Gorica u ringu s Ivicom: ‘Dinamo? Samo hrabro, i mene su znali otpisati…’
Nogometaši Gorice odradili su trening s Ivicom Bačurinom, koji ih je poveo i u ring. Svoje boksačke vještine iskušali su Branescu, Beli, Matošević i Aršakjan…
Jedan po jedan, kao po špagi, nogometaši Gorice ulazili su u Gradsku sportsku dvoranu, svjesni da će na sat ili dva potpuno promijeniti svoje prirodno okruženje. Umjesto travnjakom, došli su da bi trčali parketom dvorane, a zatim umjesto nogometa na dva gola odradili – boksački meč! Na vratima ih je čekao Ivica Bačurin, velikogorički boksač koji je odavno u svijetu profesionalaca, višestruki prvak države u čak tri različite težinske kategorije.
– Ajmo, dečki, ajmo na zagrijavanje – povikao je Ivica, a nogometaši su ga krenuli slijediti, praćeni budnim okom dopredsjednika kluba Mindaugasa Nikoličiusa, trenera Sergeja Jakirovića, njegova pomoćnika Saše Sabljaka…
Način treninga kod boksača potpuno je drukčiji nego kod nogometaša, bilo je to jasno i po pokretima s kojima su se naši prvoligaši borili na ovom treningu. Koji je, usput rečeno, bio baš pravi trening, dobro su se svi skupa uznojili.
– A ovaj ti je neki za*eban? Malo mi se šverca… – u prolazu je trener Ivica dobacio nogometnom kolegi Jakiroviću, no nećemo baš odati o kome se radilo, neka to ostane između njih.
– Dobro je, za sad je dosta. Idemo gore, u ring – povikao je Bačurin nakon dobrih 40-ak minuta treninga u dvorani, tijekom kojeg su nogometaši lovili nove pokrete, držali gard trčeći u krug, poneki i lovili zrak.
A na putu prema ringu, kako bi drukčije i bilo, gomila smijeha i dobre zezancije. Biralo se već putem tko će prvi ući u ring, tko će boksati protiv koga, sve dok na vidjelo nije izašla bolna istina – netko od igrača boksat će s Bačurinom! Kandidati su se, koliko smo shvatili, nametali sami od sebe, bio je ovo izazov za one najhrabrije. Recimo, za Rumunja Larryja Branescua, rezervnoga golmana koji je potvrdio predviđanja da će baš on prvi navući rukavice.
– Počet ću vas udarati za pravo samo ako shvatim da vi mene ne udarate dovoljno jako – zaprijetio je Ivica prije nego što je počeo meč svih mečeva.
– Larry, reci nam svoju posljednju želju prije nego uđeš – zafrkavali su Branescua suigrači, a dobroćudni rumunjski div samo se kiselo smješkao.
Ivica je bio bez zaštitne kacige, Branescu je taj dio opreme imao. Bačurin nije upućivao udarce, simpatični Rumunj to je pokušavao. Odradili su dečki i osvježavanje u kutu ringa, žestoko su navijali za svog suigrača, ali nakon tri minute boksa završilo je očekivanim raspletom. Netko je bacio ručnik u ring…
– Ovo je bilo moje prvo boksačko iskustvo i mislim da neću to ponoviti. Jako je teško, potpuno drukčije nego u nogometu. Moraš koristiti cijelo tijelo, ali još više glavu. Da je ovo bio pravi meč, sumnjam da bih ‘preživio’ i 30 sekundi – rekao je vidno iscrpljeni Branescu i dodao:
– Svaka čast Ivici na svemu što je napravio, a nama će dobro doći stvari koje smo čuli od njega, kako u sportu, tako i u životu. Želim mu puno sreće u nastavku karijere, da kao trener stvori nove šampione.
