Sport
Golubickas: Moj san je Barcelona, a Gorica je idealno mjesto za napredak
Paulius Golubickas (20) prvo je i zasad jedino zimsko pojačanje HNK Gorice, u koju je došao unatoč ponudama iz velikih europskih klubova poput Šahtara i moskovskog CSKA. Za Cityportal govori o svojoj karijeri, prvim danima u Gorici, željama i snovima…
Odradio je snimanje za litavsku televiziju, jer u svojoj zemlji on je zvijezda u nastajanju, reprezentativac s desetkom na leđima, a onda je Paulius Golubickas odvojio nekoliko minuta da se predstavi velikogoričkoj i hrvatskoj javnosti. Mladi Litavac je 20-godišnjak, rođen u kolovozu 1999., ali ovako na prvu izgleda čak i koju godinu mlađe. Puno je važnije, naravno, da na terenu izgleda kao pravi igrač. A izgleda, složit će se s tim i trener Jakirović, koji je već nakon prvog treninga bio zadovoljan viđenim.
Potvrda je stigla u prvoj prijateljskoj utakmici, u onih njegovih premijernih 45 minuta protiv Lokomotive, kad su i laici mogli vidjeti da je riječ o dečku koji zna igrati, koji ima ogroman potencijal, a razdoblje pred nama dat će konačan odgovor na pitanje koliko je Paulius doista dobar.
Prije svega je, naravno, trebalo riješiti jednu jezičnu dvojbu. Neki njegovo prezime, naime, izgovaraju Golubickas, a neki Golubičkas.
– Ja sam Golubickas, sa C – otklonio je za početak sve dvojbe, pa krenuo pričati o svojim prvim danima u Gorici.
– Sretan sam ovdje, sviđaju mi se treneri, način na koji se radi, suigrači… Jako su me lijepo primili, svi mi prilaze i razgovaraju sa mnom, tako da zaista uživam u svemu, u ovom trenutku. I uvjeren sam da je dolazak u Goricu pravi potez, važan korak naprijed u mojoj karijeri. Sad je sve na meni, budem li dobro trenirao i igrao, vjerujem da je moguće ostvariti svoje snove – kazao je Paulius.
Prvo je i zasad jedino zimsko pojačanje Gorice, a na ovom poslu je sportskom direktoru Mindaugasu Nikoličiusu javno čestitao i predsjednik kluba Nenad Črnko. Naravno da ćemo tek u budućnosti moći biti sigurni kako je ovdje riječ o vrhunskom poslu, no sama činjenica da su Golubickasa željeli velikani poput Šahtara i moskovskog CSKA dovoljno govori…
– Puno smo razgovarali s ljudima iz Gorice, stvarno su me željeli, a istovremeno sam i ja pokušavao doznati što više o klubu i gradu, o svemu što će me dočekati ovdje. Ljudi koji brinu o mojoj karijeri došli su ovdje, uvjerili su da su uvjeti za rad dobri, da je sredina kvalitetna. Dugo je sve to trajalo, bilo je i ponuda iz drugih klubova, ali vjerujem da je ovo dobar izbor, da ću dobiti priliku napredovati, što je za mladog igrača poput mene i najvažnije – zrelo razmišlja Golubickas, drugi Litavac u goričkim redovima.
Onaj prvi nosi odijelo, Niko se već pošteno udomaćio u Turopolju, naučio i hrvatski jezik, a ovaj drugi će nositi dres, driblati, asistirati, zabijati… I sve to uz veliku podršku sunarodnjaka, uz kojeg će i prilagodba biti kudikamo lakša.
– Je, Niko je imao važnu ulogu u mojoj odluci da dođem ovdje, ali nije stvar samo u njemu. Razgovarao sam i s trenerom, s drugim ljudima iz kluba, i shvatio sam da me svi zaista žele ovdje. Sad je na meni da pokažem kako su bili u pravu što su me odabrali – skroman je Paulius.
Već je u debiju u goričkom dresu pokazao puno kvaliteta, ali ovo je bila prilika da se sam predstavi kao igrač.
