsolutnoj snazi, nego u pravom trenutku uđe u kontakt, kad protivnički igrač izgubi stabilnost. Rekao bih da gotovo ‘na prevaru’ napravi to da izgleda da ne može izgubiti duel. U svakom slučaju, to je igrač koji posjeduje iznimnu kvalitetu, koji zna igrati nogomet, razumije ga, brz je… Prototip je modernog nogometaša, no stalno govorim da su njegovi potencijali još i puno veći od ovoga što je dosad pokazao. Siguran sam da pripada i na puno viši nivo od HNL-a, no da bi došao na tu razinu, mora igrati kvalitetno u kontinuitetu, smanjiti amplitude u igri, igrati u oba smjera… Ovdje se puno toga svodi na njegovu individualnu kvalitetu, a na toj nekoj višoj razini morat će se još više podrediti momčadi, imati veću odgovornost u igri u oba smjera.

Iyayi Belive Atiemwen došao je u klub u Prelecovoj eri. Foto: Marko Lukunić/PIXSELL

Nećemo baš o svim igračima pojednično, ali ajmo ostati još malo na Kristijanu Kahlini… Iza njega je briljantna godina, koja je završila osvajanjem Kutije šibica. U čemu je njegova tajna?

On je profil čovjeka i igrača koje ne možeš ne voljeti. Takav je profesionalac i radnik da doslovno plijeni, njegov odnos prema onome čime se bavi može biti primjer za svakoga. Imao je težak put, dugo mu je trebalo da dođe do ovoga gdje je sad, ali ja ne bih rekao da je isplivala samo njegova kvaliteta. Isplivalo je sve ono što je radio posljednjih pet godina, njegov odnos, pristup i rad došao je na naplatu. Spreman je stalno učiti, a to se vidi i po primjeru njegove igre nogom. Ranije nije bio naviknut da sudjeluje u igri na taj način, ali brzina kojom je on prošle sezone usvojio ono što sam tražio od njega je fenomenalna. I sjajan je osjećaj vidjeti ga na Kutiji, kako igra, uključuje se u igru, sudjeluje… Mnogi su zapanjeni njegovim napretkom, ali to je pokazatelj koliko se možeš unaprijediti radom. Siguran sam da ovo nije njegov vrhunac, da će njegova karijera i dalje ići uzlaznom putanjom. Iako znam koliko je sretan i zadovoljan u Gorici, vjerujem da će napraviti transfer, da će napraviti iskorak na još viši nivo, i da će pokazati svoje prave vrijednosti.

Kako gledaš na problematiku koja muči mnogi. Odnosno, ima li Gorica previše stranaca?

Mišljenja su podijeljena, no sportski direktor Niko tako je funkcionirao i u Žalgirisu. Traži igrače iz cijeloga svijeta i to je područje u kojem se on najbolje snalazi, u kojem najbolje može iskazati svoje kvalitete. Isto tako, znam da je došao u Hrvatsku kako bi pronalazio i promovirao i hrvatske talente, a u svemu tome bitan je balans. Naravno da bismo svi mi voljeli da igraju samo naši dečki, igrači iz Turopolja, iz Hrvatske, ali treba reći i da su stranci koji su došli pokazali da su karakterni, da su se dobro uklopili u hrvatski životni stil i u momčad. To je jako dobar spoj i zato mislim da je ovo dobar put. Kažem, nije pogrešno dovoditi strance, ali važno je zadržati balans, jer i u Hrvatskoj ima fenomenalnih igrača. Evo, Martin Šroler je pravi primjer toga, zato mislim da je pravi put graditi naše igrače i dovoditi kvalitetu izvana. Bude li sinergije, nastave li funkcionirati ovako dobro, to je pravo rješenje.

Kako vidiš Dinamovu jesen? Radio si godinama u omladinskom pogonu “modrih”, poznaješ i Nenada Bjelicu…

Ja se osjećam kao dinamovac i ovo je prekrasna priča. Često je Dinamo bio blizu, ali nedostajali su neki detalji da se napravi taj iskorak. Trener Bjelica je napravio odličan posao, ne toliko u smislu da Dinamo plijeni igrom, više je napravio odličan balans u svlačionici, u kojoj prevladavaju igrači koji su se karakterno spremni podrediti momčadi. A kad imaš dovoljan broj takvih igrača, dobiješ pravu sinergiju u svlačionici. Recimo Gavranović… Izraziti je individualac i kao takav može biti veliki plus, ali i veliki teret momčadi. Međutim, i on i još neki igrači podredili su se momčadi i zato je to sve tako dobro izgledalo. Slična je situacija i u Gorici, to je zgodna paralela jer ni u Dinamu ni u Gorici nema tog jednog, dvojice ili trojice koji će iskakati iz kolektiva. Tako je znalo biti sa Sammirom, Soudanijem i još nekim igračima, a činjenica da toga nema po meni je glavni razlog Dinamova uspjeha. I nadam se da će tako nastaviti i na proljeće, jer to je dobro za hrvatski nogomet u cjelini.

