Piše: Matko Mihaljević

Dojmovi nakon još jedne HVIDRA-e sliježu se i dalje. Prvi put u više od tri desetljeća dugoj povijesti ovog goričkog malonogometnog turnira osvajač je “Taxi Bračić”, a prvi put u ovom tisućljeću turnir je osvojila ekipa sastavljena isključivo od domaćih, goričkih haklera.

Najpoznatiji svjetski taksist sigurno je i dalje legendarni Robert De Niro, ali ako pričamo o najpoznatijem taksistu Turopolja, onda je to nakon ovog trofeja bez ikakve konkurencije Damir Bračić (50). Dobri duh našeg kraja i malonogometnih terena, nakon godina i godina pokušaja konačno je digao trofej u “Bakariću” i, kako kaže, to mu je jedan od najljepših trenutaka u životu.

Jeste li vjerovali prije početka turnira da možete do kraja?

– Iskreno, jesam. Čak smo u nekoliko navrata i pričali o tome. Ima ova ekipa već iskustva osvajanja, govorio sam o tome ranije, a i prošlogodišnje osvojeno treće mjesto na HVIDR-I dalo nam je za pravo vjerovati. Moram reći kako sam ja osobno ovaj naslov posvetio svom pokojnom ocu, koji je preminuo prije devet godina. Puno mi to znači, jedan od najljepših trenutaka u životu svakako.

Otkud mali nogomet uopće u vašem životu?

– Počeo sam kao sponzor prije osam godina. Prvi turnir je bila popularna “Humanitarka” i to smo odmah osvojili, početak iz snova. Imao sam tada u momčadi eminentna imena, uglavnom su to bili igrači koji su igrali za Big Bang; Anton Gaši, Damir Čibarić, Mario Švigir, Dino Bartoluci…

Ekipa koja je ove godine osvojila HVIDR-u već je dugo na okupu. Tko je sve igrao?

– Ma to su moji Galacticosi. Najdraža su mi, a i najbolja ekipa do sad. Ne samo zbog rezultata, već i zbog toga što su prava klapa i izvan terena. Moram reći da je ova ekipa I prije ovog osvojila neke turnire kao što su: Jaska, Pisarovina ili Vrbovsko…

Igrači koji su igrali na ovogodišnjoj HVIDR-i su: Fran Vujnović, Filip Turkalj, Luka Sedlaček, Mijo Šarić (zbog ozljede ovaj put kao moralna podrška) Dominik Smolković, Toni Borovac, Filip Harambašić, Domagoj Matić, Mato Barišić, Marko Preradović, Nikola Lovrić, Ante Banić, golman David Petar Buđak i voditelj ekipe Antonio Ćosić, inače igrač koji nije igrao zbog ozljede, ali odradio je vrhunski trenerski posao.

Kako je izgledao put do finala?

– Bili smo nositelji tako da nam je to malo olakšalo posao jer smo krenuli od šesnaestine finala, padali su redom: Oštri Ćošak, Kos-prijevoz i Agrad-projekt. U polufinalu smo dobili Pizza Factory, a u finalu Slane Srdele. Iako smo protiv Agrada u četvrtfinalu slavili s visokih 5:0 mislim da će se svi složiti da je to bila najteža utakmica. Da Buđak, jedan od mojih Galacticosa, nije branio kao Casillas u najboljim danima, možda i ne bismo pobijedili. Zahvaljujući njemu, dobili smo tako uvjerljivo. Inače, Agrad je ove zime odigrao 50-ak utakmica i upisao samo pet poraza, tako da ova pobjeda ima zaista posebnu težinu.

Koliko su navijači pomogli u osvajanju ovog trofeja?

– Puno. Bez lažne skromnosti tvrdim da smo imali najbrojnije i najglasnije navijače koji su nam itekako pomogli u ostvarenju cilja. Tribine su najbolji pokazatelj da smo prava gorička klapa, svi do jednog.

Je li bilo suza? Kako ste slavili?

– Bilo je više smijeha nego suza. Slavilo se skoro do zore, najprije kod Jure uz najbolju klopu, a onda i u obližnjem Visionu uz dobru kapljicu. Moram priznati da nakon proslave nisam uspio ni doći do krevete, zaspao sam u automobilu poput bebe, u društvu najdražeg “suvozača” te noći, našeg pehara. Nogomet se igra na dva poluvremena, ali koliko god ga volim, ipak mi je treće poluvrijeme najdraže. Ako me razumijete…

Na koliko turnira ste sudjelovali dosad? Zaradi li se nešto?