– Napadački sam orijentirani veznjak, volim imati loptu u nogama. Nisam posebno visok, ali vižljast sam, s dobrom kontrolom lopte i pregledom igre, ali naravno da ima i elemenata u kojima moram napredovati. Primjerice, u realizaciji, što vjerujem da ću ovdje popraviti. Zato sam i došao, da postanem još bolji igrač i da pomognem klubu da ostvari ciljeve, da osvoji to četvrto mjesto – ambiciozno najavljuje mladi Litavac.
Iza njega je neobična karijera, u kojoj stoji da je bio član engleskog Yeovil Towna, ali i litavskog niželigaša Dainave te aktualnog prvaka Suduve. Gorica je četvrti klub na njegovu nogometnom putu.
– Otišao sam u Englesku sa 16 i ostao tamo dvije godine, ali nije to bilo dobro razdoblje moje karijere. Imao sam puno problema s ozljedama i nisam dobio pravu priliku. Zato sam se odlučio vratiti kući, u Dainavu, klub iz moga grada koji igra u drugoj litavskoj ligi. Odigrao sam jako dobru polusezonu, a kako taj klub ima dobre odnose sa Suduvom, dobio sam priliku doći na probu. Odlučili su me ostaviti, dobio sam šansu na terenu i odigrao jako dobro prošlu sezonu, nakon čega je došao poziv iz Gorice – ukratko je prepričao svoju karijeru Golubickas, koji zahvaljujući tim engleskim godinama danas perfektno govori engleski, što će mu puno pomoći u prilagodbi.
Uostalom, riječ je o mladiću koji je igrao i kvalifikacije za europska natjecanja, ali i o klincu koji sa samo 20 godina ima već sedam nastupa za reprezentaciju Litve.
– Naravno da svaki nogometaš želi igrati za reprezentaciju svoje zemlje, da je svakome to san. I ja uživam u tome, lijep je osjećaj biti dio nacionalne momčadi, igrati za svoju državu i navijače, a ja se samo nadam da ćemo u budućnosti biti bolji, dobivati više utakmica i pokazati da litavski nogomet može biti uspješniji nego što je to trenutačno slučaj – govori Paulius.
Dolazi iz zemlje koja nije nogometna, priče iz Litve kažu da tamo ljudi neobičnima smatraju one koji nogomet izaberu prije košarke.
– Da, Litva je zemlja košarke, imamo jako dobru reprezentaciju i Žalgiris u Euroligi, ali mogu vam reći da sve češće roditelji dovode djecu na nogomet. U košarci je konkurencija ogromna, nije se lako probiti, a moraš biti i visok, što ja baš i nisam, ha, ha. Nisam loš ni u košarci, uostalom svi u Litvi znaju igrati košarku, ali nogomet je ipak oduvijek bio moj izbor – kaže 173 centimetra visoki Golubickas.
Sad je u zemlji u kojoj je nogomet glavna fora, u zemlji svjetskih doprvaka, u gradu u kojem sport buja posljednjih godina. I o tome je znao jako puno prije nego što je došao.
– Znao sam da Gorici dobro ide u prvenstvu, znao sam i koja je klupska filozofija, tko će me sve dočekati u svlačionici, znao sam i da je ovdje puno mladih i motiviranih igrača… Znao sam i da se ovdje dobro radi i da ću imati lijepu priliku za napredak. Uglavnom, Google je radio ovih zadnjih tjedana, napravio sam sve što sam mogao da se adaptiram što brže i što bolje – istaknuo je Paulius.
Foto: Larisa Trošić/HNK Gorica
Naučio je i koji sve klubovi igraju u hrvatskom prvenstvu, s kim će se sve nadmetati u dresu Gorice.
– Znam za Dinamo, Hajduk, Osijek, Rijeku, igrali smo protiv Lokomotive… I ove ostale ću vrlo brzo upoznati, jedva čekam da prvenstvo krene, da dođu utakmice – nestrpljiv je Golubickas, koji o Hrvatskoj ima jako dobro mišljenje u nogometnom smislu:
– Hrvatska nije velika zemlja, sa samo četiri milijuna stanovnika, ali ovo je definitivno nogometna sredina. Gledao sam i neke treninge mlađih kategorija, vidi se da ta djeca prolaze kvalitetnu školu nogometu, jasno je to iz načina na koji dodaju i primaju loptu, na koji se kreću, da su tehnički dobri… Uostalom, Hrvatska je u Rusiji bila druga na svijetu, to sve govori. Ovo je dobra zemlja za igranje nogometa, a i liga je među 15-ak najboljih u Europi.
