Sport

Gorica s igračem manje tragično pala u 97. minuti u Osijeku

Nogometaši Gorice izgubili su 2-1 od Osijeka u Gradskom vrtu nakon što su primili prvi gol u sudačkoj nadoknadi prvog poluvremena, a drugi nakon sedam minuta nadoknade u drugom poluvremenu. Lovrićev gol nije bio dovoljan…

Objavljeno

prije 5 godina

26. rujna 2020.

Objavio/la

Marko Vidalina

Dramatična, s tužnim raspletom na kraju, bila je utakmica u Osijeku, u koji je Gorica otišla kao druga momčad prvenstva. Međutim, tako nije izgledala veći dio utakmice, Osijek je imao više šansi, više od igre, no na kraju je ispalo tako da Gorica ima pravo žaliti, a možda čak i ljutiti se zbog nekih sudačkih odluka, zbog kriterija koji je i ovoga puta bio “više li nego la”… U prijevodu, puno toga što je bilo tu negdje otišlo je na stranu Osijeka, koji na kraju slavi pobjedu.

Očekivao se snažan pritisak Osijeka od prve sekunde, jer tako je Bjeličina momčad startala u prethodne dvije utakmice, no ovoga puta od toga nije bilo ništa. Najtočnije bi bilo reći da je ritam utakmice bio neuobičajno usporen, kao da su obje momčadi čekale pogrešku protivnika, a u svemu tome malo je bilo pravih, izrazitih šansi, pogotovo u prvih pola sata. Prva je prijetila Gorica, preko Matara Dieyea, koji je za dijelić sekunde zakasnio na ubacivanje na vrh peterca s desne strane, a s druge strane prijetio je najčešće argentinski napadač Ramon Mierez. Prijetio je prvo nogom, zatim glavom, ali sve je to išlo pokraj gola.

I bio je Osijek s jednim načinjenim prekršajem (?!) sve do kraja poluvremena, ali i bez ijednog udarca u okvir gola. Međutim, i onaj jedan jedini bio je Osijeku dovoljan za vodstvo… Ulazilo se u posljednju minutu poluvremena kad je Petar Bočkaj nabacio s desne strane na drugu stativu, a tamo je Albi Doka u padu zahvatio loptu rukom. Sudac Vidulin prvo je dosudio korner, ali nakon konzultacija i gledanja VAR-a, presudio je da je to jedanaesterac i žuti karton za Doku. Ramon Mierez bio je siguran za vodstvo Osijeka.

U nastavak se ušlo bez promjena u momčadima, ali i u ritmu. Šansi je bilo vrlo malo ili nimalo, ali Gorica se sve više mučila s organizacijom igre što je utakmica odmicala. Previše je napada “pucalo” na jednostavnim dodavanjima, a nije bilo ni dovoljno žustrine i agresivnosti da bi se ozbiljnije ugrozilo protivnika kao što je Osijek. Pred golom domaćina tako se događalo malo toga, na prste jedne ruke mogu se nabrojati situacije u kojima je Gorica natjerala obranu Osijeka na dodatan angažman. I tako sve do 15-ak minuta prije kraja, kad je, činilo se, nestala i posljednja nada.

Albi Doka je, onako u prolazu, na centru “pokosio” neugodnog i opasnog Miereza, a sudac Vidulin pozvao ga je na stranu i pokazao mu drugi žuti karton. Protiv Istre u prošlom kolu Gorica je dobila crveni, a protivnik jedanaesterac, ovoga puta to se ponovilo… I izgledalo je doista prilično beznadno u tim trenucima.

Međutim, čuli ste možda za momka po imenu Kristijan Lovrić… Praktički ni iz čega, nakon jedne pogreške Osijeka u otvaranju igre, do lopte je došao Younes Delfi, odmah dao na lijevo, a tamo je Lovrić iz puno trka potegnuo ljevicom i pogodio neobranjivo za 1-1! I za šok, kompletan muk na Gradskom vrtu… S igračem manje, nakon 83 minute neuvjerljive igre.

I borila se Gorica do kraja, dobro se branila, pokušavala i zaprijetiti, a onda je sudac pokazao šest minuta nadoknade. Prošlo je i tih šest minuta kad je Ramon Mierez u duelu odnio Jovičića, dao za Bohara, njegov udarac Kahlina je obranio, no odbijenu loptu u mrežu je pospremio Alen Grgić. U 97. minuti… Opet je radio VAR, ali teško se sjetiti kad je od gledanja VAR-a ispalo išta dobro za Goricu. Nije ni ovoga puta, opet su protivnici sretniji dočekali kraj višeminutnog iščekivanja.

