U odličnoj organizaciji Dinamo Hidrela, u subotu je u Novom Čiču odigran memorijalni nogometni turnir Zoran Vrhovac za prstiće (U-8).

Rezultati:

Skupina A
Mladost Obrezina – Lomnica 3-0
Dubrava Tim Kabel – Kurilovec 1-0
Mladost – Kurilovec 0-1
Dubrava – Lomnica 3-1
Mladost – Dubrava 0-0
Kurilovec – Lomnica 3-1

Skupina B
Dinamo Hidrel – Polet Buševec 3-0
Vrbovec – Sesvetski Kraljevec 0-3
Dinamo Hidrel – Sesvetski Kraljevec 0-1
Vrbovec – Polet 3-0
Sesvetski Kraljevec – Polet 4-1
Dinamo Hidrel – Vrbovec 0-0

Polufinale 
Dubrava – Dinamo Hidrel 1-0
Kurilovec – Sesvetski Kraljevec 1-0

Za 3. mjesto
Dinamo Hidrel – Sesvetski Kraljevec 0-3

Finale
Kurilovec – Dubrava Tim Kabel 1-1 (3-1 iz 7 metara).

Najbolji igrač je David Maršić (Dubrava), vratar Petar Kos i strijelac Karlo Horvat (oba iz Kurilovca). U idealnoj momčadi turnira još su Antonio Bajlović, Marko Medanović (oba Kurilovec), Matej Opačak (Dubrava), Mihael Ravnjak (Dinamo Hidrel), Josip Nikolić i Nino Sesan (oba Sesvetski Kraljevec).

Goričko taksi tržište dobilo je prije dva tjedna pojačanje kroz udrugu Taxipro VG, a uveli su i besplatnu aplikaciju za android i iOS uređaje putem koje se brzo može naručiti prijevoz. Kroz maksimalno 30 minuta garantiraju da će korisnici dobiti njihovu uslugu prijevoza.

Foto: Tomislava Bradić/Cityportal

– U cilju poboljšanja taksi usluge u gradu, spustili smo cijene da bi taksi u našem gradu bio pristupačniji našim sugrađanima. Start će vas koštati 10 kuna, svaki kilometar vožnje dodatnih sedam kuna, odnosno 11 kuna iz Zračne luke Franjo Tuđman. Za vožnje dulje od 50 km moguć je i dogovor oko cijene, a u ponudi imamo i kombi za do osam osoba – kažu iz Taxipro-a.

Upitali smo jednog od taksista iz udruge, gospodina Marinka Andričića kakva je potražnja bila do sada, o planovima u bliskoj budućnosti i raspitali se koliko Goričani koriste aplikaciju za narudžbe putem pametnih telefona.

Foto: Tomislava Bradić/Cityportal

– Ovih dva tjedna kako radimo, primjetili smo da aplikaciju koristi najviše mlađa populacija do 35 godina, a oni malo stariji uslugu naručuju telefonski. Primjerice, imali smo pune ruke posla za Veliku Gospu, do fajrunta smo vozili posjetitelje kući, pa se nakupilo preko 50 vožnji samo toga dana. 31. kolovoza, kad naši sugrađani budu hodočastili na Mariju Bistricu, dva ili tri naša vozača pratit će ih u suradnji s policijom. Ukoliko ih noge izdaju, sigurno ćemo ih odvesti do odredišta, a i nazad ako treba! Narudžbe preko aplikacija, kao i telefonski pozivi, pristižu svakodnevno od šest ujutro pa sve do ponoći. Najviše nas traže prijevoz do aerodroma, jer su građani primjetili normalne cijene koje im nudimo – ističe taksist Marinko.

Doznali smo kako će nas primjerice, vožnja za do četiri osobe od goričkog autobusnog kolodvora do Lisinskog koštati 111 kuna! Valja napomenuti kako građani koji se slabije snalaze s tehnologijom, taksi mogu naručiti putem kontakt broja 099/7201-841.

Iz obveze Plemenite opčine turopoljske da se plemići odazovu kraljevom pozivu u vojnu službu stvoren je Turopoljski banderij, počasni zbor turopoljskih plemenitaša, koji je ratovao kao samostalna postrojba pod svojom zastavom, a pod zapovjedništvom hrvatskog bana. Danas je Turopoljski banderij svečana povijesna postrojba hrvatske vojske koja sudjeluje na važnim gradskim, županijskim i državnim manifestacijama i događanjima.

Imali smo čast razgovarati sa zapovjednikom turopoljskog voda banderija, Stjepanom pl. Brigljevićem, koji nam je otkrio ponešto o povijesti turopoljskih banderijalaca, svojoj odori, ali i zanimljivost o mašni koja nalikuje na kravatu, a koju je nosio na sebi.

Foto:Tomislava Bradić/Cityportal

– Turopoljski banderij je od Bele IV. do 1224. godine ustoličen za obranu Gradeca, i to su bili njegovi prvi čuvari. To je jedina povijesna postrojba koja se borila za sve vlastodršce. Bili smo pravi ratnici, borili smo se za Austro-Ugarsku, Francusku, u Tridesetogodišnjem ratu, u Češkoj, Moravskoj, Slovačkoj, u Szegedvaru itd.

Pl. Brigljević kaže kako Turopoljci prepoznaju odoru koju nosi, a svim ostalima je nepoznata, ali zanimljiva.

– Ovo što nosim je odora za ratnika konjanika, zato se menten (gornji dio odore) nosi  preko  lijevog ramena da bi se desnom rukom moglo baratati sabljom, a u zimskim danima preoblačila se i na desno zbog hladnoće, naravno.  Mašna koju nosim zove se turopoljska podgutnica. Nju su na vrat mladića, odnosno pod gut vezale djevojke i žene dok je bio na konju pri odlasku u bitku. Crveni rubac  bio je znak ljubavi i sjećanja na njih i dom. Turopoljski konjanik se sam morao opskrbljivati, spremiti si zalihe hrane, ratnici su sami šivali odoru, takav je bio zakon. Turopoljsku podgutnicu je vojska donijela u Tridesetogodišnjem ratu do Pariza, gdje je tadašnjeg zapovjednika Pogledića iz Kurilovca primjetio i Luj XIV, a vezanje ovog rubca nazvao ‘a la Croat’. Vjeruje se da je to preteča današnje kravate.

Zapovjednik voda, plemeniti Brigljević, našalio se i kako ih od 1573. godine Matija Gubec nije naročito volio jer su ih u Zagori i kod Kerestinca porazili.

– Zato se može reći da su današnji Zagorci 50 posto Turopoljci, jer kad smo riješili muže, Turopoljci su ostali održavati mir i poženili Zagorke. To je malo onak’ šala – smije se plemeniti Brigljević.