Sport
‘Gorica ima trenerski tim za najvišu razinu, samo treba ovako nastaviti’
Krešimir Šoš postao je kondicijski trener prve momčadi HNK Gorice u vrijeme korone, došao je sa CV-jem u kojem su klubovi poput Dinama i varšavske Legije, a dan uoči gostovanja kod Lokomotive zadovoljno konstatira: “Konačno imamo sve igrače zdrave i na raspolaganju!”
Nakon odlaska Sergeja Jakirovića s klupe Gorice klub je napustio i kondicijski trener Marin Ivančić, a to je značilo i da Valdas Dambrauskas mora pronaći novog stručnjaka za fizičku pripremu igrača. I pronašao ga je, i to u liku 43-godišnjeg Krešimira Šoša, kondicijskog eksperta u čijem CV-ju stoje klubovi poput zagrebačkog Dinama i Legije iz Varšave. Došao je u vrijeme korona stanke, a do danas se već potpuno udomaćio u Velikoj Gorici.
– Ta pauza u prvenstvu zbog korone najbolje je došla treneru Valdasu, koji je neposredno prije toga došao u klub, da mu se slegnu dojmovi, da bolje upozna igrače, da si posloži nekakvu sliku momčadi… Iako, jasno je da tako duga pauza nikome ne donosi previše dobroga. Mi smo se solidno snašli nakon svega toga, krenuli smo raditi dosta intenzivno, ali i dosta specifično u nogometnom smislu. U takvoj situaciji, nakon takve pauze, kretne strukture i intenzitet na terenu sasvim su drukčiji od onoga što se može raditi doma, pa i kroz nekakvo trčanje vani. Bilo je nakon svega nešto sitnih ozljeda, no bojao sam se da će situacija biti i lošija. Ovako je ispalo, recimo to tako, srednje. Bilo je sitnih problema, istegnuća, ali ne i nekih značajnih mišićnih ruptura – kazao je Šoš.
Komplicirano je ovo vrijeme u svim sferama života i djelovanja, a tako je i stručnim stožerima nogometnih klubova.
– Sve skupa kad se zbroji, taj rad nakon duge pauze, zatim završnica sezone, pa odmor od samo šest dana i samo dva tjedna priprema za novu sezonu, u kojima smo imali i dvije kup utakmice, riječ je o vrlo specifičnoj situaciji, drugačijoj od svega što se može pronaći u knjigama. A kad je tako, stvarno moraš dobro poznavati materiju i pronalaziti izlaze iz naizgled bezizlaznog. Tu se mora postavljati pitanje tih bazičnih priprema, rada na aerobnom kapacitetu i bazičnoj snazi, jer kad u tjednu igraš utakmice, nije sve to lako ukomponirati. Međutim, moguće je. Zasad i uspjevamo, dečki su nešto radili i sami, dobili su programe u pauzi, a u ta dva tjedna uspjeli smo odraditi značajnu sumu trčanja, bez obzira na utakmice – ističe trener Šoš i dodaje:
– I prošli tjedan nam je dobro došao, ta reprezentativna pauza, pogotovo s obzirom na to da su nam samo dva igrača bila u reprezentaciji. Uspjeli smo nešto odraditi, odigrali utakmicu protiv Belišća, i sad očekujem da ćemo se dizati u fizičkom smislu.
U pretkolu Kupa Gorica nije izgledala dobro, ni nogometno ni kondicijski, ali najvažnije je da je pobjeda u džepu, da je osiguran plasman dalje.
– Protiv Belišća su noge bile prilično teške, nekoliko dana uoči utakmice radili smo jako naporno, a ukupnom dojmu kumovao je i taktički dio, odnosno previše razvučena formacija. Kad ideš u otvaranje i izgubiš loptu, moraš sprintati natrag, a to oduzima trenutke za odmor, za predah tijekom same utakmice. Kompaktnost momčadi uvijek definira hoćeš li morati više sprintati ili ćeš moći uzeti poneku sekundu za predah, za doziranje. Igralo je i nekoliko igrača koji su imali dužu pauzu iza sebe, kao primjerice Golubickas, koji je više od dva mjeseca bio ‘out’. Zaigrao je i Jovičić, koji je imao svojih starih problema s preponama i ložama, kao i Hamad, koji je imao sitne rupture u ramenu nakon jednog pada. Igrali su i dečki koji dosad nisu imali previše minuta na terenu, poput Spudića i Gadže, svi se oni žele dokazati, ali nije jednostavno vratiti se u ritam utakmica. Trening je jedno, a utakmica nešto sasvim drugo, jer donosi potpuno drukčiju vrstu napora – analizirao je Šoš, koji je bio jako dobro upoznat sa svim opasnostima koje prijete u Kupu.
