Sport

Gorica i PPD Zagreb odsad zajedno: ‘Ovo je dobro za hrvatski rukomet!’

Dopredsjednik HRK Gorice Dražen Bačurin potpisao je ugovor o sportskoj suradnji s najvećim hrvatskim klubom. Hrvoje Pekera odlazi s klupe, preuzima Andrija Nikolić

Objavljeno

prije 7 godina

5. prosinca 2018.

Objavio/la

Marko Vidalina

Priča s Linom Červarom, koji je otišao s klupe PPD Zagreba, izazvala je poštenu gužvu na konferenciji za novinare PPD Zagreba. Službeno, tema je bila objava sportsko-poslovne suradnje s HRK Goricom, ali naravno da je toliki interes izazvao Červar. Za Goricu je ispalo odlično, nekoliko kamera snimilo je kako dopredsjednik Gorice Dražen Bačurin i direktor PPD Zagreba Vedran Šupuković potpisuju ugovor, pružaju ruku jedan drugome i tako službeno započinju jednu, nadamo se, lijepu i uspješnu etapu.

Uglavnom, mi ekipa iz Gorice bili smo među rijetkima u prostoriji kojima je zanimljivije bilo slušati što se govori o Gorici, što će ona iz svega toga dobiti, nego tko će i kad naslijediti Červara. To se, uostalom, još ni ne zna, dok se ime novog trenera Gorice zna. Na klupi će već ovog vikenda sjediti Andrija Nikolić, dugogodišnji pomoćnik Zagrebovim trenerima, pravi “vojnik kluba”. A njegova prekomanda, logično, znači i da Hrvoje Pekera, hodajuća institucija HRK Gorice, odlazi s mjesta trenera prve momčadi.

– Iskreno, miješaju mi se osjećaji. Dugo sam već tu, naravno da mi je žao, ali vjerojatno je bolje ovako… Nisam uspijevao napraviti pomak s ovim kadrom, trebalo je nešto promijeniti – svjestan je Pekera.

Ostaje Peks, naravno, u klubu, to ne bi trebalo biti dvojbeno. U ulozi tajnika, koju je i dosad obnašao, ali i kao glavni čovjek omladinskog pogona. A jednom možda opet i sjedne na klupu, pokazao je više puta da zna i može…

Osim trenera, dobila je Gorica i tri igrača. Dolaze golman Ivan Vekić, lijevi vanjski Zvonimir Rudolf Šafranko i pivot Antonio Ljubić, a od početka sezone tu je Jakov Vrdoljak, koji se vraća nakon ozljede. Godišnje bi trebalo dolaziti pet Zagrebovih igrača, dok bi ostatak ostao domaći, gorički kadar.

– Jako smo pazili na to kod svih dogovora, važno nam je da ne gušimo naše mlade igrače, to se sigurno neće dogoditi – kazao je sportski direktor Gorice Drago Kovačević.

Bude li sve po dogovoru, bude li suradnja funkcionirala, korist će definitivno biti obostrana. Sjajni mladi igrači u Velikoj Gorici, ozbiljna ekipa, konkurentna u borbi za vrh, šansa za domaće igrače u tome svemu odrastaju i napreduju… A Zagreb je pronašao kariku u lancu koju je dugo tražio.

– Mi kao klub smo u vremenu iza nas imali stanovitih problema s adekvatnim odrastanjem i stasavanjem naših mladih igrača koji izlaze iz omladinskog pogona. Dosad smo to radili kroz našu drugu momčad, koja je igrala u drugom rangu natjecanja, no svjesni smo da je prevelika razlika između tog ranga i ovoga što mi igramo, SEHA lige i Lige prvaka – kazao je direktor PPD Zagreba Vedran Šupuković i nastavio:

– Da bismo osigurali mladima nesmetan razvojni ciklus, pojavila se potreba da uđemo u usku suradnju s nekim od naših prvoligaških klubova. Već neko vrijeme smo u razgovorima s ljudima iz Gorice, a na kraju smo se dogovorili na obostrano zadovoljstvo.

Koliko je to zadovoljstvo doista veliko s goričke strane, najbolje govori prva rečenica koja je izašla iz usta dopredsjednika Gorice Dražena Bačurina:

– Ovo je jedan od najvećih trenutaka u povijesti našega kluba!

U našem klubu su, eto, očito potpuno sigurni da će ovo biti uspješna priča.

– U prvom redu se želim zahvaliti PPD Zagrebu što je upravo naš klub odabrao za ovaj vid suradnje, što je prepoznao rad i trud koji ulažemo, pošten odnos prema sportu i rukometu. Što očekujemo? Osim što očekujemo osnaživanje našeg igračkog i trenerskoga kadra, očekujemo i da u rad kluba implementiramo sve dobro što se radi ovdje, u najvećem klubu u ovom dijelu Europe. Pod time mislim na upravljanje klub, rad s mladima, marketing… – govorio je Bačurin u kamere, uz bliceve fotoaparata…

Kulisa je, kad si iz Gorice, bila sasvim prikladna veličini trenutka.

