Sport

Gorica opet na okupu: ‘S četiri, pet novih igrača bit ćemo i bolji nego lani’

Nogometaši Gorice odradili su prvi trening u novoj sezoni, a već sutra igraju prvu utakmicu, na fešti u Kutjevu. Klub je službeno objavio kako Igor Čagalj, dosadašnji kapetan, više neće igrati za Goricu, ali to ne znači da će i otići iz kluba

Objavljeno

prije 7 godina

14. lipnja 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Asfalt je gorio, pržilo je na najjače, a igrači Gorice krenuli su, jedan za drugim, izlaziti na teren. Nakon samo 17 dana odmora vratili su se u akciju, ponovno okupili, preuzeli novu opremu… I krenuli na posao. Po užasnoj vrućini, u nemogućim uvjetima, ali planirano je odrađeno…

– Stanje je dobro, odazvali su se svi igrači pod ugovorom osim onih koji su dobili dozvolu da se naknadno priključe. Suk i Musa dolaze već sutra, Zwolinski je na medenom mjesecu i stiže u četvrtak, a Maloča se danas ženi i dobio je slobodno do sljedeće subote – uvodno je izvjestio trener Sergej Jakirović.

– Cijele pripreme odradit ćemo ovdje, u Velikoj Gorici, a odlazit ćemo jedino u Sloveniju, igrati utakmice s jako dobrim protivnicima. Radnički iz Niša, Maribor, novi slovenski prvoligaš Sežana, Kaposvar, Tuzla City i, naravno, Malmö, gdje idemo 25. lipnja – dodao je gorički strateg.

Drukčija je klima u klubu u odnosu na prošlo ljeto, kad je Jakirović tek došao u klub. Tad je vladala neizvjesnost, danas uglavnom mir i spokoj. Fokus je na radu, na građenju temelja za izazove koji su pred njima, jer čeka ih jako težak posao.

– Ciljevi? Isti kao i prošle sezone, što ranije osigurati ostanak u ligi, što mirnije ploviti. A onda ćemo, ovisno o skupljenim bodovima, polako ići prema gore. Bit će zahtjevno, za mene je ovo još izazovnija sezona od prošle. Želim potvrditi sve ono što smo napravili do sad – odlučno kaže Jakir pa nastavlja:

– U prednosti smo u odnosu na prošlo ljeto, kad je tu bilo desetak igrača koji su poslije igrali u Kurilovcu ili negdje drugdje. Sad je 90 posto momčadi posloženo, uigrano, znamo što može ovaj kadar, a s četiri, pet igrača koje planiramo dovesti, s malo svježe krvi, vjerujem da ćemo biti još konkurentniji nego prošle sezone.

U kadru, između ostaloga i njegovim odabirom, više nema Oboabone, Mchedlishvilija, Verige…

– Igrače koji su otišli želimo zamijeniti novim licima. Neću reći boljima od njih, ali sigurno s mlađim, razvojnim igračima, s kojima možemo napraviti dodatni iskorak, a na koncu možda i transfer. Za Oboabonu nismo bili sigurni koliko će biti motiviran, na Gigijevoj poziciji želim mlađeg, domaćeg igrača, koji je razvojan, ali da može i biti konkurencija Musi – kazao je Jakirović.

A onda se posebno osvrnuo na jednog igrača… Na treningu, naime, nije bilo ni dosadašnjega kapetana Igora Čagalja.

– Čagiju sam zahvalan na svemu što je s nama radio prošle sezone i volio bih da ostane u mom stožeru. Nadam se da će klub naći rješenje za to, jer puno bi nam značio. Bio je u toj momčadi, jedan je od vođa – kazao je Jakirović.

Odlazak Čagalja kao igrača službeno je objavio i klub:

“Sukladno isteku ugovora, Igor Čagalj više nije igračHNK Gorice. Naš dosadašnji kapetan u klub je stigao u kolovozu 2017. godine iz redova Hrvatskog dragovoljca, a dio je momčadi koja je prošle godine Goricu uvela u Prvu ligu. Za klub je upisao ukupno 57 nastupa, od kojih 28 u Prvoj ligi. HNK Gorica zahvaljuje Igoru na njegovu doprinosu momčadi i iznimno ga cijeni, stoga se nadamo kako oproštaj od momčadi nije ujedno i oproštaj od kluba. O mogućnosti daljnje suradnje s Čagaljem kroz našu nogometnu školu više ćemo znati nakadno. Hvala kapetane!”

