Povežite se s nama

Sport

‘I kroz dobre i loše trenutke treba raditi na sebi, pokušati rasti i postati bolji’

Ivan Prelec, trener koji je uveo HNK Goricu u Prvu HNL, u opširnom intervjuu govori o usponima i padovima, o slavlju i otkazu, o obitelji, prijateljima, životnim parolama i humanitarnom radu…

Objavljeno

na

Kraj je godine, još malo pa nestalo, vrijeme je za posljednje poglede unatrag. U životu, ali i u sportu. Konkretnije, u nogometu. Kraj je godine koja je povijesna za hrvatski, ali i za gorički nogomet. Velike su tu zasluge svakog pojedinca iz HNK Gorice, počevši od trenera Sergeja Jakirovića, preko svih igrača, ljudi u i oko kluba, no bilo bi nepošteno zaboraviti i one koji su bili tu pa otišli svojim putem. Kao, recimo, Ivan Prelec (31).

Trener je to koji je uveo Goricu u Prvu HNL, pa onda otišao u poljsku Legiju, raditi s prijateljem i kolegom Deanom Klafurićem. Nije potrajalo, neočekivano brzo Klaf i Prela su se vratili kući, pa se odjednom otvorila i jedna drukčija stranica trenerskog života. Prelec se tako nakon 11 godina trenerske karijere prvi put našao u situaciji da je bez posla, da je daleko od terena, svlačionice i igrača, a sasvim je logično da nogometnom fanatiku poput njega to teško pada. Međutim, nije on tip koji će mirovati, iskoristio je vrijeme da radi na sebi, ali i za humanitarno djelovanje. Njegova je ideja Turopoljsko srce, akcija i malonogometni turnir kojim je skupljeno gotovo 54.000 kuna, prekrasna priča za kraj godine.

I zato je Ivan Prelec na kavu s novinarom došao nasmiješen, sretan i zadovoljan. I rječit kao i uvijek. Novogodišnji intervju ispao je opširan, životan, na trenutke i emotivan, a što je sve ispričao doznajte u recima koji su pred vama…

Ivane, iza tebe je prilično neobična godina, puna preokreta, uspona i padova. Kako njenog zadnjeg dana gledaš na 2018. godinu?

Uvijek sam govorio da se u jednoj godini može dogoditi nezamislivo puno toga. To sam shvatio i ranijih godina, da se u tom relativno kratkom razdoblju mogu razvijati i kao osoba i kao trener, da možeš puno raditi na sebi, ali i utjecati na svoju okolinu. Najbolji dokaz toga je baš 2018. godina. Nakon što sam vodio kadete Dinama, napravio sam iskorak u seniorski nogomet, zatim i taj povijesan rezultat s Goricom, pa je došla situacija da idem raditi s kolegom s kojim se nogometno razumijem u Legiju, na viši nivo… A onda dobiješ jednu vrstu šamara. I shvatiš da je život takav, da u jednom trenutku može sve ići super pozitivno, a već u drugom se sve može okrenuti. Prošao sam sve, od toga da sam bio na vrhu kad smo ušli u prvu ligu, preko toga da smo dobili otkaz u Legiji, pa do toga da sam prvi put u 11 godina trenerske karijere bez posla. Ali, kao što sam bio zahvalan na onome što smo napravili s Goricom, tako sam zahvalan i na situaciji u kojoj se sad nalazim, jer i kroz sve ovo mogu napredovati. Treba se naučiti nositi s tim da u životu postoje usponi i padovi, a ja to prihvaćam. Nije mi lako, nije nimalo, ali trudim se prihvatiti da je to tako i raditi na sebi. Znam da nakon ove silazne putanje dolazi uzlazna, samo je pitanje u kojem će ona smjeru i koliko daleko otići. Budući da nemam posao, imam puno više vremena za obitelj, za dvije kćerke i suprugu, a otvorio mi se prostor i za razmišljanje o nekim drugim stvarima, o ljudima i potrebama. Tako se rodila ta ideja o Turopoljskom srcu, koja je došla kao najljepši mogući kraj godine.

Ok, ajmo redom… Za početak, jesi li ikad požalio što si napustio Goricu nakon ulaska u 1. HNL i otišao u Legiju, gdje nije ispalo idealno?

Lagao bih kad bih rekao da ne razmišljam o tome jesam li mogao nešto napraviti drugačije, ali u tim trenucima odmah sam sebe, onako, lupim po glavi. Vjerujem da u životu nema pravih i krivih odluka, jer svaka odluka, kakva god bila, zahtjeva da nakon nje i djeluješ u određenom pravcu. Svatko od nas će, kad pogleda unazad, shvatiti da je donosio i dobre i loše odluke, pod navodnicima rečeno, ali svaka od tih odluka je naš put koji nas gradi. Ukratko, ne mislim da sam pogriješio nego tražim način kako da iz svake situacije izađem bolji. I u trenucima kad sve ide super, i u onima kad naizgled nije sve baš sjajno, tražim način kako rasti kao osoba i trener. Eto, zato kažem da pogrešne odluke ne postoje.

Slavlje igrača HNK Gorice nakon osvojene Druge HNL. Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

Što se točno dogodilo u Legiji, kako je došlo do tog ekspresnog otkaza?

Vrlo jednostavno, kad dođeš na taj nivo, rezultat je jedini važan. Nakon što je Dean Klafurić prošle sezone tamo napravio strašan uspjeh, dobio je priliku krenuti u novu sezonu, u kojoj je glavni cilj bio ulazak u Europsku ligu, ali tako što ćemo doći do posljednjeg pretkola Lige prvaka. Mi smo pokleknuli na drugom koraku, nismo prošli Spartak Trnavu i s time se u klubu, pod pritiskom medija i navijača, nisu mogli nositi. Odlučili su da više ne vjeruju Klafu, odnosno nama, i rastali smo se. Po meni, stvar je tu vrlo jasna. Mi tamo nismo dobili kontinuitet rada da napravimo ono što smo zamislili, zbog čega nam je žao, ali prihvaćamo da je to realnost u poslu koji radimo.