– Osobno me Belišće nije previše iznenadilo, budući da poznajem trenera Davora Rupnika i njegov rad, a poznajem i tu momčad, s obzirom da mi tamo igra nećak, a već godinama sam i prijatelj s predsjednikom kluba… Trener Rupnik ponekad me zna i nazvati, konzultirati se oko nekih detalja vezanih za fizičku pripremu. Jako su dobra momčad, kojoj nedostaje jedino završnica, no po kvaliteti koju su pokazali više ih vidim kao drugoligaša nego kao trećeligaša. Sve su to dobri, školovani igrači koji nisu prošli u Osijekovom užem selekcijskom filteru, ali pokazali su koliko mogu biti opasni – zaključio je Šoš priču o traumatičnom pretkolu Kupa.
Sve to sad je iza Gorice, pred kojom su novi izazovi, sve veći i teži.
– Najbolje u ovom trenutku je što smo sve probleme s ozljedama riješili, što su nam svi igrači zdravi i na raspolaganju – zadovoljno konstatira Šoš.
Gorica je u fizičkom smislu sjajno izgledala i pod prethodnih stožerom, često riješavala utakmice u završnicama, a dojam Kreše Šoša o “krvoj slici” momčadi gledajući iz njegove perspektive kaže:
– Ne volim inače izdvajati igrače, ali kad već pričamo o tome, mogu reći da u kondicijskom smislu Joey Suk ima iznimnu trkačku moć, ali i snagu, Musa Muhammed i Nasiru Moro su prilično snažni, sposobni za puno ponavljanja… Međutim, ni drugi dečki ne zaostaju tu previše. Momčad je i ranije bila u vrlo solidnom stanju, a nama je najvažnije bilo ubrzati proces oporavka u odnosu na prošlu sezonu, da to više ne budu dva, tri dana nego dan ili dva. S tim dobivamo to da možemo raditi više specifičnih, intenzivnih treninga, ali i to da možemo pratiti ritam Kupa i prvenstva. Zasad smo zadovoljni, vidjet ćemo kako će to ići dalje. Što se forme tiče, još to nije ono što bih ja želio u kondicijskom smislu, ali mislim da smo u uzlaznoj putanji. Bit ćemo sve bolji i bolji.
Što će se događati u nastavku sezone, koliko će se problema pojavljivati u narednim mjesecima kao posljedica specifičnih korona uvjeta, iznimno je teško prognozirati.
– Baš tako, to je stvarno teško predvidjeti. Ne može se generalizirati kad je o tome riječ, treba imati dobar uvid u rad određenoga kluba da bi se formirao stav koji ‘pije vodu’. Možemo mi pričati i teoretizirati, nagađati o broju ozljeda, kojih je u nekih klubovima zaista i bilo, ali sve je to vrlo uvjetno. Moguće je pronaći inteligentan način kako sve to izbjeći, kako rotirati igrače, jer ovdje je sve važno, i koliko i kako se trenira, koliko ima utakmica… Sigurno je samo da je sve ovo vrlo neuobičajno, da ova situacija gura glavne i kondicijske trenere u razmišljanje, promišljanje i snalaženje, u traženje izlaza u nečem totalno novom – govori Šoš.
U radu s goričkim stručnim stožerom, kaže, maksimalno uživa. Šefu Dambrauskasu, njegovu pomoćniku Saši Sabljaku i kondicijskom ekspertu Šošu priključio se i specijalist za udarce Filip Borak, ali i analitičar Josip Paušić.
– Jako smo dobra ekipa, uvjeren sam da kao stožer imamo jako dobru perspektivu. Vidjet ćemo što ćemo točno uspjeti napraviti s Goricom, nadam se najboljem, krenuli smo dobro, ali ima tu još sigurno 20-30 posto prostora za napredak. Volio bih da sve to bude još bolje, no po radu, po standardu koji je postavljen, po razmišljanjima i načinu na koji se pripremamo za treninge, ovo je jedna jako ozbiljna razina. Ako mene pitate, vjerujem da ovaj stožer može raditi na bilo kojem nivou – kazao je Šoš i nastavio:
– Radio sam godinama s prvom momčadi Dinama, bio sam i u Legiji, pratio puno klubova vani, i mogu reći da tu ima svega. Ima trenera koji su organizirani, koji imaju viziju i znaju što žele, koji to znaju prezentirati igračima… Dugoročno, takvi treneri sigurno naprave progres u karijerama. Međutim, i na visokom nivou ima trenera koji se ‘provuku’ na nekim drugim temeljima, na osnovu nekog CV-ja, priče ili preporuke dođu do razine na koju ne pripadaju. Ovaj stožer i njegov rad je, po mome mišljenju, izvan standarda HNL-a, a ima kapacitet i za najvišu razinu.