Čagaljev broj 5 na dresu već je preuzeo Maks Juraj Ćelić, 23-godišnji stoper koji je stigao iz Varaždina. Predstavio se na prvom treningu, reakcije suigrača su pozitivne, a na njemu je da se kroz pripreme nametne… Identičan cilj, ali iz druge pozicije, imaju i osmorica igrača koja su došla na probu, među kojima i napadač iz Kameruna.

– Bilo bi jako dobro da netko od njih skrene pažnju na sebe. Dečke koji su stigli iz Kurilovca, Ćureka, Spudića i Slunjskog, znam od ranije, vidjet ćemo što mogu na ovoj razini, gdje je ipak puno jača konkurencija – zaključio je trener Jakirović.

Igrači su nanizali nekoliko krugova, zabavljali se “ševom” pa malo odigrali na dva gola, na skraćenom terenu… Treba malo i osjetiti teren, jer već sutra Gorica igra protiv NK Kutjeva, proslavi tog novog trećeligaša. A kažu da će vrućina biti još gora nego u petak…

Povezane teme:HNK GORICA hotnews pripreme sergej jakirović

Moja županija

‘Djeca su danas drukčija nego što su bila… Ali ova naša su prvaci države!

Ivica Herceg, posljednjih 40 godina profesor Tjelesne i zdravstvene kulture u velikogoričkoj OŠ Eugena Kvaternika gostovao je u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije”…

Objavljeno

prije 20 minuta

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Godinama mi graničar nije bio posebno zanimljiv. Igrao se u nižim razredima, moj fokus bio je na nekim drugim sportovima, ali danas obožavam graničar! Obožavam trenirati djecu, voditi utakmice, smišljati taktiku i štosove koji bi nam pomažu da budemo bolji…

Ivica Herceg, profesor tjelesne i zdravstvene kulture u OŠ Eugena Kvaternika, tim riječima opisuje sport koji je već polako postao i zaštitni znak Velike Gorice.

– Otkad je školski sportski savez uspostavio natjecanja u graničaru, otkad se on igra u našem gradu, svake godine smo baš mi bili prvaci grada. Nekoliko puta smo imali i zapažene rezultate na poluzavršnici, a sudjelovali smo i na Sportskim igrama mladih, gdje smo već stvarno prepoznatljivi. Događa se da ljudi, čim nas vide, kažu: “Uh, evo opet Goričana i njihovog profe”, ha, ha – kaže profesor.

Najveći uspjeh dogodio se baš ove godine, jer ekipa OŠ Eugena Kvaternika plasirala se na državnu završnicu u Vinkovcima, gdje e osvojila titulu prvaka Hrvatske! Nekoliko dana prije odlaska na istok Hrvatske razgovarali smo s profesorom Hercegom i o graničaru i o svemu drugome…

– Budući da vodim univerzalnu sportsku školu za učenike nižih razreda, kad je uvedeno natjecanje u graničaru za učenike do četvrtog razreda, primio sam se toga. Sve više smo ga igrali i kako je vrijeme odmicalo, uvidio sam da je to jedan izuzetno dinamičan i kompleksan sport. Što se više njime baviš, vidiš koliko si malo znao i koliko možeš naučiti. Pripremamo dvije stvari i za državno natjecanje, jer vidio sam neku novu foru u taktici kroz koju možemo dodatno napredovati.

Graničar se nekad igrao “na ispadanje”, pa bi izbačen bio onaj koga lopta pogodi.

– Više nije tako. Pravila su nova, igra se na bodove, do 15 osvojenih poena ili do 15 minuta, na dva dobivena seta. Osam igrača je u polju, igraju po četiri djevojčice i dječaka, pri čemu na granici u jednom setu bude dječak, a u drugom djevojčica – objašnjava profesor i dodaje:

– Prije 20-ak godina postojala je ideja da se graničar proglasi hrvatskim nacionalnim sportom. Postojala su pravila koja su vezana uz odbojkaški teren, kojem bi se “odrezali” korneri, pa bi to ispalo kao nekakav trapez, ali ne znam gdje je zapelo s tim. Sad je to školski sport i čini mi se da napreduje iz godine u godinu.

Naravno da svaki uspjeh naše djece veseli, pogotovo kad se radi o bavljenju sportom, jer legendarni gorički profesor idealan je izbor za analizu stanja nacije, koja kaže da je takve uspjehe sve teže postizati.

Drugim riječima, u usporedbi s nekim prošlim vremenima, biti profesor tjelesne i zdravstvene kulture danas je…

– Još uvijek lijepo, ali puno teže! Kad sam izabrao ovaj posao, sam sebi sam rekao: “Izabrao si to i sad izvoli, radi!” Unatoč tome, moram reći da je danas teže, pogotovo kad pričamo odgojnom dijelu, o odnosima između učenika, odnosima s roditeljima… Što se tiče samog posla, odnosno nastave, obrazovnog dijela, i dalje se s tim dobro nosim – kaže profesor.