Dugo ste Klafurić i ti maštali o tome da radite zajedno, kao trenerski dvojac, a ta prilika je i stigla u Legiji. Je li ta priča išta promijenila u vašim planovima i željama?

Mi se poznajemo već dugi niz godina, nogometno i po nekim životnim vrijednostima smo vrlo slični, a u nekoliko navrata smo surađivali i u Dinamu. Međutim, ovo je bilo prvi put da službeno radimo zajedno i stvarno je trajalo prekratko da bismo mogli suditi o tome jesmo li idealan par ili nismo. U svakom slučaju, znam da smo kompatibilni, da možemo surađivati. Bez obzira na to što smo dobili otkaz u Legiji, siguran sam da smo radili dobre stvari, koje bi tek s vremenom došle na vidjelo, tako da obojica razmišljamo da smo dovoljno dobri da možemo raditi odvojeno, ali i da smo spremni na još nekoliko projekata raditi zajedno. Otvoreni smo prema obje opcije, no najvažnije je da ćemo si uvijek međusobno biti podrška, da ćemo se moći naći, čuti, pričati o nogometu onako kako smo to radili i do sada.

Ivan Prelec ostavio je dubok trag u svojoj Gorici. Foto: Marko Prpić/PIXSELL

Pratio si, naravno, i sve što se događa u Gorici. Kako ocjenjuješ svog nasljednika Sergeja Jakirovića?

Prvo, ideja Gorice je bila da nastavimo suradnju, tako da sam ja svojim odlaskom u Legiju u tom trenutku stavio klub u nezgodnu situaciju, pa ljudi koji vode klub nisu imali previše vremena da pronađu novo rješenje. U trenutku kad je odabran Sergej, koji je moj prijatelj i kolega s Akademije, nitko nije mogao znati kako će se to razvijati, iako znamo koje su njegove kvalitete i prednosti. Međutim, ova polusezona pokazala je da je on za Goricu u tom trenutku bio pun pogodak, zbog čega mi je jako drago. I zbog kluba, i zbog njega osobno. Vjerujem da u suradnji s ljudima koji vode klub Sergej može i dalje nastaviti raditi dobre stvari.

Slažeš li se s onima koji kažu da je njegov stil igre bio idealan za Goricu kao novog prvoligaša?

Da, slažem se, jer velika je razlika između druge i prve lige, nikad nije lako novacima u prvoj ligi. Sergej je sa stilom igre koji preferira, s načinom na koji vodi momčad, doista bio jako dobra opcija za Goricu. Normalno je da si kao novak u ligi često u podređenoj situaciji, a on se tome jako, jako dobro prilagodio. U prvom dijelu polusezone Gorica je bila iznenađenje za sve, s obzirom na to da se jako dobro i organizirano branila, što je isključivo njegova zasluga, a naprijed je iskorištena ta individualna kvaliteta kroz Atiemwena, Zwolinskog i još neke igrače. Ta kombinacija je donijela rezultat koji je, rekao bih, van svih očekivanja za sve nas.

Sergej Jakirović naslijedio je Preleca na klupi Gorice. Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

U svemu tome iskočio je Nigerijac Atiemwen, sjajan igrač koji je u Goricu došao još prošle zime, dok si ti bio na klupi. Kako je došlo do njegova angažmana?

Sportski direktor Niko funkcionira tako da od trenera zatraži informaciju kakvi mu profili igrača trebaju, na kojim pozicijama, nakon čega ih krene tražiti i na kraju ponudi četiri, pet imena za svaku od tih pozicija koji se uklapaju u ono što trener traži. Nakon toga trener napravi rang listu, odredi tko mu je prvi, drugi, treći, četvrti i peti izbor, a Niko se baci na posao. U jednom trenutku je poslao snimku Belog i pitao što mislim o njemu. Pogledao sam video i na pravu pomislio da je to neka šala, jer poslao mi je igrača za kojeg nakon minutu gledanja vidiš da je top klasa. Poslao sam snimku svom pomoćniku Cici Grliću, da bi me on nazvao i pitao: ‘Čekaj, je li ovo neka šala? Pa naravno da je ovo igrač za nas!’ Rekao sam da znam to jako dobro, ali da nisam bio siguran jesam li dobro vidio, jer zvuči nerealno da možemo dobiti takvog igrača. Međutim, stjecajem sretnih i spretnih okolnosti pojavila se opcija da dođe u Goricu. Bio je u Osijeku, gdje nisu definirali njegov status, on više nije želio čekati, bližio se kraj prijelaznog roka… Zahvaljujući Niki i njegovim pregovaračkim sposobnostima, uspjeli smo ga dovesti i to se pokazalo kao pun pogodak.

Priča kaže da čovjek ni na treningu nije izgubio duel, a vidimo i da zabija, asistira… Koliko je Beli zaista dobar?

Ovako na prvu ne izgleda toliko fizički snažan, ali on je iznimno nogometno i situaciono inteligentan. U svakom trenutku zna se postaviti, vrlo je agilan, veliki broj duela odnese, ali ne radi se tu o apsolutnoj snazi, nego u pravom trenutku uđe u kontakt, kad protivnički igrač izgubi stabilnost. Rekao bih da gotovo ‘na prevaru’ napravi to da izgleda da ne može izgubiti duel. U svakom slučaju, to je igrač koji posjeduje iznimnu kvalitetu, koji zna igrati nogomet, razumije ga, brz je… Prototip je modernog nogometaša, no stalno govorim da su njegovi potencijali još i puno veći od ovoga što je dosad pokazao. Siguran sam da pripada i na puno viši nivo od HNL-a, no da bi došao na tu razinu, mora igrati kvalitetno u kontinuitetu, smanjiti amplitude u igri, igrati u oba smjera… Ovdje se puno toga svodi na njegovu individualnu kvalitetu, a na toj nekoj višoj razini morat će se još više podrediti momčadi, imati veću odgovornost u igri u oba smjera.