05.05.2018., Zagreb – Druga HNL, 30. kolo, NK Sesvete – HNK Gorica. Ivan Prelec.
Photo: Igor Kralj/PIXSELL

A Hajduk? Kako gledaš na situaciju na Poljudu?

Povući ću paralelu s Legijom. Hajduk je klub s fenomenalnom atmosferom, s tradicijom i navijačima koji izazivaju svaki respekt, s ogromnom ljubavlju prema klubu… Međutim, dolje su i očekivanja proporcionalno takva, što se lako može pretvoriti u problem, pogotovo ako očekuješ da će se nešto napraviti preko noći. Mislim da je za Hajduk dobar izbor dovođenje kvalitetnih ljudi u omladinsku školu, a sad je priliku na klupi prve momčadi dobio Siniša Orešćanin, koji je dio te kvalitetne ekipe. Fenomenalan je trener, radio je sjajne stvari i s Hajdukovom B momčadi, i nadam se da će dobiti vrijeme da nešto napravi. To bi bilo dobro i za Hajduk i za hrvatski nogomet. Ne dobije li vrijeme, bude li sve kao i dosad, bojim se da će Hajduk kao klub biti u sličnoj situaciji kao posljednjih nekoliko godina.

Bila je ovo i godina ruskog srebra… Jesmo li već zaboravili da smo svjetski viceprvaci?

Ne čini mi se tako, svi smo još opijeni tim uspjehom, jer mala smo nacija s takvim vrhunskim rezultatima, i mislim da je sad vrijeme da se nastavi ulagati i razvijati naš nogomet kroz infrastrukturu, stadione, terene. Imamo jako puno talenta, ali u taj talent treba i ulagati. Sve zemlje u našem okruženju i cijeloj Europi ulažu silan novac, a mi u tom dijelu kaskamo, i zato treba iskoristiti ovaj impuls. Treba ulagati u veće nogometne centre, a onda i u manje podcentre, da se klubovima daju sredstva koja će se pametno uložiti. Bude li tako, bit će moguće da se rezultat iz Rusije nekad u budućnosti i ponovi.

Dakle, ne nacionalni stadion, nego ulaganje u manje centre?

Apsolutno! Nacionalni stadion trebao bi biti šlag na torti, a što će ti šlag ako nemaš biskvit? Ispravniji je put doći do toga da svi imaju kvalitetne terene i prave uvjete za rad, a nakon toga će nacionalni stadion doći kao točka na i. Ali tek kad dođe vrijeme za to.

Doći će vrijeme i za tvoj novi angažman, no kako provodiš dane bez posla?

Moram priznati da su mi dani itekako ispunjeni. Puno je više vremena za druženja s prijateljima, ali i za obitelj, na čemu sam iznimno zahvalan. To je ona priča… Nekad ti život donese situaciju koja ti se čini kao jako loša, jer za mene je strašno biti bez nogomet, ali sve ovo vrijeme obitelj je jako patila. Zato sam sad sretan što se mogu puno više posvetiti svojim curama, supruzi i kćerkama. Posvetio sam se i edukaciji, preko Uefa PRO licence, koju završavam, a i na višoj trenerskoj, gdje sam usmjerio kondicijsku pripremu, ostalo mi je još nekoliko ispita, to bih volio riješiti u ovom periodu. Vrijeme mi je ispunjeno, ali moram priznati da se osjećam nepotpuno. Kad nisam na terenu… Ma fali mi to, fali nemoguće. Dođe mi da odem trenirati limače bilo gdje, samo da budem na terenu, samo da radim, no svjestan sam da prije svega moram biti strpljiv. Prilika će doći, pitanje je samo kad i u kojem obliku. Znam samo da ću je dočekati spreman.

Spomenuli smo i akciju Turopoljsko srce, malonogometni turnir oko kojeg vrtila ta priča… Kako je došlo do ideje, kako do realizacije?

