Povežite se s nama

Sport

Gorica, što ima? Čekaju se reprezentativci, Suk se vratio, trener Sale uskakao…

Nogometaši Gorice pripremaju se za domaći ogled s Istrom 1961 (subota, 15 sati) bez šestorice reprezentativaca, s nekolicinom ozlijeđenih, ali i uz neke prilično dobre vijesti

Objavljeno

na

U miru, tišini i s maksimalnom koncentracijom na rad nogometaši Gorice provode dane poznate kao “reprezentativna pauza”. Šestorica su posljednjih dana u svojim nacionalnim selekcijama i momčad će na okupu biti tek od srijede, i to u najboljem scenariju. Očekivali smo možda da će poziv stići i na adresu Kristijana Lovrića, da će Zlatko Dalić posegnuti za njegovim kvalitetama nakon što je otpao Mislav Oršić, no nije se dogodilo…

Krešimir Krizmanić, Jurica Pršir i Dominik Kotarski u utorak od 18.30 sati s hrvatskom U-21 reprezentacijom gostuju u Azerbajdžanu, dva sata ranije Saša Marjanović će s mladom reprezentacijom BiH biti u gostima kod vršnjaka iz Luksemburga, dok će u večernjem terminu na teren istrčati Ukrajina i BiH, u čijem sastavu su Aleksandar Jovičić i Elvis Sarić. Nitko od njih nije upisao minute u prvim utakmicama ovog ciklusa, Sarić zbog problema s vizom nije ni konkurirao za ogled u Kazahstanu.

I bez obzira na to hoće li zaigrati u ovim drugim utakmicama, prilično je jasno da će se vratiti iscrpljeni od puta, i to samo tri dana prije ogleda s Istrom 1961, izuzetno važno za goričke ambicije. Ove sezone Goričani nisu napravili niti jedan ekstra rezultat, nisu uspjeli ništa uzeti iz pet sudara s društvom iz “velike četvorke”, ali zato su gotovo u pravilu s uspjehom rješavali sve ostale protivnike u ligi. Jedini izuzetak je nes(p)retni domaći remi s Hrvatskim dragovoljcem, sve ostalo je odrađeno po planu, a tu kategoriju spada i ova utakmica. Budući da nakon Puljana slijede gostovanje na Poljudu i domaći okršaj s Dinamom, jasno je koliko bi važna bila ova tri boda.

Potpuno su toga svjesni i u stručnom stožeru, kojega predvodi Krunoslav Rendulić, naoružan energijom kakvu nema previše trenera. Prenosi se ta energija i na igrače, kukanje je u ovoj svlačionici zabranjena kategorija, pa tako ostaje i u ovom trenutku, ni po čemu idealnom kad je zdravstveni karton u pitanju. Osim šestorice reprezentativaca, u treninzima ovih dana nisu sudjelovali ni Matar Dieye, ni Matija Dvorneković, ni Albi Doka, nespreman je i dalje Matthew Steenvoorden, a s ozljedom ruke bori se Junior Martinsson. Doda li se tome i operirani Paulius Golubickas, koji se upravo vratio iz Litve, na sljedeću fazu rehabilitacije problematičnog gležnja.

U tu kategoriju, naravno, spada i Joey Suk, koji je nekidan obilježio 200 dana od teške ozljede u Maksimiru. Bilo je to 21. ožujka, noga je pukla na dva mjesta i agonija je krenula.

– Sad smo na nešto više šest mjeseci od ozljede i mogu vam reći da je iza mene zaista jako težak put. Međutim, znao sam odmah što me čeka, nakon operacije su mi liječnici i najavili da će otprilike toliko trajati, jer osim što je kost pukla na dva mjesta, oštećeni su mi i živci, a njima za oporavak treba duže nego kostima. Srećom, i to je sad u redu, nemam nikakvih problema – zadovoljno konstatira Joey i prisjeća se tih najtežih dana:

– Prvih šest tjedana bio sam gotovo isključivo u krevetu. I trpio bol. Bio sam potpuno nemoćan, vrijeme sam provodio gledajući TV i pokušavajući zaspati, ali s takvim bolovima nije lako ni spavati. Popio sam gomilu tableta protiv bolova i tog razdoblja se ne volim ni sjećati. Velika je sreća što je obitelj cijelo vrijeme bila uz mene, uz moje cure, suprugu Cansu i kćerkicu Jayllin, bilo je puno lakše proći cijeli taj proces.

