Poveži se s nama

Vijesti

Gorica za Lorenu! ‘Doktori su rekli da nikad neću hodati, ali šansa postoji…’

Na ovogodišnjoj Humanitarki, malonogometnom turniru humanitarnoga karaktera, skupljat će se sredstva za liječenje sedmogodišnje Lorene Rinčić, koja je rođena s neuropatijom mišića. Rješenje je skupo, preskupo za njezine roditelje…

Objavljeno

Sredinom svibnja, točnije 18. svibnja, čeka nas šesta po redu Humanitarka. Ovoga puta na betoncu u Cvjetnom naselju će se igrati za Lorenu Rinčić.

Tko je Lorena?

– Ja se zovem Lorena Rinčić i imam sedam godina. Idem u 1. razred OŠ Eugena Kumičića i živim u Velikoj Gorici. Veselo sam dijete, zaigrana i puna života, ali imam jedan zdravstveni problem. Ne mogu samostalno hodati, ne mogu stati na noge – kaže simpatična Lorena.

Rođena je s neuropatijom mišića, tj. nedostatkom živaca na peronalnim ili prednjim mišićima na nogama.

– Doktori su rekli da neću nikada hodati, ali ja tri puta tjedno idem na vježbe, idem na bazen i plivam, idem na terapijsko jahanje, idem s prijateljima u igraonice na rođendane, jer ja volim druženje i igru sa svim svojim prijateljima. Sada već hodam uz pomoć hodalice i to korak po korak – pohvalila se Lorena.

Rješenje postoji, ali skupo je, iznimno skupo…

– Željela bih ići u polikliniku Glavić jer ta poliklinika ima strojeve (robote) koji pomažu djeci da bolje i ljepše hodaju. Bila sam na probnom danu i bilo mi je prekrasno. Moja obitelj si to ne može priuštiti jer je sve to i jako skupo, pa Vas ja, moja mlađa seka Iva, koja nažalost ima isti problem, ali je još premala za takve terapije, i moji roditelji molimo da nam pomognete skupiti novac za terapiju uz pomoć naših dragih dečki i cura iz udruge Goričani Humanitarka – zamolila je Lorena.

 

Velikogoričani su dosada uvijek pokazali svoju humanitarnu stranu i iskazali želju za pomoći onima kojima je to potrebno, a Loreni je itekako potrebno. Uz sve probleme koji su prate od samog rođenja ona je vedra, ali i jako uporna, za nju ne postoji riječ “ne mogu”. Vodi se dobrom uzrečicom “ja mogu, ja hoću, ja želim”.

– Ove godine po prvi puta sami dižemo ljestvicu jer očekivane, optimalne rezultate robotske terapije hodanja od 12 tjedana stoje velikih 54.000kn!!! – poručili su iz organizacije

Cilj je velik, ali i moguć. Svoje donacije možete uplaćivati od ovog trenutka pa sve do kraja Humanitarke.

Goričani Humanitarka – (napomena) za Lorenu Rinčić:
IBAN: HR0224840081502011654
SWIFT: RZBHHR2X

Sav prihod ide isključivo za Lorenine terapije. Zato đođite na Humanitarku. I pomozite koliko možete…

 

Sport

Ima još šanse! Gorica sredila Osijek i sad se treba nadati – čudu

Nogometaši Gorice pobijedili su Osijek 1-0 na svom stadionu, golom Joeya Suka u 57. minuti, te uzeli tri boda koja donose nadu. Za Europu je sad potrebno pobijediti i Lokomotivu u zadnjem kolu, ali i dočekati poraz Osijeka od Intera. Domaći poraz Osijeka…

Objavljeno

on

Pobjednici. Bili su to nogometaši Gorice cijele ove prekrasne sezone, a bili su to i na oproštaju od svojih navijača, od svog stadiona. Pao je Osijek, presudio je Joey Suk jednim potezom, a publika je – uživala! Peta domaća pobjeda zaredom, velika i važna tri boda, koja bude nadu da su čuda moguća, i odličan dojam. Bravo za sve, bravo za sezonu, ajmo sad dovršiti posao kako je najbolje moguće…

