Sport

Gorica među osam u Kupu: Mitrović, Lovrić i Matar zabijali, Kahlina blistao!

Nogometaši Gorice pobijedili su Lokomotivu 3-1 na svom stadionu u osmini finala Kupa Hrvatske u utakmici u kojoj su vodili, spašavali živu glavu pa dovršili posao u samo tri minute. Prvi gol zabio je Josip Mitrović, drugi Kristijan Lovrić, treći Matar Dieye, njegov prvi…

Objavljeno

prije 5 godina

7. prosinca 2020.

Objavio/la

Marko Vidalina

Umjesto kod Istre u prvenstvu, Gorica je ovog ponedjeljka igrala doma s Lokomotivom u Kupu. U osmini finala Kupa, u fazi natjecanja u kojoj su Goričani lani izbacili Hajduk, u fazi natjecanja u kojoj Lokomotiva nikad u povijesti nije ispala! Nikad do ovog ponedjeljka, do utakmice na Gradskom stadionu, protiv boljeg protivnika.

– Rezultatom smo, naravno, i više nego zadovoljni, no ako pričamo o igri, našoj izvedbi na terenu, puno je toga bilo daleko od idealnog – sažeo je utakmicu u jednu rečenicu trener Valdas Dambrauskas.

Prije devet dana u prvenstvu Lokomotiva se doslovno provukla kroz iglene ušli i uzela bod (1-1) unatoč velikoj goričkoj dominaciji u svim segmentima, a ovoga puta priča se razvijala nešto drukčije. U prvom poluvremenu Gorica je bila bolja momčad, to je i potvrdila golom Josipa Mitrovića u 30. minuti, na asistenciju Kristijana Lovrića, no imali su i gosti svojih prilika, čak i jednu stativu…

– Imali smo osjećaj da imamo dominaciju u tom prvom poluvremenu, ali opet, kad sve sagledaš, bili su i oni jako opasni. Imali su neke situacije, ali vodili smo mi, i to je bilo vrlo važno – kaže kapetan Kristijan Kahlina, čovjek koji je opet odigrao utakmicu za pamćenje, tko zna koju u nizu.

Imao je pune ruke posla već od prve sekunde drugog poluvremena, “lokosi” su žustro navalili i pucali iz svih oružja. Morao je tu čupati i Kahlina, lopte su frcale oko gola, a kao logična posljedica stiglo je izjednačenje. Igrala se 50. minuta, jednako kao i prije devet dana u prvenstvu kod Tucijeva gola, kad je Ibrahim Aliyu, 18-godišnji Nigerijac koji je i do tad bio najveća prijetnja po gorički gol. Nastavila je Lokomotiva napadati i nakon gola, i dalje je blistao Kahlina, a najbolju goričku šansu zapucao je Matar Dieye, glavom s vrha peterca. A onda… Kristijan Lovrić.

– U tom razdoblju lako smo mogli otići na gol ili dva minusa, nismo bili na pravoj razini, nismo znali odgovoriti na agresiju Lokomotive. Međutim, umjesto da primimo gol, mi smo ga zabili. I utakmica se potpuno preokrenula – analizirao je trener Dambrauskas.

Asistirao je Lovrić za prvi gol, ali generalno se mučio prvih 70-ak minuta, teško je prolazio pokraj Karačića i Kovačića. Srećom po njega i po Goricu, takvom igraču dovoljna je i samo jedna prava prilika. Marijan Čabraja ga je gurnuo u dobru poziciju, Kiki se namjestio i u svom stilu pogodio suprotni kut.

I doista, utakmica se potpuno preokrenula. Nasrnula je Lokomotiva svim silama, a to je značilo da ostavlja puno prostora otraga. Samo pet minuta nakon Lovrićeva gola loptu je primio lucidni Paulius Golubickas i pronašao Matara Dieyea na vrhu kaznenog prostora. Senegalac je primio loptu, okrenuo se i desnom, svojom slabijom nogom, pogodio u kut gostujućega gola.