Sljedeći je u ring ušao Iyayi Atiemwen, popularni Beli, a tu se treneru Jakiroviću malo namrštilo čelo. Kao da mu nije bilo drago što se njegov najbolji igrač upušta u ovakvo nešto. Možda je i zato Ivica svoje mjesto prepustio suradniku koji je puno više težinska kategorija našeg Belog. Zabavljao se Nigerijac u ringu, plesao poput Muhameda Alija, nasmijavao suigrače, ali i pokušavao udariti svog “protivnika”. Nije u tome imao previše uspjeha, jednom je čak i nespretno završio na podu, ali važnije je da nije bilo ni štete. Bilo je samo umora, i to u ogromnim količinama.
– Ostajem ja u nogometu, ovo je prenaporno – do zraka je pokušavao doći Beli, držeći se za obližnju vreću.
– U svakom slučaju, jako zabavno iskustvo, zanimljivo je vidjeti koliko je zapravo teško biti boksač – dodao je.
Okušali su sreću još i Dinko Matošević te Armenac David Arkašjan, koji je čak i “popio” par udaraca, kao kaznu za premalo agresivnosti u svom nastupu, ali na kraju su svi jedni drugima stisnuli ruku.
– Slušajte me, dečki. Puno sam puta u svojoj karijeri bio u ulozi žrtvenog janjeta, ulazio u mečeve u kojima su svi mislili da nema nikakve šanse, da ću sigurno pasti, ali iz njih sam izlazio kao pobjednik. Zapamtite to, uspjeh se rađa u glavi, sve je u tome – poručio je Ivica Bačurin nogometašima.
Nije spomenuo, ali analogija ja jasna. U nedjelju Gorica ide u Maksimir, na moćni Dinamo… Nemaju šanse? Čuli ste sve, i za Ivicu su toliko puta mislili da nema šanse…
Buna ide dalje s istim snagama: ‘Sanjamo jedan teren i male tribine…’
U restoranu obitelji Matković u Ključić Brdu održana je 48. izborno-izvještajna skupština NK Bune, na kojoj je aktualno vodstvo dobilo mandat, a bilo je i pogleda unatrag i prema naprijed, bilo je i darova…
Posljednjeg petka u veljači, u predvečerje nastavka prvenstva u Premier ligi Zagrebačke županije, najvišeg ranga natjecanja u kojem je klub ikad bio, NK Buna održala je svoju izborno-izvještajnu skupštinu. Birali su se vodeći ljudi kluba za sljedeći mandat, ponešto je rečeno i o razdoblju iza nas, kao i o planovima za budućnost, a posebno emotivno bilo je pri podjeli darova zaslužnima.
Pa, idemo redom…
Birali su se, dakle, novi čelni ljudi, a ispalo je da su izabrani – stari čelni ljudi. Dobro, ne toliko stari, koliko dosadašnji, jer predsjednik kluba i u sljedećem će razdoblju biti Josip Jerleković. Ništa manje važno, njegov će zamjenik i dalje biti Daniel Gorenc, ljubitelj lokalnog nogometa u svim oblicima, ali i uspješan poduzetnik.
Spremnim ispuniti očekivanja Gorenc se pokazao i pri predaji darova onima koji su zaslužili isticanje. Prvi među jednakima definitivno je Zlatko Petrac, institucija breškog nogometa, “vječni” tajnik kluba koji to od ljeta 2025. više nije. Na uokvirenom dresu s njegovim imenom, jasno, bio je broj jedan, dok su na preostala dva ispisane stotke. Nagradu povodom stotinu odigranih utakmica za NK Bunu dobio je Robert Zlodi zvani Šiki, dok je još veće dostignuće stotinu postignutih golova za Bunu, u čemu je uspio Robert Huđber zvani Beli.
Naravno, moramo se tu dotaknuti i izvještajnog dijela Skupštine, u kojem je istaknuto veliko zadovoljstvo učinjenim.
– Možemo biti zadovoljni stabilnošću seniorske momčadi u prvoj sezoni višeg ranga natjecanja, uz jasan prostor za napredak i daljnji razvoj – konstatirano je s govornice.
Zadovoljni su u Buni i radom s omladinskim pogonom, koji je ocijenjen s “odličnim”, a budući da su i rezultati u svim kategorijama dobri, vrlo dobri ili odlični, logično je da razloga za zadovoljstvo ima koliko hoćeš. Svi ciljevi uprave, ističu iz kluba, u ovom su segmentu ostvareni.