Iyayi Belive Atiemwen došao je u klub u Prelecovoj eri. Foto: Marko Lukunić/PIXSELL

Nećemo baš o svim igračima pojednično, ali ajmo ostati još malo na Kristijanu Kahlini… Iza njega je briljantna godina, koja je završila osvajanjem Kutije šibica. U čemu je njegova tajna?

On je profil čovjeka i igrača koje ne možeš ne voljeti. Takav je profesionalac i radnik da doslovno plijeni, njegov odnos prema onome čime se bavi može biti primjer za svakoga. Imao je težak put, dugo mu je trebalo da dođe do ovoga gdje je sad, ali ja ne bih rekao da je isplivala samo njegova kvaliteta. Isplivalo je sve ono što je radio posljednjih pet godina, njegov odnos, pristup i rad došao je na naplatu. Spreman je stalno učiti, a to se vidi i po primjeru njegove igre nogom. Ranije nije bio naviknut da sudjeluje u igri na taj način, ali brzina kojom je on prošle sezone usvojio ono što sam tražio od njega je fenomenalna. I sjajan je osjećaj vidjeti ga na Kutiji, kako igra, uključuje se u igru, sudjeluje… Mnogi su zapanjeni njegovim napretkom, ali to je pokazatelj koliko se možeš unaprijediti radom. Siguran sam da ovo nije njegov vrhunac, da će njegova karijera i dalje ići uzlaznom putanjom. Iako znam koliko je sretan i zadovoljan u Gorici, vjerujem da će napraviti transfer, da će napraviti iskorak na još viši nivo, i da će pokazati svoje prave vrijednosti.

Kako gledaš na problematiku koja muči mnogi. Odnosno, ima li Gorica previše stranaca?

Mišljenja su podijeljena, no sportski direktor Niko tako je funkcionirao i u Žalgirisu. Traži igrače iz cijeloga svijeta i to je područje u kojem se on najbolje snalazi, u kojem najbolje može iskazati svoje kvalitete. Isto tako, znam da je došao u Hrvatsku kako bi pronalazio i promovirao i hrvatske talente, a u svemu tome bitan je balans. Naravno da bismo svi mi voljeli da igraju samo naši dečki, igrači iz Turopolja, iz Hrvatske, ali treba reći i da su stranci koji su došli pokazali da su karakterni, da su se dobro uklopili u hrvatski životni stil i u momčad. To je jako dobar spoj i zato mislim da je ovo dobar put. Kažem, nije pogrešno dovoditi strance, ali važno je zadržati balans, jer i u Hrvatskoj ima fenomenalnih igrača. Evo, Martin Šroler je pravi primjer toga, zato mislim da je pravi put graditi naše igrače i dovoditi kvalitetu izvana. Bude li sinergije, nastave li funkcionirati ovako dobro, to je pravo rješenje.

Kako vidiš Dinamovu jesen? Radio si godinama u omladinskom pogonu “modrih”, poznaješ i Nenada Bjelicu…

Ja se osjećam kao dinamovac i ovo je prekrasna priča. Često je Dinamo bio blizu, ali nedostajali su neki detalji da se napravi taj iskorak. Trener Bjelica je napravio odličan posao, ne toliko u smislu da Dinamo plijeni igrom, više je napravio odličan balans u svlačionici, u kojoj prevladavaju igrači koji su se karakterno spremni podrediti momčadi. A kad imaš dovoljan broj takvih igrača, dobiješ pravu sinergiju u svlačionici. Recimo Gavranović… Izraziti je individualac i kao takav može biti veliki plus, ali i veliki teret momčadi. Međutim, i on i još neki igrači podredili su se momčadi i zato je to sve tako dobro izgledalo. Slična je situacija i u Gorici, to je zgodna paralela jer ni u Dinamu ni u Gorici nema tog jednog, dvojice ili trojice koji će iskakati iz kolektiva. Tako je znalo biti sa Sammirom, Soudanijem i još nekim igračima, a činjenica da toga nema po meni je glavni razlog Dinamova uspjeha. I nadam se da će tako nastaviti i na proljeće, jer to je dobro za hrvatski nogomet u cjelini.

05.05.2018., Zagreb – Druga HNL, 30. kolo, NK Sesvete – HNK Gorica. Ivan Prelec.
Photo: Igor Kralj/PIXSELL

A Hajduk? Kako gledaš na situaciju na Poljudu?

Povući ću paralelu s Legijom. Hajduk je klub s fenomenalnom atmosferom, s tradicijom i navijačima koji izazivaju svaki respekt, s ogromnom ljubavlju prema klubu… Međutim, dolje su i očekivanja proporcionalno takva, što se lako može pretvoriti u problem, pogotovo ako očekuješ da će se nešto napraviti preko noći. Mislim da je za Hajduk dobar izbor dovođenje kvalitetnih ljudi u omladinsku školu, a sad je priliku na klupi prve momčadi dobio Siniša Orešćanin, koji je dio te kvalitetne ekipe. Fenomenalan je trener, radio je sjajne stvari i s Hajdukovom B momčadi, i nadam se da će dobiti vrijeme da nešto napravi. To bi bilo dobro i za Hajduk i za hrvatski nogomet. Ne dobije li vrijeme, bude li sve kao i dosad, bojim se da će Hajduk kao klub biti u sličnoj situaciji kao posljednjih nekoliko godina.

Bila je ovo i godina ruskog srebra… Jesmo li već zaboravili da smo svjetski viceprvaci?