Ivica Herceg je Petrinjac, ali već 40 godina njegova adresa je velikogorička. Bile su mu 24 godine kad je 1986. došao na razgovor za posao i – ostao.

– Trebalo mi je malo vremena da polovim sve što je bilo potrebno, pogotovo zato što su tad to bila djeca mlađa samo desetak godina od mene. Morao sam malo ispratiti odnose među učenicima, kako to ukomponirati… U hodu sam se privikavao, tražio svoj način, ali vrlo brzo sam si sve posložio i to je krenulo – prepričava profesor kojeg opisuju kao “štrebera”.

Svaki njegov sat je pomno isplaniran, do u sekundu, kao da svaki dan pokušava položiti ispit na fakultetu.

– Jesam, malo sam štreberski tip profesora tjelesnog, ali to je moj način. Na prvo mjesto stavljam odgoj, pogotovo u ova nova vremena, ali važno je i obrazovanje, odnosno da djeca odu sa tog sata s nekakvim motoričkim informacijama koje neće moći pokupiti negdje drugdje. Kažu da sam zahtjevan profesor, kažu da sam i strog, što mogu prihvatiti ako to znači da tražim od djece da rade, da inzistiram da kod mene steknu neke radne navike. I zato i danas tako radim.

On se, dakle, nije puno mijenjao, ali zato su se drastično promijenila djeca.

– Gledajući njihovo tjelesno stanje, sitacija je danas jako loša. Mi smo nekoliko puta smanjivali norme u atletici po kojima smo ocjenjivali djecu, a opet ne postižemo rezultate koje smo imali nekad. Radi se o kriterijima koji su za 10-15 sekundi niži, ali ni to većina ne može pratiti. Jako je puno djece koja su izvan sporta, mobiteli i sva ta “pomagala” postali su veliko zlo, teško ih je otrgnuti od toga i u obiteljskom okruženju, a kamoli nama u školi – ističe prof. Herceg.

Oduvijek se u OŠ Eugena Kvaternika trče “dva kruga”, iz generacije u generaciju znaku su se rekordi na stazi dugoj 800 metara…

– Devedesetih si peticu dobio ako istrčiš 2:35, a sad je petica u osmim razredima 3:00! – šokirao je profesor konkretnim brojkama.

– Ublaženo je sve, ali jako je malo koji postižu rezultate za odličnu ocjenu. Nažalost, kod mnoge djece pri ulasku u pubertet, pogotovo kod djevojčica, interes za tjelesni baš drastično pada. Izmišljaju se raznorazni razlozi da se ne vježba, neusporedivo s nekim ranijim vremenima.

Profesori možda tjelesnog nemaju preveliku moć kroz dva školska sata tjedno, ali pomaci se i tu mogu napraviti.

– U ta dva sata može se i puno i malo. Puno se može napraviti pogotovo kod djece koja se ne bave sportom. Ponavljam, bitno mi je stvoriti naviku, da dijete postane svjesno potrebe za tjelesnom aktivnošću i da krene. Naravno, dva sata tjedno je premalo za nekakve bitne pomake, ali može se stvoriti navika da dijete i nakon osnovne škole ima volju i želju barem rekreativno se baviti nekim oblikom sporta. Jednako važno mi je uvijek bilo i usmjeriti djecu u sport, prepoznati talent, pozvati roditelja i uputiti ih gdje uključiti dijete To i danas smatram svojim glavnim poslom, usmjeriti djecu i zainteresirati ih za bavljenje sportom – ističe profesor Herceg, priznajući opet da je to teže nego ranije.

– Prije tridesetak godina nije bilo ni tako velikog izbora. Djevojčice su sve više u plesnim klubovima, dječaci sve više naginju borilačkim sportovima, mijenja se trend. Oduvijek vodim djecu na sva školska natjecanja, bili smo deset godina zaredom na državnom u odbojci, imali smo kontinuitet u košarci, u krosu… Ali ranije su se djeca borila da uđu u školsku ekipu, a danas ih moraš loviti da bi uopće skupio ekipu za nekakvo natjecanje. I traje to već desetak godina… – rekao je profesor.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Zaslužena pobjeda Lukavca protiv Klasa u Mičevcu

Objavljeno

prije 3 sata

31. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Klas je u 32. kolu Premier lige izgubio od Lukavca rezultatom 0:2 u vrlo dobroj utakmici u kojoj je gostujuća momčad prikazala zreliju igru i zasluženo pobijedila.