Nesvakidašnju utakmicu odigrali su ove srijede nogometaši Kurilovca. Suludo gust raspored, koji je Kurilovčanima donio šest utakmica u 18 dana, ovoga je puta odveo momčad trenera Senada Harambašića na gostovanje kod Bistre u četvrtfinalu županijskoga kupa. S obzirom na okolnosti, nije tu bilo ni “I” od imperativa, trebao je to čak biti i nešto poput natjecateljskog treninga nakon slobodne nedjelje i ponedjeljka, pa onda i lakšeg treninga u utorak, dan prije utakmice, ali…

Kurilovec je prošao dalje! Na gostovanju na kojem mnogi jako teško prolaze, kod protivnika iz svoga ranga, uz doziranu minutažu za nositelje igre. I uz ozlijeđenoga golmana u vrhu napada! No, ajmo redom.

Krenuli su Kurilovčani s Darijem Banićem i Davidom Prširom na klupi, te s Išekom, Šarićem, Vujnovićem, Selmanom, Sedlačekom, Bolješićem, Mateom Prširom, Žlebečićem, Novakom, Završkim i Starčevićem u početnih 11. I odmah je Kurilovec krenuo dominirati, ukazala se i velika prilika za Selmana, koji je tad bio neprecizan, ali već u 31. minuti uspio se korigirati. I zabiti.

Žlebečić je primio loptu na lijevoj strani, došao do kaznenog prostora, dao povratnu za Đevada Selmana na sredini šesnaesterca, a on je opalio toliko snažno i precizno da se domaći golman nije ni pomaknuo. Kurilovec je zasluženo poveo 1-0 i nastavio u istom ritmu.

Imao je Senadov sastav još dvije prilike do kraja poluvremena, kontrolirao je Kurilovec utakmicu, da bi na velikom odmoru trener odlučio da je Miji Šariću i kapetanu Stjepanu Završkom bilo dosta za ovaj put. Nakon desetak minuta nastavka svoj su nastup završili i Antonio Novak te Luka Sedlaček, u špicu je otišao bek Banić, priliku je dobio i Francesco Antonio Brunetti, koji se nije naigrao ove sezone, ali nije se puno toga mijenjalo. Kurilovec je i dalje bio bolji, stvarao šanse, čak i kad je u 60. minuti trener Harambašić napravio i petu izmjenu, izveo Žlebečića iz igre…

Šestu izmjenu Senad je napravio u 71. minuti, kad je umjesto strijelca Selmana ušao – Patrick Crnolatec! Poznajemo ga kao bivšega golmana Gorice, ove sezone bio je u ulozi drugoga golmana Kurilovca, no obnovio je ozljedu ramena pa je otpala opcija da čuva leđa Išeku. A kad već ne može braniti, može igrati.

– Treneru, na koju me poziciju mislite staviti? – pitao je Crni inovativnog Senada, a odgovor je stigao kao iz topa:

– Ideš u špicu!

Otišao je u špicu i odradio posao. Onako visok i snažan, dobar u skoku, uspio je nekoliko dugih lopti prenijeti suigračima, čak je i kreirao jednu priliku, borio se, trčao, davao sve što je mogao u defenzivi…

– Čekaj, jeste vi ozbiljni? – upitao je Crnolateca jedan od igrača Bistre, koji ga već godinama poznaje kao golmana.

– A što da ti kažem… – sa smiješkom je odgovorio Crni i nastavio “peglati”.

Bistra je u završnici utakmice uspjela pritisnuti ovakav Kurilovec, oslabljen neigranjem petorice ozlijeđenih važnih igrača, tresla se prečka, imali su i jednu izrazitu priliku, ali tu je svoje odradio Leon Išek, golman koji je bio na golu. I ostalo je 1-0, Kurilovec je prošao dalje, jednako kao Samobor, Vrbovec i Dugo Selo.

