Poveži se s nama

Sport

Hajdučki dani u Gorici? Ma kakvi, ovo su gorički dani… I to je najveća pobjeda!

Kad nogometaši Gorice i Hajduka u srijedu u 17 sati istrče na travnjak našeg stadiona, dočekat će ih gostujući navijači na istoku, ali i tisuće onih koji će na zapadu drukati za Goricu, klub koji je u nevjerojatno kratkom razdoblju postao velik, važan i respektabilan

Objavljeno

Da se film odvrti samo malo u prošlost – neka to bude nekih godinu i pol unatrag, ne moramo ići dalje od toga – ono što nas čeka u ova četiri dana nazivalo bi se “Dani Hajduka u Velikoj Gorici”. Ipak nam u grad dolazi jedan od dva najveća kluba u državi, klub s poviješću koja traje 108 godina, klub koji je osvajao trofeje u svim prvenstvima u kojima se natjecao, četvrtfinalist Lige prvaka iz sad već davne 1994. godine… I to dolazi dvaput, prvo u srijedu, pa u subotu, u dvije prave, iznimno natjecateljske utakmice.

Međutim, nogometna Velika Gorica, lijepo je to vidjeti i primjetiti, više ne živi u tom svijetu, u kojem je važno biti “simpatičan protivnik”. Prošla su vremena kad nam je bila čast uopće dočekati protivnike poput Dinama, Hajduka ili Rijeku, češće u prijateljskim ogledima, rjeđe u nekoj kup utakmici, u kojoj domaća momčad nije imala ozbiljnu šansu da nešto napravi. Prošla su vremena kad je publika dolazila na tribine goričkog stadiona da bi gledala Dinamo, Hajduk ili Rijeku, da bi vidjela iz prve ruke kako to igraju, recimo, Jairo, Gorgon ili Oršić.

Gorica će u srijedu tražiti prolazak u četvrtfinale Kupa, a u subotu nova tri boda u prvenstvu… Foto: Matija Habljak/PIXSELL

Danas ljudi na gorički stadion, naime, dolaze gledati Goricu! Navijati za svoju momčad, iz prve ruke vidjeti kako će odigrati, recimo, Lovrić, Zwolinski ili Dvorneković. I pritom će vjerovati da njihova momčad, koliko god protivnik imao bogatu povijesti i cijeli niz trofeja u riznici, može pobijediti Hajduk. I odavno to više nije optimizam bez pokrića, navijačka zaluđenost, odavno su Goričani dokazali da su narasli toliko da se mogu itekako ozbiljno nositi s najjačima. Momčad koja pet puta zaredom (ej, pet puta zaredom!) pobijedi Rijeku, koja u sudarima s Hajdukom doživi jedan poraz u pet utakmica, koja Osijeku uporno zagorčava život, ima pravo na svoje nade, želje, snove i ambicije.

– Je li Hajduk favorit? Ne, nije. Jer, znate, mi u svlačionici razgovaramo o tome da vrijedimo i za drugo mjesto na tablici, toliko vjerujemo u sebe. I zato nikome nećemo priznati da je bolji dok to ne dokaže na terenu – prenio je jedan od igrača Gorice razmišljanja iz njihovih internih razgovora.

Nema tu ni grama bahatosti, neće nitko poletjeti ili izostaviti neizbježni respekt u pričama o protivniku poput ovog koji slijedi, ali samopouzdnje koje stanuje u svlačionici govori jako puno. Govori o tome koliko je ovaj klub, godinama simpatični drugoligaš, izrastao u posljednjih nekoliko godina. U nepunu sezonu i pol trener Sergej Jakirović, njegov stožer i igrači koje vodi napravili su korak od tisuću milja, utabali si put koji vodi prema gore i zato su zaslužili apsolutno sve što im se događa.

Goricu podržava sve više domaćih navijača, ljudi su prepoznali da se tu događa nešto važno… Foto: Marko Prpić/PIXSELL

Pa tako, između ostalog, i to da ljudi nakon toliko malo vremena više ne dolaze gledati Hajduk, nego Goricu. Koja će, vjeruju, imati šansu izbaciti velikog protivnika i otići u četvrtfinale Kupa, koja će imati svoju šansu i u subotu, u prvenstvu, u kojem je cilj izboriti Europu.

– Srce mi je bilo puno kad sam vidio da je cijeli autobus navijača došao s nama u Rijeku, a na povratku smo se sreli u Ravnoj Gori. Fenomenalan je osjećaj kad vidiš koliko značiš ljudima, da te svi žele pozdraviti, stisnuti ruku, slikati se sa mnom ili s igračima… To najbolje govori o onome što smo napravili otkad smo prvoligaši – govori trener Jakir.

