Povežite se s nama

Vijesti

Gradsko vijeće u srijedu raspravlja o sportu

Objavljeno

na

Gradsko vijeće Velike Gorice se u srijedu 22. srpnja okuplja kako bi raspravljalo o sportu. Hoće li na ovoj sjednici doći do određenih pomaka u promišljanju sporta u Velikoj Gorici uopće? Mišljenja smo da neće i da će to biti još jedna sjednica sa koje nitko neće otići pametniji. Već u uvodnoj dokumentaciji koja je dostavljena vijećnicima na stol u oči upadaju brojke o izdvajanjima u kojima je neosporno da Velika Gorica izdvaja velik novac za sportsku infrastrukturu. No, to su poznate činjenice koje su dostupne svakom građaninu koji se služi internetom, kao što bi i svi trebali znati na kojoj sportskoj infrastrukturi počiva velikogorički sport i kroz koje programe i institucije sport u Velikoj Gorici egzistira. Zasad su i dalje nepoznati podaci koliko se procjenjuje da Velika Gorica ima sportaša što profesionalnih, što amatera ili rekreativaca, odnosno tko sa njima radi, kakva je stručnost trenera, tko, kako i na koji način školuje trenere. Nije manje važno znati i spomenuti podatak sa koliko stručnih osoba u sportu raspolažemo u gradu na svim razinama od aktivnih sportskih djelatnika po klubovima koji volontiraju, liječnika, trenera, osoblja iz domene sportske fizikalne medicine,  ljudi koji sudjeluju u vođenju sportskih natjecanja te kakva je njihova obrazovna struktura, a jedno od važnih saznanja bilo bi i gdje, kako i u kojim brojkama takvi ljudi sa područja našega grada participiraju u nacionalnim selekcijama i savezima.

Hoće li rasprava u vijeću imati “težinu” koja bi u konačnici dala smjernice za pomake

Brojke će uvijek sakrivati stvarne probleme kojih je u sportu mnogo više od onih koje običan čovjek teško može uočiti. Isto tako, teško je ovakvu vrstu rasprave uopće i ocjenjivati ukoliko će je voditi ljudi koji objektivno ne žive sport i teško da znaju kako jedan radni dan, mjesec ili godina izgleda u nekom uređenom klubu sa dvjestotinjak djece, osim ako to nisu pročitali u novinama ili vidjeli na televiziji. Nažalost mediji nerijetko pokazuju ili “močvaru” ili “šlag” – sredine nema. Teško je predočiti aktivnosti unutar klubova gdje radni dan počinje u 8:00 ujutro a završava u 23:00 navečer, a brigu o djeci i uspješnim sportašima vode ili volonteri koji su za sendvič i kavu spremni zapustiti svoje obitelji i poslove, odnosno treneri sa završenim fakultetima koji za 6-10 sati dnevnog rada sa našom djecom jedva da mogu zaraditi tridesetak tisuća kuna godišnje, koje i potroše na brojnim putovanjima na utakmice i treninge. Da bi netko mogao kvalitetno ocijeniti kakve prioritete moramo graditi u sportu i kako ih dostići jedna tematska sjednica sigurno neće biti dovoljna jer su već i one ranije izvještajne potvrdile da sport i sportska infrastruktura zanima tek jedan mali dio gradskih vijećnika.

Velika Gorica daje mnoga međunarodno poznata sportska imena

Sportaši se u gradu ne smiju osjećati kao prolazna proračunska stavka, jer poruka koja se na taj način šalje nije stimulativna i stvara jaz između granskih sportova, a u tome na kraju trpe i grad i politika, a najviše sportaši i klubovi. Baš i iz tog razloga ovo gradsko vijeće ima povijesnu priliku da neka od životnih sportskih iskustava dođu za govornicu, ali tu priliku ćemo pričekati vjerujemo u nekom od nastavaka tematske sjednice o sportu. Nadamo se da će na nekoj od budućih sjednica priliku da pred gradskim vijećnicima o svojim životnim odricanjima kažu sportaši ili treneri koji trenutno promiču Veliku Goricu na dalekim svjetskim razinama i natjecanjima poput Dine Bošnjaka, Ante Budimira, Senne Ušić, Igora Panadića ili sina mu Andreja, Tomislava Butine, Giovannia Cernogoraz…. Jedino njihova iskustva kroz njihove sportske karijere mogu prikazati barem djelić sportske stvarnosti. Nitko ne želi osporiti da grad Velika Gorica nije ispred mnogih gradova i lokalnih zajednica u skrbi za sport i sportaše, no isto tako moramo sami sebi priznati da ima i boljih od nas i da želimo učiti od najboljih kako bismo u budućnosti i sami bili bolji.

