Policija je u četvrtak, 26. veljače, od 7 do 15 sati, na području Velike Gorice provela prometnu akciju „Pojas, mobitel i dječje sjedalice“, tijekom koje je u samo osam sati nadzora utvrđeno 12 prometnih prekršaja, među kojima su najčešći bili nekorištenje sigurnosnog pojasa i nepropisno korištenje mobitela tijekom vožnje.

Policijski službenici pritom su zabilježili sedam ciljanih prekršaja, pet vozača nije koristilo sigurnosni pojas, dok su dva vozača zatečena u nepravilnom korištenju mobitela za vrijeme vožnje. Uz to, evidentirano je još pet drugih prometnih prekršaja, čime je ukupan broj utvrđenih prekršaja dosegao 12.

Iz policije ističu kako su upravo nevezanje sigurnosnog pojasa, nepravilno korištenje dječjih sjedalica te distrakcija zbog mobitela među čestim uzrocima najtežih prometnih nesreća, posebno u situacijama prevrtanja vozila i ispadanja putnika iz automobila.

Vlasnici zemljišta uz više županijskih cesta u Zagrebačkoj županiji tijekom ožujka će moći provjeriti i potvrditi granice svojih parcela. Sudjelovanje u javnom uvidu je važno jer oni koji ne dođu automatski se smatraju suglasnima s evidentiranim granicama, koje će se unijeti u katastarski operat i zemljišne knjige.

ŽC3017 (Marinovec Zelinski – Sveta Helena – Gračec) imat će dvodnevne terenske uviđaje 9. i 10. ožujka, oba dana od 09:00 do 13:00, a javni uvid održat će se 17. ožujka u Gradskoj vijećnici Grada Sveti Ivan Zelina, Trg Ante Starčevića 12, 10380 Sveti Ivan Zelina, podijeljen u dva termina. 09:00–10:00 i 10:00–11:00. ŽC3038 (Bukovec Zelinski – Donja Zelina) imat će terenski uviđaj 11. ožujka od 09:00 do 13:00, a javni uvid 17. ožujka od 13:00 do 14:00 u istoj Gradskoj vijećnici.

ŽC3014 (Gornje Psarjevo – Sv. Ivan Zelina) imat će terenski uviđaj 12. ožujka od 09:00 do 13:00, dok je javni uvid također 17. ožujka, od 12:00 do 13:00, u Gradskoj vijećnici Grada Sveti Ivan Zelina.

Cestu ŽC2218 (Stubička Slatina – Igrišće) vlasnici zemljišta mogu provjeriti na terenu 23. ožujka od 09:00 do 12:00, dok je javni uvid predviđen 26. ožujka od 13:00 do 14:00 u prostorijama općine Jakovlje, ulica Adele Sixta 2, 10297 Jakovlje.

Za cestu ŽC2211 (Cubinec – Poljana Križevečka – Cugovec – Dubrava) terenski uviđaj bit će 24. ožujka od 09:00 do 12:00, a javni uvid održat će se 27. ožujka od 13:00 do 14:00 u prostorijama općine Gradec, ulica Gradec 134, 10345 Gradec.

U cijelom postupku građanima će biti na raspolaganju stručna pomoć inženjera geodezije Marka Sikirića iz KOTA GPN d.o.o., koji je i izradio geodetske elaborata izvedenog stanja.

Niželigaško proljeće krenulo je utakmicama velikogoričkoga kupa, vidjeli smo prve golove, prve naznake spremnosti naših klubova za sve ono što slijedi u drugoj polovici aktualne sezone, ali ova je zima donijela i neke nove spoznaje. Nogometne, klimatološke, infrastrukturne… A sve to moglo bi se odraziti i na rezultatima.

Riječ je, da skratimo priču, o blatu.

Svi koji imaju dvorišta, svi koji su pokušavali nešto posla po dvorištu odraditi u ovim zimskim mjesecima, mogli su se iz prve ruke uvjeriti da blata na svakom koraku ima više nego ikad. Zima je bila izrazito vlažna, sunce se pojavljivalo samo u iznimnim prilikama, klimatski uvjeti sve su specifičniji, a to ima i sve jači utjecaj na nogomet.

– Ovo je strašno, mi doslovno nemamo gdje trenirati, a pogotovo igrati utakmice – požalili su nam se iz jednog od naših klubova, a brza provjera stanja u ostalim sredinama kaže da je priča svudje otprilike jednaka.

Doznali smo tako u tom procesu da su neki naših klubovi, kao primjerice Buna i Polet iz Buševca, svoju prijateljsku utakmicu odigrali – u Zagrebu?! Našli se ljudi na Trešnjevci, na terenu s umjetnom travom, uredno platili traženi iznos i odigrali dogovorenu utakmicu. Koje se, zbog blata “do koljena” nije mogla igrati ni u Maloj Buni ni u Buševcu.

Takvih je priča najmanje nekoliko ove zime, pojedine prijateljske utakmice su se i odgađale iz blatnih razloga, a sve to će neizbježno utjecati i na način na koji se nogometaši iz našega kraja pripremaju za proljetne izazove. U niželigaškom svijetu često je problem nedostatak igrača na treninzima, s tim segmentom mnogi su se mučili svih ovih godina, a kad je to barem donekle riješeno, pojavila se ova, nova vrsta problema.