– Nadam se i vjerujem da će ova suradnja biti korisna i za HRK Goricu, i za PPD Zagreb, da će koristiti razvoju mladih i talentiranih hrvatskih rukometaša. A time će biti i na korist hrvatskom rukometu – uvjeren je Bačurin.

Kreće, eto, sasvim nova etapa u velikogoričkom rukometu, u sportu koji se u našem gradu igra već više od pet desetljeća. Jedan od najvećih trenutaka u povijesti kluba, kaže Bačurin, a s tim se i nije teško složiti. Naravno da je uvijek moguće da praksa dođe u sukob s teorijom, da stvar ne profunkcionira na pravi način, ali ovako na početku doista djeluje obećavajuće. Kao da će se sve skupa odigrati na trostranu korist – dobro Gorici, dobro Zagrebu, dobro reprezentaciji…

Moja županija

‘Djeca su danas drukčija nego što su bila… Ali ova naša su prvaci države!

Ivica Herceg, posljednjih 40 godina profesor Tjelesne i zdravstvene kulture u velikogoričkoj OŠ Eugena Kvaternika gostovao je u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije”…

Objavljeno

prije 52 sekunde

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Godinama mi graničar nije bio posebno zanimljiv. Igrao se u nižim razredima, moj fokus bio je na nekim drugim sportovima, ali danas obožavam graničar! Obožavam trenirati djecu, voditi utakmice, smišljati taktiku i štosove koji bi nam pomažu da budemo bolji…

Ivica Herceg, profesor tjelesne i zdravstvene kulture u OŠ Eugena Kvaternika, tim riječima opisuje sport koji je već polako postao i zaštitni znak Velike Gorice.

– Otkad je školski sportski savez uspostavio natjecanja u graničaru, otkad se on igra u našem gradu, svake godine smo baš mi bili prvaci grada. Nekoliko puta smo imali i zapažene rezultate na poluzavršnici, a sudjelovali smo i na Sportskim igrama mladih, gdje smo već stvarno prepoznatljivi. Događa se da ljudi, čim nas vide, kažu: “Uh, evo opet Goričana i njihovog profe”, ha, ha – kaže profesor.

Najveći uspjeh dogodio se baš ove godine, jer ekipa OŠ Eugena Kvaternika plasirala se na državnu završnicu u Vinkovcima, gdje e osvojila titulu prvaka Hrvatske! Nekoliko dana prije odlaska na istok Hrvatske razgovarali smo s profesorom Hercegom i o graničaru i o svemu drugome…

– Budući da vodim univerzalnu sportsku školu za učenike nižih razreda, kad je uvedeno natjecanje u graničaru za učenike do četvrtog razreda, primio sam se toga. Sve više smo ga igrali i kako je vrijeme odmicalo, uvidio sam da je to jedan izuzetno dinamičan i kompleksan sport. Što se više njime baviš, vidiš koliko si malo znao i koliko možeš naučiti. Pripremamo dvije stvari i za državno natjecanje, jer vidio sam neku novu foru u taktici kroz koju možemo dodatno napredovati.

Graničar se nekad igrao “na ispadanje”, pa bi izbačen bio onaj koga lopta pogodi.

– Više nije tako. Pravila su nova, igra se na bodove, do 15 osvojenih poena ili do 15 minuta, na dva dobivena seta. Osam igrača je u polju, igraju po četiri djevojčice i dječaka, pri čemu na granici u jednom setu bude dječak, a u drugom djevojčica – objašnjava profesor i dodaje:

– Prije 20-ak godina postojala je ideja da se graničar proglasi hrvatskim nacionalnim sportom. Postojala su pravila koja su vezana uz odbojkaški teren, kojem bi se “odrezali” korneri, pa bi to ispalo kao nekakav trapez, ali ne znam gdje je zapelo s tim. Sad je to školski sport i čini mi se da napreduje iz godine u godinu.

Naravno da svaki uspjeh naše djece veseli, pogotovo kad se radi o bavljenju sportom, jer legendarni gorički profesor idealan je izbor za analizu stanja nacije, koja kaže da je takve uspjehe sve teže postizati.

Drugim riječima, u usporedbi s nekim prošlim vremenima, biti profesor tjelesne i zdravstvene kulture danas je…

– Još uvijek lijepo, ali puno teže! Kad sam izabrao ovaj posao, sam sebi sam rekao: “Izabrao si to i sad izvoli, radi!” Unatoč tome, moram reći da je danas teže, pogotovo kad pričamo odgojnom dijelu, o odnosima između učenika, odnosima s roditeljima… Što se tiče samog posla, odnosno nastave, obrazovnog dijela, i dalje se s tim dobro nosim – kaže profesor.