Nedostaci prilikom obavljanja liječničkih pregleda

Možda bi i za ovu tematsku sjednicu dobro došao podatak koliko doista sportaša koristi usluge sportske ambulante, koliko je ista nažalost neučinkovita jer Zakon o sportu propisuje da sportaši moraju raditi ultrazvuk srca i krvne pretrage barem jednom godišnje i koliko u tim obavezama stvarno postoji problem nekomunikacije i neusuglašavanja dvije različite službe unutar iste institucije koje spadaju pod Dom zdravlja Zagrebačke županije. Naime sportska ambulanta ne želi ovjeriti sposobnost sportaša bez tih pregleda, a pojedini liječnici opće prakse ne žele davati uputnice za takve preglede jer ih ne smatraju nužnima, a u konačnici trpe klubovi i sportaši. Pregled bez uputnice se plaća 500 – 700 Kn, a krvni nalaz otprilike stotinjak Kn. Pretpostavka je da bi samo velikogorički klubovi za svoje sportaše starije od 17 godina koji su takve vrste pregleda obavezni raditi trebali potrošiti nešto manje od 1 mil. za takve preglede godišnje ukoliko je iste nemoguće napraviti na liječničke uputnice. Jedna od ključnih tema ove sjednice trebala bi svakako biti i zdravstvena preventiva u sportu i opremanje sportske ambulante za sve vrste pregleda na način kako to radi sportska ambulanta u Zagrebu koja za sedamdesetak kn obavi sve navedene preglede koji su propisani Zakonom o sportu. Obzirom da se ovdje radi tek o inicijativi prema Zagrebačkoj županiji jer ambulanta u Velikoj Gorici je jedina takve vrste trenutno u županiji, ova sjednica je uvjereni smo prilika i da se briga o zdravlju sportaša koji su u konačnici građani našega grada postavi u okvire kakvi zakonski i trebaju biti.

Priljev stranog kapitala u hrvatski sport mora biti prepoznat i od lokalnih zajednica

Velikoj Gorici sigurno ne nedostaje sportskih potencijala, a grad Velika Gorica čini napore da sportska infrastruktura prati potrebe sportaša. To potvrđuju i investicije u trenažnu sportsku dvoranu kao i investicija u dio izgradnje terena sa umjetnom travom. Da bi radili nove iskorake u sportskoj infrastrukturi moramo prihvatiti da sportaši svojim aktivnostima stvaraju nove vrijednosti, da smo izgradnjom ili uređenjem objekata sportske infrastrukture u gradu otvorili vrata za pojavljivanjem desetaka novih klubova koji s pravom očekuju potporu za svoje aktivnosti. Proračun koji se izdvaja prema Zajednici športskih udruga odavno je orijentiran isključivo za rad sa mladima i podmirenje troškova natjecanja i u situaciji stalnog porasta broja klubova u našem gradu on već odavno nije dostatan ni za podmirenje troškova sportskih škola u klubovima. Sportaši u Hrvatskoj već odavno su potvrdili da svaka sportska grana ima status društvene djelatnosti, a konstantno visoko pozicioniranje svih selekcija Hrvatske na svjetskim sportskim smotrama potvrđuje da nam je još uvijek talent daleko iznad ulaganja u sport. Možda će baš i nedavne brojne aktivnosti stranih investitora iz Amerike, Italije, Koreje, Njemačke u hrvatske sportske klubove otvoriti oči i lokalnoj zajednici da u priljevu stranog kapitala sport u Hrvatskoj trenutno prednjači pred gospodarstvom. Na sreću ili nažalost pokazat će vrijeme.

CityLIGHTS

Andrejeva božićna čarolija – iz Ščitarjeva do kuće Djeda Božićnjaka!

