Poveži se s nama

Obrazovanje

Grad postaje stotpostotni vlasnik Veleučilišta za sedam tisuća kuna!

Odlukom suvlasnika, tvrtke Improz, Grad Velika Gorica postat će stopostotni vlasnik Veleučilišta nakon što isplati iznos temeljnog uloga, položenog u vrijeme osnivanja ove ustanove. Mnogi su se čudili kako je to moguće, ali moguće je… Nasreću po Grad

Objavljeno

Kad je u najavi 16. sjednice velikogoričkoga Gradskog vijeća naznačeno da će se pod drugom točkom dnevnog reda raspravljati o Prijedlogu Odluke o stjecanju osnivačkih prava nad ustanovom Veleučilište Velika Gorica, nije se na prvu dalo naslutiti o koliko se tu važnoj temi radi, s nekim vrlo zanimljiv detaljima. Naime, u svom je obraćanju vijećnicima gradonačelnik Dražen Barišić istaknuo kako će Grad isplatiti dosadašnjem suvlasniku, tvrtki Improz d.o.o, iznos od sedam tisuća kuna! Nije pogreška, nije šala, riječ je doista o iznosu manjem od tisuću eura.

– Improz je odlučio izaći iz suvlasničkog odnosa sa Gradom i prenijeti nam svoja prava, a Grad će za ta prava  isplatiti 7000 kuna, iznos koji odgovara vrijednosti osnivačkih uloga. Po izvršenom prijenosu, Grad Velika Gorica bio bi jedini vlasnik Veleučilišta Velika Gorica – istaknuo je Barišić.

Mnogima se u Vijećnici činilo da su nešto pogrešno čuli, a čudili su se i u goričkom MOST-u.

– Prije svega, Veleučilište je svojim djelovanjem donijelo puno životu grada, svi ti mladi ljudi promijenili su ritam grada, što je vrlo važno i dobro. Pozitivno je i vrlo pohvalo to što se Velika Gorica orijentirala u smjeru edukacije, što želi postati univerzitetski centar, a ja se nadam da će naše Veleučilište i dalje rasti, pa možda i prerasti u sveučilište, kao što su čelnici Grada najavljivali – kazao je Alanmilan Šembera iz MOST-a i nastavio:

– Međutim, ako razmišljamo isključivo poslovno, ovo je sve jako čudno. Veleučilište je uspješno i profitabilno, dobro radi i ima veliku perspektivu i nije mi jasno zašto bi se netko odrekao svog udjela u svemu tome za sedam tisuća kuna. Na taj način izlaze iz jedne jako uspješne priče i zato se malo čudim svemu ovome.

Čudili su se i još neki oporbeni vijećnici, ali objašnjenje je stiglo vrlo brzo.

– Veleučilište je imalo pet osnivača, a jedan od njih bio je i Grad. Kad se kretalo u osnivanje, temeljni ulozi bili su po 7000 kuna. Angažmanom svih ljudi koji su radili na stvaranju Veleučilišta, ono je do danas preraslo u jednu ovako veliku visokoškolsku ustanovu, trećem veleučilištu u Hrvatskoj među inovativnim studijima po uspješnosti, broju studenata, ali i financijskim te drugim pokazateljima. Grad Velika Gorica je kao jedan od suosnivača, osim što je davao prostor u kojemu je djelovalo Veleučilište, iz svog proračuna izdvajao 600 tisuća kuna na godišnjoj razini. Drugi suvlasnici, među kojimam je i Improz, nisu imali takva ulaganja, ali nisu ni izvlačili dobit. Prema tome, ljudski je i pošteno da po onome što je stečeno, ako ništa nisu dali, svoj udio prodaju za cijenu temeljnog ulogu. Kad je već tako, najlogičnije je da Grad preuzme i taj dio vlasništva – kazao je gradonačelnik Barišić.

Okrenuo se u jednom trenutku i prema predsjedniku Gradskog vijeća Nevenu Karasu, naglasivši kako je riječ o čovjeku koji je bio među inicijatorima cijele priče, među osnivačima Veleučilišta, na kojem je bio i predavač.

– Zapravo, inicijator je bio Damir Goršeta, u to vrijeme ravnatelj Centra za razminiranje. Njegova je bila ideja da školujemo kadar, a krenuli smo s dva studija, pirotehnologijom i humanim razminiranjem. Sjećam se da je u to vrijeme sve skupa bilo prilično neizvjesno, nije se znalo hoće li Veleučilište zaživjeti, hoće li ga ovaj grad prihvatiti, hoće li biti studenata… – vratio se u prošlost Karas.

