02.04.2019. Velika Gorica. HT Prva liga – 27. kolo: HNK Gorica – NK Lokomotiva. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Na današnji dan prije godinu dana (02. travnja 2019.) Gorica je u 27. kolu HT Prve lige u sezoni 2018./2019. na Gradskom stadionu u Velikoj Gorici izgubila od Lokomotive 0:2.

02.04.2019. Velika Gorica. HT Prva liga – 27. kolo: HNK Gorica – NK Lokomotiva. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Lokomotiva je uz Dinamo najnezgodniji suparnik Gorici i to se pokazalo i u ovom susretu. Gosti su od početka bili bolji i stvorili su tri vrlo izgledne prigode za pogodak. Domaći su se obranili i držali se u ravnoteži do 37. minute, kada je Burićev korner s desne strane kapetan Kolinger proslijedio na drugu vratnicu za Radonjića koji iz blizine trese mrežu. Za Goricu je dva puta promašio Ndiaye.

02.04.2019. Velika Gorica. HT Prva liga – 27. kolo: HNK Gorica – NK Lokomotiva. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Nakon odmora trener Jakirović uvodi u igru Maslowskog i Miyu želeći neutralizirati Lokomotivinu prednost u sredini terena. Međutim, Miya u razmaku od samo 5 minuta dobiva dva žuta kartona (60. i 65.) na sredini igrališta za isključenje. Brojčanu prednost gosti su iskoristili u 84. minuti nakon polukontre i sigurne realizacije Radonjića za konačnih 0:2.

Galerija fotografija

HT Prva liga 2018./2019., 27. kolo

HNK Gorica – NK Lokomotiva 0:2 (0:1)

Velika Gorica. Gradski stadion. Gledatelja 1.193. Utorak, 02.04.2019., 16:30 sati. Sudac: Igor Križarić (Čakovec). Pomoćnici: Borut Križarić i Vedran Đurak. Četvrti sudac: Marko Cestarić (Sisak). Strijelac: 0:1 – Radonjić (37), 0:2 – Radonjić (84). Crveni karton: Miya (65. – drugi žuti).

GORICA: Kahlina – Muhammed, Čagalj (cap.), Jovičić, Čabraja – Marina, Maloča (od 71. Dvorneković) – Mathieu, Ndiaye, Lovrić (od 46. Maslowski) – Zwolinski (od 46. Miya). Trener: Sergej Jakirović.

LOKOMOTIVA: Grbić, Karačić, Majstorović, Kolinger (cap.), Datković – Burić, Jakić (od 75. Mlinar) – Ivanušec, Uzuni (od 64. Drožđek), Lecjaks – Radonjić (od 87. Babić). Trener: Goran Tomić.

Bože dragi, na današnji dan, 2. travnja, obilježava se već četvrt stoljeća od nesretne pogibije Danijela Kalanj Bucka, boksačkog šampiona u teškoj kategoriji i reprezentativca tek netom stvorene Hrvatske! Danijel je živio u Novom Čiču, u kojem su ranije već stradavali vrlo mladi sportaši, nogometaši Ivan Zobić, Božo Kraljić i Zoran Vrhovac.

Evo što su u Kalanju objavile Čičke novosti:

“Danijel je stradao 2. travnja 1995. godine u velikogoričkom disko klubu Srce. Nesretnim slučajem pogodio ga je metak iz pištolja nakon jednog incidenta s kojim nije imao neposredne veze. Te noći vratio se s internacionalnog turnira, kojeg je boksao u Veneciji. U Italiji je kao reprezentativac branio boje Hrvatske. Odmah nakon povratka s puta ostavio je sportsku opremu kod kuće i produžio s prijateljima u Srce. Sudbina je htjela da nije ni pozdravio roditelje, koji su spavali. Tragedija je zaustavila mladi život i boksača pred kojim je bila karijera. Za nešto više od godinu dana, Bucko se probio među boksačke zvijezde, a u svibnju 1995. godine trebao je sudjelovati na Svjetskom prvenstvu u Berlinu. Već iste godine kad je stradao, na dan državnosti 30. svibnja, NK Dinamo Hidrel organizirao je memorijalni turnir u malom nogometu. Dvije godine kasnije i novonastali boksački klub Velika Gorica započeo je s memorijalnim turnirom u spomen na Danijela Kalanj Bucka.”

Evo i uvodnog teksta iz Čičkih novosti:

“Danijel Kalanj rođen je 26. studenog 1970. godine u njemačkom gradiću Olpe, gdje su mu roditelji Rezika i Stjepan radili. Već od malena zavolio je borilačke sportove. Prvi treninzi bili su mu na tavanu obiteljske kuće u Novom Čiču, gdje bi satima mlatio po improviziranim vrećama. U početku bila je dvojba karate ili boks. Uz nagovor Vlade Božića, prevagnuo je boks i 1993. godine započeli su prvi pravi treninzi. Prvi klub za koji je registriran bio je boksački klub Kralj Tomislav iz Zagreba. Težina od oko 80 kilograma odredila je polutešku kategoriju, a u službenim dokumentima piše da je startao 17. veljače 1994. godine. Kasnije je promijenio klub i pristupio boksačkom klubu Leonardo, također iz Zagreba. Vlasnik kluba bio je Leonardo Pjetraj, a trener i menedžer Željko Golub. U međuvremenu je dobio na kilaži i formirao pravu boksačku figuru, pa je s 91 kilogramom prešao u tešku kategoriju. Od samog početka karijere Danijel se iskazao kao pravi profesionalac. Nije bilo lako svakodnevno i po dva puta putovati na trening u Zagreb. Do Markuševca kraj Dubrave morao je proći gotovo kroz cijeli grad.”