Oprezno, bez namjere da bezglavo jurišaju, ali prije svega vrlo čvrsto ušle su u utakmicu obje momčad. Gorički strateg Sergej Jakirović izveo je postavu s dvojicom napadač, Zwolinskim i Cherifom, s Dvornekovićem i Lovrićem uz linije, sa Sukom i Marinom kao centralnim blokom… I sve je to klapalo prilično dobro. Šansi iz kategorije stopostotnih u prvih 45 minuta, igranih pod danjim svjetlom, praktički uopće nije bilo. Ne znači to da je bilo dosadno, opasnosti su se redale s obje strane, ali ponudilo je tih prvih 45 minuta puno “praznog hoda”, barem gledajući iz perspektive ljubitelja nogometa.

Drugo poluvrijeme, za koje su se upalili reflektori, nije donijelo nikakve promjene u sastavima, krenulo se dalje s istim snagama, ali već se u govoru tijela vidjelo da su igrači Gorice istrčali kudikamo odlučniji. Nakon što su u prvom poluvremenu (polu)šanse propuštali Ndiaye, Zwolinski i Lovrić, odreda ofenzivci, u drugom poluvremenu priča se okrenula. Nizozemski “tenk” u goričkom dresu, Joey Suk, preuzeo je stvar u svoje ruke. Prvo je u 52. minuti odlično pucao, no golman Osijeka Marko Malenica to je zaustavio. Pet minuta poslije, srećom, to nije uspio ponoviti…

Duga lopta doletjela je u toj 57. minuti u šesnaesterac Osijeka, prihvatio ju je Zwolinski, tukao iz okreta, ali zapela je u bloku. Do nje je nekako došao Cherif Ndiaye, dao je povratno za Suka, gotovo jednako kao što je koju minutu ranije učinio Dvorneković kod promašaja, a Nizozemac je ovoga puta plasirao i – pogodio. Činilo se da lopta ide lagano, gotovo bezopasno, ali umjesto toga se uz stativu “ušetala” u gol Osijeka. Bio je to gol vrijedan šanse u posljednjem kolu, ma kako se ona činila tankom i nedostižnom…

U preostalih trideset i nešto minuta trebalo je sačuvati vodstvo, a to protiv dobrog Osijeka nije bilo lako. Potpuno je gorička obrana “ugasila” Mirka Marića, napadača Osijeka i prvog strijelca lige, čovjeka koji je dosad zabio 18 komada. Mijenjao je Jakirović, izvadio Dvornekovića i Lovrića, na krila postavio Miyu i Mathieua, sve kako bi se dobila nova, svježa energija. Ušao je 15-ak minuta prije kraja i veznjak Michal Maslowski, zamijenio je napadača Ndiayea, bilo je to djelomično zatvaranje utakmice, čuvanje vrijednih bodova.

Idealno je bilo u tom trenutku, naravno, zabiti još jedan gol i definitivno prelomiti utakmicu, za što su se i otvarale neke situacije, no svaki je put to ostalo nedorečeno, bez prave završnice. S druge strane, Osijek je pokušavao pritisnuti, na trenutke je u tome i uspjevao, pogled s tribina stalno je išao prema satu… Sekunde su sporo curile, a na terenu je postalo žestoko, obostrano su se dueli gotovo mogli čuti i gore, u gledalištu. A onda, sudačka nadoknada… Pet minuta!

Sudac Ivan Bebek skupio je negdje čak toliko, što je značilo da će strepnja još malo potrajati. Nervoza je rasla i na klupi Gorice, riječki sudac opasno je ljutio Jakirovića i društvo, došao je domaći trener i na rub isključenja, ali to se, srećom, nije dogodilo. Frcalo je i na klupi Osijeka, a sve to skupa i definitivno je razbudilo tribine. U takvom se ozračju čekao kraj, a kad je Marić u 95. minuti glavom pucao pokraj gola, uzdah se prolomio kod svih 1700 ljudi… I onda, konačno, kraj! Bebek se oglasio, a navijači mogli početi slaviti zajedno s navijačima. Posljednja domaća utakmica ove sezone teško je mogla završiti bolje, ljepše, dramatičnije…