– Kad me gradonačelnik nazvao i rekao mi da se otvorila prilika da Grad preuzme stopostotno vlasništvo nad Veleučilištem, osjetio sam veliki ponos i zadovoljstvo. Pogotovo po ovome modelu, na način na koji smo i ranije kao Grad dolazili do vlasničkih udjela. Ekonomske logike nema, naravno da vlasnički udjela u Veleučilištu  vrijedi daleko više, da bi mu ovom iznosu u tom smislu trebalo biti još nekoliko nula, ali morate znati i da se u ovakvim slučajevima dobit ne smije izvlačiti, da se po zakonu sva dobit mora investirati u razvoj Veleučilišta, što je vjerojatno i jedan od važnijih razloga zbog kojih smo uspjeli sklopiti ovakav dogovor – dodao je predsjednik Vijeća.

Prijedlog je prošao glatko, čak su i oporbeni vijećnici podigli ruke, ali tek nakon što su s govornice poručili “ako je to sve tako, onda je ovo fenomenalno”. Tako nekako doista i zvuči, a u svemu tome treba spomenuti i profesora Nenada Kaciana, predstavnika Improza, koji je maksimalno izašao u susret Gradu u nastojanjima da se sve riješi bez problema, brzo i jednostavno.

– Ako je sve tako, tom čovjeku treba dati ulicu u Velikoj Gorici – predložio je netko usred rasprave, da bi predsjednik Karas kontrirao:

– Ako dođe do toga, mislim da takvo nešto još više zaslužuje gospođa Marija Tomašić, koja je također Gradu prepustila udio pod jednakim uvjetima, a pritom je još i ulagala svoj novac, koji nije tražila natrag kad je izlazila iz vlasništva.

Dakle, za praktički beznačajan novac, za koji su i ranije otkupljivani vlasnički udjeli, Grad je u ruke dobio veliku vrijednost. Ne u financijskom smislu, jer dobit se ne može izvlačiti, ali u svakom drugom apsolutno… Pogotovo s obzirom na obećanje čelnih ljudi Grada kako će Veleučilište i dalje ostati pod kontrolom struke, koja je dosad pokazala da itekako zna što radi.

Obrazovanje

Iz prve ruke: Nastava na daljinu je sjajna! Klinci uživaju, nastavnici su tu 0-24

Bila sam skeptična u početku, ali prvi tjedan pokazao mi je da moje dijete uživa u ovakvom praćenju nastave, da obaveze izvršava puno urednije nego ranije, a nastavnici zaslužuje sve pohvale za angažman koji pokazuju u ovakvom načinu praćenja nastave

Objavljeno

on

Prvi tjedan nastave na daljinu je iza nas. Inače sam optimist, ali u ovom slučaju bila sam uvjerena da je ta priča u startu osuđena na propast, kako nema šanse da to funkcionira, ali… Nikad ne reci nikad.

Ponedjeljak, dan prvi. Nastava na SPTV. Moj sin, inače polaznik petog razreda, zvao me najmanje dvadeset puta da mi kaže kako je to sve dosadno, ali i da pita zašto mora slušati uvod u razlomke i lekciju o fotosintezi kad je iz svega toga već pisao ispit. A povijest, pak, kaže, sluša lekciju unaprijed jer Grčku nisu završili, a sad tu sluša o Rimu. I cijeli dan sam o tome slušala, ali pregurasmo taj dan, kakav god bio.

Utorak, dan drugi. Razrednica šalje mailove roditeljima, s djecom komunicira putem WhatsAppa, putem Teamsa. Odgovara na milijun pitanja.

“Profesorice, meni ne radi ovo, meni ne radi ono, ja ne znam lozinku, mene neće spojiti, zašto ovo, zašto ono…”

I tako cijeli dan.

Probni dan da se vidi kako Teams funkcionira. Profesor iz hrvatskog šalje prve zadatke u virtualnu učionicu. Kod djece se osjeti uzbuđenje, ipak je to nešto novo, a uz to, to su tableti, mobiteli, laptopi, računala, pomagala koja ove generacije najviše vole. Moje inače totalno nezainteresirano dijete, kad su zadaće u pitanju, sve odrađuje bez da mu išta moram reći, a kamoli da mu stotinu puta ponavljam. Uzima i harmoniku i vježba, također bez pogovora. Blago sam u šoku.