Imat će tako Kurilovec još najmanje jednu utakmicu više u završnici sezone, a možda će i golman iz napada u svemu tome dobiti još poneku priliku. S brojem šest na leđima, u dresu iste boje kao suigrači, na što baš i nije navikao u svojoj dosadašnjoj karijeri.

Da skratimo priču, ovaj Kurilovec je čudo…

Judo klub osoba s invaliditetom „Fuji“ i poznate goričke humanitarke „Buvljakuše“ pozivaju na humanitarnu akciju kojom žele pomoći svojim sugrađanima.

Naime, 11. svibnja ispred Gradske sportske dvorane Velika Gorica održava se EJU Velika Gorica Get Together Turnir, na kojem nastupaju borci iz Fujija, a Buvljakuše će cijeli dan kuhati fini humanitarni grah.

Sav prihod od prodanih porcija graha namijenjen je za pomoć potrebitim sugrađanima.

– Pozivamo vas da navijate iz petnih žila, jedete iz punih tanjura i uživate u najboljoj kombinaciji sporta i humanitarke koju ste ikad vidjeli! Pokažimo zajedno koliko velika može biti mala žlica graha… i veliko srce koje stoji iza nje – poziva Fuji i Buvljakuše.

U srijedu ujutro odbojkaška momčad OŠ Slavka Kolara u Kravarskom, dečki iz petih i šestih razreda, okupili su se ispred škole sa svojom sportskom opremom. Stigli su ući u predvorje škole i još jedanput pogledati fotografiju koja ima svoje posebno mjesto u školi. Na njoj je momčad koja je prije dvije godine bili viceprvak Hrvatske u konkurenciji sedmih i osmih razreda, društvo koje je doživjelo prekrasan doček po povratku u školu.

– Profesore, želimo da naša fotografija bude pokraj ove – otvoreno su svome treneru Leonu Levaru rekli ovi novi klinci još tamo na početku svoga puta, prije nego što su krenuli na gradsko natjecanje.

Na njemu su uvjerljivo osvojili prvo mjesto i izborili županijsko natjecanje u Zaprešiću. I tamo su, naravno, sredili sve protivnike, pa izborili i međužupanijski turnir, koji je na rasporedu bio samo dva tjedna poslije u Karlovcu, baš ove srijede. Pogledali su još jedanput u tu fotografiju, pa se zaputili prema novom koraku na svome putu, prema OŠ Dubovac u Karlovcu.

Tamo ih je čekala ozbiljna konkurencija, četiri protivnika koja su bila najbolja u svojim županijama: uz klince iz Kravarskog, u Karlovac su stigli i njihovi vršnjaci iz OŠ Stoja iz Pule kao predstavnik Istarske županije, sisačka OŠ 22. lipnja kao pobjednik u Sisačko-moslavačkoj županiji, OŠ Ogulin kao prvak Karlovačke županije te OŠ Milan Brozović iz Kastva, najbolja odbojkaška momčad u Primorsko-goranskoj županiji.

Igralo se u dvije skupine, pri čemu su odbojkaši iz Kravarskog u svojoj grupi imali samo jednog protivnika, ŠSD Zvirić iz Kastva. Nikakvih problema tu nije bilo, OŠ Slavka Kolara slavila je uvjerljivo, sa 2-0 u setovima, pri čemu su protivniku prepustili osam, odnosno 11 poena. Sustav je bio takav da je za titulu pobjednika bilo potrebno slaviti još samo u finalu, u kojem je čekala pulska OŠ Stoja. Tu je bilo nešto teže i kompliciranije, ali opet je sve bilo gotovo u dva seta; prvi je završio 25-23, drugi 25-21. I posao je, i treći put ovog proljeća, bio odrađen…

Slavlje nakon pobjede u finalu bilo je sukladno s ostvarenim uspjehom, veliko i emotivno, ali u svemu tome su dečki iz Kravarskog bili svjesni da još nisu gotovi sa svojom misijom. Ona će svoje veliko finale doživjeti na državnom natjecanju, koje će se održati u Vinkovcima od 3. do 5. lipnja. I tamo će OŠ Slavka Kolara imati cilj otići do kraja, no nema dvojbe da će to biti izuzetno teško ostvariti. Teško, ali ne i nemoguće, jer ovo je očito još jedna posebna generacija.