Krivca za takvo stanje, naravno, nema ni smisla ni potrebe tražiti, jer krivac se nalazi u oblacima, u zraku, u atmosferi… Međutim, rješenja bi se mogla pronaći. Ona imaju svoju cijenu, ali sve više imaju i svoju vrlo konkretnu svrhu. I ne treba pritom previše filozofirati, jer stvar je zapravo jednostavna: velikogoričkom području trebaju tereni s umjetnom travom!

Naravno da nije realno očekivati da će svaki naš klub dobiti teren s umjetnom travom, ali velik pomak bio bi dobiti i jedno igralište na četiri, pet ili šest klubova. Prevedeno u važeće brojke, dva, tri ili četiri terena s umjetnom travom, s dimenzijama za veliki nogomet, riješila bi jako puno problema u tom smislu. Većina klubova “kuburi” i s uvjetima za rad s mlađim kategorijama, a sad su se na to nadovezali i problemi sa seniorskim pogonima, što dovodi do jasnog zaključka u kojem smjeru bi trebalo djelovati.

Trenutačno je jedini teren s umjetnom travom na velikogoričkom području pomoćno igralište na Gradskom stadionu, no na njemu je tolika gužva da je i samoj HNK Gorici kapaciteta – puno premalo. I ne postoji opcija po kojoj bi se taj teren mogao ustupati ili iznajmljivati bilo kojem drugom klubu. Da je to moguće, zainteresiranih bi bilo jako puno, ali tu se ništa neće mijenjati sve dok u klubu ne krene u najavljenu izgradnju klupskoga kampa. A takvi projekti su uvijek vrlo dugoročni i u velikoj mjeri upitni, sve do trenutka kad gradnja konačno definitivno krene.

Grad je opterećen brojnim ulaganjima na sve strane, Grad ulaže i u sport koliko može, nitko iz klubova ni na trenutak nije pomislio bilo koga kritizirati zbog aktualnog stanja, ali zajednički je stav da treba sugerirati mjerodavnima u kojem smjeru razmišljati u budućnosti. Priprema se navodno i ujedinjena inicijativa naših klubova koja bi trebala ukazati na ovaj problem.

Diljem Turopolja, naime, postoje tereni koji su svih ovih godina jako dobro “pili vodu”, ali ove zime i te su lokacije okovane blatom. U iščekivanju sunca, koje je u ovim okolnostima jedino rješenje blatnih problema.

U centru Velike Gorice traje tiha, ali bolna potraga. U blizini Doma zdravlja, 18. veljače nestala je Sivka – mačka koja je vlasnicima puno više od kućnog ljubimca, ona je član obitelji..

Sivka je ženka stara oko pet godina, teška približno 4,5 kilograma, mršavije građe i plahe naravi. Ne prilazi nepoznatima, povučena je i oprezna. Sterilizirana je, ali u trenutku nestanka nije bila mikročipirana.

– Možda nekome izgleda kao „obična“ mačka, no za nas je ona neprocjenjiva. Udomljena je s ulice, prošla je mnogo nedaća, ali je unatoč svemu ostala nježna i privržena – poručuju shrvani vlasnici, kojima je svaka minuta potrage za njom dragocjena.

Nalazniku nude novčanu nagradu i, kako kažu, doživotnu zahvalnost.

Postoji mogućnost da ju je netko, iz dobre namjere, sklonio misleći da je napuštena. Ako je to slučaj, vlasnici mole da im se osoba javi bez straha i bez objašnjenja.

– Ne tražimo krivca, samo želimo znati gdje je i je li živa i sigurna – poručuju.

Obitelj je kontaktirala udruge i organizacije za zaštitu životinja, ali zasad nema novih tragova. Poseban apel upućuju veterinarima, veterinarskim tehničarima i volonterima na području Velike Gorice da obrate pažnju ako im bude dovedena mačka koja odgovara opisu.

Ako ste vidjeli Sivku ili imate bilo kakvu informaciju, ne oklijevajte. Jedan poziv može ovoj obitelji vratiti ono što im najviše nedostaje – njihovu Sivku.

Kako sam? Jako dobro, otprilike kao i županijski sport!

Tim je riječima, sa zadovoljnim smiješkom na licu, gostovanje u novom izdanju serijala “Sport Zagrebačke županije” započeo Vladimir Bregović, po funkciji prvi čovjek županijskog sporta. Predsjednik Zajednice sportskih zajednica i saveza ZŽ-a otkrio je tom prilikom i imena dobitnika ovogodišnjih nagrada za najbolje, koje će se održati u Vrbovcu posljednjeg petka u veljači.

Sportašica godine i ovoga je puta Sadea Bećirović iz Karate kluba Samobor, sportaš godine je Josip Glasnović iz Streljačkog društva Jaska, ekipa godine su odbojkašice Neba, a momčad godine Klub hokeja na travi Zelina.