Taj višak vremena koji sad imam doveo je do toga da sam počeo razmišljati što svi mi kao zajednica možemo napraviti da povežemo sport i humanitarno djelovanje. I tako sam, dok sam se vozio po autocesti, bio malo sam sa sobom, došao na tu ideju, dijelom je i razvio u glavi… Sjetio sam se turnira Četiri kafića u Splitu i to mi je bila neka polazišna točka. Velika Gorica ima veći broj kultnih kafića, za koje sam mislio da bi voljeli sudjelovati u prikupljanju sredstava za obitelji s djecom. Nazvao sam svog prijatelja Kristijana Japeca, rekao mu ideju, još smo je malo razradili, otišli do Dražena Vezmara iz Panadić Sporta, i on je odmah pristao, tako da smo doslovno u dva i pol tjedna napravili sve. Imali smo i pomoć prijatelja, ali i Grada, a na kraju je nastala prekrasna priča.

Ispada da su velika ta turopoljska srca?

Kad smo kretali, nisam vjerovao da će se toliki broj ljudi, donatora i sponzora uključiti, no ova priča je toliko brzo rasla… I pokazala da kod nas ima velik broj ljudi koji mogu i žele pomoći, no treba im ponekad mali poguranac, da ih se probudi, potakne, a onda nastane nezadrživ val. Prikupili smo novac izvan svih naših očekivanja, a mi već imamo 14 obitelji, koje smo obišli i kojima ćemo pomoći na razne načine. Nekima će se napraviti stolarija, nekima će se kupiti neki kućanski aparat, peći, pećnice… Kad malo obiđete te obitelj, shvatite da ljudi u našem kraju žive čak i u nehumanim uvjetima. Evo, postoji obitelj s petero djece koja nema kupaonicu! Ljudi se nemaju gdje oprati, možete misliti kako je to kad dođu ove hladnoće. Kad čovjek sve to prođe i vidi, lako je shvatiti da je nama zapravo jako lijepo u životu. Krećemo se u nekom užem krugu ljudi, u gradu, nema toliko teških socijalnih slučajeva, tako da ti dođe da se rasplačeš kad vidiš kako ljudi žive. Zato sam toliko sretan što tim ljudima možemo barem malo pomoći, olakšati im život. To je vrijedna stvar za sve nas.

Koliko čujemo, ta priča ide i dalje?

S obzirom na broj ljudi koji se uključio, na uspjeh cijele priče, odlučili smo osnovati humanitarnu udrugu Turopoljsko srce, koja će biti aktivna cijele godine, a glavni događaj bit će taj turnir, koji će postati tradicionalan. Kad gledam što smo uspjeli napraviti ove godine, kad vidiš taj entuzijazam kod ljudi, siguran sam da ćemo sljedeće godine napraviti pravi spektakl.

Bližimo se kraj, ajmo se prebaciti na želje za 2019. godinu?

Ja sam sretan i ispunjen čovjek. Zahvalan sam što imam zdravu obitelj, što sam ja zdrav i što imam mogućnost raditi ono što volim. Uvijek će u životu biti uspona i padova, a ja bih volio da u 2019. nastavim uživati, da budem sretan kao što sam sretan sad. I vjerujem da će se stvari posložiti kako je najbolje za mene.

Što ćemo poželjeti HNK Gorici?

Želim Gorici da nastavi raditi kao do sad, s istim entuzijazmom među ljudima koji vode klub, ali i među glavnim akterima, igračima na terenu. Želim svima i da budu svjesni da je sport takav da donosi različite rezultate, i bolje i lošije, da budu na to spremni. Gorica je pokazala da je organizacijski stasala, da je jedan od najbolje organiziranih klubova u državi, ali tu bih ponovio onu parolu koju sam često spominjao kao trener – tko ne teži biti bolji, prestaje biti dobar! To je ključ uspjeha, toga se Gorica treba držati. Ne smije se nitko zadovoljiti onime što je napravljeno do sad, treba stalno težiti napretku, to je jedini način.

Je li doista moguće da u perspektivi doživimo i europske utakmice u Velikoj Gorici?

U perspektivi sigurno. Vidjet ćemo hoće li to biti u bližoj ili daljoj budućnosti, i nije presudno. Klub se postepeno diže već godinama, sad samo treba nastaviti raditi, a bude li tako, neupitno je da će se i ta Europa dogoditi. Manje je bitno kad će se to dogoditi, bitnije je da klub bude čvrst i stabilan, a onda će i Europa doći kao nagrada.