Svim tim mukama sad se bliži kraj, pred 32-godišnjim Nizozemcem su puno ljepši dani.

– Bol praktički više uopće ne osjećam, ali jasno mi je da se tek moram vratiti u formu u kakvoj sam bio. Na dobrom sam putu, osjećam se dobro, ali puno je još posla preda mnom po pitanju povratka na staro. Važno je da nema više boli, da je kost dobro zarasla i da sve ide prema planu. Počeo sam sa “ševom” i laganim dodavanjima, a ovog tjedna sam počeo sudjelovati i u pozicijskom dijelu treninga, što je fenomenalno – kazao je Suk i zaključio:

– Kad se suočiš s ovako teškom ozljedom, shvatiš koliko ti nedostaje ono čime se baviš. U modernom nogometu sve se događa jako brzo i ponekad zaboraviš uživati u svemu tome. U ovakvim situacijama shvatiš što imaš i koliko ti nogomet znači. Meni, konkretno, nogomet strašno nedostaje. Sve vezano za utakmice, prije utakmice, poslije… Teško mi je bilo gledati utakmice. Neke sam, iskreno, čak i propustio, jer stvarno mi nije lako. Želim igrati, želim biti dio te priče, igrati… I zato sam sad toliko sretan što se vraćam.

Plan je da punom snagom krene u zimske pripreme, no moguće je da poneku minutu dobije već i u završnici jesenskog dijela prvenstva… U svakom slučaju, dobre su to vijesti i za trenera Rendulića, kojem je svaki igrač važan, što se vidjelo i na trening utakmici odigranoj u subotu. Prvotni plan bio je ugostiti Slaven Belupo, no dosadna i neumorna kiša, kao i puno “načetih” igrača s obje strane, doveli su do toga da je taj susret otkazan. I umjesto toga Rendulić je podijelio igrače na dvije momčadi i odigrao međusobnu utakmicu. Igralo se deset na deset, dva puta po 30 minuta, a na kraju su u dramatičnoj završnici Crveni preokrenuli 0-3 i pobijedili Žute 4-3.

Na visoku prednost otišli su Žuti s dva gola Younesa Delfija te autogolom Saše Sabljaka, pomoćnog trenera koji je dan prije 44. rođendana uskočio zbog nedostatka stopera. Iako u poznim igračkim godinama, Sale je i dalje u formi, jer jedna je od uzdanica Jelačića iz Vukovine, svakog vikenda igra u JŽNL-u… I slavio je i Sabljak na kraju pobjedu, jer preokret je s dva gola pokrenuo Caio Cruz, a dovršio Kristijan Lovrić, koji je u samom finišu prvo izborio penal i prepustio ga strijelcu Toniju Fruku, a onda i sam zabio za pobjedu.

Podaci o istrčanim kilometrima potvrdili su da se ovdje radilo o ozbiljnoj utakmici, u kojoj je štednje bilo jedino u logičnom izbjegavanju oštrijih startova, a sve skupa je i prilično ohrabrujuće uoči nastavka sezone. Sve više igrača je u dobroj formi, konkurencija je sve ozbiljnija, ali nije to nimalo loše, jer i izazovi su sve veći.

A Gorica će, uvjereni smo, biti sve bolja i bolja.