– Presretan sam što sam zabio svoj prvi gol u dresu Gorice. Dugo sam čekao na ovom, dugo su me i suigrači čekali, zato je i bilo onakvo slavlje uz klupu nakon toga gola – govorio je presretni Matar.

I kad se činilo da je sve praktički bilo gotovo, kad je trebalo utakmicu mirno privesti kraju, evo nove frke. Hrvoje Babec igrao je rukom u šesnaestercu, što sudac Ivan Bebek nije vidio, ali zato jesu njegove kolege iz VAR sobe. Kratko je Bebek gledao tu situaciju i pokazao na bijelu točku. Loptu je uzeo Fran Karačić, pucao desno nisko, upravo tamo gdje se bacio Kristijan Kahlina! I ponovno spasio stvar, jednako kao i minutu poslije, u situaciji “jedan na jedan” s prekaljenim Nikicom Jelavićem… Sjajni, strašni kapetan!

– Ispada da mi je krenulo s tim penalima, a meni je u svakom slučaju drago da mogu pomoći momčadi bilo kako, pa tako i ovakvim obranama – skroman je Kahlina.

U sljedećoj fazi parovi će se dobiti ždrijebom, a dosad je četvrtfinale, uz Goricu, osigurao jedino Osijek, i to pobjedom u Kurilovcu. Upravo će Osijek biti i sljedeći protivnik u prvenstvu, u subotu u 15 sati, ponovno na Gradskom stadionu.

– Imamo nekih problema, igrača koji su ozlijeđeni ili načeti, ali dosta rotiramo i vjerujem da ćemo biti spremni za tu utakmicu. Veselimo se prilici pokazati što možemo u sudaru s najboljim momčadima u državi, a Osijek je definitivno u toj kategoriji – zaključio je trener Dambrauskas.

GORICA – LOKOMOTIVA 3-1
VELIKA GORICA Gradski stadion. Bez gledatelja. Sudac: Ivan Bebek (Rijeka). Pomoćnici: Robi Kezele (Rijeka) i Luka Pajić (Rijeka). Četvrti sudac: Marko Linić (Rijeka). VAR: Mario Zebec (Varaždin). AVAR: Borut Križarić (Čakovec).
STRIJELAC: 1-0 Mitrović (30), 1-1 Aliyu (50), 2-1 Lovrić (72), 3-1 Dieye (77)
GORICA: Kahlina – Doka, Jovičić, Krizmanić, Čabraja – Steenvoorden (od 75. Dvorneković), Babec – Mitrović (od 46. Golubickas), Hamad (od 75. Kalik), Lovrić (od 85. Špikić) – Dieye (od 89. Pršir). Trener Valdas Dambrauskas.
LOKOMOTIVA: Hendija – Karačić, Kolinger, Kovačić, Čeliković – Acquah (od 46. Kallaku), Cokaj (od 89. Jelavić) – Tahiraj (od 80. Đira), Chajija, Aliyu – Kovačević (od 46. Tuci). Trener Goran Tomić.
ŽUTI KARTONI: Jovičić, Hamad, Krizmanić, Babec (Gorica)

Sport

Naš Jakir!

Sergej Jakirović napravio je čudo s Hull Cityjem, s klubom kojem su predviđali ispadanje iz drugog ranga engleskog nogometa on je – ušao među elitu! A mi smo posebno ponosni, jer Jakir je bio i ostao naš čovjek…

Objavljeno

prije 29 minuta

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Od Velike Gorice do Hulla, lučkoga grada na istočnoj engleskoj obali, udaljenosti je, kažu izračuni, točno 2001 kilometar. Ili, ako ćemo računati iz perspektive Sergeja Jakirovića, točno 1914 dana. U tu se razdaljinu, i kilometarsku i vremensku, smjestio cijeli koloplet zbivanja, a ono što se dogodilo ove subote poslijepodne na monumentalnom Wembleyu samo je završni čin jedne nogometne bajke. Zasad završni, jer novi izazovi, još luđi i još veći, tek slijede…

Sergej Jakirović stigao je u Veliku Goricu u ljeto 2018. godine, na početku priprema za prvu goričku prvoligašku sezonu. Stigao je u naš grad s nogometnim CV-jem koji je pričao uspješnu i zanimljivu igračku priču, dok je ona trenerska bila na samim počecima. Prije Gorice, Jakir je vodio juniore Dugog Sela i Sesveta, a prilika u Gorici stigla je u idealnom trenutku. Novi prvoligaš i mladi trener spojili su svoje interese, svoje želje za dokazivanjem, a neke stvari već su u tom trenutku postale jasne.