Sport

FOTO VG Boys pobjednici veteranskog derbija u Novom Čiču

Objavljeno

na

Objavio/la

Utakmicama 09. kola (10./13.10.2025.) nastavljena je Liga veteranskih momčadi Nogometnog saveza Velika Gorica (NSVG).VG Boys su u derbi susretu pobijedili u Novom Čiču domaćina Dinamo rezultatom 4:3, golovima Tina Markovića, Marka Novakovića, Nenada Šunića i Tomislava Škrinjarića.

Novo Čiče, 13.10.2025. Liga veterana NSVG-a, 09.kolo: Dinamo – VG Boys 3:4. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Novo Čiče, 13.10.2025. Liga veterana NSVG-a, 09.kolo: Dinamo – VG Boys 3:4. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Novo Čiče, 13.10.2025. Liga veterana NSVG-a, 09.kolo: Dinamo – VG Boys 3:4. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Domaći su došli u vodstvo u 10. minuti golom Tome Heraka. Izjednačio je u 13.minuti Marković udarcem s ruba kaznenog prostora, a vodeći pogodak za vodstvo Boysa zasluga je neumornog Novakovića (24.).

Novo Čiče, 13.10.2025. Liga veterana NSVG-a, 09.kolo: Dinamo – VG Boys 3:4. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Novo Čiče, 13.10.2025. Liga veterana NSVG-a, 09.kolo: Dinamo – VG Boys 3:4. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Početkom drugog poluvremena Šunjić je povisio na 3:1, a rapoloženi Škrinjarić  bio je strijelac za vodstvo od tri razlike (60.). Međutim, iako se činilo da je utakmica odlučena, domaći su se vratili i golovima Mentora (63.) i Rusa (68.) smanjili zaostatak na 3:4. Osim toga, Dinamo je promašio dvije velike šanse za izjednačenje.

Novo Čiče, 13.10.2025. Liga veterana NSVG-a, 09.kolo: Dinamo – VG Boys 3:4. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Derbi 10. kola je utakmica Klas – Dinamo.

Galerija fotografija

Liga veteranskih momčadi NSVG-a 2025./2026., 09.kolo

Rezultati 09. kola (10./13.10.2025.): Vatrogasac (Kobilić) – Gradići 2:0, Polet (Buševec) – Hruševec (Donji Hruševec) 3:0, Velika Mlaka 1947 – Lekenik 3:3, Posavec (Orle) – Klas (Mičevec) 1:8, Dinamo (Novo Čiče – VG Boys 3:4, Buna (Mala Buna) – Kurilovec 1:5, Lukavec slobodni.

Poredak (nakon 09.kola) 1. Kurilovec 24 (9 8 0 1 34:9), 2. Klas 22 (8 7 1 0 48:9), 3. VG Boys 21 (8 7 0 1 36:8), 4. Dinamo 18 (8 6 0 2 26:11), 5. Vatrogasac 15 (9 5 0 4 19:16), 6. Lukavec 13 (8 4 1 3 14:11), 7. Lekenik 13 (8 4 1 3 21:21), 8. Buna 9 (8 3 0 5 10:16), 9. Velika Mlaka 1947 7 (7 2 1 4 17:18), 10. Polet 6 (9 2 0 7 11:21), 11. Hruševec 6 (8 2 0 6 9:31), 12. Posavec 3 (8 1 0 7 5:45), 13. Gradići 0 (8 0 0 8 4:38).

Nastavite čitati

Sport

Klinac koji jako puno obećava: Mihael Kelava potpisao ugovor s Goricom!

Talentirani ofenzivac iz Donje Stubice, 16-godišnji Mihael Kelava, potpisao je prvi profesionalni ugovor, koji će ga s HNK Goricom vezati do ljeta 2028. godine. Riječ je o ekstra talentu, kapetanu U-17 reprezentacije…

Objavljeno

na

Objavio/la

Nakon što su preuzeli konce po pitanju sadašnjosti, novi ljudi na čelu HNK Gorice, predvođeni vlasnikom kluba Ilijom Karamatićem i njegovim prvim suradnikom za sportska pitanja Boštjanom Blažinčičem, okrenuli su se i budućnosti. Dok se slažu planovi za najavljeni klupski kamp, u kojem će nogometna škola imati puno bolje uvjete od dosadašnjih, već sad je trenutak da se beru plodovi dugogodišnjeg dobrog rada u klubu kojeg su preuzeli.