Obitelj Gričar donosi zimsku bajku Arktičkog kruga

Objavljeno

na

(Foto: Privatni album obitelji Gričar)

U periodu godine kada su noći duge, dani kratki, a hladnoća nas drži u zagrijanim domovima, božićno vrijeme svakako je jedno od najtoplijih u godini. Kršćanski blagdan slavlja rođenja “malogaBoga” tijekom stoljeća je poprimio zapadnjačku tradiciju, a dobroćudni djed duge bijele brade i crvenog odijela s vrećom poklona na leđima – svima se uvukao pod kožu.

U potrazi za zimskom avanturom i domom “pravog” Djeda Božićnjaka bila je obitelj Gričar iz Ščitarjeva, a vrlo lako su turopoljsku blagu zimu zamijenili s Laponijom – domovinom omiljenog božićnog lika i temperaturama 40 stupnjeva ispod nule.

Podijelili su svoje dojmove i razuvjerili nas da krajnji sjever i nije tako nedostižan, da Rovaniemi, glavni grad finske Laponije, skriva nevjerojatne atrakcije, ali i da hladni Arktički krug nije tako nemilosrdan i grub.

Iako to nije putovanje s etiketom “čas posla”, izravni charter let avionom iz Zagreba traje samo 3 i pol sata. Gričari su imali opciju presjedanja u Frankfurtu, pa je put bio nešto duži. No, nakon slijetanja na snježno-bijelu pistu – samo se treba dobro “zabundati”…

-Dojam tamo je jako poseban, priroda je predivna, sve je puno tiše i puno mirnije nego kod nas. Jako je hladno, ali ugodno hladno, većinom po danu je -25, iako dana baš nema dugo, većinom su noći, a noći su jako duge. Najhladniji dan koji smo tamo doživjeli imao je temperaturu zraka -39! Ali, snijeg i hladnoća uopće ne smetaju zato što su baš dio tog posebnog ugođaja. U biti svi tamo dolaze radi sela Djeda Božićnjaka i naravno, da vide “onog pravog”  – kaže Andrej i priznaje kako mu je to bila velika želja još dok je bio mali.

-Ispunio sam si želju iako sam već prešao četrdesetu, a htio sam taj doživljaj priuštiti i svom sinu. Za njega je to bilo fenomenalno, a supruga je rekla da je to jedno od najboljih putovanja ikad, iako često putujemo na daleka putovanja, dva do tri puta godišnje. Njoj je to bilo baš onako wow i jedva čeka da se ponovno vratimo tamo, jer nismo uspjeli sve vidjeti. No, ono što smo vidjeli je fascinantno – Pošta Djeda Božićnjaka pred kojom su kolone do 50 metara, jer svi žele poslati razglednice svojim obiteljima, i to s posebnim pečatom od djeda. Iako pošta putuje na odredište od 2 do 3 tjedna, isplati se čekati kod pretinaca od svih država svijeta, pa tako i naše države, s natpisom Kroatija – prisjetio se Andrej.

 

Jedna od prepoznatljivih fenomena je polarna svjetlost, no kako nam je ispričao naš putoholičar, to je škakljiva stvar – treba ju uloviti!

-Dva puta smo je ganjali, nažalost nismo uspjeli vidjeti pravu polarnu svjetlost. Vidjeli smo nešto u obrisima, a fotografiju za uspomenu je slikao naš vodič dan prije nego što smo mi došli. Baš je bilo tmurno vrijeme i nažalost ne vidi se uvijek. To je jedan od razloga zašto bi se vratili opet. Možda uspijemo u trećem mjesecu kada ćemo ići u Reykjavik na Islandu, no Laponija nam je i dalje zemlja u koju bi se vratili. Ne samo zbog toga. Recimo, stanovnici Laponije Sammi su jako ljubazan narod, i ovako na cesti pozdravljaju, kao što se nekoć kod nas pozdravljalo, a i stvarno drže do čistoće i reda. Ceste se čiste i po noći i nema alkohola iza 10 sati, pogotovo ne u dućanu – ispričao je Andrej, a ono što ih je još fasciniralo je vožnja Haskijima.