Prvo, Gorica je pokazala da misli ozbiljno, da nema namjeru biti prolaznik u elitnom društvu hrvatskog nogometa. A Sergej Jakirović pokazao da je ima trenerski gen, da znam izvući i više od onoga što je možda realno. U tom trenutku bila je to borba za Europu, koju bi Gorica već u toj prvoj sezoni i izborila da je tih godina bilo VAR-a u funkciji. U okolnostima koje su tad vladale Jakir i Gorica ipak nisu uspjeli, ali baš su te sezone udareni čvrsti temelji onoga što će slijediti – Gorica se pretvorila u stabilnog prvoligaša, a Sergej u trenerčinu.

Rastanak je uslijedio u veljači 2020. godine, nakon 616 zajedničkih dana, nakon razdoblja u kojem je Jakiri postao – naš. Voljen, cijenjen, prijatelj mnogima, najmanje iznimno korektan prema baš svima. I zato su veze ostale…

Jakir je rastao zajedno s Goricom, zavolio je ovaj grad i klub, ljudi su zavoljeli njega i on njih, a cijela priča zapravo je velikim dijelom bila obiteljska. Supruga Marina i godinama kasnije će reći da im je kao obitelji bilo najljepše baš u tim goričkim danima, a i svima nama koji smo bili oko klubova to su definitivno dani za pamćenje. Preplavljeni lijepim uspomenama, trenucima koji se pamte, bilo da je riječ o velikim pobjedama i uspjesima koji ostaju, bilo da je riječ o svakoj kavi kod Peveca. Jer, on je prije svega top čovjek, normalan, skroman, duhovit i srdačan, a tek onda top trener.

Naš i gotovo.

I zato su veze ostale čvrste i snažne, zato smo svaki njegov sljedeći korak pratili s posebnom pozornošću. U Mariboru nije sve išlo po planu, ali ta epizoda nije mogla zaustaviti ozbiljnu trenersku priču u nastajanju. Sa Zrinjskim je pokorio BiH, od kluba iz Mostara stvorio je tamošnju verziju Real Madrida, pa preselio u Rijeku, s kojom je odradio novu dozu briljantnog posla. Sjajan je bio i na klupi Dinama, na dotad najvišoj postaji njegove karijere, koliko god su ga pokušavali osporavati, koliko god mu nije bilo lako. Uzeo čovjek prvenstvo i Kup, pa nakon Bayerna krenuo dalje.

U HNL-u je time “prešao igricu” i bilo je jasno da je vrijeme za novi korak. Šansa se otvorila u Turskoj, u klubu koji je bio u ozbiljnim problemima, ali i klubu u kojem valjda i danas drže Jakirovu sliku iznad nekakvog njihovog nogometnog oltara. Bila je to epizoda koja je otvorila put prema Engleskoj, prema Championshipu, prema Hull Cityju, još jednom klubu u kojem je doživio sve ono što je doživljavao i ranije.

Sergeja Jakirovića, naime, tijekom gotovo cijele su njegove karijere bezrazložno podcijenjivali, tražili mu mane i izbjegavali glorificirati postignuća koja su zaslužila glorifikaciju. Sve dok im, gdje god da bio, više nije ostavljao izbora. Bilo je tako, da se ne lažemo, i u danima dok je bio u Gorici, ali već tad je pokazao da ga za takve stvari nije briga. I da zna kako dokazati da vrijedi. Kroz rad, kroz rezultat, kroz odnose koji su ostajali iza njega.