Tako je i završilo, poraz je izuzetno gorak, s oba gola primljena u sudačkim nadoknadama, a Gorica se već okreće domaćem ogledu s Hajdukom u sljedećem kolu.

Povezane teme:HNK GORICA hotnews nk osijek

Sport

Nek’ se zna: Rukometno evanđelje po Mateju u pobjedi za povijest…

Rukometaši Gorice ispisali su povijest pobjedom 38-31 protiv našičkog Nexea, a do nje su došli zahvaljujući ogromnoj borbenosti, vlastitoj kvaliteti, ali i zahvaljujući uspješnim vizijama svoga trenera…

Objavljeno

prije 18 minuta

14. veljače 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon što je neko vrijeme bio igračka, rukomet je ovog petka na parketu velikogoričke Gradske dvorane ponovno postao – igra! Predivna, prekrasna, najljepša…

Kretala je Liga za prvaka u našoj “premijerki”, a za početak je zakazan sudar Gorice i Nexea. Sudar u kojem je u svim dosadašnjim prilikama pobjednik bio isti, u kojem su Našičani više ili manje jednostavno dolazili do bodova protiv Goričana, pa i nije bilo neobično čuti kako jedan tata ispred svojim klincima uoči utakmice govori:

– Dečki, idemo navijati, ali samo da vam kažem… Gorica će nam danas vjerojatno izgubiti, nemojte se iznenaditi ako bude tako.

Međutim, društvo u crnom, koje je na parketu odrađivalo posljednje sekvence zagrijavanja, imalo je nešto drukčije planove. Oni su baš za ovaj petak 13. isplanirali ispisati povijest…

Dobro, nije baš tako izgledalo u samom početku. Zapravo, ni blizu. Našičani su nakon nepunih osam minuta imali vodstvo 6-0 i sve je upućivalo na to da ćemo i ovoga puta gledati “laganicu” u izvedbi gostujućih zvijezda. Tin Lučin vratio se u klub s europskom broncom oko vrata, legendarni Manuel Štrlek ni u 37. godini nije izgubio ništa od svoje čarolije, a čuli ste možda i za imena kao što su Krešimir Kozina, Leon Vučko, braća Moslavac, braća Cenić… I doista je u tim trenucima izgledalo da će cijelo to društvo imati još jedan običan dan u uredu.

A opet, dečki u crnom nisu odustajali…

Goričani su imali plan i ideju kako igrati protiv Nexea, a od tog plana nisu odstupali ni nakon tog očajnog početka. Trener Matej Mišković pripremao je igru sedam na šest, tu je vidio svoju šansu, a igrači su mu pružili ruku na sve moguće načine. I počeli prvo topiti našičku prednost, koja se vrlo brzo i definitivno istopila, pa smo na predah otišli s tijesnih 20-19 u korist favorita iz Našica.

I sa šansom koja se ukazala. Ceki i prijatelji ozbiljno su to shvatili, neke stvari dodatno im je trener Mišković pojasnio tijekom odmora, pri čemu je jedno nedvojbeno jasno: što god im je rekao, dobro im je rekao!

Grubišić je zabio osam golova, a Karaula, Lopac, Neralić i Ceković po šest… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Goričani su, naime, u nastavak utakmice istrčali u formi gladnih lavova. Svjesni da su primili previše golova u prvom poluvremenu, ali i s osjećajem da se na drugoj strani parketa može zabijati. Pogotovo u ovom formatu, kad tih sedam na šest toliko dobro funkcionira. I na tom valu gorički rukometaši su zajahali, odlučni u namjeri da ne bude kurs do samoga kraja.

Posljedično, par stotina ljudi okupljenih na tribinicama naše dvoranice dočekalo je i prvo vodstvo Gorice, dogodilo se to kod 25-24, nakon čega se naši rukometni junaci više nisu osvrtali. Nisu čak ni pogledali u retrovizor, jer plan je bio samo kako dovršiti senzacionalan posao na petak 13. A plan je, naravno, ostao isti. Sedam na šest, sedam na šest, sedam na šest… Guraj dokle ide, riskiraj koliko god treba, pritom daj i posljednji atom snage.

Energija koja se u tih posljednjih 20-ak minuta rodila među igračima u crnom kao epidemija se proširila i na tribine, na kojima je vladala nada, ali i strepnja. Domaći navijači, nenaviknuti na ovakve pobjede, bili su na rubu sjedalica sve do same završnice, a u gostujućem taboru nervozno su pogledavali u brojke na semaforu. Činio je to i Vedran Zrnić, sportski direktor Nexea, u šoku je razvoj događanja pratio i Goran Šprem, smješten odmah do njega, ali i oni su u nekom trenutku shvatili da ovdje više nema povratka.