Međutim, sve se nekako slaže. Pomoglo je ovoga puta i to što je profesoru Leonu Levaru došao pomoći kolega Matija Ribić iz OŠ Šćitarjevo, čovjek koji je odbojku i “donio” u Kravarsko, jer upravo je njega Levar naslijedio u OŠ Slavka Kolara. Levar je vodio momčad, Ribić je bio podrška, a dečki su na terenu odradili svoj dio posla.

A igrali su u sljedećem sastavu: Gabriel Cavrić, Luka Domitrović, Stjepan Grdenić, Mihael Ilijević, Jakov Kolarec, Luka Kolarec, Luka Kordić, Emanuel Lovrić, Leon Miković, Ivan Posavec, David Vlahovac, Lovro Vranešić.

Momčad je to koja je već do sad napravila ogroman uspjeh, ali nema dvojbe da se time neće zadovoljiti. Ranije opjevana generacija iz Kravarskog na svom je državnom natjecanju završila na drugome mjestu, Ribićevo Šćitarjevo iste je godine u konkurenciji petih i šestih razreda otišlo do kraja i uzelo naslov državnog prvaka, a to je dokaz da se može.

I da je moguće dospjeti na neku novu fotografiju u školskom holu… Neka im se ostvare želje!

Mraclin je zaista dominirao u ovom susretu protiv Lukavca, i to je bio pravi “lagani” prolaz prema polufinalu! Igrači domaćih su bili na visini zadatka, a Jurica Brdek je bio apsolutni junak utakmice. Postigao je dva gola i odradio važnu asistenciju za Tonija Borovca. Ovaj dvostruki učinak Brdeka na desnoj strani terena, gdje je prvo on bio strijelac, a zatim asistent, jasno pokazuje njegovu važnost za momčad. Fran Krsto Lukavečki je također dodao svoj doprinos s još jednim pogotkom u drugom poluvremenu, dok je Brdek iz slobodnjaka postavio  rezultat na 4:0. Jurica Mihalinčić je ipak uspio postići počasni gol za goste u 83. minuti s jakim udarcem koji nije mogao zaustaviti domaći vratar. Mraclin u polufinalu očekuje susret protiv nižerangirane Mladosti iz Obrezine.

KUP NS VELIKA GORICA , četvrtfinale

MRACLIN – LUKAVEC 4:1

Stadion Nova graba. Gledatelja 50. Sudac: Jantolek (Velika Gorica). Pomoćnici: Čunčić i Bratković.

STRIJELCI: 1:0 – Brdek (17), 2:0 – Borovac (22), 3:0 – Lukavečki (58), 4:0 – Brdek (79), 4:1 – Mihalinčić (83).

MRACLIN: Matejčić, Marjanović (od 46. Lukavečki), J. Domitrović, Rajić, B. Dandić, Borovac (od 46. Godinić), Rakas (od 56. Grižić), Ivanković, Đurašić, Matić (od 56. I. Kos), Brdek. Trener: Marko Biljan.

LUKAVEC: Dražić, T. Grdenić, M. Grdenić, Đukić (od 46. Mihalinčić), Maslač, L. Borković, Petravić (od 46. Skorin), V. Borković (od 60. Hladni), Fučkala, Bogadi (od 46. Marijan Grdenić), Karavla. Trener: Mario Skorin.

Iako je termin bio nepovoljan za takvo što, dupkom pun Gradski stadion dočekao je nogometaše Gorice i Dinama ove srijede, na utakmici za pamćenje. Utakmici u kojoj je Dinamo imao imperativ pobjede u borbi za naslov, u utakmici u kojoj je i Gorica morala ganjati bod ili sva tri, jer dan prije Šibenik je slavio kod Lokomotive… Bilo je to čudesnih 90 minuta u izvedbi naših nogometaša, a na kraju je završilo zasluženom nagradom, grandioznom i iznimno vrijednom pobjedom!