No sezona nije gotovo. U posljednjem kolu trebat će pobijediti Lokomotivu u gostima, što nije nimalo lak zadatak, a istovremeno će se pratiti i rezultat iz Osijeka. U Gradskom vrtu gostuje Inter, rasterećeni Inter, koji bi morao pobijediti da bi Gorica otišla u Europu. Ne zvuči realno, ali možda Rak i Muhar, gorički dečki u dresu Intera, zajedno s bivšim trenerom Gorice Samirom Toplakom, napraviti sve što je u njihovoj moći…

HT Prva liga, 35. kolo

HNK GORICA – NK OSIJEK 1-0 (Suk ’57)

Nastavi čitati

CityLIGHTS

FOTO Više od 600 biciklista na Gastro-etno biciklijadi u Novom Čiču

Među brojnim ljubiteljima biciklizma, bilo je i onih koji su stigli čak iz grada Zagreba i drugih susjednih gradova. Uz finu klopu i etno dašak Turopolja, drugo izdanje biciklijade u Novom Čiču nadmašilo je sva očekivanja organizatora po pitanju odaziva

Objavljeno

on

Promjenjivo vrijeme posljednjih dana nije demotiviralo posjetitelje današnje gastro-etno bicklijade u Novom Čiču, u njenom drugom izdanju. Biciklirali su i mladi i stari, a naišli smo i na zanimljive primjerke bicikala.

Foto: Tomislava Bradić/Cityportal

Točno u 13 sati, prema planu i programu, krenula je biciklistička povorka popraćena bakljom i motoristima, a prizor je bio zaista maestralan. Toliko ljudi na jednom mjestu, koji su umjesto zabave na zatvorenom pronašli motivaciju za rekreacijom i druženjem na svježem zraku, na putu do cilja. U turi dugačkoj 24 kilometara, biciklisti su pedalirali kroz brojna naselja našega kraja.

Foto: Tomislava Bradić/Cityportal

Predsjednik KUD-a Novo Čiče, gospodin Stipo Duvnjak s osmijehom nam je otkrio kako se sav trud oko organizacije drugog izdanja ove manifestacije itekako isplatio, te da je odaziv veći nego na prvoj biciklijadi.

– Sretni smo i zadovoljni, prijavilo se preko 600 ljudi. Zbog vremenskih uvjeta očekivali smo manji broj ljudi, no dogodilo se upravo suprotno. Danas bicikliraju djeca od dvije godine, pa do 85-godišnjih bakica. Osim biciklijade i vožnje, želimo prezentirati Turopolje, pa smo pripremili bogatu gastro ponudu – turopoljski odojak, šarana na rašljama, kotlovinu, gulaš, a imamo čak i sarmu iako nije zimski period – otkrio nam je Stipo Duvnjak, predsjednik KUD-a Novo Čiče.

 

Među okupljenima naišli smo na predstavnika našega grada, koji je s veseljem nazočio ovoj manifestaciji, dajući pritom podršku i organizatorima na multidimenzionalnosti ovog događanja.

– U organizaciji KUD-a Čiče današnja biciklijada privukla je brojne rekreativce. Posebno nas veseli vidjeti ljubitelje biciklizma koji su stigli čak iz grada Zagreba i susjednih gradova, te naših općina. To je pokazatelj uspješnosti ove manifestacije, kroz koju svi posjetitelji imaju prilike uživati u društvenim aktivnostima, razgledavanju etno kućica Turopolja, gastronomskoj ponudi – kazao je zamjenik gradonačelnika Ervin Kolarec.

U mnoštvu ljubitelja vožnje na dva kotača naišli smo na veselu Mateju, koja je s društvom odlučila provesti svoj slobodan vikend aktivno.

– Ovo mi je prva biciklijada, jako me se dojmilo sve, super mi je ovdje i sigurno ću ponovno ići na neku od sljedećih biciklijada. Preko tjedna radim tako da preferiram aktivno provoditi vikende na otvorenom – rekla nam je Mateja Repač, jedna od sudionica ovogodišnje biciklijade.