U kartonu BK “Kralja Tomislava” pronašli smo podatak da je Bucko u prvoj godini imao 12 mečeva, od toga dva međunarodna. Samo dva puta je poražen. Već 1994. godine su zaredali uspjesi. Kalanj osvaja prvo mjesto na Kupu Hrvatske, a na prvenstvu Zagreba je drugi. Zapažen je bio nastup 10. prosinca u Ptuju, gdje je nagrađen zidnim satom. Početkom 1995., točnije 22. siječnja, sudjeluje na drugom “Zlatnom grbu” u Slovenskoj Bistrici. Kao najborbeniji boksač dobio je priznanje i pokal. Svi sudionici turnira znali su tada da je rođena nova zvijezda hrvatskog boksa.

To je potvrđeno mjesec dana poslije u Puli, 19. veljače 1995. godine, gdje je Danijel Kalanj Bucko postaje prvak Hrvatske u boksu u teškoj kategoriji. Senzacionalni uspjeh donosi mu kockasti dres reprezentacije. Od 9. do 12. ožujka 1995. godine boksa na meðunarodnom Grand Prix turniru u Češkoj, u gradu Usti na Labi, gdje je treći i osvaja brončanu medalju.

Osim boksom, Danijel nas je zadužio i u domovinskom ratu, u kojem je sudjelovao od listopada 1991. godine, a prije toga bio je u Narodnoj zaštiti i u pričuvnom sastavu policije. Borio se u Njemcima i Donjem Novom Selu kod proboja prema Vukovaru.

Nakon pada Vukovara nakratko je član 153. brigade, iz koje odlazi u vojnu policiju u sastavu 67. bojne. Zanimljivo, bojna je osnovana na Buckov rođendan, 26. 11. 1991. Bio je član antiterorističke jedinice i sudjelovao je u borbama na Maslenici. Dobio je Spomenicu Domovinskog rata 1990.-1992. i Spomenicu 67. bojne. Na 1. vojnim sportskim igrama u Karlovcu igrao je rukomet.

Hrvati, a tu se misli oba spola, kao i ostale koji žive na ovim prostorima, su najjači, najhumaniji i nesebični kad stignu nevolje. Vidi se to danas dok nas tlači korona i zagađen zrak, tresu potresi i mnoge druge nevolje. Divimo se danas kompletnom medicinskom osoblju na čelu s ministrom Beroš, stožerima civilne zaštite, vatrogascima, policiji, vojsci, volonterima, navijačkim skupinama, mnogim anonimcima koji pomažu na razne načine a kojima je nekakva promocija najmanje važna. Vidjelo se to isto i u vrijeme Domovinskog rata, kasnijih poplava u Slavoniji i mnogim drugim sličnim situacijama. Kad je lokalni sport u pitanju, prisjetili smo se humanitarne prijateljske utakmice u Kuču gdje je gost Turopoljcu bio Jadran Gunja iz katastrofalno poplavljene Slavonije. Humanitarna akcija pokrenuta je na inicijativu igrača Turopoljca i trenera Vlade Horvata koji i sad u istoj funkciji vodi klub iz Kuča.

Utakmica je odigrana u lipnju 2014. godine pred oko 150 gledatelja. Najmanje je važno ali spomenimo, pobijedio je 3:2 četvrtoligaš iz Gunje. Sav prihod s utakmice uručen je Slavoncima. Evo tadašnje izjave načelnika Opčine Gunja i ujedno predsjednika Jadrana Hrvoje Lucić:

– Hvala domaćinu Turopoljcu, hvala načelniku opčine Lekenik Peroviću na organiziranom ručku, hvala gradonačelniku Velike Gorice Draženu Barišiću i zamjeniku Ervinu Kolarec koji su bili na utakmici i uručili nam poklone, hvala svima koji su nas tako lijepo ugostili i nastojali pomoći u bilo kojem smislu. Maknuli smo se barem nakratko iz teške svakodnevice, nadam se novom susretu u ljepšim okolnostima što se nas tiče -kazao je gost Lucić.

Dogradonačelnik Kolarec ostao je uz čelnike Turopoljca i Gunjevce i nakon utakmice.

– Pomogli smo Slavoncima već i prije na razne načine a ovo što smo pripremili na inicijativu Turopoljca je najmanje što smo mogli u ovom trenutku. Čestitam ljudima iz Kuča na predivnoj humanoj akciji -bile su tada riječi Ervina Kolareca.

Predsjednik Turopoljca Tihomir Jakovljević bio je u to vrijeme tijekom tjedna prije utakmice vjerojatno najzaposleniji Turopoljac. “Hvala svima koji su nas na bilo koji način podržali u mislim vrlo humanoj akciji. Ideju našeg trenera Horvata i igrača najozbiljnije su prihvatili grad Velika Gorica, općina Lekenik, DVD Lekenik, NSZŽ, NSVG, HNK Gorica, NK Udarnik, NK Turopolje, MiP Pekare, Župa Vukovina, Pivnica Turopolje, Tiskara Gorica, Mesnice Navračić i Fiolić, MO Kuče, Diskont Teri, Voda Cetina, Vinarija Šibenik, MR Servis, Pilana Pukanić”kazao je predsjednik Turopoljca Jakovljević. Nakon utakmice akteri humanitarnog susreta ostali su se družiti uz domaće turopoljske specijalitete.

Na kraju spomenimo i igrače Turopoljca na humanitarnoj utakmici: Zagorac, Mat. Fabijančić, Radilović, Bursać, N. Hajduk, Hržica, V. Novosel, Milatović, N. Novosel, D. Hajduk (I. Fabijančić, Čolić, Berković, Stipaničev, Bušić, Mar. Fabijančić, Cavrić). Trener: Vlado Horvat.