Što se planova tiče, ima ih itekako. Ozbiljni su i logični, vidjet ćemo u narednom razdoblju i koliko su realni, odnosno ostvarivi.
– Planovi za ovu godinu su pokušati ostvariti cilj da dobijemo trenažni poligon sa umjetnom podlogom i malu tribinu za navijače. Što se samog terena tiče, plan je odraditi sve trenažne aktivnosti po planu i programu trenera u svim selekcijama – istaknuo je predsjednik Jerleković.
O druženju nakon skupštine ne treba na dugo i široko, zna se kako to ide na bregima, a već od ovog vikenda kreće i ozbiljna akcija. Seniori proljetni dio prvenstva otvaraju u nedjelju od 15.30 sati, na svom igralištu, a s druge strane bit će Sutla-Laduč, koja je samo bod iza vodećeg Poleta. Buna u proljeće ulazi kao sedma momčad na tablici, s pet bodova manje od svog prvog protivnika…
Buna je boljom i ofenzivnijom igrom u drugom poluvremenu imala nekoliko izglednih prigoda za pogodak, ali u vodstvo je došla tek u 70 minuti. Emanuel Đuretić je u kontranapadu bio prebrz za obranu Klasa i s desetak metara plasirao loptu u donji kut za zasluženo vodstvo Bune.
Iskusni Antonio Mrkonjić je u završnici propustio povisiti vodstvo svoje momčadi, ali nije realizirao kazneni udarac, loptu je s 11 metara poslao pored vrata.
Mičevec, 01.03.2026. Kup Grada Velika Gorice 1/8 finala: Buna – Klas 1:0. Foto: David Jolić/cityportal
Kup Grada Velike Gorice 2026., 1/8 finala
NK Buna (Mala Buna) – NK Klas (Mičevec) 1:0 (0:0)
Mičevec. Stadion: ŠRC Mičevec. Gledatelja: 80. Nedjelja, 01.03.2026., 15 sati. Sudac: Stjepan Sučić. Pomoćni suci: Ivan Mirenić i Katarina Ćulumović (svi iz Velike Gorice). Delegat: Velibor Miličević (Velika Gorica). Strijelac: 1:0 – Đuretić (70).
BUNA: Vidović (od 46. Petrac), Yetna, Žlebečić, J.Čumpek (cap.), Ngangue (od 64. M.Čumpek), Gorenc (od 64. Šandor), Škojc, Đuretić, Forjan (od 54. Zlodi), Kalisar (od 46. Vukašinec), Đurašić (od 54. Mrkonjić). Trener: Mario Đuretić.
KLAS: Mujkić (od 46. Petrović), Kovačić, Petir (cap.), Mikić, Mesić, Orlović (od 46. Gajski), Matić (od 63. Gredelj), Marković (od 63. Janić), M.Tadić, Maričević, Celčić (od 34. Kruezi ). Trener: Josip Tadić.
Foto galerija
Mičevec, 01.03.2026. Kup Grada Velika Gorice 1/8 finala: Buna – Klas 1:0. Foto: David Jolić/cityportal
Mičevec, 01.03.2026. Kup Grada Velika Gorice 1/8 finala: Buna – Klas 1:0. Foto: David Jolić/cityportal
Mičevec, 01.03.2026. Kup Grada Velika Gorice 1/8 finala: Buna – Klas 1:0. Foto: David Jolić/cityportal
Mičevec, 01.03.2026. Kup Grada Velika Gorice 1/8 finala: Buna – Klas 1:0. Foto: David Jolić/cityportal
Momčadi Gradića i Turopoljca ušle su u susret rezervirano, osigurali su prilaz vratima i pokušavali napadati preko krilnih pozicija. Teška ozljeda (puknuće potkoljenice) domaćeg igrača br. 22 Erica Bazira u duelu s vratarom Buđakom, dovela je do prekida utakmice od 18 do 42. minute.
Ozlijeđeni igrač odvezen je vozilom Hitne pomoći u bolnicu.
