Sport

Gorica među osam u Kupu: Mitrović, Lovrić i Matar zabijali, Kahlina blistao!

Nogometaši Gorice pobijedili su Lokomotivu 3-1 na svom stadionu u osmini finala Kupa Hrvatske u utakmici u kojoj su vodili, spašavali živu glavu pa dovršili posao u samo tri minute. Prvi gol zabio je Josip Mitrović, drugi Kristijan Lovrić, treći Matar Dieye, njegov prvi…

Objavljeno

prije 5 godina

7. prosinca 2020.

Objavio/la

Marko Vidalina

Umjesto kod Istre u prvenstvu, Gorica je ovog ponedjeljka igrala doma s Lokomotivom u Kupu. U osmini finala Kupa, u fazi natjecanja u kojoj su Goričani lani izbacili Hajduk, u fazi natjecanja u kojoj Lokomotiva nikad u povijesti nije ispala! Nikad do ovog ponedjeljka, do utakmice na Gradskom stadionu, protiv boljeg protivnika.

– Rezultatom smo, naravno, i više nego zadovoljni, no ako pričamo o igri, našoj izvedbi na terenu, puno je toga bilo daleko od idealnog – sažeo je utakmicu u jednu rečenicu trener Valdas Dambrauskas.

Prije devet dana u prvenstvu Lokomotiva se doslovno provukla kroz iglene ušli i uzela bod (1-1) unatoč velikoj goričkoj dominaciji u svim segmentima, a ovoga puta priča se razvijala nešto drukčije. U prvom poluvremenu Gorica je bila bolja momčad, to je i potvrdila golom Josipa Mitrovića u 30. minuti, na asistenciju Kristijana Lovrića, no imali su i gosti svojih prilika, čak i jednu stativu…

– Imali smo osjećaj da imamo dominaciju u tom prvom poluvremenu, ali opet, kad sve sagledaš, bili su i oni jako opasni. Imali su neke situacije, ali vodili smo mi, i to je bilo vrlo važno – kaže kapetan Kristijan Kahlina, čovjek koji je opet odigrao utakmicu za pamćenje, tko zna koju u nizu.

Imao je pune ruke posla već od prve sekunde drugog poluvremena, “lokosi” su žustro navalili i pucali iz svih oružja. Morao je tu čupati i Kahlina, lopte su frcale oko gola, a kao logična posljedica stiglo je izjednačenje. Igrala se 50. minuta, jednako kao i prije devet dana u prvenstvu kod Tucijeva gola, kad je Ibrahim Aliyu, 18-godišnji Nigerijac koji je i do tad bio najveća prijetnja po gorički gol. Nastavila je Lokomotiva napadati i nakon gola, i dalje je blistao Kahlina, a najbolju goričku šansu zapucao je Matar Dieye, glavom s vrha peterca. A onda… Kristijan Lovrić.

– U tom razdoblju lako smo mogli otići na gol ili dva minusa, nismo bili na pravoj razini, nismo znali odgovoriti na agresiju Lokomotive. Međutim, umjesto da primimo gol, mi smo ga zabili. I utakmica se potpuno preokrenula – analizirao je trener Dambrauskas.

Asistirao je Lovrić za prvi gol, ali generalno se mučio prvih 70-ak minuta, teško je prolazio pokraj Karačića i Kovačića. Srećom po njega i po Goricu, takvom igraču dovoljna je i samo jedna prava prilika. Marijan Čabraja ga je gurnuo u dobru poziciju, Kiki se namjestio i u svom stilu pogodio suprotni kut.

I doista, utakmica se potpuno preokrenula. Nasrnula je Lokomotiva svim silama, a to je značilo da ostavlja puno prostora otraga. Samo pet minuta nakon Lovrićeva gola loptu je primio lucidni Paulius Golubickas i pronašao Matara Dieyea na vrhu kaznenog prostora. Senegalac je primio loptu, okrenuo se i desnom, svojom slabijom nogom, pogodio u kut gostujućega gola.