Galerija fotografija

Nastavi čitati

Priča iz kvarta

FOTO Humanitarka uspjela! Ni kiša ne može ništa goričkoj plemenitosti…

Tisuće i tisuće Velikogoričana i njihovih gostiju navratili su u subotu do betonca u Cvjetnom naselju, do šeste Humanitarke. Igrao se odličan nogomet, koji ni kiša nije mogla zaustaviti, ali važnije je da je skupljen novac za pomoć sedmogodišnjoj Loreni Rinčić

Objavljeno

on

Automobili su lagano, jedan iza drugoga, obilazili parkirališta u blizini Cvjetnog naselja. Međutim, prvo – puno. Ajmo na drugo… Puno! Pa onda i treće, i četvrto… Parkirani automobili stajali su i uz cestu, bili su praktički jedan na drugome, a sve skupa jasno je govorilo da se ovdje događa nešto posebno. I nešto veliko.

– Bilo je i prošlih godina puno ljudi, ali mislim da nikad nije bilo kao ove godine. Teško je govoriti u brojkama, ali činilo se da je tijekom cijelog dana oko terena bilo valjda tisuću ljudi – zadovoljni su organizatori Humanitarke.

A nakon svega, nakon 14 sati vrlo aktivnog i sjajno posjećenog programa, mogli su biti zadovoljni. Unatoč kiši, koja je cijeli dan prijetila, a u jednoj fazi i “za pravo” padala, unatoč umoru i iscrpljenosti.

– Naravno da moramo biti zadovoljni, koliko god je sve to iznimno napodno i zahtjevno. Igrao se odličan mali nogomet, čak su i velika imena hrvatskog futsala, ljudi koji su osvajali Kutiju šibica, igrali punom snagom, gotovo ‘na nož’. I svaka utakmica bila je takva, baš se imalo što vidjeti, čak i kad je kiša padala – pričaju nam dečki iz organizacije dan poslije, nakon što su pospremili sve što je ostalo iza šestog izdanja Humanitarke.

Pivo je teklo u potocima, službeni komentator zabavljao je okupljene na jedan poseban način, koji se može doživjeti samo na Humanitarki, ljudi su ubacivali svoje priloge u “škrabice”, a dobar dio dana ugođaju je doprinosilo i meso koje se krčkalo na roštilju.

– Pripremili smo 300 kilograma mesa, ali već do 14 sati dvije trećine su otišle. Sumnjam da će biti dovoljno za cijeli dan… – govorio nam je jedan od volontera, zadužen za okretanje ćevapa, kobasica i pljeskavica.

I sve to, sva zarada i svi prihodi, išli su za Lorenu Rinčić, sedmogodišnju djevojčicu kojoj su potrebne terapije koje bi joj omogućile lakše hodanje. I Lorena je, sa sestrom i roditeljima, došla na turnir, odradila milenijsku fotografiju na kojoj se pojavila većina okupljenih u tom trenutku, pa se sa širokim osijehom sklonila sa strane, da utakmice mogu ići dalje.

Pala je u međuvremenu i noć, ulična rasvjeta bila je sasvim dovoljna za ono što je potrebno ovakvom turniru, a ni mokar beton igrališta u Cvjetnom naselju nije spriječio one najbolje da odigraju sjajne utakmice sve do finala. Ono je riješeno na penale, najbolji su dobili i nagrade, ali to je u ovom slučaju bilo u drugom planu. Puno je važnije da je cilj, prema svemu sudeći, ostvaren. Onaj humanitarni cilj, naravno.

– Tijekom tjedna ćemo riješiti sve detalje i nakon toga objaviti kompletan financijski izvještaj. Puno je tu obaveza, puno troškova, ali ne sumnjamo da smo zacrtani iznos od 54.000 kuna prikupili. Vjerujemo da smo ga i premašili, a to je ipak najvažnije – zaključuju iz organizacije.

I već ovih dana, nemojte sumnjati u to, kreću pripreme i za sedmu Humanitarku. Još veću, još bolju, s nekim novim humanitarnim i plemenitim ciljem.

Nastavi čitati

Reporter 381 - 18.04.2019.

Facebook

Izdvojeno