Tatari su kroz povijest slovili kao neustrašivi ratnici i virtuozni konjanici. Koliko je samo puta naš dobri stari trener svih trenera legendarni Miroslav Ćiro Blažević znao kazati da njegovi vatreni idu upravo kao Tatari. E, pa i naš drugoligaš Gorica ima svojeg Tatara, kojem je zapravo ime Benjamin! Zahvaljujući baš pogotku Benjamina Tatara, kojeg trenutno možemo tretirati i kao pravog Turopoljca, Gorica je u petak 7. listopada sredila Dinamo u sastavu igrača koji su neki nedavno španali Ligu prvaka protiv “Stare dame” iz Torina (Juventus).

 

Namjerno smo iza Dinamo izostavili broj 2 (druga momčad) jer Šemper, Schieldenfeld, Šitum, Knežević, Machado, Olmo, Henriquez i Hodžić svakako nisu druga liga. Kada neka utakmica završi 1:0 onda je običaj da jedini strijelac bude proglašen i igračem utakmice.

 

Kako je to onda igrao Mario Marina da je on naj igrač?

“Nećemo sada cjepidlačiti i secirati, pa u SN smo dobili jednakih 7,5. Igrao je Marina zaista odlično a bilo ga je pun teren. Prije pogotka Mario je desno prošao dva igrača i odmah sam znao da će lopta doći na pravo mjesto i u pravo vrijeme, a moje je bilo samo izabrati tajming i usprintati te zabiti. Nogomet je kolektivna igra i zasluge idu svim suigračima i stručnom stožeru” – na vrlo korektan način započeo je Benjamin svoju storiju za cityportal.

Tko je Benjamin Tatar?

“Rođen sam 18. svibnja 1994. u Sarajevu. Prve nogometne korake napravio sam u mom matičnom klubu Turbini iz Jablanice gdje živi moja obitelj. Počeo sam trenirati sa 6 godina, a u nogometni svijet me uveo otac Reufik kao prvi trener u karijeri do pionira. U kadetskom uzrastu otišao sam u Radnik iz Hadžića gdje sam igrao do seniora i završavao gimnaziju. Vrlo mlad imao sam priliku probati i u inozemstvu a ipak sam se skrasio u Novigradu u kojem sam proveo 3 lijepe godine. U Istri sam imao sreću upoznati trenera Damira Milinovića i on ima značajnu ulogu u mome daljnjem nogometnom putu. Imali smo tamo, kao i sada u Gorici, dobru pa i fenomenalnu momčad, rekao bih čak prvoligasku. Rado se prisjetim osmine finala Kupa Hrvatske kada sam za Novigrad zabio dva gola Hajduku. To mi je zasad jedna od najljepših nogometnih uspomena u karijeri i zaista imam mnogo uspomena od tamo. Drago mi je da su ušli u 2. HNL i da će se vjerujem ostvariti njihov projekat kroz nekoliko godina a to je ulazak u 1. HNL.”  – govori Tatar o svojoj karijeri.

 

 

Pa valjda uz bok golovima Hajduku ide i “gajba” Dinamu? 

“Svakako. Pa motiv više nam je bio što su došli igrači koji su tjedan dana ranije igrali protiv Juventusa tako da nije trebala dodatna stimulacija. Ušli smo u utakmicu odlično, odlučno i bez straha respektirajući modre ali uz dozu sportske drskosti. Želim naglasiti da su svi dečki odigrali odlično, dišemo kao jedan što se kaže, svi smo se zbližili u odličnu klapu i kako vrijeme prolazi uz taj timski duh igramo sve bolje i bolje. Stručni stozer je odličan, a njima pripadaju i naši fizioterapeuti Goran Ilečić i Igor Sekušak koji su ‘prva liga’ i uvijek su tu za nas što god nam zatrebalo, skidam im kapu..”

Što Benjamin najviše voli igrati i kako mu je u Gorici?

“Prirodna mi je pozicija lijevo krilo ili polušpica, ovisi od formacije a najbolje se osjećam kad igramo s dva napadača, s time da sam ja taj drugi malo povučeniji i da imam slobodu po terenu. U Gorici mi je stvarno odlično, sve je super i sve je onako kako treba biti za uspješan razvoj. Ovakva sredina bila mi je pun pogodak. Kada sam dolazio nisam planirao da se zadržavam više od možda polusezone, a kako je vrijeme teklo sve više mi se počeo sviđati tako uređen klub na čelu sa fenomenalnim predsjednikom Nenadom Črnkom. Smješten sam u stanu, živim sa igračima-cimerima Sumićem i Franjićem. Slažemo se kao da se znamo sto godina, momci su odlični. Inače, moje ambicije su da u skorijem periodu budem prvoligaški igrač, a trenutno je manje važno hoće li to biti s Goricom ili s nekom drugom momčadi, zasad je samo važno podrediti se klubu i igrati što bolje. Nadam se i vjerujem da s ovom ekipom Gorica može konkurirati za elitni razred i sigurno ćemo sve napraviti da uđemo tamo gdje je Gorici i mjesto” – optimist je Tatar.

Na kraju išlo je jedno pitanje u ime prekrasnih Turopoljki a koji je to upit bio, sami zaključite prema odgovoru.

“Ha ha. Ne nisam oženjen još sam mlad a i djevojku trenutno nemam ali naći će se valjda s vremenom ona prava..” – kazao je na kraju dobro raspoloženi Benjamin Tatar kojem je uzor otac koji je također bio odličan nogometaš. A velikogoričkim djevojkama na znanje, Benjamin je fan Arsenala od kada zna za sebe. Pa ako bi koja možda željela vidjeti London, neka krene u akciju. Sve je moguće, jer tko to može predvidjeti putove Gospodnje? Možemo samo poželjeti da se Benjaminu Tataru svi snovi ostvare.