Ne čini mi se tako, svi smo još opijeni tim uspjehom, jer mala smo nacija s takvim vrhunskim rezultatima, i mislim da je sad vrijeme da se nastavi ulagati i razvijati naš nogomet kroz infrastrukturu, stadione, terene. Imamo jako puno talenta, ali u taj talent treba i ulagati. Sve zemlje u našem okruženju i cijeloj Europi ulažu silan novac, a mi u tom dijelu kaskamo, i zato treba iskoristiti ovaj impuls. Treba ulagati u veće nogometne centre, a onda i u manje podcentre, da se klubovima daju sredstva koja će se pametno uložiti. Bude li tako, bit će moguće da se rezultat iz Rusije nekad u budućnosti i ponovi.

Dakle, ne nacionalni stadion, nego ulaganje u manje centre?

Apsolutno! Nacionalni stadion trebao bi biti šlag na torti, a što će ti šlag ako nemaš biskvit? Ispravniji je put doći do toga da svi imaju kvalitetne terene i prave uvjete za rad, a nakon toga će nacionalni stadion doći kao točka na i. Ali tek kad dođe vrijeme za to.

Doći će vrijeme i za tvoj novi angažman, no kako provodiš dane bez posla?

Moram priznati da su mi dani itekako ispunjeni. Puno je više vremena za druženja s prijateljima, ali i za obitelj, na čemu sam iznimno zahvalan. To je ona priča… Nekad ti život donese situaciju koja ti se čini kao jako loša, jer za mene je strašno biti bez nogomet, ali sve ovo vrijeme obitelj je jako patila. Zato sam sad sretan što se mogu puno više posvetiti svojim curama, supruzi i kćerkama. Posvetio sam se i edukaciji, preko Uefa PRO licence, koju završavam, a i na višoj trenerskoj, gdje sam usmjerio kondicijsku pripremu, ostalo mi je još nekoliko ispita, to bih volio riješiti u ovom periodu. Vrijeme mi je ispunjeno, ali moram priznati da se osjećam nepotpuno. Kad nisam na terenu… Ma fali mi to, fali nemoguće. Dođe mi da odem trenirati limače bilo gdje, samo da budem na terenu, samo da radim, no svjestan sam da prije svega moram biti strpljiv. Prilika će doći, pitanje je samo kad i u kojem obliku. Znam samo da ću je dočekati spreman.

Spomenuli smo i akciju Turopoljsko srce, malonogometni turnir oko kojeg vrtila ta priča… Kako je došlo do ideje, kako do realizacije?

Taj višak vremena koji sad imam doveo je do toga da sam počeo razmišljati što svi mi kao zajednica možemo napraviti da povežemo sport i humanitarno djelovanje. I tako sam, dok sam se vozio po autocesti, bio malo sam sa sobom, došao na tu ideju, dijelom je i razvio u glavi… Sjetio sam se turnira Četiri kafića u Splitu i to mi je bila neka polazišna točka. Velika Gorica ima veći broj kultnih kafića, za koje sam mislio da bi voljeli sudjelovati u prikupljanju sredstava za obitelji s djecom. Nazvao sam svog prijatelja Kristijana Japeca, rekao mu ideju, još smo je malo razradili, otišli do Dražena Vezmara iz Panadić Sporta, i on je odmah pristao, tako da smo doslovno u dva i pol tjedna napravili sve. Imali smo i pomoć prijatelja, ali i Grada, a na kraju je nastala prekrasna priča.

Ispada da su velika ta turopoljska srca?

Kad smo kretali, nisam vjerovao da će se toliki broj ljudi, donatora i sponzora uključiti, no ova priča je toliko brzo rasla… I pokazala da kod nas ima velik broj ljudi koji mogu i žele pomoći, no treba im ponekad mali poguranac, da ih se probudi, potakne, a onda nastane nezadrživ val. Prikupili smo novac izvan svih naših očekivanja, a mi već imamo 14 obitelji, koje smo obišli i kojima ćemo pomoći na razne načine. Nekima će se napraviti stolarija, nekima će se kupiti neki kućanski aparat, peći, pećnice… Kad malo obiđete te obitelj, shvatite da ljudi u našem kraju žive čak i u nehumanim uvjetima. Evo, postoji obitelj s petero djece koja nema kupaonicu! Ljudi se nemaju gdje oprati, možete misliti kako je to kad dođu ove hladnoće. Kad čovjek sve to prođe i vidi, lako je shvatiti da je nama zapravo jako lijepo u životu. Krećemo se u nekom užem krugu ljudi, u gradu, nema toliko teških socijalnih slučajeva, tako da ti dođe da se rasplačeš kad vidiš kako ljudi žive. Zato sam toliko sretan što tim ljudima možemo barem malo pomoći, olakšati im život. To je vrijedna stvar za sve nas.

Koliko čujemo, ta priča ide i dalje?

S obzirom na broj ljudi koji se uključio, na uspjeh cijele priče, odlučili smo osnovati humanitarnu udrugu Turopoljsko srce, koja će biti aktivna cijele godine, a glavni događaj bit će taj turnir, koji će postati tradicionalan. Kad gledam što smo uspjeli napraviti ove godine, kad vidiš taj entuzijazam kod ljudi, siguran sam da ćemo sljedeće godine napraviti pravi spektakl.

Bližimo se kraj, ajmo se prebaciti na želje za 2019. godinu?

Ja sam sretan i ispunjen čovjek. Zahvalan sam što imam zdravu obitelj, što sam ja zdrav i što imam mogućnost raditi ono što volim. Uvijek će u životu biti uspona i padova, a ja bih volio da u 2019. nastavim uživati, da budem sretan kao što sam sretan sad. I vjerujem da će se stvari posložiti kako je najbolje za mene.

Što ćemo poželjeti HNK Gorici?