Prvi profesionalni ugovor tako je još ljetos potpisao Stjepan Kučiš, a prije nekoliko tjedana to su učinili i 18-godišnji Luka Vrzić te dvije godine mlađi Juraj Frigan, kao prvi predstavnik “klase 2009” s potpisanim ugovorom. Njegovim stopama očekivano je sad krenuo i drugi istaknuti igrač iz te generacije, sjajni ofenzivac Mihael Kelava.

“Novi profesionalac u našim redovima! S ponosom predstavljamo Mihaela Kelavu (2009.), mladog nogometaša koji je potpisao svoj prvi profesionalni ugovor s HNK Goricom!

Mihael je prošao put od Donje Stubice i Zagorca iz Krapine do naše Akademije, gdje je zasjao kao jedan od ključnih igrača generacije 2009., koja je osvojila prvenstvo Hrvatske 2023./2024. Postigao je 16 golova, ponio titulu najkorisnijeg igrača lige i bio drugi strijelac sezone!

Član je i mladih selekcija Hrvatske (U-15, U-16, U-17), a njegov talent i predanost donose mu svijetlu budućnost. Dobrodošao, Mihaele – budućnost je tvoja!”, objavljeno je na klupskim društvenim mrežama, koje su doživjele ozbiljne promjene u funkcioniranju službenim dolaskom novih vlasnika.

Dobra je to vijest za HNK Goricu, jer potpis ugovora s talentiranim Kelavom samo je najava svega onoga što bi trebalo slijediti u njegovoj nogometnoj priči. Riječ je o dečku kojeg su prepoznali i u klub doveli Slavko Perković i Marko Radanić, vodeći ljudi Nogometne škole, a u posljednje dvije i pol godine njegov je napredak konstantan. Iako je tek izlazni kadet, Kelava zajedno s Friganom, Chineduom i Kožinom Pinheirom već igra juniorski HNL, u konkurenciji dvije godine starijih igrača, i tu se snalazi jako dobro.

Uz to, Kelava je kapetan reprezentacije u svom uzrastu, jedan od najvećih talenata u državi među igračima rođenima 2009. godine, dečko koji ima i dribling, i udarac, i kreaciju… Samim time, bit će jako zanimljivo vidjeti koji su sljedeći koraci kluba po pitanju ovog talentiranog klinca. Frigan je na kraju prošle sezone debitirao za prvu momčad, nije nemoguće da uskoro u Carevićevom kadru vidimo i Kelavu…

Nastavite čitati

Sport

Velikogorički parasportaši osvojili pet zlata na Memorijalu “Ante Ćavar”

Mladi sportaši iz Velike Gorice ostvarili zapažene rezultate na 4. Parasportskim igrama mladih, natječući se u boćanju, plivanju i stolnom tenisu.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Parasportski savez grada Velike Gorice

Na 4. Parasportskim igrama mladih, Memorijalu “Ante Ćavar”, održanom u Slavonskom Brodu, predstavnici Parasportskog saveza grada Velike Gorice ostvarili su izvrsne rezultate. Mladi sportaši natjecali su se u boćanju, plivanju i stolnom tenisu, a kući se vraćaju s impresivnim brojem medalja, među njima i pet zlatnih.

U disciplini boćanja posebno su se istaknuli članovi Boccia kluba Marijan Dobrinčić. Mia Mičanović osvojila je zlato, dok su Lana Mičanović i Mateo Celčić osvojili srebrne medalje.

Plivački dio natjecanja obilježila je Iva Rinčić, koja je u potpunosti dominirala u bazenu. Osvojila je dva zlata, na 50 metara slobodno i 50 metara leđno.

Izvrsne vijesti stigle su i iz stolnoteniskog dijela natjecanja. U kategoriji juniorki Lana Artić osvojila je prvo mjesto, Lorena Rinčić bila je druga, a Sara Diković treća, čime su Velikogoričanke zauzele cijelo pobjedničko postolje. U konkurenciji juniora Antonio Plepelić osvojio je broncu, a u kategoriji 11 treće mjesto pripalo je Matku Šostarecu.

 

Nastavite čitati

Sport

Turopoljska liga cestovnog trčanja ulazi u finiš – Postavljen novi rekord na 4 kilometra

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Atletski klub Turopolje

Turopoljska liga cestovnog trčanja ulazi u samu završnicu. Jučer je održano 19. kolo, a trkači su još jednom pokazali izvrsnu formu pred veliko finale koje je na rasporedu idući utorak. Svečanost proglašenja pobjednika zakazana je za petak, 24. listopada.