– Presretan sam što sam zabio svoj prvi gol u dresu Gorice. Dugo sam čekao na ovom, dugo su me i suigrači čekali, zato je i bilo onakvo slavlje uz klupu nakon toga gola – govorio je presretni Matar.

I kad se činilo da je sve praktički bilo gotovo, kad je trebalo utakmicu mirno privesti kraju, evo nove frke. Hrvoje Babec igrao je rukom u šesnaestercu, što sudac Ivan Bebek nije vidio, ali zato jesu njegove kolege iz VAR sobe. Kratko je Bebek gledao tu situaciju i pokazao na bijelu točku. Loptu je uzeo Fran Karačić, pucao desno nisko, upravo tamo gdje se bacio Kristijan Kahlina! I ponovno spasio stvar, jednako kao i minutu poslije, u situaciji “jedan na jedan” s prekaljenim Nikicom Jelavićem… Sjajni, strašni kapetan!

– Ispada da mi je krenulo s tim penalima, a meni je u svakom slučaju drago da mogu pomoći momčadi bilo kako, pa tako i ovakvim obranama – skroman je Kahlina.

U sljedećoj fazi parovi će se dobiti ždrijebom, a dosad je četvrtfinale, uz Goricu, osigurao jedino Osijek, i to pobjedom u Kurilovcu. Upravo će Osijek biti i sljedeći protivnik u prvenstvu, u subotu u 15 sati, ponovno na Gradskom stadionu.

– Imamo nekih problema, igrača koji su ozlijeđeni ili načeti, ali dosta rotiramo i vjerujem da ćemo biti spremni za tu utakmicu. Veselimo se prilici pokazati što možemo u sudaru s najboljim momčadima u državi, a Osijek je definitivno u toj kategoriji – zaključio je trener Dambrauskas.

GORICA – LOKOMOTIVA 3-1
VELIKA GORICA Gradski stadion. Bez gledatelja. Sudac: Ivan Bebek (Rijeka). Pomoćnici: Robi Kezele (Rijeka) i Luka Pajić (Rijeka). Četvrti sudac: Marko Linić (Rijeka). VAR: Mario Zebec (Varaždin). AVAR: Borut Križarić (Čakovec).
STRIJELAC: 1-0 Mitrović (30), 1-1 Aliyu (50), 2-1 Lovrić (72), 3-1 Dieye (77)
GORICA: Kahlina – Doka, Jovičić, Krizmanić, Čabraja – Steenvoorden (od 75. Dvorneković), Babec – Mitrović (od 46. Golubickas), Hamad (od 75. Kalik), Lovrić (od 85. Špikić) – Dieye (od 89. Pršir). Trener Valdas Dambrauskas.
LOKOMOTIVA: Hendija – Karačić, Kolinger, Kovačić, Čeliković – Acquah (od 46. Kallaku), Cokaj (od 89. Jelavić) – Tahiraj (od 80. Đira), Chajija, Aliyu – Kovačević (od 46. Tuci). Trener Goran Tomić.
ŽUTI KARTONI: Jovičić, Hamad, Krizmanić, Babec (Gorica)

Sport

Nek’ se zna: Rukometno evanđelje po Mateju u pobjedi za povijest…

Rukometaši Gorice ispisali su povijest pobjedom 38-31 protiv našičkog Nexea, a do nje su došli zahvaljujući ogromnoj borbenosti, vlastitoj kvaliteti, ali i zahvaljujući uspješnim vizijama svoga trenera…

Objavljeno

prije 13 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon što je neko vrijeme bio igračka, rukomet je ovog petka na parketu velikogoričke Gradske dvorane ponovno postao – igra! Predivna, prekrasna, najljepša…

Kretala je Liga za prvaka u našoj “premijerki”, a za početak je zakazan sudar Gorice i Nexea. Sudar u kojem je u svim dosadašnjim prilikama pobjednik bio isti, u kojem su Našičani više ili manje jednostavno dolazili do bodova protiv Goričana, pa i nije bilo neobično čuti kako jedan tata ispred svojim klincima uoči utakmice govori:

– Dečki, idemo navijati, ali samo da vam kažem… Gorica će nam danas vjerojatno izgubiti, nemojte se iznenaditi ako bude tako.