– Nikad me nije zanimao novac, ovo radim iz čiste ljubavi i do sad sam pod imenom “Taxi Bračić” s različitim ekipama sudjelovao na pedesetak turnira, a broj naslova je dvoznamenkast, tako da sam i s rezultatima jako zadovoljan. Očito imam nos za igrače, iako nikad sam nisam ozbiljno igrao.

Kako to funkcionira unutar vaše male sportske zajednice na turnirima?

– Ma najbitnije je da uvijek vlada dobra atmosfera, bilo da smo u našoj Velikoj Gorici ili negdje izvan grada. Ako putujemo na turnir, ja vozim dečke, ali u odluke na terenu se ne miješam, igrači to ipak rade bolje od mene. Ja sam tu prvenstveno podrška u svakom pogledu i naravno najveći navijač. Ipak, nisam baš skroz sam u ovoj priči. Moja sestra Ivana je zadužena za to da dresovi budu čisti. Zauzvrat ja pričuvam svog dragog nećaka Bornu s vremena na vrijeme. Kompenzacija, mora tako – smije se Bračić.

Kakvi su daljnji planovi?

– Nema odmora. Već ovaj vikend čeka nas u subotu najprije turnir u Vrbovskom, a onda u nedjelju cjelodnevni turnir u Pisarovini.

Imate li neki nedosanjani san s ovom ekipom?

– Imam. Kutija šibica! Za sad je to još uvijek san, ali vjerujem da ćemo napraviti da bude stvarnost. Zaista vjerujem da ću s ovom ekipom jednom osvojiti i legendarnu Kutiju!

Severinin tjelohranitelj kao “čuvar taksija”

Popularni “Taxi Bračić” vozi već 11 godina, a u živopisnom poslu poput ovoga uvijek bude i živopisnih doživljaja.

– Stvarno sam se svega nagledao. Recimo, prije nekoliko godina vozio sam neke Engleze iz Zagreba u Novalju. Bili su jako glasni cijelim putem i to sam još nekako tolerirao, no kad su krenuli povraćati po autu, protestirajući da neće platiti vožnju i štetu, prekipjelo mi je. Kako je na putu s nama bio moj prijatelj Mići Kuzmanović, inače stric našeg rukometnog reprezentativca Dominika Kuzmanovića i bivši tjelohranitelj Severine, ali i, ključno za priču, legendarni taekwandoaški as. Dovoljno je bilo da samo pogleda dečke. Da skratim, svi su bez pogovora platili štetu… Naravno, ima tu i puno lijepih trenutaka. Sve u svemu, volim svoj posao.

Osvojio nagradu i poseban dres, a izgubio – malo kose…

Uz Damira Bračića bili su i Dominik Smolković, kapetan i najbolji igrač turnira, ali i Toni Borovac, koji je bio i inicijator ovog malonogometnog druženja.

– Dojmovi su se sad već slegli, ali osjećaj je i dalje fenomenalan. Ponosan sam na nagradu za najboljeg igrača, ali naravno da sam najsretniji zbog cijele ekipe i činjenice da smo osvojili turnir u svome gradu. Stvarno je bilo lijepo, a meni se čini da mi je nakon svadbe s mojom Korinom krenulo na svim poljima. Dobro, izgubio sam malo kose, ali to tako ide s muževima – sa smiješkom kaže Smolković, koji je osvojio potpisan dres Osasune još jednog Goričana, našeg reprezentativca Ante Budimira.

Na pitanje je li im draži veliki ili mali nogomet, odgovori se razlikuju.

– Veliki nogomet je ipak broj jedan – kaže Smolković, a Borovac, prekaljeni dribler iz Porinove, ima drukčiji stav:

– Ma sve je to super, ali za mene je mali nogomet broj jedan…

Potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske i ministar prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Branko Bačić, danas je bio u radnom posjetu Velikoj Gorici gdje je s gradonačelnikom Krešimirom Ačkarom i suradnicima, razgovarao o osiguravanju priuštivog stanovanja velikogoričkom obiteljima.

Naime, Novi Zakon o prostornom uređenju predvidio je odlične mogućnosti za priuštivo stanovanje koje će Velika Gorica sigurno iskoristiti.