-To je bilo mrak, meni je to bio najbolji dio! Imate raznih izleta, pa recimo možete birati vožnju sa sobovima, a mi smo imali laponsku utrku. Vozili smo naizmjence supruga i ja, a bilo je jako hladno, to je bio taj dan od –39 stupnjeva kada nam se i kosa smrzla. Bez obzira na toplu odjeću, grijače na rukama i nogama, stvarno je bilo jako hladno, priča Andrej i dodaje kako mrak pada jako rano, pa je noćna vožnja bila fenomenalna jer to dosad nisu imali priliku raditi u životu.

-Upravljaš saonicama koje vuče 5 do 7 haskija kojima ti upravljaš i imaš jednu oprugu za kočenje prije svakog zavoja! Ali nismo mi jedini na ruti, tako da treba držati razmak…Poslije toga smo se ugrijali uz vrući čaj, domaći kuhani rum i domaće slastice u iglu-kući. No, ipak, priča nam dalje Andrej, piće broj jedan je – Glogi.

-To je njihovo tradicionalno piće, porijeklom je u originalu iz Švedske i prodaje se na svakom ćošku. Jako je fin, a većinom je to crveno kuhano vino sa zvjezdicama i klinčićima, a dječja verzija je kuhani sok od jabuke s klinčićem i šećerom, i to je, priznaje Andrej, odlično za ugrijati se na 20 ili 30 stupnjeva u minusu.

Ali, glava atrakcija ipak je Djedica.

Iako je najpoznatiji zimi, Djed Božićnjak je u svom domu dostupan tijekom cijele godine, tako da je ovo putovanje na popisu svakog putoholičara “koji drži do sebe”. Jer, posjet pravom selu Djeda Božićnjaka, na čijem se ulazu čeka u dugačkom redu, čak više od sat i pol, nitko ne želi propustiti – svi žele sliku s Djedicom.

-Cijelo selo je stvarno mrak, svaka kućica nešto novo krije, poput kuće Djeda Mraza i kuće Bake Mraz, sve je puno ljudi i djece koja se igraju na svakom koraku. A također je i jako puno restorana s vrhunskom tradicionalnom hranom. Mi smo, uz prethodnu rezervaciju tjedan dana unaprijed, naručili soba u umaku sa pire krumpirom. Fenomenalno sporo kuhano meso kroz 12 sati i kod njih je to kao nama teletina – završio je priču ovaj svjetski putnik iz našeg susjedstva.

Putopis s potpisom obitelji Gričar odlična je ideja za putovanje, posebno sada, kada je u zraku božićna čarolija.

 

Inače, obitelj Gričar iz Ščitarjeva je već vidjela pola svijeta. Andrej je inače zapovjednik na velikoj super jahti koja plovi po cijelom svijetu, tako da ga u komadu nema doma 6 do 7 mjeseci. No, kad je “van dužnosti” ili uhvati malo lufta putuje sa suprugom Josipom i sinom Ianom. Tako da su bili na Karibima, Africi, Grčkoj, Turskoj, Španjolskoj, Kubi, Tajlandu, Kambođi, Dubaiju…U biti svaki slobodan trenutak idu na put. 

(Razgovarala: Gianna Kotroman)

Nastavite čitati

Vijesti

Važna obavijest za građane! Ovako VG Čistoća radi tijekom božićnih blagdana

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Šiljakovina.com

Zbog blagdanskog razdoblja dolazi do promjena u radnom vremenu VG Čistoće.

Danas, na Badnjak, 24. prosinca, uredi Uprave VG Čistoće i Korisnička služba bit će otvoreni do 11 sati, dok će blagajne raditi pola sata kraće, do 10:30 sati.

Reciklažna dvorišta u Velikoj Gorici i Mraclinskoj Dubravi za građane su otvoreni do 16 sati.

Nastavite čitati

Vijesti

Veliko priznanje za goričkog liječnika – dr. Nikola Ivan Leder dobio Povelju Hrvatske obrtničke komore

Poznati gorički radiolog nagrađen je za doprinos razvoju obrtništva i komorskog sustava na svečanoj Skupštini Obrtničke komore Zagreb.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Obrtnička komora Zagreb

Na svečanoj Skupštini Obrtničke komore Zagreb, održanoj u organizaciji Komore, povelju Hrvatske obrtničke komore za izniman doprinos razvoju obrtništva i komorskog sustava primio je i poznati velikogorički radiolog dr. Nikola Ivan Leder iz Medicinskog centra Velika Gorica.