Veliki i brojni problemi mučili su uoči ovoga ogleda Marija Carevića, čak i ako se isključi činjenica da već četvrti put ovog proljeća zbog suspenzije nije mogao sjediti na klupi. Uz kartoniranog Sikošeka i već duže ozlijeđene Pršira i Fiolića, ovoga puta nije bilo ni bolesnog Elezija, dok je na klupi ostao načeti Halilović. U takvim okolnostima Carević je posložio početnih 11 s Mikanovićem, Steenvoordenom, Krizmanićem i Lešom ispred Banića, s Gurlicom na “šestici” te Pajazitijem i Čaićem na “osmicama”, dok su prema naprijed prostor tražili Šlogar, Ndockyt i Erceg.

Prostora, očekivano, nije bilo previše, ali Gorica je svejedno prva zaprijetila. Adrion Pajaziti je u 15. minuti došao u dobru poziciju na vrhu kaznenog prostora, ali i promašio za nekoliko centimetara. Dinamo je, opet očekivano, dominirao u posjedu, ali i stvarao jako malo pravih, izrazitih prilika. Sve se svodilo na pokušaje iz daljine, među kojima je bilo i nekoliko opasnih po Banićev gol, no Gorica je generalno gledajući uspijevala iskontrolirati favoriziranog protivnika.

Smješten odmah pokraj službene spikerice, trener Carević se ljutio, živcirao, ali i planirao što dalje, pa je na poluvremenu gorička klupa povukla dva poteza. Čaić i Vrzić zamijenili su Gurlicu i Šlogara, na desno krilo preselio je Erceg, a Gorica je iz minute u minutu bivala sve hrabrija prema naprijed. Nervoza je u gostujućim redovima rasla s protokom vremena, a to je značilo da je padala i koncentracija, što je otvaralo i sve više prostora…

A taman koliko je bilo potrebno otvorilo se u 67. minuti! Lopta iz dubine došla je do Filipa Čuića, već poslovično korisnog, koji je lijepo povukao i na drugoj strani kaznenog prostora ugledao Pajazitija. Sjajni albanski veznjak, strijelac i u prošlom kolu u pobjedi kod Osijeka, opet se fenomenalno snašao i pogodio za 1-0! Dinamovim navijačima ispunjen stadion je umuknuo, a oni kojima je Gorica u srcu su uživali u trenutku.

I strepili do kraja.

Dinamo je krenuo s izmjenama, gotovo u panici jedan za drugim su ulazili Hoxha, Kanga, Ademi, Mbuku i Theophile-Catherine, promijenio je gostujući trener Perković i formaciju, a vjetar u leđa “modri” su dobili u 82. minuti, kad je Vito Čaić dobio drugi žuti, odnosno isključujući crveni karton. Do kraja je Gorica morala izdržati sa cijelim svojim stadionom protiv sebe, s čovjekom manje, pod snažnim pritiskom nominalno kvalitetnijeg protivnika…

Goričani su se lavovski borili, herojski, a u tome im nije nimalo pomoglo to što je sudac Lovrić doslovno izmislio čak sedam minuta sudačke nadoknade. Gdje ih je pronašao, odakle ih je smislio, ostaje misterij… Ali, uzalud je Dinamu bilo i to! Gorica je izdržžala do kraja, odradila je defenzivno perfektnu završnicu i izborila tek drugu prvenstvenu pobjedu u 28 sudara s “modrima”.

Treća je to pobjeda Gorice zaredom, velika, ogromna, nezaboravna, a donijet će i puno toga uoči gostovanja kod Šibenika u ponedjeljak. Šibenika koji je, hvala na pitanju, opet na minus sedam!

Bravo, bravo, bravo!