Foto: Sanjin Vrbanus

-Prije nepune tri godine smo prvi puta došli u Veliku Goricu kada mi je gradonačelnik rekao o ideji da se HNS-ov kamp gradi u Velikoj Gorici i sada svjedočimo već realizaciji tog projekta. To govori o sposobnosti Gradske uprave. Danas smo razgovarali o jednom vrlo važnom projektu za gospodarski razvoj ovoga kraja, a to je poduzetnička zona Kušanec sviše od 50 tisuća kvadrata, preko pet hektara, čija je vrijednost 31 milijun eura, koju ćemo najkasnije do travnja mjeseca darovati Gradu – najavio je ministar i dodao kako je također tema sastanka bila priuštivo stanovanje.

Foto: Sanjin Vrbanus

-Zakon o prostornom uređenju će omogućiti ovdje u gradu u jednom vrlo kratkom periodu, izgradnju nove stambene jedinice po priuštivoj cijeni i za prodaju, ali i za najam našim sugrađanima koji ne mogu te iste stambene jedinice kupiti. I prije smo u svim projektima s Gradom bili brzi u realizaciji – istaknuo je Bačić.

Naime, za to u obzir može doći nekoliko lokacija, no najizglednija je u Kurilovcu, s obzirom da udovoljava svim uvjetima od blizine škole, vrtića, prometnice i ostale infrastrukture – najavio je gradonačelnik Ačkar.

Foto: Sanjin Vrbanus

-Gdje će Velika Gorica na najbolji mogući način implementirati i pokazati sve benefite novoga Zakona koji će omogućiti priuštivo stanovanje mladim obiteljima na vrlo atraktivnim lokacijama u našemu gradu, a što će se realizirati puno brže nego ranije, a krajnji korisnici će dobiti jeftiniju i povoljniju nekretninu na području grada. Dodatno će grad unaprijediti i poslovna zona Kušanec, i to zbog financijskih uvjeta koje će oni donijeti gradu, poboljšanja komunalne infrastrukture, ali i kvalitete života svakog našeg sugrađana – istaknuo je Ačkar i zahvalio ministru Bačiću kao i predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću, u ime svih Velikogoričanki i Velikogoričana.

Foto: Sanjin Vrbanus

Dodajmo kako su svi objekti koji su bili u obnovi na području grada sada završeni, a ministar i gradonačelnik sa svojim suradnicima ujedno su i obišli obitelji s područja grada kojima su izgrađene zamjenske obiteljske kuće.

Riječ je o obitelji Sambolek u Kučama, koja je u listopadu dobila zamjensku kuće od 55m², obitelji Dereta u Buševcu kojoj je u prosincu završena zamjenska kuća od 70 m², te obitelji Otrok u Ogulincu koja je u zamjenskoj kući od 55 m² od svibnja prošle godine.

Foto: Sanjin Vrbanus

-Sada se osjećam sretno, jer je prije u kontejneru bilo katastrofa – prisjetila se Suzana Sambolek, i pokazala unutrašnjost obiteljske kuće u kojoj su, kako je rekla, uvjeti idealni.

– Dvije godine se je gradila kuća na mjestu stare koja je stradala u potresu. Prije pet godina je bilo strašno. Vlaži dole, kondenzacija, ne može se normalno kuhati jer se para kondenzira. Ali dobro. Nek’ smo zdravi i preživjeli ste. Sada nam je super – ispričala je Suzana, a u istoj situaciji dok su čekali dovršetak izgradnje zamjenskih kuća bili su i Derete u Buševcu i Otroki u Ogulincu.

Foto: Sanjin Vrbanus

Sada zaista imaju komforne uvjete stanovanja.

– Poznato je da smo grad mladih i grad obitelji i sigurno nam je jedan od prioriteta, nakon sto smo omogućili besplatne vrtiće i besplatan javni prijevoz, priuštiti mladim obiteljima adekvatno i prihvatljivo stanovanje – dodao je gradonačelnik.

FOTO galerija:

Foto: Sanjin Vrbanus

Aeroklub Velika Gorica otvara upise u novu generaciju polaznika tečaja za pilote jedrilica, a teorijska nastava trebala bi započeti uskoro, dok će prvi letovi krenuti s početkom letačke sezone u lipnju na letjelištu Buševec. Program je namijenjen svima koji žele naučiti letjeti, od 14 do 80, bez obzira na iskustvo

Prema riječima Ivana Vugrinovića, nastavnika letenja u klubu, teorijski dio obuke obuhvatit će širok raspon tema vezanih uz zrakoplovstvo. Polaznici će se upoznati s aerodinamikom, meteorologijom, zrakoplovnim propisima, komunikacijom, konstrukcijom zrakoplova, ali i specifičnostima jedrilica i padobrana. Samo letenje će se odvijati u bloku od 8 do 10 dana, s polijetanjem u jutarnjim i poslijepodnevnim terminima. Obuka će uključivati i polijetanje vitlom i aerovučom, kako bi polaznici stekli iskustvo u obje metode.