I baš zato je ove subote na Wembleyu, u trenucima koje Jakir nikad u životu neće zaboraviti, uz njega bila i jedna ozbiljna gorička ekipa. Prijatelji iz goričkih dana su se javili, Jakir je odgovorio onako kako on odgovara, i dvije priče na taj su se način spojile. Ona iz Gorice, sa samih početaka, i ova iz Hulla, sa njegovog trenutačnog nogometnog Olimpa.

Goričani su u ozbiljnom broju ove subote bili uz finale doigravanja u Championshipu, i na tribinama i uz televizijske ekrane, pratili su tvrdi sudar Hulla i Middlesbrougha s posebnom emocijom. I na kraju uživali s posebnim ponosom. Jer, Jakir je naš. Bio i ostao.

Bravo, majstore, svaka čast, trenerčino!

Marin Ivančić i Sergej Jakirović rade zajedno još od Sesveta, zajedno su potpisali i ovaj posljednji mega uspjeh… Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

P. S. Naš Marin!

Još od goričkih dana Sergej Jakirović ima uz sebe prijatelja, suradnika i desnu ruku Marina Ivančića. Sve što vrijedi za Jakira, vrijedi i za Marina. Briljantan kondicijski trener, ali i bivši nogometaš, u Goricu je stigao kao 25-godišnji klinac na početku trenerske karijere, ali vidjelo se već tad koliko je Sergeju važan. I koliko mu Sergej vjeruje.

Nudili su mu iz kluba, nakon Jakirova odlaska, da ostane i nastavi raditi svoj posao, ali to nije dolazilo u obzir.

– Hvala, ali ne hvala. Ostajem s njim.

Ostao je, radio, gradio se i napredovao uz šefa i prijatelja sve do današnjih dana. Na svim postajama, u svim okolnosima, u lijepim i manje lijepim trenucima. Nije nikakva tajna da je Marin velika pomoć i podrška Jakiru, a što se njegovih goričkih dana tiče, priča je vrlo slična Jakirovoj… I Marin je ovdje ostavio fenomenalan dojam, i u ljudskom i u stručnom smislu, i zato je definitivno zaslužio barem jedan odlomak nakon njihova zajedničkog uspjeha.

Bravo, Marine, svaka čast, trenerčino!

Nastavite čitati

Sport

Mlada nada velikogoričke atletike! Nelli “Express” Komljenović protutnjala do naslova prvakinje Hrvatske

Atletičarka AK Maraton Velika Gorica iza sebe ima sjajan tjedan.

Objavljeno

prije 3 sata

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Nelli Komljenović, članica AK Maraton Velika Gorica, osvojila je naslov državne prvakinje Hrvatske u višeboju za limačice na Prvenstvu Hrvatske za mlađe uzraste održanom u Zagrebu.

Do zlata je stigla nakon tri discipline i ukupno osvojenih 1410 bodova. Natjecanje je otvorila utrkom na 200 metara, gdje je s vremenom 28,36 sekundi osvojila drugo mjesto i odmah se uključila u borbu za vrh. Najbolji rezultat ostvarila je u skoku u dalj, u kojem je s odličnih 4,83 metra bila najbolja među konkurencijom i preuzela vodstvo u ukupnom poretku.

Naslov prvakinje potvrdila je u završnoj disciplini, bacanju vortexa, gdje je hicem od 41,95 metara ponovno završila na drugom mjestu, što joj je bilo dovoljno za ukupnu pobjedu i državno zlato.

Sjajnu formu Nelli je pokazala i samo dva dana ranije na Erste plavoj ligi. Tamo je osvojila prvo mjesto na 60 metara s rezultatom 9,10 sekundi, a zatim slavila i u skoku u dalj s novim odličnim nastupom od 4,85 metara.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu

Objavljeno

prije 6 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu u organizaciji Sportskog plesnog kluba VEGA u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici otvoren je jučer (subota, 23.05.2026.) kvalifikacijama u 10 sati i finalnim nastupima od 18 sati.