Sport

Gorica, što ima? Čekaju se reprezentativci, Suk se vratio, trener Sale uskakao…

Nogometaši Gorice pripremaju se za domaći ogled s Istrom 1961 (subota, 15 sati) bez šestorice reprezentativaca, s nekolicinom ozlijeđenih, ali i uz neke prilično dobre vijesti

Objavljeno

prije 5 godina

12. listopada 2021.

Objavio/la

Marko Vidalina

U miru, tišini i s maksimalnom koncentracijom na rad nogometaši Gorice provode dane poznate kao “reprezentativna pauza”. Šestorica su posljednjih dana u svojim nacionalnim selekcijama i momčad će na okupu biti tek od srijede, i to u najboljem scenariju. Očekivali smo možda da će poziv stići i na adresu Kristijana Lovrića, da će Zlatko Dalić posegnuti za njegovim kvalitetama nakon što je otpao Mislav Oršić, no nije se dogodilo…

Krešimir Krizmanić, Jurica Pršir i Dominik Kotarski u utorak od 18.30 sati s hrvatskom U-21 reprezentacijom gostuju u Azerbajdžanu, dva sata ranije Saša Marjanović će s mladom reprezentacijom BiH biti u gostima kod vršnjaka iz Luksemburga, dok će u večernjem terminu na teren istrčati Ukrajina i BiH, u čijem sastavu su Aleksandar Jovičić i Elvis Sarić. Nitko od njih nije upisao minute u prvim utakmicama ovog ciklusa, Sarić zbog problema s vizom nije ni konkurirao za ogled u Kazahstanu.

I bez obzira na to hoće li zaigrati u ovim drugim utakmicama, prilično je jasno da će se vratiti iscrpljeni od puta, i to samo tri dana prije ogleda s Istrom 1961, izuzetno važno za goričke ambicije. Ove sezone Goričani nisu napravili niti jedan ekstra rezultat, nisu uspjeli ništa uzeti iz pet sudara s društvom iz “velike četvorke”, ali zato su gotovo u pravilu s uspjehom rješavali sve ostale protivnike u ligi. Jedini izuzetak je nes(p)retni domaći remi s Hrvatskim dragovoljcem, sve ostalo je odrađeno po planu, a tu kategoriju spada i ova utakmica. Budući da nakon Puljana slijede gostovanje na Poljudu i domaći okršaj s Dinamom, jasno je koliko bi važna bila ova tri boda.

Potpuno su toga svjesni i u stručnom stožeru, kojega predvodi Krunoslav Rendulić, naoružan energijom kakvu nema previše trenera. Prenosi se ta energija i na igrače, kukanje je u ovoj svlačionici zabranjena kategorija, pa tako ostaje i u ovom trenutku, ni po čemu idealnom kad je zdravstveni karton u pitanju. Osim šestorice reprezentativaca, u treninzima ovih dana nisu sudjelovali ni Matar Dieye, ni Matija Dvorneković, ni Albi Doka, nespreman je i dalje Matthew Steenvoorden, a s ozljedom ruke bori se Junior Martinsson. Doda li se tome i operirani Paulius Golubickas, koji se upravo vratio iz Litve, na sljedeću fazu rehabilitacije problematičnog gležnja.

U tu kategoriju, naravno, spada i Joey Suk, koji je nekidan obilježio 200 dana od teške ozljede u Maksimiru. Bilo je to 21. ožujka, noga je pukla na dva mjesta i agonija je krenula.

– Sad smo na nešto više šest mjeseci od ozljede i mogu vam reći da je iza mene zaista jako težak put. Međutim, znao sam odmah što me čeka, nakon operacije su mi liječnici i najavili da će otprilike toliko trajati, jer osim što je kost pukla na dva mjesta, oštećeni su mi i živci, a njima za oporavak treba duže nego kostima. Srećom, i to je sad u redu, nemam nikakvih problema – zadovoljno konstatira Joey i prisjeća se tih najtežih dana:

– Prvih šest tjedana bio sam gotovo isključivo u krevetu. I trpio bol. Bio sam potpuno nemoćan, vrijeme sam provodio gledajući TV i pokušavajući zaspati, ali s takvim bolovima nije lako ni spavati. Popio sam gomilu tableta protiv bolova i tog razdoblja se ne volim ni sjećati. Velika je sreća što je obitelj cijelo vrijeme bila uz mene, uz moje cure, suprugu Cansu i kćerkicu Jayllin, bilo je puno lakše proći cijeli taj proces.

Svim tim mukama sad se bliži kraj, pred 32-godišnjim Nizozemcem su puno ljepši dani.