Srijeda, dan treći. Spremam se na posao, kad trza moje čudo, kaže, idem s tobom. Gledam ga u čudu, ali obzirom je prvi ozbiljni dan rada preko Teamsa kažem mu da može, čisto da ga imam na oku. U osam ujutro već pola razreda nestrpljivo čeka početak nastave, tako i on. Javljaju se prvi profesori, prvi zadatci. Kako to sve ide! Savršeno! I sama ne mogu vjerovati. A moje dijete šuti i radi. Do završetka mog radnog vremena i on je sve završio. Sve je to ipak uzelo danak. Došao je kući i zaspao u trenu. Tri sata se nije budio. Navečer nam se javila profesorica harmonike, treba slati uratke da se vidi što rade kod kuće. I opet bez pogovora, harmonika u ruke i mama snimaj. U čudu i profesorica i mama. Zašto čudo nas dvije najbolje znamo.

Četvrtak, dan četvrti. Pokušavam ujutro biti što tiša i neprimjetnija, ali kad je osjetio da izlazim, skočio je iz kreveta i opet hoće sa mnom. Idem ja, dođi za mnom. To je bio dogovor. Kad već ima volju. I opet sve kao i dan prije, sjedi, radi, ne znaš da je tu. I da, ne mogu vjerovati, ali možda ova nastava dosnese i nešto dobro. I danas sve funkcionira kako treba, nema poteškoća, ako se odmah ne može u neku datoteku, može se za koju minutu. Nema prigovora.

Petak, dan peti. Posljednji dan virtualne nastave za ovaj tjedan. Entuzijazam ne popušta. Sve se radi na vrijeme, ali i prije rokova. Ni ovaj dan ništa nije zapinjalo u sustavu.

Nakon prvih tjedan dana ovakve nastave, moram reći da su sve moje sumnje s početka pale u vodu. Ovo je odličan način da djeca koliko-toliko prate gradivo i da im godina ne propadne. Moram pohvaliti sve profesore jer su dostupni doslovno od 0-24 sata, odgovaraju na sva moguća i nemoguća pitanja, puni su strpljenja i razumijevanja. I ne možeš drugo nego biti sretan i zahvalan što takvi ljudi obrazuju tvoje dijete. Djeca, s druge strane, marljivi kao pčelice, zreli i odgovorni, svjesni situacije. Ne koriste priliku da bi zabušavali, nego baš kao da su fizički u učionicama sa svojim profesorima.

Imamo još najmanje tri tjedna nastave na daljinu ispred sebe. To je ono što znamo. A ono što nakon prvog tjedna možemo zaključiti je da, koliko god pričali kako u ovoj državi puno toga nije kako treba, sustav obrazovanja je itekako dokazao da je dorastao najvećim izazovima. Jer u svega dva, tri dana je sve ovo organizirano. I radi. Radi kao da je to nešto svakodnevno, potpuno normalno. I zato pljesak za sve djelatnike u obrazovanju, ali i našu djecu, koja će iz svega ovoga, sigurna sam, izaći puno povezaniji i drugačije će gledati na svijet oko sebe.

A do tada – ostanite doma!

Nastavi čitati

Obrazovanje

FOTO ”Moje dijete polazi u školu” – sastanak s roditeljima u Dječjem vrtiću Ciciban

Objavljeno

on

10.03.2020. Velika Gorica. ”Moje dijete polazi u školu” – sastanak s roditeljima djece školskih obveznika koji pohađaju Dječji vrtić Ciciban. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Sastanak ”Moje dijete polazi u školu” s roditeljima djece školskih obveznika koji pohađaju Dječji vrtić Ciciban održan je danas u centralnom objektu vrtića. Odziv roditelja bio je za svaku pohvalu, prostor je bio ispunjen do posljednjeg mjesta.

10.03.2020. Velika Gorica. ”Moje dijete polazi u školu” – sastanak s roditeljima djece školskih obveznika koji pohađaju Dječji vrtić Ciciban. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Način upisa u školu, informacije o prijevremenim upisima odnosno odgodama i još mnogo korisnih informacija roditeljima su prezentirali stručni suradnici: pedagog Marija Jusup, logoped Anita Borčilo, psiholog Antonia Zrilić, edukacijski rehabilitator Kristina Manjkas Štuhec, zdravstvena voditeljica Barbara Svoboda i dr.med.spec. školske medicine Mateja Kopsa Sobota.