Ženska ekipa Šahovskog kluba Polet iz Buševca osvojila je prvo mjesto na ekipnom prvenstvu Hrvatske, koje je odigrano u Velom Lošinju od 14. do 23. studenoga 2025. godine. Podsjećamo, šahistice Poleta su u srpnju 2025. godine osvojile i Kup Hrvatske te su tako dva najvrjednija trofeja u ženskom šahu Hrvatske završila u Buševcu.
Veli Loinj, 14.-23.11.2025. Ekipno prvenstvo Hrvatske u ahu za žene. Foto: K Polet
Veli Loinj, 14.-23.11.2025. Ekipno prvenstvo Hrvatske u ahu za žene. Foto: K Polet
Polet je osvojio prvo mjesto s 15 meč bodova, druga je bila ekipa ŠK Draga iz Rijeke s 13 bodova, treći ŠK Amater iz Strizivojne s 12 bodova. Iako je Polet završio ligu s dva meč boda prednosti, prvak se ipak odlučivao u posljednjem kolu.
Veli Loinj, 14.-23.11.2025. Ekipno prvenstvo Hrvatske u ahu za žene. Ena Cvitan. Foto: K Polet
Veli Loinj, 14.-23.11.2025. Ekipno prvenstvo Hrvatske u ahu za žene. Mirjana Medić. Foto: K Polet
Polet je u prvom kolu igrao protiv prvog favorita prvenstva (prema ukupnom rejtingu igračica) ekipe Draga i pobijedio 2.5:1.5! Na prve tri ploče remizirale su Ena Cvitan, Mirjana Medić i Petra Kejžar, pobijedila je Mihaela Blažeka na četvrtoj ploči. Draga u 3. kolu pobjeđuje ekipu Amatera, a u 8. kolu Polet je igrao protiv Amatera i pobijedio 3:1. Ena Cvitan remizirala je na prvoj ploči s drugom nositeljicom Poljakinjom Cyfkom Karinom, a na drugoj ploči remizirala je i Medić, tako da su o ishodu susreta odlučivali mečevi na trećoj i četvrtoj ploči. Tereza Dejanović, najmlađa članica u Poletu, pobijedila je na četvrtoj ploči, a iza toga cijeli poen je osvojila i Petra Kejžar (nakon 5 sati igre) na trećoj ploči za veliku pobjedu – 3:1!
Veli Loinj, 14.-23.11.2025. Ekipno prvenstvo Hrvatske u ahu za žene. Petra Kejžar. Foto: K Polet
Veli Loinj, 14.-23.11.2025. Ekipno prvenstvo Hrvatske u ahu za žene. Mihaela Blažeka. Foto: K Polet
Polet je u zadnjem kolu igrao protiv ekipe Ravne Gore, s napomenom da je u ovoj ekipi na prvoj ploči igrala Rumunjka Irina Bulmaga, prema rejtingu najbolja igračica na prvenstvu. Cvitan je redukcijom materijala na prvoj ploči protiv Rumunjke izborila remi poziciju, a remizirala je i Medić na drugoj ploči. Nešto kasnije, na četvrtoj ploči pobjedu je izborila Blažeka za 2:1, a Kejžar je remizirala za ukupnu pobjedu 2.5:1.5. Ovaj rezultat je donio titulu prvakinja u Buševec!!
Veli Loinj, 14.-23.11.2025. Ekipno prvenstvo Hrvatske u ahu za žene. Tereza Dejanović. Foto: K Polet
Pojedinačni učinak prvakinja: FM Ena Cvitan je na prvoj ploči osvojila 5,5 bodova iz 8 partija, WGM Mirjana Medić 3,5 boda, WFM Petra Kejžar je osvojila 6,5 bodova i dobila plaketu kao najbolja šahistica na trećoj ploči, a na 4. ploči izvrsno su igrale Mihaela Blažeka, koja je ostvarila 3 pobjede i jedan remi, a najmlađa Tereza Dejanović ostvarila je 4 pobjede u 4 meča!
Galerija fotografija
Sport
Taekwondo se vraća u Goricu! Rekordan broj natjecatelja dolazi na 18. prvenstvo županije
Natjecatelji dolaze iz svih dijelova Zagrebačke županije.