– Bol praktički više uopće ne osjećam, ali jasno mi je da se tek moram vratiti u formu u kakvoj sam bio. Na dobrom sam putu, osjećam se dobro, ali puno je još posla preda mnom po pitanju povratka na staro. Važno je da nema više boli, da je kost dobro zarasla i da sve ide prema planu. Počeo sam sa “ševom” i laganim dodavanjima, a ovog tjedna sam počeo sudjelovati i u pozicijskom dijelu treninga, što je fenomenalno – kazao je Suk i zaključio:

– Kad se suočiš s ovako teškom ozljedom, shvatiš koliko ti nedostaje ono čime se baviš. U modernom nogometu sve se događa jako brzo i ponekad zaboraviš uživati u svemu tome. U ovakvim situacijama shvatiš što imaš i koliko ti nogomet znači. Meni, konkretno, nogomet strašno nedostaje. Sve vezano za utakmice, prije utakmice, poslije… Teško mi je bilo gledati utakmice. Neke sam, iskreno, čak i propustio, jer stvarno mi nije lako. Želim igrati, želim biti dio te priče, igrati… I zato sam sad toliko sretan što se vraćam.

Plan je da punom snagom krene u zimske pripreme, no moguće je da poneku minutu dobije već i u završnici jesenskog dijela prvenstva… U svakom slučaju, dobre su to vijesti i za trenera Rendulića, kojem je svaki igrač važan, što se vidjelo i na trening utakmici odigranoj u subotu. Prvotni plan bio je ugostiti Slaven Belupo, no dosadna i neumorna kiša, kao i puno “načetih” igrača s obje strane, doveli su do toga da je taj susret otkazan. I umjesto toga Rendulić je podijelio igrače na dvije momčadi i odigrao međusobnu utakmicu. Igralo se deset na deset, dva puta po 30 minuta, a na kraju su u dramatičnoj završnici Crveni preokrenuli 0-3 i pobijedili Žute 4-3.

Na visoku prednost otišli su Žuti s dva gola Younesa Delfija te autogolom Saše Sabljaka, pomoćnog trenera koji je dan prije 44. rođendana uskočio zbog nedostatka stopera. Iako u poznim igračkim godinama, Sale je i dalje u formi, jer jedna je od uzdanica Jelačića iz Vukovine, svakog vikenda igra u JŽNL-u… I slavio je i Sabljak na kraju pobjedu, jer preokret je s dva gola pokrenuo Caio Cruz, a dovršio Kristijan Lovrić, koji je u samom finišu prvo izborio penal i prepustio ga strijelcu Toniju Fruku, a onda i sam zabio za pobjedu.

Podaci o istrčanim kilometrima potvrdili su da se ovdje radilo o ozbiljnoj utakmici, u kojoj je štednje bilo jedino u logičnom izbjegavanju oštrijih startova, a sve skupa je i prilično ohrabrujuće uoči nastavka sezone. Sve više igrača je u dobroj formi, konkurencija je sve ozbiljnija, ali nije to nimalo loše, jer i izazovi su sve veći.

A Gorica će, uvjereni smo, biti sve bolja i bolja.

Povezane teme:HNK GORICA hotnews

Sport

Rapsodija za kraj! Ovo je način kako se oprostiti od posebne sezone…

Nogometaši Kurilovca zaključili su sezonu u 3. NL Centar visokom pobjedom 6-2 protiv Prečkog, čime su prvenstvo okončali na devetome mjestu. Prvi klupski “topnik” je s 15 golova Luka Sedlaček, treći strijelac lige

Objavljeno

prije 7 sati

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Teška i sparna subota već je počela ulaziti u svoju posljednju fazu kad su, od 18 sati, na Udarniku nogometaši Kurilovca krenuli u svoj završni boj što se tiče ove sezone u 3. NL Centar. Posebna je sezona iza nas što se tiče NK Kurilovca, u Kupu Hrvatske ispisana je klupska povijest, ali istovremeno je tu postajala i nešto tamnija strana medalje, u obliku nešto skromnijih rezultata u proljetnom dijelu sezone. Posljednje kolo bilo je prilika da dojam na kraju bude gotovo pa potpuno pozitivan, a ta je prilika i iskorištena…

Na kurilovečko nogometno zdanje stigli su gosti iz Zagreba, nogometaši Prečkog, a Kurilovčani su od prve minute krenuli kao gladni lavovi. Nakon što je nažalost već u sedmoj minuti morao izaći Elijah Chikwado, povratnik nakon ozljede, krenula je serija puno ljepših trenutaka. Prvog u nizu potpisao je Antonio Novak u 13. minuti, golom za 1-0 domaćina.