Svečana Skupština Obrtničke komore Zagreb okupila je brojne predstavnike obrtničkog i stručnog svijeta, a središnji dio događanja bio je posvećen ljudima koji svojim radom čine temelj sustava, od obrazovanja do struke. Povelje, priznanja i zahvalnice dodijeljene su pojedincima i institucijama koji su, svatko u svom području, dali značajan doprinos razvoju obrtništva i jačanju komorskog sustava.

Svečanost je bila obilježena i dodjelom priznanja predsjednicima komisija majstorskih ispita, koji imaju ključnu ulogu u osiguravanju kvalitete majstorskih zvanja i prijenosu znanja na nove generacije. Upravo je ljudski faktor, kako je istaknuto na Skupštini, ono što daje stvarnu vrijednost cijelom sustavu.

Za dr. Ledera ovo priznanje dolazi u godini u kojoj je još jednom dodatno prepoznat i u svojoj matičnoj struci, s obzirom na to da je dobio i titulu “najdoktora” u kategoriji najboljih radiologa u 2025.

Nastavite čitati

Vijesti

Zadnja kupnja prije Božića – provjerili smo radno vrijeme trgovina

Saznajte koje su trgovine otvorene, do kada rade i gdje ćete na blagdane naići na zaključana vrata.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Squirrel_photos/Pixabay

Građani koji planiraju obaviti kupnju uoči Božića imat će za to ograničeno vrijeme, jer većina trgovina na Badnjak radi skraćeno, dok su na Božić i Svetog Stjepana vrata uglavnom zatvorena. Kako bi se izbjegle gužve i nepotrebni obilasci, donosimo pregled radnog vremena većih trgovina, supermarketa i trgovačkih centara u Velikoj Gorici te Zagrebu i okolici.

Na Badnjak, 24. prosinca, većina trgovina radit će skraćeno. Kafuland će biti otvoren od 7 do 22 sata, dok će na Božić i Svetog Stjepana ostati zatvoren.

Obje Lidlove trgovine u Velikoj Gorici, ona u Ulici Ljudevita Posavskog i ona u Sisačkoj ulici, radit će samo na Badnjak, prva od 7 do 14, a druga od 8 do 14 sati. Na blagdane, 25. i 26. prosinca, neće raditi.

Skraćeno radno vrijeme ima i Interspar hipermarket u Rakarskoj trgovini, koji će na Badnjak biti otvoren od 7 do 17 sati, dok su Božić i Sveti Stjepan neradni dani. Isti raspored vrijedi i za Sparove supermarkete u gradu, na Trgu kralja Petra Krešimira IV te u Ulici Matice Hrvatske, s tim da oni na Badnjak rade do 15 sati.

Plodine u STOP SHOP-u i Eurospin na Badnjak će raditi od 7 do 18 sati, dok su na blagdane zatvoreni. Konzum u Ulici Marina Getaldića te KTC također rade samo na Badnjak, od 7 do 17 sati, a na Božić i Svetog Stjepana neće biti otvoreni.

Iznimka su benzinske postaje, koje bi prema trenutnim informacijama trebale raditi po uobičajenom radnom vremenu.

Građani koji planiraju kupovinu izvan Velike Gorice trebaju znati da i trgovački centri u Zagrebu i okolici na Badnjak rade skraćeno. Većina ih zatvara između 15 i 18 sati. Tako će, primjerice, Westgate, Arena Centar, Arena Park, City Center One East i West, Supernova Garden Mall, King Cross i Supernova Buzin raditi do 17 sati. Avenue Mall ostaje otvoren sat dulje, do 18, dok Cvjetni i Kaptol Centar zatvaraju već u 15 sati. Point Shopping Center radi do 16 sati, a Z Centar do 17, osim Plodina koje će ondje raditi do 18 sati, piše Tportal.

Tko planira blagdansku kupnju, trebao bi je obaviti na vrijeme jer nakon Badnjaka većina trgovina spušta rolete sve do iza Svetog Stjepana.