I to je, zapravo, konačna istina. To doista najbolje govori o onome što je Gorica napravila. U gradu koji je za većinu događanja previše uspavan, u kojem se ljudi neobično teško okupljaju na jednome mjestu, nogomet je u tome uspio. Na Dinamu je bilo više od četiri tisuće ljudi, na Rijeci više od tri tisuće, a čak i kad su protivnici manje zvučni, okupi ih se oko dvije tisuće… I to je najbolji dokaz onoga o čemu je ovdje riječ. O tome da ljudi definitivno dolaze gledati Goricu.

Da je netko prije, recimo, dvije godine rekao da će se ljudi boriti za dres Gorice, zvučalo bi suludo, ali… Foto: Marko Prpić/PIXSELL

Zwolinski, Ndiaye, Lovrić, Kahlina, Suk i društvo u ovom gradu imaju obožavatelje, postoje tu neki klinci koji idoliziraju igrače Gorice, koji jednog dana žele biti poput njih, igrati u dresu u kojem oni igraju, na terenu na kojem oni zadnju nepunu sezonu i pol marljivo skupljaju bodove. I respekt. Često neke “nenormalne” stvari postanu normalne u ovom našem okruženju, navikne se prosječan Hrvat vrlo brzo i na dobro i na loše, ali ipak je prilično fascinantno koliko je brzo Gorica postala važna, značajna, velika.

Jer, da nam je netko prije dvije godine rekao da će tu postojati klinci koji čekaju igrače za autograme i “selfie” nakon treninga, bilo bi najjednostavnije proglasiti ga ludim. Puno manje jednostavno bilo je ono što su odlučili napraviti pedsjednik Črnko, njegov prvi suradnik Nikoličius, trener Jakirović i njegovi igrači. Puno je manje jednostavno bilo osvojiti peto mjesto u prvenstvu u debitantskoj prvoligaškoj sezoni, graditi momčad i imidž kluba, pa u drugoj nastaviti istim putem, gospodski i pobjednički.

Srećom, svi oni bili su u stanju odraditi i taj posao, nimalo jednostavan, nimalo lagan, ali silno značajan. Dobili smo klub za kojeg se i jedan Nenad Bjelica posebno studiozno priprema, klub s renomeom i ugledom, sa statusom jednog od onih protiv kojeg svi mrze igrati. Zato što je Gorica dobra, zato što je toliko teško pobijediti je, zato što nije lako podnijeti da te dojučerašnji drugoligaš, klub kojeg donedavno nisu shvaćali posebno ozbiljno, pomete s terena, zatim temeljito počisti svlačionicu, zahvali na gostoprimstvu i ode svojim putem.

I nije ni društvu iz Hajduka, koliko god su u Splitu u svim sferama života naoružani samopouzdanje, često i bez pokrića, drago što moraju dvaput zaredom igrati protiv Gorice. Zabrinuti su, možda na trenutke i uplašeni, jer čekaju ih dva teška izazova, protiv momčadi koja im je već nanijela toliko muka. I kojoj su ostali dužni nakon pobjede 3-0 na početku ove sezone, u utakmici u kojoj je bilo svega i svačega…

Tako nekako, za očekivati je, bit će i u srijedu (17 sati) i subotu (17.30). Vatreno, žestoko, otvoreno, zanimljivo. I uz pune tribine. Na kojima će, tamo na istoku, biti gostujući navijači, a na zapadu… E, tamo će biti ovo društvo o kojem zapravo i pričamo. Ljudi koji bez problema odvoje poslijepodne da odu u Rijeku, Koprivnicu ili Osijek pogledati svoj klub, proslaviti pobjedu s igračima ili potražiti utjehu nakon poraza. Ljudi koji će požuriti s posla da stignu na Goricu. I neće doći gledati ni Bradarića, ni Nejašmića, ni Jaira, ni Edouka. Ne, doći će gledati naše, domaće junake, jer… OVDJE IGRA GORICA!!!

Dobra, odlična Gorica, momčad koja Dinamu puca na gol 14 puta, koja izdominira Rijeku na Rujevici, koja ima kvalitetu, gard i samopouzdanje. I momčad koju se, doista, isplati doći vidjeti. Pa makar i kiša padala, makar je i temperatura konačno došla na razine koje pripadaju ovom dijelu godine. Zato, dođite… Jer ulog je četvrtfinale Kupa, protivnik je respektabilan, a Gorica je – fantastična.