U ženskoj konkurenciji na kraćoj stazi od četiri kilometra briljirala je Pia Teskera, koja je došla do ukupne pobjede s vremenom od 14 minuta i 30 sekundi, postavivši pritom novi rekord staze. U muškoj konkurenciji najbrži je bio Slavko Parlov s rezultatom 14:44. Na dugoj stazi od osam kilometara slavio je Vedran Planinšek, istrčavši trasu za točno 30 minuta, dok je u ženskoj kategoriji pobjedu odnijela Jasna Mikulić.

Do kraja lige preostalo je još jedno kolo, koje će odrediti konačni poredak trkača. Organizatori najavljuju završno okupljanje i svečanu dodjelu nagrada u petak, kada će biti proglašeni pobjednici ovogodišnjeg izdanja Turopoljske lige cestovnog trčanja. Kompletni rezultati dostupni su na web stranici kluba.

Nastavite čitati

Sport

Iz Gorice s pobjedom: Zvijezde iz budućnosti, stalna opasnost i jedan gol odluke

Hrvatska U-21 reprezentacija pobijedila je vršnjake iz Ukrajine 1-0 na Gradskom stadionu u Velikoj Gorici. Vrijedna tri boda Hrvatskoj je donio Lukas Grgić, a lijepo je bilo gledati i Luku Vuškovića, kao i još neke…

Objavljeno

na

Objavio/la

Kasno poslijepodne ovog je utorka u Velikoj Gorici taman prelazilo iz ugodnog u prohladno u trenucima kad se nogometna Velika Gorica okupila na tribinama Gradskog stadiona. Besplatan ulaz bio je dovoljno dobar mamac da se zapadna tribina lijepo popuni na ogledu U-21 reprezentacija Hrvatske i Ukrajine.

Gomila djece, razigrane, vesele i odjevene u dresove svojih junaka iz A reprezentacije, gledala je neke nove klince hrvatskog nogometa, a tu se imalo što vidjeti. Luka Vušković je dominirao do te mjere da je već sad jasno da je novi gorički travnjak gazila buduća zvijezda svjetskog nogometa, Leon Grgić pokazao je da ima potencijal da izraste u ozbiljnog napadača, Adriano Jagušić, Luka Vrbančić i Fabijan Krivac potvrdili su ono što smo o njima već znali s travnjaka HNL-a, jednako kao i Šimun Hrgović, a bili su tu i stoper Porta Dominik Prprić, bek Lyona Teo Barišić, krilo Basela Marin Šotiček…

Ukratko, u Velikoj Gorici je kvalifikacijske bodove u borbi za Euro tražila budućnost hrvatskog nogometa. Na zadovoljstvo okupljenih, u tome je selekcija koju vodi Ivica Olić i uspjela, Ukrajina je pala s minimalnih 1-0, golom Leona Grgića, napadača Sturma, ali generalno je Hrvatska odigrala jako dobru utakmicu.

– S obzirom da nam je ovo druga utakmica u skupini, vratio bih se na prvu utakmicu protiv Turske u kojoj smo remizirali gdje smo bili dobri, a uzeli samo bod. Dobro smo igrali, mučili smo se da bismo dali gol, ali smo zasluženo pobijedili i kvalitetnija smo momčad. Zadovoljni smo, ova tri boda bila su nam važna zbog ekipe i samopouzdanja. Dobra igra ne znači ništa bez rezultata. Ovog puta je bilo samo 1-0, ali me raduje da nismo primili gol. Moramo raditi na realizaciji – rekao je izbornik Ivica Olić, koji se osvrnuo i na nastup strijelca jedinoga gola.

– Grgić je talentirani napadač, dobro odrađuje svoj posao u oba pravca. Nalazi se u duelima, prima puno udaraca, mlad je dečko i vjerujem da će imati sjajnu karijeru ako ovako nastavi – rekao je Olić, zadovoljan načinom na koji se razvija ovaj kadar.

– Nećemo pretjerivati, ali nam je ova utakmica potvrdila da imamo momčad i da smo se pojačali, imamo Tea Barišića na desnoj strani, Grgića u napadu, Pavlešića na golu. Krasi nas zajedništvo i to je bitno, kvaliteta je neupitna i stalna smo opasnost za protivnika – zaključio je Olić.

Nastavite čitati

Reporter 453 - 22.09.2025.

Facebook

Izdvojeno