Sport
Litavci na našem stadionu, treći put: Ovo će nam iskustvo ostati u magli…
Velika Gorica bila je domaćin ogleda U-21 reprezentacija Hrvatske i Litve, što je donijelo određene poveznice s nekim prošlim vremenima. Jedna od njih smještena je u 1987. godinu, a druga je ipak nešto novija…
Magla u turopoljskom kraju vrlo je česta i ima nekoliko specifičnih obilježja zbog lokalne geografije i klime. Turopolje je potpuno ravničarski kraj. Zrak se slabije miješa, a hladan i vlažan zrak lakše se “zadržava” pri tlu, što pogoduje stvaranju radijacijske magle. Uz to, veliki su izvori vlage, posebno uz rijeku Odru, njezine rukavce i poplavno područje, kao i brojne kanale i potoke. Uz to, u jesen i zimu vrlo često dolazi do temperaturne inverzije; hladan zrak se “zaključa” u nizini, topliji zrak iznad njega sprječava dizanje vlage i stvaraju se dugotrajne magle koje se mogu zadržati i cijeli dan. Uostalom, ne ponavlja lokalno stanovništvo uzalud već generacijama: “U Turopolju magle uvijek ima…”
Tako nekako maglu u našem kraju objašnjava struka. I baš iz svih tih razloga magle je bilo i u četvrtak, 13. listopada. Guste magle, koja je bila sve prije nego dobrodošla u jednom ovakvom danu, u kojem je trebao dominirati nogomet. Hrvatska U-21 reprezentacija, odlukom stožera na čelu s izbornikom Ivicom Olićem, odabrala je baš u Velikoj Gorici igrati svoj kvalifikacijski ogled protiv vršnjaka iz Litve, ali netko je u toj cijeloj priči zaboravio na sve ono iz uvoda. I na sve one utakmice koje su se ranije igrale na našem stadionu u neviđenom izdanju. Pamtimo tako poraz Gorice od Dinama 3-0, o kojem ni danas ne znamo previše, jer igralo se u oblaku guste magle, a pamtit ćemo i ovo iskustvo.
U još jednoj neviđenoj utakmici Hrvatska je pobijedila Litvu 4-0, selekcija u kojoj su i naš dečko Josip Cundeković te igrač HNK Gorice Ante Kavelj i u takvim je uvjetima uspjela potvrditi svoj potencijal, ali i još jedanput pokazati kolika je razlika između hrvatskog i litavskog nogometa.
– Cilj je ostvaren, tri boda su nam bila najvažnija. Igrali su sa svim našim protivnicima, tako da smo imali jasnu sliku što očekivati od Litve, niski blok, beskonačno mnogo duela i prekršaja, pokušavaju što više ležati na terenu, koristiti vrijeme i čekati svoju priliku kroz kontru i polukontru. Nama je bio cilj ostati strpljiv i pokušati protivniku zabiti pogodak što prije jer time si olakšavamo posao. Isto se na kraju i ispostavilo, nakon 1-0 su oni možda malo ofenzivnije krenuli igrati i ostavljali nam velike prostore za polukontre i kontre. Prije 2-0 imali smo dvije sjajne situacije koje smo mogli puno bolje odigrati i doći do pogotka i ranije – rekao je izbornik Olić pa se osvrnuo na uvjete:
– Uvjeti su za ljude na tribini sigurno su bili teški, jer ništa se nije vidjelo. Ja sam uz liniju u prvom poluvremenu vidio slabije, ali u drugom poluvremenu se moglo vidjeti bolje, barem s moje točke. Puno jasnija slika, tako da su uvjeti bili takvi kakvi jesu, ali sudac je odlučio da će se utakmica igrati. Vidio je koliko mu je trebalo, htjeli su da se utakmica završi, a meni je drago da se nije prekinula ili odgodila za sutra. Taj jedan dan više ili odgoda nosi napetost i iščekivanje, tako da mi je drago da se završilo i upisali smo ta tri boda koja su nam bila jako važna.
Objasnio je i zašto je domaćin bila baš Velika Gorica.
– Problem je u tome što nekoliko tjedana ranije moraš prijaviti i satnicu. Kad smo bili svjesni toga, više se nije moglo promijeniti. Praktički se u pet minuta magla spustila, a neke stvari ne možeš iskontrolirati ni predvidjeti. Svi smo se radovali lijepom vremenu i ugodnoj temperaturi. Žao mi je zbog gledatelja na tribinama, ali i putem televizije – rekao je izbornik.