Želim Gorici da nastavi raditi kao do sad, s istim entuzijazmom među ljudima koji vode klub, ali i među glavnim akterima, igračima na terenu. Želim svima i da budu svjesni da je sport takav da donosi različite rezultate, i bolje i lošije, da budu na to spremni. Gorica je pokazala da je organizacijski stasala, da je jedan od najbolje organiziranih klubova u državi, ali tu bih ponovio onu parolu koju sam često spominjao kao trener – tko ne teži biti bolji, prestaje biti dobar! To je ključ uspjeha, toga se Gorica treba držati. Ne smije se nitko zadovoljiti onime što je napravljeno do sad, treba stalno težiti napretku, to je jedini način.

Je li doista moguće da u perspektivi doživimo i europske utakmice u Velikoj Gorici?

U perspektivi sigurno. Vidjet ćemo hoće li to biti u bližoj ili daljoj budućnosti, i nije presudno. Klub se postepeno diže već godinama, sad samo treba nastaviti raditi, a bude li tako, neupitno je da će se i ta Europa dogoditi. Manje je bitno kad će se to dogoditi, bitnije je da klub bude čvrst i stabilan, a onda će i Europa doći kao nagrada.

Sport

Carević: Odigrali smo jako dobru utakmicu, ali nedopustivo je ovako primati golove

Nogometaši Gorice poraženi su 3-1 od Hajduka na svom stadionu, a utakmicu je analizirao trener Mario Carević, koji je vidio i puno toga dobroga u četvrtom domaćem porazu zaredom

Objavljeno

na

Objavio/la

Jedan mjesec i tri dana nakon posljednje pobjede, nakon posljednje utakmice u kojoj Gorica nije doživjela poraz, na Gradski stadion stigao je Hajduk. Nadali su se Goričani da će moći izvući ono najbolje od sebe, da će zaustaviti niz poraza, ali Hajduk je ovog petka poslijepodne bio prejak. A Gorica nedovoljno dobra da bi došla barem blizu bodu ili sva tri.

– Prije svega, čestitam Hajduku na pobjedi – rekao je trener Mario Carević nakon četvrtog poraza zaredom, pa ponudio svoje viđenje utakmice:

– Ja mislim da mi stvarno nismo bili loši, da smo odigrali jako dobru utakmicu, iako smo primili tri gola iz prekida, što je nedopustivo. Protiv Hajduka moraš imati egal utakmicu i nadati se nečemu prema naprijed. A mi smo počeli igrati tek nakon što smo primili drugi gol. Međutim, bila je ovo puno energičnija i kvalitetnija utakmica nego prethodna, popravili smo dosta stvari koje nisu bile dobre u prethodnih utakmicama.

– Hajduk je prvi gol zabio nakon kornera na početku prvog poluvremena, drugi iz penala na početku drugog, a treći opet nakon kornera za ogromnih i nedostižnih 0-3. Ukupno gledajući, Gorica je točno polovicu primljenih golova ove sezone primila nakon prekida.

– Nedopustivo mi je i neshvatljivo da primamo takve golove iz kornera. Stalno smo u tom segmentu loši, na odbijenim loptama su oni bili prvi, a to su krucijalne stvari. I koliko god upozoravali… Ne znam kako to riješiti – priznao je Carević i zaključio:

– S druge strane, otvoriš utakmicu tako da primiš gol u ranoj fazi. A osjećao sam dobru energiju… Nemamo što, idemo dalje!

Ono što dalje slijedi je gostovanje kod Rudeša u osmini finala Kupa u srijedu. Prekinut će se tako ova serija domaćih utakmica, koja će biti nastavljena odmah idućeg vikenda, domaćim ogledom s Lokomotivom. Sljedeće dvije utakmice, prema svemu sudeći, bit će ključne…

Nastavite čitati

Sport

Hajdukova šetnja kroz Turopolje: Nastavlja se gorička kriza…

Nogometaši Gorice poraženi su 3-1 od Hajduka na svome stadionu, a počasni gol u 76. minuti postigao je Filip Čuić. Četvrti je to uzastopni poraz Gorice, a prva sljedeća prilika za prekid crne serije je kup utakmica u Rudešu…

Objavljeno

na

Objavio/la

Nije se čovjek mogao za puno toga uloviti tražeći razloge za optimizam uoči dolaska Hajduka u naš grad. Gorica je povezala tri poraza, nije izgledala dobro u posljednje vrijeme, a gosti iz Splita došli su s nizom od tri prvenstvene pobjede, s dojmom koji je govorio da izgledaju sve bolje i bolje… A opet, nekako se nadaš onoj povećanoj dozi motivacije, želji za dokazivanjem pred punim stadionom, jer ne bi bilo prvi put da Gorica bolje prođe s jačima nego sa slabijima.

Nažalost, ništa od toga. Umjesto utakmice u kojoj će biti iznad svojih mogućnosti, Gorica je bila ispod svojih realnih mogućnosti. I time širom otvorila put Hajduku do lagane, uvjerljive pobjede koja se gotovo može opisati kao nogometna šetnja Turopoljem…

Momčadi koja je favorit, kao što je Hajduk bio i ovom prilikom, temeljna ideja uvijek je što ranije povesti, a to se ovoga puta i dogodilo. Splićani su u četvrtoj minuti dobili korner, ubacivanje je otišlo na dalju stranu šesnaesterca, lopta završila u gužvi, a zatim i u mreži Gorice, nakon što je posljednji igrao Zvonimir Šarlija.