Već pet minuta poslije pogodio je i Mateo Pršir, a do poluvremena je Prečko potpuno “razmontirano”. Drugim golom Novaka Kurilovčani su u 36. minuti poveli 3-0, a poker lopti u gostujućoj mreži zaključio je Luka Sedlaček.

Pokušao je trener Prečkog s promjenama na poluvremenu, ali već u prvoj minuti nastvka Kurilovec vodi 5-0! Ponovno je pogodio Pršir, ali ovoga puta David, drugi brat. Ogromnih i pomalo teniskih 6-0 postavio je Jakov Caganić golom u 62. minuti, a onda su konačno do daha došli i indisponirani Zagrepčani. Na 6-1 smanjili su iz penala preko Madunića u 66. minuti, a na konačnih 6-2 preko Ožanića u 70.

Kurilovec je tako sezonu završio na devetome mjestu, što nikoga u klubu ni među kibicima neće oduševiti, ali dvije vezane pobjede u zadnja dva kola ipak su uljepšale dojam.

Nastavite čitati

Moja županija

‘Djeca su danas drukčija nego što su bila… Ali ova naša su prvaci države!

Ivica Herceg, posljednjih 40 godina profesor Tjelesne i zdravstvene kulture u velikogoričkoj OŠ Eugena Kvaternika gostovao je u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije”…

Objavljeno

prije 8 sati

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Godinama mi graničar nije bio posebno zanimljiv. Igrao se u nižim razredima, moj fokus bio je na nekim drugim sportovima, ali danas obožavam graničar! Obožavam trenirati djecu, voditi utakmice, smišljati taktiku i štosove koji bi nam pomažu da budemo bolji…

Ivica Herceg, profesor tjelesne i zdravstvene kulture u OŠ Eugena Kvaternika, tim riječima opisuje sport koji je već polako postao i zaštitni znak Velike Gorice.

– Otkad je školski sportski savez uspostavio natjecanja u graničaru, otkad se on igra u našem gradu, svake godine smo baš mi bili prvaci grada. Nekoliko puta smo imali i zapažene rezultate na poluzavršnici, a sudjelovali smo i na Sportskim igrama mladih, gdje smo već stvarno prepoznatljivi. Događa se da ljudi, čim nas vide, kažu: “Uh, evo opet Goričana i njihovog profe”, ha, ha – kaže profesor.

Najveći uspjeh dogodio se baš ove godine, jer ekipa OŠ Eugena Kvaternika plasirala se na državnu završnicu u Vinkovcima, gdje e osvojila titulu prvaka Hrvatske! Nekoliko dana prije odlaska na istok Hrvatske razgovarali smo s profesorom Hercegom i o graničaru i o svemu drugome…

– Budući da vodim univerzalnu sportsku školu za učenike nižih razreda, kad je uvedeno natjecanje u graničaru za učenike do četvrtog razreda, primio sam se toga. Sve više smo ga igrali i kako je vrijeme odmicalo, uvidio sam da je to jedan izuzetno dinamičan i kompleksan sport. Što se više njime baviš, vidiš koliko si malo znao i koliko možeš naučiti. Pripremamo dvije stvari i za državno natjecanje, jer vidio sam neku novu foru u taktici kroz koju možemo dodatno napredovati.

Graničar se nekad igrao “na ispadanje”, pa bi izbačen bio onaj koga lopta pogodi.

– Više nije tako. Pravila su nova, igra se na bodove, do 15 osvojenih poena ili do 15 minuta, na dva dobivena seta. Osam igrača je u polju, igraju po četiri djevojčice i dječaka, pri čemu na granici u jednom setu bude dječak, a u drugom djevojčica – objašnjava profesor i dodaje:

– Prije 20-ak godina postojala je ideja da se graničar proglasi hrvatskim nacionalnim sportom. Postojala su pravila koja su vezana uz odbojkaški teren, kojem bi se “odrezali” korneri, pa bi to ispalo kao nekakav trapez, ali ne znam gdje je zapelo s tim. Sad je to školski sport i čini mi se da napreduje iz godine u godinu.

Naravno da svaki uspjeh naše djece veseli, pogotovo kad se radi o bavljenju sportom, jer legendarni gorički profesor idealan je izbor za analizu stanja nacije, koja kaže da je takve uspjehe sve teže postizati.

Drugim riječima, u usporedbi s nekim prošlim vremenima, biti profesor tjelesne i zdravstvene kulture danas je…

– Još uvijek lijepo, ali puno teže! Kad sam izabrao ovaj posao, sam sebi sam rekao: “Izabrao si to i sad izvoli, radi!” Unatoč tome, moram reći da je danas teže, pogotovo kad pričamo odgojnom dijelu, o odnosima između učenika, odnosima s roditeljima… Što se tiče samog posla, odnosno nastave, obrazovnog dijela, i dalje se s tim dobro nosim – kaže profesor.