Međutim, društvo u crnom, koje je na parketu odrađivalo posljednje sekvence zagrijavanja, imalo je nešto drukčije planove. Oni su baš za ovaj petak 13. isplanirali ispisati povijest…

Dobro, nije baš tako izgledalo u samom početku. Zapravo, ni blizu. Našičani su nakon nepunih osam minuta imali vodstvo 6-0 i sve je upućivalo na to da ćemo i ovoga puta gledati “laganicu” u izvedbi gostujućih zvijezda. Tin Lučin vratio se u klub s europskom broncom oko vrata, legendarni Manuel Štrlek ni u 37. godini nije izgubio ništa od svoje čarolije, a čuli ste možda i za imena kao što su Krešimir Kozina, Leon Vučko, braća Moslavac, braća Cenić… I doista je u tim trenucima izgledalo da će cijelo to društvo imati još jedan običan dan u uredu.

A opet, dečki u crnom nisu odustajali…

Goričani su imali plan i ideju kako igrati protiv Nexea, a od tog plana nisu odstupali ni nakon tog očajnog početka. Trener Matej Mišković pripremao je igru sedam na šest, tu je vidio svoju šansu, a igrači su mu pružili ruku na sve moguće načine. I počeli prvo topiti našičku prednost, koja se vrlo brzo i definitivno istopila, pa smo na predah otišli s tijesnih 20-19 u korist favorita iz Našica.

I sa šansom koja se ukazala. Ceki i prijatelji ozbiljno su to shvatili, neke stvari dodatno im je trener Mišković pojasnio tijekom odmora, pri čemu je jedno nedvojbeno jasno: što god im je rekao, dobro im je rekao!

Grubišić je zabio osam golova, a Karaula, Lopac, Neralić i Ceković po šest… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Goričani su, naime, u nastavak utakmice istrčali u formi gladnih lavova. Svjesni da su primili previše golova u prvom poluvremenu, ali i s osjećajem da se na drugoj strani parketa može zabijati. Pogotovo u ovom formatu, kad tih sedam na šest toliko dobro funkcionira. I na tom valu gorički rukometaši su zajahali, odlučni u namjeri da ne bude kurs do samoga kraja.

Posljedično, par stotina ljudi okupljenih na tribinicama naše dvoranice dočekalo je i prvo vodstvo Gorice, dogodilo se to kod 25-24, nakon čega se naši rukometni junaci više nisu osvrtali. Nisu čak ni pogledali u retrovizor, jer plan je bio samo kako dovršiti senzacionalan posao na petak 13. A plan je, naravno, ostao isti. Sedam na šest, sedam na šest, sedam na šest… Guraj dokle ide, riskiraj koliko god treba, pritom daj i posljednji atom snage.

Energija koja se u tih posljednjih 20-ak minuta rodila među igračima u crnom kao epidemija se proširila i na tribine, na kojima je vladala nada, ali i strepnja. Domaći navijači, nenaviknuti na ovakve pobjede, bili su na rubu sjedalica sve do same završnice, a u gostujućem taboru nervozno su pogledavali u brojke na semaforu. Činio je to i Vedran Zrnić, sportski direktor Nexea, u šoku je razvoj događanja pratio i Goran Šprem, smješten odmah do njega, ali i oni su u nekom trenutku shvatili da ovdje više nema povratka.

I da je Gorica ove večeri zaslužila napraviti nešto ovako veliko!

Ovoga puta, ni manje ni više, fenomenalni su bili – svi! Jakov Neralić sjajno je otvorio utakmicu, brzo su mu se pridružila i dva Marka, mladi Grubišić i iskusni Karaula, na obje strane terena svoje su dali vječni kapetan Hrvoje Ceković i borbeni Rok Malin, na crti su u paru radili Ante Lasan i Vid Starčević, a svima njima u nastavku su se pridružili opasni i efikasni Andro Lopac, čvrsti i zarazno borbeni Bruno Mlakar, da bi kapetana u završnici fantastično odmijenio Maksimilijan Jurić… Uz sve to, golman Marin Sorić imao je jedan od svojih dobrih dana, sa “samo” sedam obrana, ali sedam pravovremenih i silno važnih obrana.