Brzih 1-0 olakšalo je posao Hajduku, koji je nastavio dominirati i stvarati prilike sve do polovice poluvremena, kad je Gorica konačno uspjela povezati poneko dodavanje. Međutim, kratkog je to bilo vijeka, ubrzo je Hajduk opet zagospodario terenom, a u 37. minuti opet i zabio. Filip Krovinović je ovoga puta bio strijelac, ali nakon VAR provjere gol je poništen zbog zaleđa. I na predah se otišlo s 0-1 na semaforu, uz izvedbu Gorice koja je bila i više nego skromna…

Slično kao prvo, Hajduk je otvorio i drugo poluvrijeme. Golom iz prekida. Igrala se 51. minuta kad je Iker Pozo zakačio Krovinovića u kaznenom prostoru, a sudac Pavlešić odmah je pokazao na bijelu točku. Cijele dvije minute poslije Michele Šego je i realizirao penal, čime je utakmica praktički bila riješena.

Gorica nije imala ni snage ni kvalitete da bi odgovorila na ozbiljan način, pa je umjesto toga Hajdukova prednost otišla na apsolutno neuhvatljivih 0-3. Ovoga puta zabio je Niko Sigur, ponovno nakon kornera, majstorski, neobranjivo za Matijaša… Dogodilo se to u 67. minuti, Sigurov gol ući će u izbor za najljepši ovog mjeseca, a Gorica je ušla u fazu utakmice u kojoj često krene bolje igrati – fazu nakon što protivnik povede 3-0.

Nažalost, dogodilo se to drugi put zaredom, Gorica je baš kao i protiv Varaždina u posljednjih 20-ak minuta ušla s tri gola minusa, pa ponovno podsjetila na ono što je baš nakon poraza od Varaždinaca rekao trener Carević:

– Lako je igrati kad gubiš 3-0…

I doista, Goričanima je bilo lakše, jer konačno su počeli kreirati nešto ozbiljnije, napadati u serijama, a u 76. minuti uspjeli su i zabiti. Bila je to prekrasna, fenomenalna akcija, koju su u futsal stilu okončali Kavelj, asistent Pozo i strijelac Filip Čuić. Nada se probudila, doza ohrabrenja je stigla, ali nije to bilo dovoljno da bi se nešto značajnije promijenilo.

Završilo je tako rezultatom 3-1, a na kraju priče dojam je bio da je igra izgledala i kudikamo lošije od rezultata. Četvrti je to poraz u nizu, četvrti na domaćem terenu, jer Hajduk se ovom pobjedom pridružio Osijeku, Rijeci i Varaždinu, što će reći da Goričani idu dalje s novim kontingentom problema. Kroz poraze kopni i samopouzdanje, pa se sad sa strepnjom čeka i ogled osmine finala Kupa protiv drugoligaša Rudeša u srijedu.

Što se prvenstva tiče, pred nama su još četiri domaće utakmice, počevši od Lokomotive, preko Vukovara i Istre, sve do Dinama u zadnjem vikendu u studenom…

Nastavite čitati

Sport

Hajduk stiže u petek na Gorice: ‘Nismo u dobrom nizu, ali vjerujem u ovu momčad’

Nogometaši Gorice u petak u 18 sati otvaranju jedanaesto kolo SuperSport HNL-a domaćim ogledom s Hajdukom. Stadion je rasprodan, tribine će opet biti pune, a Goričani će pokušati okončati negativnu seriju…

Objavljeno

na

Objavio/la

Petek na Gorice pojam je koji ima svoje značenje, tradicionalni je to “sajmišni” dan u tjednu, gužve su redovito nešto veće, a sadržaji po gradu nešto bogatiji. Ovog petka na Gorice, eto, ispalo je da će jedan od sadržaja biti i – nogomet! Na Gradskom stadionu ovo kolo HNL-a, naime, u petak od 18 sati otvaraju Gorica i Hajduk. U prijevodu, gužve neće biti nešto veće, nego puno, puno veće nego inače…

Te će gužve, već po običaju, kreirati navijači suparničke momčadi, pa će Hajduk ponovno imati podršku najvećem dijela stadiona u Velikoj Gorici.

– Podrška punih tribina? Za koga točno? – nasmijao se i trener Mario Carević na pitanje o atmosferi koja čeka nogometaše trenutačno osme i druge momčadi na tablici.

– Veći gušt, bolji osjećaj svakom sportašu je igrati pred punim tribinama, bez obzira na čijoj je strani većina tih navijača. Atmosfera je puno bolja u takvim uvjetima – logično je dodao Carević, kojem je ono što će se događati na tribinama važno otprilike kao lanjski snijeg.

– Naše je da na terenu budemo fokusirani na stvari koje nisu bile dobre u našoj igri. Moramo to pokušati popraviti, a uz to moramo biti i hrabri. Hajduk je u boljoj formi, dolazi ovdje s gardom, dijele prvo mjesto s Dinamom, ali ja imam puno povjerenje u svoju momčad. Bez obzira na to što nismo u dobrom nizu, stvarno vjerujem u ovu momčad. Mislim da imamo unutarnje kapacitete da se vratimo dobrim rezultatima, da možemo opet krenuti boljim putem. Kažem opet, imam ogromnu vjeru u ovu momčad, ali moraju i igrači vjerovati u sebe – rekao je trener Gorice.

Tri poraza zaredom na domaćem terenu donijela su određenu razinu nemira, iako razloga za dramu nema, jer nove prilike stižu vrlo brzo jedna za drugom. Dolazak Hajduka tako je prilika da se jednim dobrim rezultatom stvari vrate u pozitivu.

– Rekao sam i prije Dinama u takvim utakmicama mi moramo biti čak i malo iznad svojih mogućnosti da bi uzele neke bodove. Stojim pri tome, tako je uvijek protiv Dinama, Hajduka i Rijeke, to su vrlo slične utakmice, pa ćemo vidjeti kako će biti ovoga puta… Hajduk se stvarno digao u formi, sad su drukčija momčad nego na početku prvenstva. Bolji su u presingu, prednja četvorka je dinamična i motorična, i naravno da je priprema za tu utakmicu bitno drukčija nego za utakmicu koju smo igrali na Poljudu – otkrio je Carević.