Susret je završen bez pogodaka, odluka o prolazu u četvrtfinale riješena je izvođenjem udaraca sa 11 metara. Turopoljac je od sedam pokušaja bio uspješan šest puta (jedan udarac obranio je vratar Vasilik), a Gradići su imali dva promašaja (obrana Buđaka i vratnica).
Gradići, 01.03.2026. Kup Grada Velika Gorica-1/8 finala: NK Gradići-NK Turopoljac 0:0, 5:6(11m). Foto: David Jolić/cityportal.hr
Kup Grada Velika Gorica 2026., 1/8 finala
NK Gradići – NK Turopoljac 0:0, 5:6 -11m
Gradići. Stadion ŠRC Gradići. Gledatelja 100. Nedjelja, 01.03.2026, 15 sati. Sudac: Alen Hrgović (Zagreb). Pomoćni suci: Marko Kovač (Velika Gorica) i Danijel Zgurić (Kravarsko). Delegat: Bojan Stanilović (Lukavec).
GRADIĆI: Vasilik, Premec, Vojnić (od 72. Janječić), Lovrić, Krstanović, Matanić, Župetić, Koleš, Meštrović (od 80. Kovačić), Belčić (cap.) (od 72. Cindrić), Bazira (od 42. Plećaš). Trener: Marko Rajić.
TUROPOLJAC: Buđak, Domić, Martinić, Perić (od 54. Blažev), Gogić, Bogović, Horvat (cap.), F.Saraf, Jandriš (od 54. Preradović), Čurek, Krasnić (od 54. Blažičko). Trener: Romano Župetić.
Foto galerija
Gradići, 01.03.2026. Kup Grada Velika Gorica-1/8 finala: NK Gradići-NK Turopoljac 0:0, 5:6(11m). Foto: David Jolić/cityportal.hr
Gradići, 01.03.2026. Kup Grada Velika Gorica-1/8 finala: NK Gradići-NK Turopoljac 0:0, 5:6(11m). Foto: David Jolić/cityportal.hr
Gradići, 01.03.2026. Kup Grada Velika Gorica-1/8 finala: NK Gradići-NK Turopoljac 0:0, 5:6(11m). Foto: David Jolić/cityportal.hr
Gradići, 01.03.2026. Kup Grada Velika Gorica-1/8 finala: NK Gradići-NK Turopoljac 0:0, 5:6(11m). Foto: David Jolić/cityportal.hr
Gradići, 01.03.2026. Kup Grada Velika Gorica-1/8 finala: NK Gradići-NK Turopoljac 0:0, 5:6(11m). Foto: David Jolić/cityportal.hr
Gradići, 01.03.2026. Kup Grada Velika Gorica-1/8 finala: NK Gradići-NK Turopoljac 0:0, 5:6(11m). Foto: David Jolić/cityportal.hr
Bod u generalki za Dinamo: Kurilovec preko Mača do Maksimira
Nogometaši Kurilovca odigrali su 1-1 na gostovanju kod Gaj Mača i osvojenim bodom otvorili prvenstveno proljeće. Međutim, najvažnije je ipak bilo da se nitko ne ozljedi, budući da slijedi ono što slijedi…
Ok, odrađeno je i to. Nogometaši Kurilovca otvorili su nogometno proljeće prvenstvenim dvobojem na gostovanju kod Gaj Mača, u utakmici u kojoj je bilo važno pokazati tko si i što si, ali i – ne ozlijediti se. Jer, koliko god su dečki sportaši, koliko god je svaka utakmica važna, ovo je situacija u kojoj dolazi utakmica koja je ipak malo važnija od ostalih. Zapravo, malo je reći da je malo važnija…
U nedjeljno prijepodne u Zagorju tako je Kurilovec odradio generalnu probu za Dinamo, odigravši pritom 1-1 s uvijek neugodnim domaćinom, iako ni pobjeda nije bila daleko. Točnije, bila je na nekoliko minuta udaljenosti, budući da je domaći sastav izjednačio iz penala u 87. minuti. I tako poništio vodstvo koje je Kurilovčanima donio Luka Sedlaček golom u 29. minuti.