Ima, naravno, i omiljene hrvatske nogometaše.
– Imate jako puno dobrih igrača, od Rakitića, Modrića… Evo, obojica su plavokosi, ne previsoki, s odličnom tehnikom, valjda nije slučajno što mi se baš oni sviđaju, ha, ha – nasmijao se Paulius, pa za kraj otkrio svoje snove:
– Otkad sam bio dječak, sanjam da jednog dana zaigram za Barcelonu. I radim sve što je u mojoj moći da se taj san ostvari. Naravno, netko će reći da to baš i nije realno, ali ja mislim da si moraš postavljati visoke ciljeve, najviše moguće, na taj način lakše je postati bolji.
S Goricom u četvrtak ide na pripreme u Medulin, odigrat će naša momčad u Istri i četiri utakmice, sasvim dovoljno da se mladi Litavac još bolje uklopi, još brže prilagodi svemu što ga čeka. I da onda, u nogometnoj simbiozi, Paulius i Gorica krenu prema ostvarivanju ciljeva.
Ženska ekipa Šahovskog kluba Polet iz Buševca osvojila je prvo mjesto na ekipnom prvenstvu Hrvatske, koje je odigrano u Velom Lošinju od 14. do 23. studenoga 2025. godine. Podsjećamo, šahistice Poleta su u srpnju 2025. godine osvojile i Kup Hrvatske te su tako dva najvrjednija trofeja u ženskom šahu Hrvatske završila u Buševcu.
Veli Loinj, 14.-23.11.2025. Ekipno prvenstvo Hrvatske u ahu za žene. Foto: K Polet
Veli Loinj, 14.-23.11.2025. Ekipno prvenstvo Hrvatske u ahu za žene. Foto: K Polet
Polet je osvojio prvo mjesto s 15 meč bodova, druga je bila ekipa ŠK Draga iz Rijeke s 13 bodova, treći ŠK Amater iz Strizivojne s 12 bodova. Iako je Polet završio ligu s dva meč boda prednosti, prvak se ipak odlučivao u posljednjem kolu.
Veli Loinj, 14.-23.11.2025. Ekipno prvenstvo Hrvatske u ahu za žene. Ena Cvitan. Foto: K Polet
Veli Loinj, 14.-23.11.2025. Ekipno prvenstvo Hrvatske u ahu za žene. Mirjana Medić. Foto: K Polet
Polet je u prvom kolu igrao protiv prvog favorita prvenstva (prema ukupnom rejtingu igračica) ekipe Draga i pobijedio 2.5:1.5! Na prve tri ploče remizirale su Ena Cvitan, Mirjana Medić i Petra Kejžar, pobijedila je Mihaela Blažeka na četvrtoj ploči. Draga u 3. kolu pobjeđuje ekipu Amatera, a u 8. kolu Polet je igrao protiv Amatera i pobijedio 3:1. Ena Cvitan remizirala je na prvoj ploči s drugom nositeljicom Poljakinjom Cyfkom Karinom, a na drugoj ploči remizirala je i Medić, tako da su o ishodu susreta odlučivali mečevi na trećoj i četvrtoj ploči. Tereza Dejanović, najmlađa članica u Poletu, pobijedila je na četvrtoj ploči, a iza toga cijeli poen je osvojila i Petra Kejžar (nakon 5 sati igre) na trećoj ploči za veliku pobjedu – 3:1!
Veli Loinj, 14.-23.11.2025. Ekipno prvenstvo Hrvatske u ahu za žene. Petra Kejžar. Foto: K Polet
Veli Loinj, 14.-23.11.2025. Ekipno prvenstvo Hrvatske u ahu za žene. Mihaela Blažeka. Foto: K Polet
Polet je u zadnjem kolu igrao protiv ekipe Ravne Gore, s napomenom da je u ovoj ekipi na prvoj ploči igrala Rumunjka Irina Bulmaga, prema rejtingu najbolja igračica na prvenstvu. Cvitan je redukcijom materijala na prvoj ploči protiv Rumunjke izborila remi poziciju, a remizirala je i Medić na drugoj ploči. Nešto kasnije, na četvrtoj ploči pobjedu je izborila Blažeka za 2:1, a Kejžar je remizirala za ukupnu pobjedu 2.5:1.5. Ovaj rezultat je donio titulu prvakinja u Buševec!!