Ovoga puta neće biti ozlijeđenog Marka Livaje, koji redovito trpa protiv Gorice, ali to ne znači da će biti imalo lakše i jednostavnije.

– Livaja daje puno širine u izboru napadačkih akcija, dok su s Rebićem, Šegom, Pukštasom i Almenom puno dinamičniji i agresivniji, stalno u presingu. Kad gledamo zadnjih nekoliko naših utakmica, bilo ovdje, bilo na Poljudu, mi smo imali puno veći posjed i mogli smo se nametnuti. Ovoga puta to bi moglo biti malo drukčije, ta prednja četvorka ne da ti disati ni u jednom trenutku, i zato nisam siguran u kojem ćemo omjeru imati posjed. Međutim, pripremili smo nekakve drukčije detalje i nadam se da će to biti uspješno – ističe trener našeg prvoligaša.

Osim kartoniranog Marijana Čabraje, svi ostali igrači trebali bi mu biti na raspolaganju, a među njima treba izabrati onih 11 koji će krenuti mijenjati aktualne trendove

– Ja mrzim gubiti, iskreno ni ne znam gubiti, a način na koji mi gubimo pogotovo mi se ne sviđa. Kad pogledate golove koje mi primamo… Evo, i protiv Varaždina smo dva gola primili u kontroliranim uvjetima, u našem posjedu, bez pritiska, ostanemo preširoko… Moramo vratiti tu defenzivnu stabilnost, ne biti toliko otvoreni po izgubljenoj lopti, ali i minimalizirati individualne pogreške. Glava me boli zbog načina na koji dajemo protivnicima te situacije za gol. To je pitanje fokusa i koncentracije i nadam se da se neće ponavljati. Igrači su upozoreni na te stvari, vjeruje da će to biti puno bolje – zaključio je Carević.

Na klub u kojem je ponikao trener Gorice mogao bi krenuti s ovih 11:

Matijaš – Perić, Filipović, Leš – Trontelj, Pozo, Kavelj, Duraković – Pršir, Bakić – Čuić

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Moja županija

VIDEO Samo im je Nebo granica! Vlastita dvorana, 300 djece i bitka za titulu…

Odbojkaški klub Nebo iz Zaprešića u svojih je 20 godina postojanja prošao ozbiljan put: počeli su u vrlo skromnim uvjetima, s nekoliko djevojčica, a danas imaju odbojkaški dom, stotine djece u pogonu i vrlo ozbiljnu seniorsku ekipu

Objavljeno

na

Objavio/la

Sve skupa krenulo je te 2005. godine iz čistog entuzijazma. Ljudi koji su se okupljali oko katoličke odbojkaške lige su došli na ideju da u Zaprešiću pokrenu klub koji će se bazirati na radu s mladima. Počeci su bili teški, proces je to koji dugo traje, ali danas imamo prvoligaški klub s uvjetima na kojima bi nam mnogi pozavidjeli…, rekao je Mato Dragičević, trener OK Nebo, gostujući u posljednjem nastavku našeg serijala “Sport Zagrebačke županije”.

Uz njega, na naš se kauč smjestila i Sandra Dramac, kapetanica prve ekipe, ali i trenerica u omladinskom pogonu.

– Kad sam se kao djevojčica počela baviti odbojkom, klub je bio u povojima. Bilo je to neusporedivo s ovim što imamo danas, u prvom redu što se tiče uvjeta za rad. Međutim, radili smo dobro i kvalitetno, a to se danas vidi na svim razinama kluba – ističe Sandra.

Odbojkaški klub Nebo dogurao je, korak po korak, do najvišeg ranga hrvatske odbojke, a u njemu igra sve važniju ulogu. Prošla sezona ući će u povijest kao najuspješnija u klupskoj povijesti, jer cure su završile na četvrtome mjestu i zapele tek u polufinalu doigravanja, a sjajno je krenula i nova sezona.

– Da, prošla sezona bila je svakako za pamćenje, ali imamo želju, cilj i ambiciju ove godine biti barem za jednu stepenicu više. Idemo pokušati biti najmanje treći, pa ćemo vidjeti što će se događati u doigravanju. Izgubili smo dvije važne igračice iz prošle sezone, ali doveli smo i nekoliko pojačanja, tako da smo u sezonu krenuli s tri pobjede, sa samo jednim izgubljenim setom – zadovoljan je trener Dragičević, a ništa drukčije ne razmišlja ni kapetanica Dramac.

– Cure koje su došle donijele su nam ono što nam je nedostajalo, a budući da su se jako brzo uklopile i u našu svlačionicu, stvari su se odmah na startu posložile. Na početku sezone igramo stvarno jako dobro, dominiramo, ali čeka nas još jako puno izazova, sezona je duga i svjesne smo da je najbolje ići polako, od utakmice do utakmice – kaže Sandra.

Uz redovne i vrlo uspješne aktivnosti sa seniorkama, Sandra Dramac dio svojih dana ulaže i u klupsku budućnost.

– Radim kao trenerica s najmlađim kategorijama, a u klubu je ukupno osmero trenera koji se bave sa čak 300 djevojčica! Točnije, trenutačno ih imamo i nešto više od toga, što je nevjerojatno za grad veličine Zaprešića. I ponosni smo na to – ističe kapetanica Sandra.

I prva ekipa i mlađe kategorije funkcioniraju u gotovo idealnim uvjetima, ona vremena premalih i neadekvatnih dvorana davna su prošlost, jer danas u Zaprešiću postoji – dom odbojke! Tako se neformalno naziva dvoranu koja je prije nekoliko godina izgrađena samo za odbojku, samo za odbojkašice!

– Ponekad znamo ugostiti i košarkaše, ali da, 99 posto kapaciteta dvorane koristi naš klub, na čemu smo izuzetno zahvalni Gradu Zaprešiću. Radimo u jako dobrim uvjetima, treniramo vrlo ozbiljno, često i po dvaput dnevno, a sve to se odražava i na rezultatima, koji su sve bolji – kaže trener Dragičević.