Dani Hajduka u Velikoj Gorici? Ma ni blizu, ovo su dani goričkog nogometa u Gorici… I to je, zapravo, najvažnija pobjeda cijele ove priče. Ajmoooooo!

Sport

Kad se nađemo na pola puta… Prijateljski remi za povratak nogometu

Nogometaši Gorice odigrali su 2-2 s Istrom 1961 na pomoćnom igralištu stadiona na Rujevici, u prvoj prijateljskoj utakmici nakon prekida sezone. Bilo je tu dobrih elemenata, vidi se ideja u igri, no trener Dambrauskas i sam priznajem: ‘Imamo još puno posla…’

Objavljeno

on

Pregovori i dogovori trajali su danima, potraga točnije, jer osnovni problem u organizaciji prijateljske utakmice između Gorice i Istre 1961 bio je – gdje igrati? I jednima i drugima daleko je bilo putovati u goste ovima drugima, pa je pao dogovor da se nađu na pola puta. U Rijeci.

Prva opcija bila je Orijentova Krimeja, ali nije stigla dozvola Stožera. Drugi prijedlog bila je Kantrida, ali ni to nije prošlo. I sve je završilo na “staroj Rujevici”, na terenu koji se uklopio u kompleks koji koristi HNK Rijeka, igralište na lokaciji na kojoj je nekad igrao niželigaš Lučki radnik, s kojim se svojevremeno nadmetao i naš Radnik, po trećeligaškim bespućima…

Igralište je uz more, pogled s tribina praktički puca na obližnje plaže, a to je ove srijede poslijepodne poslužilo kao idealna kulisa za povratak utakmicama nakon korone. Konačno! U subotu je odigrana ona trening utakmica na našem stadionu, ali ovo je bila prva “prava” prijateljska, s pravim protivnikom… Nema što, užitak je bio osjetiti se dijelom toga, dionikom povratka nogometa u svom punom smislu. Bilo je tu, naravno, sve potrebno za dezinfekcijske mjere, mjerila se i temperatura goričkoj delegaciji na ulasku u prostor stadiona, odiše sve oprezom, ali s tim valjda moramo naučiti živjeti. I neće nam tako nešto pokvariti jedno lijepo, povratničko nogometno poslijepodne.

Do Rijeke se ovoga puta putovalo starom cestom, počevši od Delnica, budući da je bura udarala punom snagom po toj posljednoj dionici autoceste. Ne toliko i u samom gradu, pa se nije obistinio strah da će uvjeti zbog vjetra biti praktički na rubu regularnosti. Dapače, čak je bilo i ugodno sjediti na tribinicama ovog simpatičnog nogometnog mjesta. Zatekli smo tu i drage ljude iz nogometa, Goričane na čelu Istre, trenera Ivana Preleca i pomoćnika mu Damira Grlića, nastavljaju dečku svoju bitku u Puli, a jasno je da im je najlakše dogovoriti prijateljsku s ljudima iz HNK Gorice…

I Prelec i Valdas Dambrauskas, litavski strateg na klupi Gorice, odlučili su predstaviti po dvije momčadi, u svakom poluvremenu po jednu, a dečki u crnim dresovima startali su ovako: Čović – Musa, Steenvoorden, Moro, Čabraja – Babec, Gadže – Dvorneković, Hamad, Golubickas – Ndiaye. I solidno je to izgledalo u prvom dijelu, povela je Gorica u 24. minuti golom Cherifa Ndiayea, nakon strašne asistenije Gojka Gadže, jednog od najvećih dobitnika vremena nakon korone, a nije to bilo i sve od lijepih šansi.

Još je dvaput Cherif Ndiaye bio u dobrim situacijama, jedna od njih spada i među stopostotne, a i općenito je Gorica lijepo gradila igru, smišljeno izlazila prema naprijed, branila se kompaktno, uz neke nove taktičke elemente koje je Dambrauskas donio. Ukupno gledajući, izgledalo je to prilično zadovoljavajuće.

Trener Valdas smjestio se na tribini, kako mi imao što bolji pogled na teren, no bio je sasvim dovoljno da igrači čuju njegove upute.

– C’mon, Cherif, that’s your ball! Go, Musa, go wide! – dovikivao je trener svojim igračima, a oni su pokušavali u hodu uloviti što više uputa.

Sasvim je jasno kako je prikazano u tom solidnom prvom poluvremenu bilo daleko od onoga što trener želi od ove momčadi, daleko od tražene forme, ali dobrih trenutaka, kvalitetnih elemenata u igri, svakako je bilo.