– Sami postupak kandidiranja polazi od naših gradskih zajednica. U Zagrebačkoj županiji imamo devet gradova i 25 općina, svi oni biraju najbolje pojedince i kolektive, a ujedno i kandidiraju one koje bi mogli biti najbolji i na županijskoj razini. I svi oni čine sve da nama u izvršnom odboru bude što teže odabrati dobitnike. Bude tu i žustrih rasprava, znamo se i lagano posvađati, jer tu se važe sve. U prvom redu rezultati, primarno oni međunarodni, ali i popularnost i masovnost pojedinog sporta. U nekim kategorijama tako smo imali i preglasavanje, dok su neke stvari bile jasne i prije nego što smo krenuli – kaže Bregović.

Boljitak županijskom sportu donosi, između ostaloga, i ljubav.

– Živjele nam cure iz Zagrebačke županije, koje nam iz Zagreba dovode vrhunske sportaše! Josip se iz Zagreba tako preselio u Jasku, stvorio obitelj i pokrenuo klub, i sve to nakon što je već bio vrhunski sportaš. Obično se događalo da sportaši u našoj županiji krenu u sustavu lokalnog sporta, postanu vrhunski, a onda traže nadogradnju u gradu Zagrebu ili negdje u inozemstvu. Lijepo je vidjeti da se trendovi mijenjaju i na tome hvala svim tim djevojkama, ali ima to valjda veze i s naših 200 objekata, s našom financijskom pomoći, s našim sustavom. Zato danas mnogi ostaju, a mnogi i dolaze u našu županiju – ističe predsjednik Zajednice.

Na dnevni red ovog razgovora, s obzirom da je ova godina i dalje mlada, morale su doći i financije.

– Pretprošle godine naš proračun je iznosio 963.000 eura, a ove godine smo došli do 2,5 milijuna eura! Dakle, stvari su jasne, imamo povećanje od 150 posto u zadnje dvije godine. U tom smislu smo jako sretni i zadovoljni, ali reći ću i ovo… Da smo imali i rast od 350 posto, lakoćom bismo rasporedili taj novac, pri čemu bi svaki euro došao do naših sportaša. Prostora imamo jako puno, bez obzira na svu pomoć Županije, a javljamo se i na natječaje ministarstva, kroz koje financiramo plaće za 42 naša trenera, ali i opremu za klubove. Prvi put se iz nacionalnog proračuna direktno utječe na sport na lokalnoj razini i zato veliko hvala ministarstvu – kazao je Bregović i nastavio:

– Preko manifestacija i događanja, pa sve do 22 naša saveza, svi su osjetili povećanje proračuna. Hvala i Županiji, ali rekao bih da rezultati i rad naših sportašica i sportaša to i zaslužuju. Sport u Zagrebačkoj županiji definitivno je napravio iskorak u posljednje dvije godine, a još više veseli što ima i jako puno prostora za dodatni rast. Zbog svega toga postoji zadovoljstvo sa sadašnjošću, ali i optimizam za budućnost, što se odnosi na svih više od 20.000 sportaša u našoj županiji.

Uz sve to, istinski napredak moguć je jedino uključenjem gospodarstva u sport.

– Izmjena Zakona koja ove godine stupa na snagu trebala bi dovesti do pomaka u tom smislu, ali tek ćemo vidjeti kako će to funkcionirati. Imali smo mi nešto slično devedesetih godina, ali bilo je dosta rubnih dijelova, odnosno nedorečenosti. Naši će gospodarstvenici ovom izmjenom Zakona dobiti neke benefite kroz umanjivanje poreza na dobit, a time će se određeni gospodarski subjekti odlučivati i na takva ulaganja. Međutim, moja iskustva su sljedeća… Mislim da su prošla vremena donacija i sponzorstava na klasičan način, kao i vođenja klubova na način “koliko sam dobio, toliko ću i potrošiti”. U svemu tome potrebno je i nešto drugo, a to je ono što naš sport nudi gospodarstvu. Nije dobro da samo netko daje, da se to troši… Evo, uzet ću primjer iz hrvanja. Naša prva liga se snima i prenosi na Sportskoj televiziji, a kroz to se otvara i marketinški prostor. Dakle, nećemo tražiti sponzorstvo, nego ćemo nuditi marketinški prostor koji se otvara. Ima tu dosta prostora, a kad klubovi dođu do toga, dolazit će i do napretka u tom smislu.

Opcija je i ulazak privatnoga kapitala u sport, za što već imamo primjere.

– Neću apriori reći da je to pozitivna stvar, budući da ima raznih primjera, ali vjerujem da je interes kapitala, radilo se o jednom euru ili milijunima eura, da se brine o cjelokupnom sustavu, da se traži način kako ta ulaganja oploditi. Tu je najveća garancija da će gospodarstvo biti zainteresirano za ulaganje u sport. Samo oslobađanje od određenog dijela poreza nije dovoljno, treba razmišljati i na drugi način, treba gospodarstvu nuditi mogućnosti. U SAD-u cijeli sport počiva na tim principima, na takvim marketinškim mogućnostima.