A mogli bi biti i još malo bolji… Nemojte se iznenaditi ako djevojke iz Zaprešića, klub u kojem igraju najvećim dijelom domaće igračice, ove sezone bude i u ozbiljnoj borbi za titulu prvakinja države. Mlađe kategorije blistaju, seniroke sve bolje… Za Nebo je, očito, samo nebo granica.

Nastavite čitati

Sport

Haaland iz Kurilovca: ‘Nikad u životu nisam ovoliko zabijao… Samo neka potraje!’

Napadač Kurilovca Luka Sedlaček zabio je 13 golova u prvih 11 utakmica sezone, što ga je dovelo na vrh dvije ljestvice strijelaca: prvi je topnik 3. NL Centar, u kojoj Kurilovec u subotu čeka Samobor (15.30), ali i Kupa Hrvatske!

Objavljeno

na

Objavio/la

Gdje god se okreneš, na vrhu je – on! Luka Sedlaček, 27-godišnji napadač Kurilovca, igra sezonu života, zabija kao na traci, a to ga je dovelo do prvoga mjesta na dvije ljestvice strijelaca. S osam golova iz devet utakmica prvi je topnik 3. NL Centar, a s pet golova u dvije utakmice drži vrh liste strijelaca i u Kupu Hrvatske! Teško da može bolje od toga… Posljednja dva utrpao je u rutinskoj pobjedi protiv Maksimira u prošlom kolu.

– Da, riješili smo ih već u prvih desetak minuta. Maksimir je mlada momčad, domaće utakmice igraju na umjetnoj travi i znali smo da će im trebati malo da se prilagode. Cilj je bio odmah ih stisnuti, krenuti jako, udarili smo presing od početka, nisu se snašli i zabili smo dva komada. Pa odradili to rutinski do kraja – rekao je Sedlaček nakon što je nastavio svoj ludi niz golova.

– U čemu je tajna? Iskreno, nemam pojma. Radim sve isto kao inače, ali ide me. Baš me ide. Nije da forsiram ili soliram, doslovno igram jednako kao i uvijek, ali ispada da se stalno nalazim u pravim situacijama… Nadam se da će to potrajati, što drugo reći – sa smiješkom govori Sedla.

Svjestan je i sam da igra sezonu života, jer brojke su ovdje egzaktne.

– Nisam ranije nikad imao takvu statistiku, možda jedino u mlađim kategorijama, pionirima ili limačima. Što se seniorskog nogometa tiče, nikad nije bilo ovako dobro. Prije četiri godine zabio sam 18 golova u prvenstvu, to mi je rekord, tome sam dodao još pet-šest u kupu… A prošlu sezonu već sad sam dostigao – kaže nam “Haaland iz Kurilovca”.

Brojke su doista “haalandovske”, a kad je tako, kad Sedla ovako igra, puno je lakše i podizati klupsku letvicu.

– Godinama sam već u Kurilovcu i planiram biti ovdje dugoročno. Nadam se samo da će to kroz koju godinu biti i u višem rangu… – ističe Luka i dodaje:

– Ambicija igrača i stručnog stožera svakako je biti prvi, a onda je dalje na upravi kluba da osigura uvjete za eventualne iskorake.

Dođe li do toga, Luka Sedlaček bit će spreman za njih. Iako ga je život odveo u drugome smjeru, jer profesionalni nogomet ostao je nedosanjani dan, spreman je Sedla na žrtvu kad je u pitanju najdraža igra.

– Završio sam ekonomiju i radim u struci, u bankarskom sektoru, tako da su mi dani dosta popunjeni, gotovo isprogramirani. Posao od osam do četiri, nakon toga trening, a budući da radim i kao trener limača, često se dogodi da doma dođem tek nakon 21 sat. I mogu jedino zahvaliti zaručnici što sve to trpi – govori Sedlaček.

U seniorski nogomet zakoračio je kao igrač HNK Gorice, kluba u kojem je odrastao, no planovi su se putem morali mijenjati.

– Iskreno, vidio sam se u nekim višim rangovima, jer igrao sam u Gorici drugu ligu, nakon čega sam se spustio u Kurilovec. Plan je bio nakon godinu ili dvije napraviti novi iskorak, pokušati otići prema gore, ali nije se dogodilo. Ne znam zašto nije, ali znam da uvijek dajem sve od sebe… Tako je očito moralo biti.

Ispalo je tako da se Sedlaček prometnuo u kralja niželigaških šesnaesteraca, a povremeno uspije dotaknuti i malo glamura viših liga. Takvu će priliku imati i prve srijede u studenom, kad na Udarnik u sklopu osmine finala Kupa dolazi prvoligaš Istra. A Sedla će, nadamo se, i tad nastaviti po svome. Onako, haalandovski…

Kao uvertira u ogled s Istrom ove subote stiže veliki izazov nešto drukčije vrste. Prvenstveni izazov, jer u sklopu 10. kola 3. NL Centar na Udarnik u subotu u 15.30 sati dolazi Samobor, kojeg će na poznato mjesto dovesti trener Marko Pancirov. Samoborci su sjajni ove sezone, drže treće mjesto na ljestvici, pa će ogled s petoplasiranim Kurilovcem biti pravi derbi kola.

– Da, čeka nas županijski derbi, utakmica koja sigurno neće biti lagana i jednostavna. Za nas će to biti posljednja utakmica jeseni s klubovima iz vrha, a iz prošlosti sa Samoborom imamo mješovita iskustva. Uvijek je napeto i zanimljivo, za očekivati je da će tako biti i ovoga puta, ali mi idemo pobijediti – zaključio je Sedlaček.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Reporter 454 - 23.10.2025.

Facebook

Izdvojeno