Slika zbivanja na terenu pomalo je izmijenila u drugom poluvremenu, kad je Prelec na teren poslao možda čak i kvalitetniju postavu od one iz prvog dijela, a za Goricu je igralo ovih 11 igrača: Išek – Spudić, Ćelić, Krizmanić, Kovačić – Kalik, Maloča – Periša, Maslowski, Golubickas – Mudrinski. Povećala je Gorica svoju prednost, golom Maksa Juraja Ćelića glavom u 62. minuti, nakon lijepog ubacivanja juniora Davida Kovačića, da bi nakon toga inicijativu preuzela Istra.

Jedna mala nepažnja Anthonyja Kalika 15-ak minuta prije kraja dovela je do smanjenja goričke prednost. Strijelac je bio Šime Gržan, rutinski je poslao loptu iza leđa golmana Išeka i vratio rezultatsku neizvjesnost. Šest minuta poslije, u 82. minuti, već je bilo 2-2. Gedeon Guzina, snažni napadač pulske momčadi, nakon prekida se najbolje snašao i čelom postavio konačan rezultat.

Točno 17 dana prije povratka HNL-a, nakon prve provjere ovakvog tipa, jasno je da trener Gorice ima viziju i ideje, no svjestan je i sam da mu treba još vremena da sve sjedne na svoje mjesto. Treba imati na umu da ovoga puta nije bilo Kahline, Jovčića, Lovrića, Čanađije, Suka i Špikića, važnih igrača, a neki od njih pojavit će se na terenu već u subotu, kad Gorica u novoj prijateljskoj provjeri gostuje kod Dinama u Maksimiru. Utakmica je na rasporedu u subotu u 18 sati.

Nastavi čitati

Sport

Postani rukometašica! Nova runda upisa u Udarnikovu školu rukometa

Ženski rukometni klub Udarnik ponovno trenira, a uz to i poziva nove članice. Traže se nove mlade rukometašice u dobi između osam i 14 godina, koje se upisuju u tri kategorije

Objavljeno

on

Sport se vratio, na opće veselje sportašica i sportaša, željnih druženja, treninga, natjecanja… Iz sportski neprirodnog okruženja dvorišta, stubišta ili dnevnih boravaka vratili su se na igrališta i u dvorane, a među takvima su i cure iz Udarnika. Čim su to nadležne službe dozvolile, vratile su se treninzima.

Trenirat će se na betonskom igralištu pokraj Gradske dvorane, ali i u samoj dvorani, a u klubu se nadaju da će nakon izlaska iz karantene dobiti i nove članice.

“UPISI U TIJEKU!!”, objavio je klub, uz kraći opis detalja.

Poziv se odnosi na djevojčice od osam do 14 godina, a nove mlade rukometašice upisivat će se u tri kategorije – djevojčice (2006./07. godište), mlađe djevojčice (2008./09. godište) i mini rukomet (2010. – 2012. godište). Bit će zanimljivo vidjeti koliko se djevojčica doista “zakačilo” na rukomet u ovom vremenu kad se uglavnom ostajalo doma. Ako nikako drukčije, preko snimki starih utakmica reprezentacije, Zagreba, Metkovića, Podravke…

Sve djevojčice koje se žele baviti sportom imaju tako priliku želju i ostvariti u jednom lijepo posloženom klubu, s obiteljskom atmosferom, s educiranim trenerima… Pomoći će možda i činjenica da su sve nove rukometašice u lipnju oslobođene plaćanja članarine!

Nastavi čitati

Kultura

FOTO Juniori Megablasta prvaci Europe u break danceu

Objavljeno

on

19.05.2019. Rimini, Italija. Plesni klub Megablast najbolji u Europi. Foto: PK Megablast

Na današnji dan prije godinu dana cityportal.hr objavio je slijedeći prilog:

19.05.2019. Rimini, Italija. Plesni klub Megablast najbolji u Europi. Foto: PK Megablast

”Iz Plesnog kluba Megablast javili su nam sjajnu vijest – njegova juniorska break dance grupa osvojila je 1. mjesto i zlatnu medalju na Europskom prvenstvu u Italiji (Rimini, 19.05.2019.) – IDO European Hip Hop Battle & Break Dance Championships. Osim super rezultata zlatne grupe vrlo dobri rezultati ostvareni su i u pojedinačnoj konkurenciji: Karlo Dobrinčić-Karlito (4. mjesto), a 5. mjesto Barbara IveljićBarbi, Franka Meštrović-FM i Fran Vodopija-H2O.”

Galerija fotografija

Nastavi čitati

Reporter 393 - 21.05.2020.

Facebook

Izdvojeno