Za teorijski dio nastave Aeroklub će osigurati sav potreban materijal, a predavanja će se održavati u prostorijama kluba na adresi Cvjetno naselje 18A, u atomskom skloništu, u večernjim satima. Nakon toga slijedi letački dio na letjelištu u Buševcu. Više informacija saznajte ovdje.

U ponedjeljak, 19. siječnja, dio naselja Gudci ostat će bez električne energije zbog planiranih radova na elektroenergetskim postrojenjima distribucijske mreže, koji će trajati od 9 do 14 sati.

Bez struje će u tom razdoblju biti stanovnici u nekoliko ulica, točnije od kućnih brojeva 24 do 44 A na parnoj strani, te od brojeva 53 do 71/2 i od 47 do 51/13 na neparnoj strani.

U slučaju da vremenski uvjeti to ne dopuste, radovi se odgađaju za neki drugi termin.

Dvadeset i trećeg dana siječnja navršit će se 21 godina otkad nas je napustio Antun Azenić, jedan od velikana velikogoričkog sporta, čovjek koji je stvorio prekrasnu priču o ženskom odbojkaškom klubu Azena. Njemu u čast, bivše igračice Azene, danas okupljene oko vrlo perspektivnog projekta HOK Gorice, već osmu godinu organiziraju Memorijalni turnir Antun Azenić Deda, koji će se u svom osmom izdanju održati tijekom vikenda pred nama.

– Vjerujemo da će to biti dva dana ispunjena natjecanjem, mladošću i odbojkom u našem gradu. Dolazi nam deset klubova iz gotovo svih dijelova Hrvatske, od Dubrovnika, preko Našica i Istre, sve do Primorja… Bit će napeto, bit će dobrih utakmica i veselimo se što ćemo biti domaćini takvog turnira i ove godine – kaže predsjednica HOK Gorice Katarina Ćosić.

Uz domaćina turnira, na ovom izdanju Memorijala nastupit će i ŽOK Krk, OK Veli Vrh iz Pule, ŽOK Dubrovnik, ŽOK Našice, HAOK Mladost, OK Vodnjan, ŽOK Sinj, ŽOK Ivanec… Rezultat će ovdje, naravno, biti u podređenom položaju u odnosu na ukupni doživljaj jednog ovakvog sportskog druženja, ali s godinama je i konačni poredak na Dedinom memorijalu dobio na značaju i prestižu.

– Ukupno će se odigrati 27 utakmica, zaključno s finalom, koje je na rasporedu u nedjelju od 15 sati. U subotu će se utakmice po skupinama igrati od 9 do 16 sati, a i u nedjelju program počinje od 9 sati. Naravno, pozivamo sve zainteresirane da nam se pridruže na ovom festivalu odbojke u našem gradu, posvećenom našem Dedi i njegovoj sportskoj priči, koja je izrasla iz čiste ljubavi prema odbojci, obitelji i djeci – istaknula je dopredsjednica kluba Diana Breko.

Svoj Memorijal naš je odbojkaški klub organizirao u suradnji s Gradom i Zajednicom sportskih udruga, kao i Hrvatskim olimpijskim odborom, a ovo izdanje imat će i dvije posebne posvete. Naime, od posljednjeg Memorijala napustio nas je i veliki Vladimir Janković Braco, trener koji je obilježio slavne Azenine godine, a prije nekoliko dana na posljednji počinak ispraćen je i Marko Pavičić, bivši trener u HOK Gorici, koji je oči zaklopio u 44. godini.

Bit će, dakle, emocija na svakom koraku, bit će i zanimljivih odbojkaških druženja bivših suigračica iz vremena Azene, jer Memorijal je uvijek dobro mjesto za okupljanje prijateljica iz djetinjstva, a u sve to uključit će se i doza dobrote i humanosti. Naime, u suradnji s udrugom Turopoljsko srce i ove će se godine prikupljati sredstva od prodaje majica, duksi i ostalih artikala, a prikupljeni iznos bit će iskorišten za godišnje članarine za dvije članice kluba koje dolazi iz obitelji lošijeg imovinskog stanja.

Neka sjećanje na Dedu i njegovu Azenu počne, već osmi put…