Veli Loinj, 14.-23.11.2025. Ekipno prvenstvo Hrvatske u ahu za žene. Tereza Dejanović. Foto: K Polet
Pojedinačni učinak prvakinja: FM Ena Cvitan je na prvoj ploči osvojila 5,5 bodova iz 8 partija, WGM Mirjana Medić 3,5 boda, WFM Petra Kejžar je osvojila 6,5 bodova i dobila plaketu kao najbolja šahistica na trećoj ploči, a na 4. ploči izvrsno su igrale Mihaela Blažeka, koja je ostvarila 3 pobjede i jedan remi, a najmlađa Tereza Dejanović ostvarila je 4 pobjede u 4 meča!
Galerija fotografija
Sport
Taekwondo se vraća u Goricu! Rekordan broj natjecatelja dolazi na 18. prvenstvo županije
Natjecatelji dolaze iz svih dijelova Zagrebačke županije.
Sport
Litavci na našem stadionu, treći put: Ovo će nam iskustvo ostati u magli…
Velika Gorica bila je domaćin ogleda U-21 reprezentacija Hrvatske i Litve, što je donijelo određene poveznice s nekim prošlim vremenima. Jedna od njih smještena je u 1987. godinu, a druga je ipak nešto novija…
Magla u turopoljskom kraju vrlo je česta i ima nekoliko specifičnih obilježja zbog lokalne geografije i klime. Turopolje je potpuno ravničarski kraj. Zrak se slabije miješa, a hladan i vlažan zrak lakše se “zadržava” pri tlu, što pogoduje stvaranju radijacijske magle. Uz to, veliki su izvori vlage, posebno uz rijeku Odru, njezine rukavce i poplavno područje, kao i brojne kanale i potoke. Uz to, u jesen i zimu vrlo često dolazi do temperaturne inverzije; hladan zrak se “zaključa” u nizini, topliji zrak iznad njega sprječava dizanje vlage i stvaraju se dugotrajne magle koje se mogu zadržati i cijeli dan. Uostalom, ne ponavlja lokalno stanovništvo uzalud već generacijama: “U Turopolju magle uvijek ima…”
Tako nekako maglu u našem kraju objašnjava struka. I baš iz svih tih razloga magle je bilo i u četvrtak, 13. listopada. Guste magle, koja je bila sve prije nego dobrodošla u jednom ovakvom danu, u kojem je trebao dominirati nogomet. Hrvatska U-21 reprezentacija, odlukom stožera na čelu s izbornikom Ivicom Olićem, odabrala je baš u Velikoj Gorici igrati svoj kvalifikacijski ogled protiv vršnjaka iz Litve, ali netko je u toj cijeloj priči zaboravio na sve ono iz uvoda. I na sve one utakmice koje su se ranije igrale na našem stadionu u neviđenom izdanju. Pamtimo tako poraz Gorice od Dinama 3-0, o kojem ni danas ne znamo previše, jer igralo se u oblaku guste magle, a pamtit ćemo i ovo iskustvo.
U još jednoj neviđenoj utakmici Hrvatska je pobijedila Litvu 4-0, selekcija u kojoj su i naš dečko Josip Cundeković te igrač HNK Gorice Ante Kavelj i u takvim je uvjetima uspjela potvrditi svoj potencijal, ali i još jedanput pokazati kolika je razlika između hrvatskog i litavskog nogometa.