Ivica Herceg je Petrinjac, ali već 40 godina njegova adresa je velikogorička. Bile su mu 24 godine kad je 1986. došao na razgovor za posao i – ostao.

– Trebalo mi je malo vremena da polovim sve što je bilo potrebno, pogotovo zato što su tad to bila djeca mlađa samo desetak godina od mene. Morao sam malo ispratiti odnose među učenicima, kako to ukomponirati… U hodu sam se privikavao, tražio svoj način, ali vrlo brzo sam si sve posložio i to je krenulo – prepričava profesor kojeg opisuju kao “štrebera”.

Svaki njegov sat je pomno isplaniran, do u sekundu, kao da svaki dan pokušava položiti ispit na fakultetu.

– Jesam, malo sam štreberski tip profesora tjelesnog, ali to je moj način. Na prvo mjesto stavljam odgoj, pogotovo u ova nova vremena, ali važno je i obrazovanje, odnosno da djeca odu sa tog sata s nekakvim motoričkim informacijama koje neće moći pokupiti negdje drugdje. Kažu da sam zahtjevan profesor, kažu da sam i strog, što mogu prihvatiti ako to znači da tražim od djece da rade, da inzistiram da kod mene steknu neke radne navike. I zato i danas tako radim.

On se, dakle, nije puno mijenjao, ali zato su se drastično promijenila djeca.

– Gledajući njihovo tjelesno stanje, sitacija je danas jako loša. Mi smo nekoliko puta smanjivali norme u atletici po kojima smo ocjenjivali djecu, a opet ne postižemo rezultate koje smo imali nekad. Radi se o kriterijima koji su za 10-15 sekundi niži, ali ni to većina ne može pratiti. Jako je puno djece koja su izvan sporta, mobiteli i sva ta “pomagala” postali su veliko zlo, teško ih je otrgnuti od toga i u obiteljskom okruženju, a kamoli nama u školi – ističe prof. Herceg.

Oduvijek se u OŠ Eugena Kvaternika trče “dva kruga”, iz generacije u generaciju znaku su se rekordi na stazi dugoj 800 metara…

– Devedesetih si peticu dobio ako istrčiš 2:35, a sad je petica u osmim razredima 3:00! – šokirao je profesor konkretnim brojkama.

– Ublaženo je sve, ali jako je malo koji postižu rezultate za odličnu ocjenu. Nažalost, kod mnoge djece pri ulasku u pubertet, pogotovo kod djevojčica, interes za tjelesni baš drastično pada. Izmišljaju se raznorazni razlozi da se ne vježba, neusporedivo s nekim ranijim vremenima.

Profesori možda tjelesnog nemaju preveliku moć kroz dva školska sata tjedno, ali pomaci se i tu mogu napraviti.

– U ta dva sata može se i puno i malo. Puno se može napraviti pogotovo kod djece koja se ne bave sportom. Ponavljam, bitno mi je stvoriti naviku, da dijete postane svjesno potrebe za tjelesnom aktivnošću i da krene. Naravno, dva sata tjedno je premalo za nekakve bitne pomake, ali može se stvoriti navika da dijete i nakon osnovne škole ima volju i želju barem rekreativno se baviti nekim oblikom sporta. Jednako važno mi je uvijek bilo i usmjeriti djecu u sport, prepoznati talent, pozvati roditelja i uputiti ih gdje uključiti dijete To i danas smatram svojim glavnim poslom, usmjeriti djecu i zainteresirati ih za bavljenje sportom – ističe profesor Herceg, priznajući opet da je to teže nego ranije.

– Prije tridesetak godina nije bilo ni tako velikog izbora. Djevojčice su sve više u plesnim klubovima, dječaci sve više naginju borilačkim sportovima, mijenja se trend. Oduvijek vodim djecu na sva školska natjecanja, bili smo deset godina zaredom na državnom u odbojci, imali smo kontinuitet u košarci, u krosu… Ali ranije su se djeca borila da uđu u školsku ekipu, a danas ih moraš loviti da bi uopće skupio ekipu za nekakvo natjecanje. I traje to već desetak godina… – rekao je profesor.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Zaslužena pobjeda Lukavca protiv Klasa u Mičevcu

Objavljeno

prije 10 sati

31. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Klas je u 32. kolu Premier lige izgubio od Lukavca rezultatom 0:2 u vrlo dobroj utakmici u kojoj je gostujuća momčad prikazala zreliju igru i zasluženo pobijedila.