I da je Gorica ove večeri zaslužila napraviti nešto ovako veliko!

Ovoga puta, ni manje ni više, fenomenalni su bili – svi! Jakov Neralić sjajno je otvorio utakmicu, brzo su mu se pridružila i dva Marka, mladi Grubišić i iskusni Karaula, na obje strane terena svoje su dali vječni kapetan Hrvoje Ceković i borbeni Rok Malin, na crti su u paru radili Ante Lasan i Vid Starčević, a svima njima u nastavku su se pridružili opasni i efikasni Andro Lopac, čvrsti i zarazno borbeni Bruno Mlakar, da bi kapetana u završnici fantastično odmijenio Maksimilijan Jurić… Uz sve to, golman Marin Sorić imao je jedan od svojih dobrih dana, sa “samo” sedam obrana, ali sedam pravovremenih i silno važnih obrana.

A na čelu te kolone, ponosan i ispunjen nakon svega, trener Matej Mišković. Čovjek koji je imao ideju, koji je znao što želi, ali i kako svoje vizije prenijeti na igrače. Da, oni su ti koji su odradili posao na terenu, oni su jednom Nexeu utrpali nevjerojatnih 37 golova, oni su u posljednje 52 minuta bili bolji od takvog protivnika za suludih 13 razlike (?!), ali ovu pobjedu slobodno možemo označiti i kao – njegovu! Matej Mišković održao je ovom prilikom rukometno predavanje općem auditoriju, ispisao neku vrstu rukometnog evanđelja po Mateju i ostvario vjerojatno najveću, najdražu i najvažniju pobjedu u trenerskoj karijeri.

Prošla sezona i za njega i za klub bila je traumatična, Liga za prvaka pobjegla je u nevjerojatnom raspletu, ali Matej Mišković zadržao je mir. I vjeru u ono što radi. Jednako kao i ljudi iz kluba, koji nisu ni razmišljali o bilo kojoj drugoj opciji osim novog pokušaja. Ove sezone, ispalo je tako, sve se okrenulo na pravu stranu, gorički rukomet završio je tamo gdje mu je mjesto, tamo gdje je zaslužio biti, a otvaranje je prošlo kao iz najljepših snova.

Još jedna igra, još boda dva, prva je Gorica, ša-la-la-la, pjevali su na kraju naši rukometaši… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Završilo je tako zbog rada, zbog truda, zbog angažmana, zbog kvalitete koja je definitivno prisutna u ovom rosteru. I, možda i najviše zato, zbog zajedništva. Način na koji su dečki proslavljali svaki gol, svaku dobru obranu, način na koji su proslavili ovu pobjedu, zagrljeni i raspjevani, zapravo nudi odgovor na pitanje kako se dogodilo nešto ovakvo. Nešto što se nikad ranije nije dogodilo.

Važna je ovo pobjeda za građenje samopouzdanja, za rušenje barijera, ali i za sve što slijedi. Goričani žele biti u četiri najbolje momčadi u državi, žele izboriti novi plasman u europska natjecanja, a ova će dva boda potencijalno biti izuzetno važna u toj borbi. Dva boda osvojena protiv medaljaša i legendi, dva boda koja je malotko mogao očekivati. Pogotovo na ovakav način…

– Tata, što nisi ti rekao da će Gorica izgubiti? A mi ih pobijedili sedam razlike… – sletjelo je pitanje na izlasku iz dvorane, odmah nakon fotkanja s Tinom Lučinom.

Čovjek se pokušao izvući, tražio je objašnjenja, ali naprasno je prekinut…

– Znaš, sad kad dođemo doma, igrat ćemo rukomet. Ja ću biti Marin Sorić – odredio se stariji klinac.

– A ja ću biti Tin Luč… Ne, ne, bit ću onaj naš broj 2. E da, Hrvoje Ceković, taj ću biti – dodao je mlađi.

Odgovora na to više nije bilo. Samo smiješak od uha do uha. Jer, to je valjda i poanta…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Vatrogasac iz Kobilića odradio prvi tjedan priprema za proljetni dio sezone 2026.

Objavljeno

prije 6 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Nogometni klub Vatrogasac iz Kobilića, član Druge županijske lige Istok, počeo je s pripremama za nastavak prvenstva, za proljetni dio natjecanja, u prošli ponedjeljak, 09. veljače 2026. Prema riječima trenera Kristijana Goluba, na prvom okupljanju pojavilo se 16 igrača, ostali su opravdano izostali zbog poslovnih odnosno privatnih obaveza. Planom priprema predviđena su tri treninga tjedno.