Nastavite čitati

Sport

Ispod bora poželjeli – bolje proljeće! ‘Vratit ćemo Mraclin tamo gdje pripada’

Nogometaši Mraclina završili su prvu polovicu sezone u 4. NL Središte Zagreb B na desetome mjestu, sa skromnih 16 bodova. Razloge, uzorke i povode analiziraju trener Saša Sabljak i igrač Jurica Brdek…

Objavljeno

na

Objavio/la

Na trećoj razini famozne piramide turopoljskog nogometa, posljednjoj izvan svijeta županijskog nogometa, smjestio se NK Mraclin. Odmor traje već gotovo mjesec dana, odradili su Mraclinci i svoj advent, blagdani su pred vratima, ali nema dana da ekipa iz Mraclina ne razmišlja o nogometu. Prezidente Iličić i direktor Cvetnić na čelu su te ekipe koja će valjda i tijekom božićnog ručka razmišljati kako na proljeće popraviti jesen…

Mraclin je, naime, nakon prve polovice sezone na desetome mjestu u 4. NL, petom rangu natjecanja, a to su razine koje nikoga ne čine sretnim i zadovoljnim. U Mraclinu su posljednjih godina naviknuti na borbe za vrh, a sad si odjedanput na samo 16 jesenskih bodova, u donjoj polovici tablice.

– I u višim rangovima, u klubovima na višem nivou, nakon nekoliko uspješnih sezona u nizu dolazi do jedne slabije, a samim time i do potrebe da se momčad malo osvježi, promijeni. To se Mraclinu dogodilo ove sezone – nudi svoju dijagnozu trener Saša Sabljak.

U sezonu je Mraclin, nakon odlaska Marka Biljana u ŽNK Goricu, ušao s Milanom Marinićem u ulozi trenera, no to nije potrajalo. Vrlo brzo aktiviran je Sale, legenda turopoljskog nogometa, igrač s ozbiljnom karijerom i trener s ozbiljnim iskustvom rada u stožeru Gorice, ali i suradnje s Krunom Rendulićem u više klubova. Čekajući novi poziv šefa Krune, prihvatio je poziv iz Mraclina.

– Ja sam momčad preuzeo u trećem kolu i odmah u prvoj utakmici, koju sam vodio bez ijednog odrađenog treninga, bili smo puno bolji, a izgubili smo 1-0 iz njihovog jedinog udarca na gol. Nakon toga smo morali u Ivanić, kod momčadi slaganu za viši rang, i stvarno smo bili loši. Nismo se ni okrenuli, a već smo gubili 4-0. Na kraju je završilo 5-1 i to je jedna od dvije utakmice, uz onu u Vrbovcu, u kojima nisam bio do kraja zadovoljan pristupom – vrti film polusezone za nama trener Sabljak.

– U svim ostalim utakmicama, pa tako i u onima koje smo odigrali neriješeno, bili smo dominantni. Iz ovih ili onih razloga rezultat nije išao do kraja na našu stranu, ali barem imamo te četiri pobjede, bodove koje su dečki itekako zaslužili. Gledajući na cijelu polusezonu, iz perspektive čovjeka koji nije tu od početka, koji nije odradio pripreme, mogu reći da ima i objektivnih i subjektivnih objašnjenja za ovakav rezultat. A to su stvari koje bi bile problem i više rangiranim klubovima…

Nasmijat će se Sale na konstataciju da zvuči kao da ima više alibija nego bodova, ali ova priča zaista drži vodu.

– U sezonu smo ušli s petoricom igrača koji su se vraćali iz ozljede, uključujući i ključne igrače poput Brdeka i Hajduka. Zigi je, primjerice, u nedostatku drugih rješenja igrao praktički sve utakmice, a vraćali su se malo po malo i Rakas, Godinić… U objektivne razloge spada i to što je nama tijekom ove polusezone od nogometa odustalo pet igrača! Iz ovih ili onih razloga, da sad ne idemo u svaki pojedinačni slučaj… I mi tu sa 24 padamo na 19 igrača, još nam se ozljedi i Sudar, pa smo ostali na 18 igrača, koliko ih stane u zapisnik. A nekom od njih uvijek se nešto dogodi; kartoni, ozljede, bolesti, posao… Zezali smo se i da bi trebalo mene registrirati, ali ja sam definitivno završio. Ima tu igrača s kvalitetom, i starijih i mlađih, vjerujem da će svi zajedno napredovati i vratiti klub tamo gdje mu je mjesto, puno bliže vrhu – govori Sabljak.