10.03.2020. Velika Gorica. ”Moje dijete polazi u školu” – sastanak s roditeljima djece školskih obveznika koji pohađaju Dječji vrtić Ciciban. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Svi roditelji su dobili brošuru odnosno publikaciju ”Ulazak u svijet škole” – vodič za roditelje. To je bio dar od Centra za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica kao znak dobre suradnje s DV Ciciban. Roditelji su dobili smjernice kako što spremnije i bezbolnije pripremiti dijete za početak školovanja, kao važan korak u odrastanju.

10.03.2020. Velika Gorica. ”Moje dijete polazi u školu” – sastanak s roditeljima djece školskih obveznika koji pohađaju Dječji vrtić Ciciban. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Službeni dio sastanka zaključila je kraćim govorom ravnateljica DV Ciciban Tatjana Karlović Oslaković. Nakon toga mnogi roditelji su još ostali i postavljali pitanja o onome što im je prezentirano te su dobili termine za dodatna savjetovanja.

Galerija fotografija

Nastavi čitati

Obrazovanje

FOTO 100.dan škole obilježen u Osnovnoj školi Nikole Hribara

Objavljeno

on

05.03.2020. Velika Gorica. 100. dan škole u Osnovnoj školi Nikole Hribara. Foto: OŠ Nikole Hribara

Osnovna škola Nikole Hribara već nekoliko godina obilježava stoti dan od početka nastavne godine. Ove godine to je bio četvrtak, 05. ožujka. Taj dan posebno je zanimljiv i značajan učenicima prvih razreda, ali se vrlo rado uključuju i učenici viših  razreda.

05.03.2020. Velika Gorica. 100. dan škole u Osnovnoj školi Nikole Hribara. Foto: OŠ Nikole Hribara

Kako dugo traju pripreme u školi za taj dan pojasnila je učiteljica mag.prim.educ. Vesna Stipić: ”Aktivnosti se planiraju puno ranije kako bi svi potrebni materijali i rekviziti bili spremni. Toga dana nastava je preoblikovana u igru, natjecanja, istraživanja i korelaciju sadržaja i aktivnosti i sve u znaku broja 100. Prvašići toga dana  izrezuju i boje  posebne krune koje im krase glavu i postaju prinčevi i princeze stotog dana. Na nastavi hrvatskog jezika smišljaju stotinu riječi, pišu i čitaju što više riječi u sto sekundi, maštovito nadopunjuju rečenice kako i kome podijeliti  sto poljubaca, zagrljaja, lijepih želja, dobrih misli….”

05.03.2020. Velika Gorica. 100. dan škole u Osnovnoj školi Nikole Hribara. Foto: OŠ Nikole Hribara

”U matematici se u skupinama natječu u rješavanju sto zadatka čarobnog kotača, u paru pucanja stotinu balona te dodavanja stotinu elemenata u crtež broja sto. Crtaju neobična bića, utrkuju se na sto metara i  fotografiraju se u prigodnom okviru. Izrađivali su i plakat na koji su napisali sto najljepših poruka zašto vole školu, a na satu TZK-a tijelima su oblikovali broj 100.

05.03.2020. Velika Gorica. 100. dan škole u Osnovnoj školi Nikole Hribara. Foto: OŠ Nikole Hribara

Najviše smijeha izazvale su fotografije učenika koje su prikazivale njihov izgled za stotinu godina. Posebnu pozornost posvetili su pripremi stotinu zdravih zalogaja, ali i nakon ručka prijalo je  stotinu bombona. I još mnogo, mnogo aktivnosti… ‘Najzahtjevniji’ zadatak djeci bio je sto sekundi šutjeti, ali i njega su odradili uspješno! Za sve su nagrađeni diplomama posebno pripremljenim za obilježavanje toga dana!

05.03.2020. Velika Gorica. 100. dan škole u Osnovnoj školi Nikole Hribara. Monika Grgar Ratas i Vesna Stipić. Foto: OŠ Nikole Hribara

Učenici su sa svojim učiteljicama uključeni i u eTwinning projekt 100. dan škole Udruge Zvono 2020. te su i usvojili himnu 100. dana, koju veselo i rado pjevaju kao da je svaki dan stoti. I tako puni lijepih dojmova, zaigrani, zabavljeni i optimistični koračamo u ostale dane koji su pred nama” – zaključila je učiteljica Stipić.

Galerija fotografija

Nastavi čitati

Reporter 391 - 12.03.2020.

Facebook

Izdvojeno