Sport

U društvu najboljih: Mladi košarkaši krenuli u jedinstvenu ligu

Pretkadeti Gorice prošlog su vikenda izborili, a ovog vikenda i otvorili Jedinstvenu ligu, u kojoj je 12 najboljih momčadi u državi. Bolji od Goričana bili su vršnjaci iz Cedevite Junior, Zadra i Podsuseda

Objavljeno

na

U prvoj utakmici prvog turnira Jedinstvene pretkadetske lige, košarkaši Cedevite Junior svladali su vršnjake iz Velike Gorice rezultatom 92-47. Iako to rezultat ne sugerira, u prvom smo poluvremenu gledali izjednačenu utakmicu, ali je na početku treće četvrtine ipak isplivala kvaliteta domaćina za na kraju uvjerljivu pobjedu.

– Čestitam Cedeviti na zasluženoj pobjedi. Nama je ulazak u ovu ligu svojevrsna nagrada za cijelu sezonu i pokušat ćemo igrati što rasterećenije kako smo i izgledali u prvom poluvremenu. Međutim, da bi igrali i pobjeđivali u ovakvim utakmicama treba nam puno više iskustva jer su ovi momci dosad igrali u četvrtim ligama tako da s ovakvim utakmicama možemo samo napredovati – rekao je trener Gorice Hani Istanbuli.

U nastavku turnira na Velesajmu, mladi Goričani poraženi su od Zadra s 82-72, u utakmici u kojoj su do posljednje dvije minute bili u igri za pozitivan ishod.

– Čestitke Zadru na zasluženoj pobjedi. Mislim da smo ušli mekano u utakmicu, prije svega u nekim obrambenim zadaćama koje smo dogovorili u svlačionici. U napadu još uvijek nismo osjetili ovakav ritam i čvrstoću igrača i kao što sam već rekao, ovo je nama veliko iskustvo i trebamo raditi dalje da bi igrali protiv ovakvih ekipa – kazao je trener Istanbuli.

U posljednjoj, trećoj utakmici turnira protivnik je bio Podsused, kojem je na kraju pripala pobjeda 65-42. Nakon izjednačenog prvog dijela u kojem su se suparnici na nešto osjetniju prednost odlijepili tek u završnici, odluka o pobjedniku pala je u trećoj četvrtini u kojoj nismo znali odgovoriti na igru Podsuseda, koji je zasluženo došao do druge pobjede na zagrebačkom turniru.

– Čestitke Podsusedu na zasluženoj pobjedi. Bili su brži, agresivniji i čvršći. Mi smo u svakom duelu kasnili, bilo napadačkom ili obrambenom, i to je ono što je naša realnost. Trebamo raditi da budemo bolji i nadati se kako turniri budu odmicali da ćemo rasti – poručio je trener Hani Istanbuli.

Nastavite čitati

Sport

Pali u Sokolani: Kobna serija 13-0 za šesti poraz, drugi od Kaštela

Košarkaši Gorice uz osam pobjeda sad imaju i šest poraza u Prvoj ligi. Ribola Kaštela u svojoj je dvorani bila bolja 80-68, a utakmicu će unatoč porazu u lijepim uspomenama čuvati jedan mladi igrač…

Objavljeno

na

Po drugi puta ove sezone košarkaši Gorice poraženi su od Ribola Kaštele. Na parketu Sokolane Kaštelani su slavili s 80-68 iskoristivši u potpunosti pad u goričkoj igri u posljednjih pet minuta.

Domaći košarkaši bolje su otvorili susret te u ranoj fazi došli do vodstva 26-16. Iako je trener Damir Miljković zbog ozljede Šutala i Pavlica u ranoj fazi ostao sa skraćenom rotacijom, do odlaska na odmor uspjeli su Goričani doći do izjednačenja (41-41).

Neizvjesnost je potrajala do posljednjih pet minuta. Tricom Dramalije Gorica je prišla na 67-66, nakon čega je ponestalo goriva, pogotovo u napadu, što domaći igrači iskorištavaju te serijom 13-0 rješavaju pitanje pobjednika.