Neobična povezanost našega grada tako je dobila novu epizodu, koja će ostati u magli, ali i novu poveznicu. Manje je poznat podatak da su se u ljeto 1987. godine, u prvoj utakmici u povijesti na našem stadionu, susrele studentske reprezentacije Brazila i SSSR-a, pri čemu su boje sovjeta branili isključivo igrači Žalgirisa iz Kaunasa, najboljeg litavskoga kluba. I došli su do visoke pobjede 6-0 u tom povijesnom ogledu…
Godinama poslije, točnije u jesen 2018. godine, u velikogorički nogomet opet su stigli Litavci. Ovoga puta u ulozi investitora, na čijem je čelu bio bivši litavski košarkaš Gintaras Staniulis, a njihov čovjek bio je Mindaugas Nikoličius. Kao sportski direktor, Niko je pomogao da HNK Gorica postane prvoligaš, ali i da se etablira u društvu najboljih. U međuvremenu je doveo i trenera iz Litve, nezaboravnog Valdasa Dambrauskasa, najuspješnijeg trenera Gorice u prvoligaškoj povijesti, kao i igrača Pauliusa Golubickasa, koji na kraju nije ostavio posebno dubok trag.
Sportski direktor Mindaugas Nikoličius u Goricu je doveo trenera Valdasa Dambrauskasa… Foto: Ivo Čagalj/PIXSELL
Svi su oni u međuvremenu otišli, neki malo ružnije, neki malo ljepše, pa smo prvi sljedeći “link” s litavskim nogometom čekali do tog maglovitog 13. studenog. Pri čemu se nadamo da Olićeva vrsta neće odustati od svog omiljenog stadiona zbog te male temperaturne inverzije koja je ovom prilikom ukrala utakmicu gledateljima na stadionu i pred TV ekranima. Važnije je da se u Gorici u ovoj turi – pobjeđuje!
Moja županija
VIDEO Išek i Vujnović na kauču: ‘Sve je bilo drukčije, ali nije bilo straha…’
Leon Išek i Fran Vujnović, igrači NK Kurilovca, gostujući u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije” još jedanput su se podsjetili svih detalja vezanih uz povijesni uspjeh njihova kluba, ali i predstavili ovu posebnu momčad
Natjecanje 19.velikogorička malonogometna liga 2025./2026. u organizaciji Zajednice sportskih udruga Velike Gorice i pokroviteljstvo Nogometnog saveza Velika Gorica startalo je utakmicama 01. kola u prošlu subotu (22.11.2025.) na terenu s umjetnom travom u SC Panadić Sport.
Velika Gorica, 25.11.2025. 19.Velikogorièka malonogometna liga 2025./2026., 01.kolo. Foto: VMNL
Liga je organizirana za četiri dobna uzrasta: prstići, početnici, mlađi pioniri i pioniri. Prijavljene su ukupno 44 ekipe: prstići 12, početnici 14 (7+7), mlađi pioniri 10 i pioniri 8. Utakmice se igraju sa sastavima 5+1 igrač na terenu, u trajanju od 1×30 minuta. Voditelji Lige: Zlatko Petrac i Stjepan Petrac.
Drugo kolo je na rasporedu u subotu, 29.11.2025. godine.
Galerija fotografija
19.velikogorička malonogometna liga 2025./2026., 01. kolo
Početnici A, 01.kolo: Dinamo Hidrel – Velika Mlaka 1947 1:5, Gorica Polet 5:0, Gradići – Mladost 0:0, Ban Jelačić slobodan. Početnici B, 01.kolo: Gorica 03 – Vatrogasac 0:1, Klas – Mraclin 1:0, Kurilovec – Lukavec 1:2, Buna slobodna. Mlađi pioniri – 01.kolo: Ban Jelačić – Velika Mlaka 1947 0:7, Buna 2 – Vatrogasac 4:1, Gorica – Polet 14:0, Gradići – Mraclin 2:5, Kurilovec – Mladost 0:0. Pioniri – 01. kolo: Ban Jelačić 1 – Ban Jelačić 2 3:0, Buna – Vatrogasac 1:4, Kurilovec – Mraclin 1:0, Lomnica – Mladost 3:2.
-
Vijestiprije 2 danaIN MEMORIAM NK Kurilovec se oprašta od nekadašnjeg centarfora Baje…
-
Sportprije 3 danaBravo za sve: Snijeg zajedno očistili klinci, direktori, bivši predsjednik i navijači!
-
Vijestiprije 5 danaSudar u Sisačkoj ulici dodatno usporio jutarnji promet
-
Vijestiprije 5 danaStiže snijeg i poledica! Izdano narančasto upozorenje, građani pozvani na oprez