Recept je, dakle, jednostavan: Mraclin treba dovesti nekoliko igrača, popuniti se brojčano, ali i tražiti dodatnu kvalitetu! U prijevodu, ipak nije to baš jednostavno…

– Amaterskim klubovima veliki je izazov vođenje i organizacija kluba. Sve su to volonteri koje troše svoje vrijeme bez bilo kakve naknade, a za klub se daju, pronalaze novac za njegovo funkcioniranje… Međutim, samo u našoj ligi ima puno klubova koji su financijski dosta moćniji od nas i jako je teško u tim okolnostima privući igrača koji bi nam bio pojačanje. Mraclin je proteklih godina jako dobro trošio te svoje resurse, jako je dobro vođen, a i sad su bili spremni reagirati. Direktor Cvetnić i predsjednik Iličić već su pred kraj jesenskog prijelaznog roka željeli dovesti neke igrače, ali jednostavno nisu uspjeli. Evo, primjerice, jedan mlađi igrač nam je rekao da je to što su mu nudili iz Mraclina imao u kadetima… Definitivno nije lako, ali pokušat ćemo se svakako pojačati i ekipirati – kaže Sale.

Potrebe za osvježenjem kadra i popunjavanjem svlačionice itekako je svjestan i Jurica Brdek, ponajbolji igrač Mraclina u posljednjih sezona.

– Mi moramo biti svjesni da Mraclin kao klub nije navikao na ovakve rezultate. Naravno, ovakve sezone događaju se i u boljim klubovima i višim ligama, a u neku ruku bih rekao da je i dobro što se dogodilo u ovom trenutku. Normalo je da nakon četiri-pet godina borbe za vrh dođe do pada i to je uvijek prilika da se klub malo resetira. I da svi mi igrači shvatimo da se za nešto više moramo 100 posto posvetiti nogometu – kaže Brdek i vraća se nekoliko mjeseci unatrag:

– Na pripremama je dolaznost bila katastrofalna, a ispalo je da sam zbog operacije tadašnjeg trenera Marinića tjedan dana ja vodio pripreme. Nogomet takve stvari ne prašta, a posljedice gledamo cijelu ovu polusezonu. Moramo se svi zajedno resetirati i dogovoriti želimo li vratiti Mraclin na razine na kojima je bio. Siguran sam da moji suigrači to žele, da nitko više ne želi razmišljati o bilo kakvoj borbi za ostanak.

Liga je, kaže, svake godine sve bolja, ali dobar je i Mraclin. Uz male korekcije i dobre pripreme, imaju na Grabi razloga biti optimisti.

– Sve su to karakterni dečki i dobri igrači. Ima tu jako puno kvalitete, što su ti igrači i pokazivali zadnjih par godina. Momčad se nije puno mijenjala u tom razdoblju, dolazili bi jedan ili dva igrača, a ja vjerujem da ćemo se vrlo brzo na to i vratiti. Kad prođemo pripreme s trenerom Sabljakom, sve će krenuti na bolje. Ovaj klub je to zaslužio, jer… Neće se naljutiti moj prijatelj Mario Makarun iz Samobora, ali bolje ljude i bolju organizaciju od ove u Mraclinu nisam vidio na ovoj razini. Primjer su kako se vodi klub i mnogima iz puno viših liga – zaključio je Brdek.

Pripreme će krenuti krajem siječnja, prvenstvo krajem veljače, pa za početak treba “odraditi” Božić. Nema dvojbe da će pod borom mnogi iz Mraclina poželjeti proljeće bolje nego što je bila jesen, a vjerujemo da ćemo vrlo brzo vidjeti i rezultate djelovanja ekipe iz kluba. I da će početi “kapati” prva pojačanja…

Nastavite čitati

Reporter 456 - 18.12.2025.

Facebook

Izdvojeno