– Čestitam ekipi Ribole Kaštela na pobjedi, ipak su u odlučujućim trenucima bili spretniji i sretniji. Mi smo jednostavno pali pod pritiskom u jednoj dobroj utakmici u kojoj su moji momci dali svoj maksimum. Na žalost, ozlijedila su nam se dva igrača, ali idemo dalje, maksimalno se pripremiti za sljedeću utakmicu. Čestitke još jednom i jednima i drugima – kazao je nakon susreta trener Damir Miljković.

Najraspoloženiji kod Ribola Kaštele bio je Ivo Zukanović s dvostruko-dvostrukim učinkom od 22 poena i 16 skokova, dok je najbolji gorički strijelac bio Borna Dramalija s 18 poena.

Susret u Kaštel Sućurcu zasigurno će pamtiti naš junior, Petar Gruja koji je upisao prve seniorske minute.

Nastavite čitati

Sport

Tri razloga za ponos: članovi Atletskog kluba Turopolje zablistali na Gala večeri

Objavljeno

na

Atletski klub Turopolje prošlog petka, 23. siječnja imao je poseban razlog za slavlje. Na dan kada je klub obilježio svoj prvi rođendan, stiglo je i lijepo priznanje s nacionalne razine – čak tri člana dobila su zaslužena priznanja za postignute uspjehe iz sezona 2023. i 2024.

Vedrana Janjić proglašena je pobjednicom u ženskoj konkurenciji 2023. godine, dok je u 2024. sezoni završila na drugom mjestu. Josip Martinović dobio je nagradu za treće mjesto 2024., a Kruno Štriga za 2025. godinu.

Svečana dodjela odvila se u zagrebačkom Gastro Globusu pod nazivom Gala večer Hrvatske atletske cestovne lige koja je okupila najbolje hrvatske cestovne trkače, predstavnike atletskih klubova i organizatore utrka.

Nastavite čitati

Sport

Novi igrač u Gorici: ‘Brz i probojan, donijet će novu dimenziju u napadu…’

Theo Epailly novi je igrač Gorice. Francuski napadač rođen 1999. godine stiže nakon polusezone u Belgiji, gdje je za svoj bivši klub odigrao 86 minuta u četiri utakmice. U Gorici od njega puno očekuju…

Objavljeno

na

Objavio/la

Dan nakon što je porazom protiv Varaždina (1-2) otvorila drugi dio sezone, HNK Gorica predstavila je i drugog novog igrača ove zime. Nakon golmana Muhameda Šahinovića, koji je predstavljen u subotu, od utorka je dio goričke svlačionice postao i 26-godišnji francuski ofenzivac Theo Epailly.

– Moramo dovesti nove igrače, proširiti kadar, dobiti individualnost i kvalitetu. Ne govorim to zbog sebe, nego zato što nam to treba, u suprotnom bismo mogli imati problema – upozorio je trener Carević nakon razočaravajućeg ishoda protiv Varaždinaca.

Prvog sljedećeg igrača, eto, dobio je već jutro poslije. U kolikoj će mjeri Epailly biti pojačanje, a u kolikoj samo prinova, doznat ćemo u razdoblju pred nama, no iz kluba su svog novog igrača opisali kao pravo pojačanje.

“HNK Gorica dovela je značajno pojačanje u svoje redove – potpisan je ugovor s francuskim ofenzivcem Théom Epaillyjem, brzonogim i probojnim napadačem koji bi trebao donijeti novu dimenziju goričkoj ofenzivi!

Epailly je rođen 1999. u Levallois-Perretu u Francuskoj, igra na poziciji napadača, a najugodnije se osjeća kao lijevo krilo, gdje kombinira eksplozivnost, odličan prvi korak i izražen osjećaj za dribling. Po potrebi može djelovati i u sredini te na desnoj strani napada, što ga čini vrlo fleksibilnim i taktički vrijednim igračem”, istaknuto je u klupskoj objavi.

Epailly je prošao ozbiljne nogometne škole, bio je dio PSG-ove akademije, nakon toga nosio je i dres Monaca u mlađim kategorijama, no seniorska karijera tek čeka svoj veliki uzlet. Igrao je dosad za francuske niželigaše Entente, Boulougne i Virois, nastupao je i za B momčad Le Havrea, a jesen je proveo u najvišem rangu belgijskog nogometa, u dresu La Louvierea.