Bio je to deseti gol u sezoni prvog strijelca lige, igrača koji će i ove srijede biti jedna od glavnih uzdanica Kurilovca u utakmici za povijest. Bila je to, kažu, utakmica s velikim brojem prilika na obje strane, u kojima su bodovi mogli otići i na jednu i na drugu stranu, pa je valjda i najpoštenije da je završilo podjelom bodova. Kad smo već kod poštenja, šteta što se ova utakmica nije odigrala dan ili dva ranije, ali domaćin je tražio svoju šansu i na taj način…
Najvažnije od svega, važnije i od toga boda, nitko se nije ozlijedio! Ionako su Kurilovčani imali dovoljno muka s ozljedama ove sezone, imaju ih i sad, jer Selman i Chikwado nisu još spremni, nema ni Mije Šarića… Ovi koji su tu zagrijali su motore, odigrali jednu pravu natjecateljsku utakmicu i vjerovat ćemo da spremni dočekuju izazov svih izazova na Maksimiru.
Šušur je sve veći, srijeda je sve bliže, iščekivanje je ušlo u posljednju fazu… Nakon Mača, baš je lijepo čekati Maksimir.
Zakon braće: Treneri Matej i Dominik bratski podijelili bodove
Rukometaši Gorice odigrali su 27-27 s Dugim Selom u utakmici koja je bila malo drukčija od drugih: na klupi Gorice sjedio je Matej Mišković, a trener gostiju bio je njegov brat Dominik…
Legenda kaže da je Acu Petrovića, u to vrijeme igrača Cibone, na vratima sobe njegova brata Dražena, u to doba igrača Šibenke, stajala poruka: “Igračima Cibone ulaz zabranjen!” Tako se, eto, ponašao veliki hrvatski košarkaš uoči okršaja s rođenim bratom, a te smo se povijesne crtice sjetili i ove subote poslijepodne…
Trener rukometaša Gorice Matej Mišković, naime, sa svojim je igračima u našoj Gradskoj dvorani dočekao županijske rivale iz Dugoga Sela, na čijoj klupi je sjedio – Dominik Mišković! Matejev rođeni brat, čovjek koji je dva tjedna ranije, prateći pobjedu Gorice protiv Nexea, davao savjete igračima Gorice s tribina, želeći pomoći bratu, sad je bio protivnik. Simpatična situacija, izazovna za obojicu, a na kraju cijele priče utakmica je završila – podjelom bodova! Bratskom podjelom bodova.
Matej je mogao biti zadovoljniji nakon prvih 20-ak minuta, jer Gorica je imala pet golova viška, dominirala i izgledala kao momčad koja zna što hoće. Međutim, stiglo je tad i pet žutih minuta, u tih pet minuta Dugo Selo je napravilo seriju 5-0 i vratilo se u potpuni egal, s kojim se otišlo i na predah.
U nastavku su gosti pokazivali više, preuzeli vodstvo, otišli na tri razlike, da bi se Gorica vratila već na 16-16. Tu je negdje krenuo ritam u kojem je Dugo Selo imalo minimalnu prednost, a to je trajalo sve do same završnice, kad je Gorica došla do prednosti 26-24. S dva vezana gola Ante Kaleba opet smo na početku, a Gorica slavi 25 sekundi prije kraja, jer Andro Lopac pogodio je za 27-26. Nažalost, bilo je to dovoljno vremena da Dugo Selo izjednači, i to preko Tomislava Severca 12 sekundi prije kraja.
Završilo je tako podjelom bodova u sjajnoj rukometnoj predstavi, u kojoj Gorica nije uspjela do kraja iskoristiti jako dobru večer golmana Marina Sorića (15 obrana). Po sedam golova zabili su Marko Karaula i Andro Lopac, koji je gađao 7/7, a s druge strane bolji od ostalih bili su Marin Tomšić sa sedam i Ante Kaleb sa šest golova.
U sljedećem kolu Gorica je opet domaćin, u naš grad stiže Trogir.