A na čelu te kolone, ponosan i ispunjen nakon svega, trener Matej Mišković. Čovjek koji je imao ideju, koji je znao što želi, ali i kako svoje vizije prenijeti na igrače. Da, oni su ti koji su odradili posao na terenu, oni su jednom Nexeu utrpali nevjerojatnih 37 golova, oni su u posljednje 52 minuta bili bolji od takvog protivnika za suludih 13 razlike (?!), ali ovu pobjedu slobodno možemo označiti i kao – njegovu! Matej Mišković održao je ovom prilikom rukometno predavanje općem auditoriju, ispisao neku vrstu rukometnog evanđelja po Mateju i ostvario vjerojatno najveću, najdražu i najvažniju pobjedu u trenerskoj karijeri.

Prošla sezona i za njega i za klub bila je traumatična, Liga za prvaka pobjegla je u nevjerojatnom raspletu, ali Matej Mišković zadržao je mir. I vjeru u ono što radi. Jednako kao i ljudi iz kluba, koji nisu ni razmišljali o bilo kojoj drugoj opciji osim novog pokušaja. Ove sezone, ispalo je tako, sve se okrenulo na pravu stranu, gorički rukomet završio je tamo gdje mu je mjesto, tamo gdje je zaslužio biti, a otvaranje je prošlo kao iz najljepših snova.

Još jedna igra, još boda dva, prva je Gorica, ša-la-la-la, pjevali su na kraju naši rukometaši… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Završilo je tako zbog rada, zbog truda, zbog angažmana, zbog kvalitete koja je definitivno prisutna u ovom rosteru. I, možda i najviše zato, zbog zajedništva. Način na koji su dečki proslavljali svaki gol, svaku dobru obranu, način na koji su proslavili ovu pobjedu, zagrljeni i raspjevani, zapravo nudi odgovor na pitanje kako se dogodilo nešto ovakvo. Nešto što se nikad ranije nije dogodilo.

Važna je ovo pobjeda za građenje samopouzdanja, za rušenje barijera, ali i za sve što slijedi. Goričani žele biti u četiri najbolje momčadi u državi, žele izboriti novi plasman u europska natjecanja, a ova će dva boda potencijalno biti izuzetno važna u toj borbi. Dva boda osvojena protiv medaljaša i legendi, dva boda koja je malotko mogao očekivati. Pogotovo na ovakav način…

– Tata, što nisi ti rekao da će Gorica izgubiti? A mi ih pobijedili sedam razlike… – sletjelo je pitanje na izlasku iz dvorane, odmah nakon fotkanja s Tinom Lučinom.

Čovjek se pokušao izvući, tražio je objašnjenja, ali naprasno je prekinut…

– Znaš, sad kad dođemo doma, igrat ćemo rukomet. Ja ću biti Marin Sorić – odredio se stariji klinac.

– A ja ću biti Tin Luč… Ne, ne, bit ću onaj naš broj 2. E da, Hrvoje Ceković, taj ću biti – dodao je mlađi.

Odgovora na to više nije bilo. Samo smiješak od uha do uha. Jer, to je valjda i poanta…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Vatrogasac iz Kobilića odradio prvi tjedan priprema za proljetni dio sezone 2026.

Objavljeno

prije 19 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Nogometni klub Vatrogasac iz Kobilića, član Druge županijske lige Istok, počeo je s pripremama za nastavak prvenstva, za proljetni dio natjecanja, u prošli ponedjeljak, 09. veljače 2026. Prema riječima trenera Kristijana Goluba, na prvom okupljanju pojavilo se 16 igrača, ostali su opravdano izostali zbog poslovnih odnosno privatnih obaveza. Planom priprema predviđena su tri treninga tjedno.