Upisao je u ovoj sezoni četiri nastupa, ukupno je odigrao 86 minuta, a posljednji od ta četiri nastupa upisao je još 17. kolovoza, u porazu od Sint-Truidena.

“Dolaskom u Goricu, Epailly donosi brzinu, agresivnost, okomitost i kreativnost – elemente koje će stručni stožer iskoristiti za dodatno podizanje razine napadačke igre momčadi. Vjerujemo da će njegovo iskustvo, karakter i stil igre biti važan dodatak u borbi za ambiciozne ciljeve kluba”, ističu iz kluba.

Neka tako i bude…

Nastavite čitati

Sport

Večer VG sporta: Najbolja u povijesti, puška koja pogađa i žena sa zaslugama…

Na dodjeli nagrada najboljima u velikogoričkom sportu za prošlu godinu vidjeli smo neke tradicionalne dobitnike, neka nova lica, ali i jedan prepoznatljivi brk s jednom posebnom nagradom…

Objavljeno

na

Na tradicionalnoj svečanosti naše Zajednice sportskih udruga i ove se godine okupilo sve najbolje što velikogorički sport ima, a mjesto radnje ponovno je bila dvorana Gorica, i ovoga puta pretijesna za sve koji su poželjeli zapljeskati nagrađenima.

Nagrade su se dijelile u ukupno 12 kategorija, počevši od mladih sportašica i sportaša u kategoriji “nada godine”. Svoja priznanja dobili su i najvrjedniji sportski djelatnici u godini iza nas, a dodijeljene su i nagrade za posebna postignuća, kao i ona za promociju velikogoričkog sporta. Priznanje za trenera godine dobili su Goran Živković iz Karate kluba Velika Gorica i Matej Mišković iz HRK Gorice, a među parasportašima i ove su se godine istaknuli stolnotenisačica Mirjana Lučić i atletičar Velimir Šandor.

Po dobrom starom običaju, posebnu pozornost privukao je izbor za momčad i ekipu godine, kao i za najboljeg sportaša i sportašicu.

Očekivano, ekipa godine su sjajne šahistice Poleta, koje su u godini iza nas osvojile i hrvatsku ligu i hrvatski kup, a za najbolju momčad godine proglašeni su rukometaši, koji su 2025. zaključili pobjedom kojom su ostvarili glavni cilj. Ponovno u drami, baš kao i prošle godine.

– Na čelu kluba sam već više od desetljeća i pol, ali ne pamtim dvije ovako stresne sezone -ističe predsjednik HRK Gorice Neven Karas.

Najbolja sportašica i treću godinu zaredom je Jelena Buchberger, peterostruka prvakinja Hrvatske u badmintonu, a sve vodi prema tome da će Jelena s Galženice biti najbolja hrvatska badmintonašica svih vremena…

– S obzirom na rezultate, ona to već sad jest – kaže Jelenin trener Neven Rihtar.

Protivnike koji su na olimpijskim igrama već bili, tamo osvajali i zlatne medalje, u godini iza nas pobjeđivao je sportaš godine Kristijan Kancelar, član streljačkog društva Gord, prvak Hrvatske u trapu.

Kao šlag na kraju stigla je i nagrada za životno djelo, koja je ove godine otišla u ruke Zlatka Petraca. Prvi brk naših brega u životu je bio i sudac, i igrač, i trener, i klupski djelatnik, i pokretač i organizator raznih liga… A evo kako, između svega toga, vidi sam sebe:

– Ja sebe vidim kao jednoga konja – u svom će stilu Petrac.

Iako je nagrada u njegovim rukama, Zlatko će priznati da on nije za nju najzaslužniji. Tko jest, doznajte u prilogu…

Nastavite čitati

Reporter 456 - 18.12.2025.

Facebook

Izdvojeno