Ivica Herceg je Petrinjac, ali već 40 godina njegova adresa je velikogorička. Bile su mu 24 godine kad je 1986. došao na razgovor za posao i – ostao.

– Trebalo mi je malo vremena da polovim sve što je bilo potrebno, pogotovo zato što su tad to bila djeca mlađa samo desetak godina od mene. Morao sam malo ispratiti odnose među učenicima, kako to ukomponirati… U hodu sam se privikavao, tražio svoj način, ali vrlo brzo sam si sve posložio i to je krenulo – prepričava profesor kojeg opisuju kao “štrebera”.

Svaki njegov sat je pomno isplaniran, do u sekundu, kao da svaki dan pokušava položiti ispit na fakultetu.

– Jesam, malo sam štreberski tip profesora tjelesnog, ali to je moj način. Na prvo mjesto stavljam odgoj, pogotovo u ova nova vremena, ali važno je i obrazovanje, odnosno da djeca odu sa tog sata s nekakvim motoričkim informacijama koje neće moći pokupiti negdje drugdje. Kažu da sam zahtjevan profesor, kažu da sam i strog, što mogu prihvatiti ako to znači da tražim od djece da rade, da inzistiram da kod mene steknu neke radne navike. I zato i danas tako radim.

On se, dakle, nije puno mijenjao, ali zato su se drastično promijenila djeca.

– Gledajući njihovo tjelesno stanje, sitacija je danas jako loša. Mi smo nekoliko puta smanjivali norme u atletici po kojima smo ocjenjivali djecu, a opet ne postižemo rezultate koje smo imali nekad. Radi se o kriterijima koji su za 10-15 sekundi niži, ali ni to većina ne može pratiti. Jako je puno djece koja su izvan sporta, mobiteli i sva ta “pomagala” postali su veliko zlo, teško ih je otrgnuti od toga i u obiteljskom okruženju, a kamoli nama u školi – ističe prof. Herceg.

Oduvijek se u OŠ Eugena Kvaternika trče “dva kruga”, iz generacije u generaciju znaku su se rekordi na stazi dugoj 800 metara…

– Devedesetih si peticu dobio ako istrčiš 2:35, a sad je petica u osmim razredima 3:00! – šokirao je profesor konkretnim brojkama.

– Ublaženo je sve, ali jako je malo koji postižu rezultate za odličnu ocjenu. Nažalost, kod mnoge djece pri ulasku u pubertet, pogotovo kod djevojčica, interes za tjelesni baš drastično pada. Izmišljaju se raznorazni razlozi da se ne vježba, neusporedivo s nekim ranijim vremenima.

Profesori možda tjelesnog nemaju preveliku moć kroz dva školska sata tjedno, ali pomaci se i tu mogu napraviti.

– U ta dva sata može se i puno i malo. Puno se može napraviti pogotovo kod djece koja se ne bave sportom. Ponavljam, bitno mi je stvoriti naviku, da dijete postane svjesno potrebe za tjelesnom aktivnošću i da krene. Naravno, dva sata tjedno je premalo za nekakve bitne pomake, ali može se stvoriti navika da dijete i nakon osnovne škole ima volju i želju barem rekreativno se baviti nekim oblikom sporta. Jednako važno mi je uvijek bilo i usmjeriti djecu u sport, prepoznati talent, pozvati roditelja i uputiti ih gdje uključiti dijete To i danas smatram svojim glavnim poslom, usmjeriti djecu i zainteresirati ih za bavljenje sportom – ističe profesor Herceg, priznajući opet da je to teže nego ranije.

– Prije tridesetak godina nije bilo ni tako velikog izbora. Djevojčice su sve više u plesnim klubovima, dječaci sve više naginju borilačkim sportovima, mijenja se trend. Oduvijek vodim djecu na sva školska natjecanja, bili smo deset godina zaredom na državnom u odbojci, imali smo kontinuitet u košarci, u krosu… Ali ranije su se djeca borila da uđu u školsku ekipu, a danas ih moraš loviti da bi uopće skupio ekipu za nekakvo natjecanje. I traje to već desetak godina… – rekao je profesor.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Zaslužena pobjeda Lukavca protiv Klasa u Mičevcu

Objavljeno

prije 2 sata

31. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Klas je u 32. kolu Premier lige izgubio od Lukavca rezultatom 0:2 u vrlo dobroj utakmici u kojoj je gostujuća momčad prikazala zreliju igru i zasluženo pobijedila.