– Cilj je ostvaren, tri boda su nam bila najvažnija. Igrali su sa svim našim protivnicima, tako da smo imali jasnu sliku što očekivati od Litve, niski blok, beskonačno mnogo duela i prekršaja, pokušavaju što više ležati na terenu, koristiti vrijeme i čekati svoju priliku kroz kontru i polukontru. Nama je bio cilj ostati strpljiv i pokušati protivniku zabiti pogodak što prije jer time si olakšavamo posao. Isto se na kraju i ispostavilo, nakon 1-0 su oni možda malo ofenzivnije krenuli igrati i ostavljali nam velike prostore za polukontre i kontre. Prije 2-0 imali smo dvije sjajne situacije koje smo mogli puno bolje odigrati i doći do pogotka i ranije – rekao je izbornik Olić pa se osvrnuo na uvjete:
– Uvjeti su za ljude na tribini sigurno su bili teški, jer ništa se nije vidjelo. Ja sam uz liniju u prvom poluvremenu vidio slabije, ali u drugom poluvremenu se moglo vidjeti bolje, barem s moje točke. Puno jasnija slika, tako da su uvjeti bili takvi kakvi jesu, ali sudac je odlučio da će se utakmica igrati. Vidio je koliko mu je trebalo, htjeli su da se utakmica završi, a meni je drago da se nije prekinula ili odgodila za sutra. Taj jedan dan više ili odgoda nosi napetost i iščekivanje, tako da mi je drago da se završilo i upisali smo ta tri boda koja su nam bila jako važna.
Objasnio je i zašto je domaćin bila baš Velika Gorica.
– Problem je u tome što nekoliko tjedana ranije moraš prijaviti i satnicu. Kad smo bili svjesni toga, više se nije moglo promijeniti. Praktički se u pet minuta magla spustila, a neke stvari ne možeš iskontrolirati ni predvidjeti. Svi smo se radovali lijepom vremenu i ugodnoj temperaturi. Žao mi je zbog gledatelja na tribinama, ali i putem televizije – rekao je izbornik.
Neobična povezanost našega grada tako je dobila novu epizodu, koja će ostati u magli, ali i novu poveznicu. Manje je poznat podatak da su se u ljeto 1987. godine, u prvoj utakmici u povijesti na našem stadionu, susrele studentske reprezentacije Brazila i SSSR-a, pri čemu su boje sovjeta branili isključivo igrači Žalgirisa iz Kaunasa, najboljeg litavskoga kluba. I došli su do visoke pobjede 6-0 u tom povijesnom ogledu…
Godinama poslije, točnije u jesen 2018. godine, u velikogorički nogomet opet su stigli Litavci. Ovoga puta u ulozi investitora, na čijem je čelu bio bivši litavski košarkaš Gintaras Staniulis, a njihov čovjek bio je Mindaugas Nikoličius. Kao sportski direktor, Niko je pomogao da HNK Gorica postane prvoligaš, ali i da se etablira u društvu najboljih. U međuvremenu je doveo i trenera iz Litve, nezaboravnog Valdasa Dambrauskasa, najuspješnijeg trenera Gorice u prvoligaškoj povijesti, kao i igrača Pauliusa Golubickasa, koji na kraju nije ostavio posebno dubok trag.
Sportski direktor Mindaugas Nikoličius u Goricu je doveo trenera Valdasa Dambrauskasa… Foto: Ivo Čagalj/PIXSELL
Svi su oni u međuvremenu otišli, neki malo ružnije, neki malo ljepše, pa smo prvi sljedeći “link” s litavskim nogometom čekali do tog maglovitog 13. studenog. Pri čemu se nadamo da Olićeva vrsta neće odustati od svog omiljenog stadiona zbog te male temperaturne inverzije koja je ovom prilikom ukrala utakmicu gledateljima na stadionu i pred TV ekranima. Važnije je da se u Gorici u ovoj turi – pobjeđuje!
Moja županija
VIDEO Išek i Vujnović na kauču: ‘Sve je bilo drukčije, ali nije bilo straha…’
Leon Išek i Fran Vujnović, igrači NK Kurilovca, gostujući u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije” još jedanput su se podsjetili svih detalja vezanih uz povijesni uspjeh njihova kluba, ali i predstavili ovu posebnu momčad
Natjecanje 19.velikogorička malonogometna liga 2025./2026. u organizaciji Zajednice sportskih udruga Velike Gorice i pokroviteljstvo Nogometnog saveza Velika Gorica startalo je utakmicama 01. kola u prošlu subotu (22.11.2025.) na terenu s umjetnom travom u SC Panadić Sport.
Velika Gorica, 25.11.2025. 19.Velikogorièka malonogometna liga 2025./2026., 01.kolo. Foto: VMNL
Liga je organizirana za četiri dobna uzrasta: prstići, početnici, mlađi pioniri i pioniri. Prijavljene su ukupno 44 ekipe: prstići 12, početnici 14 (7+7), mlađi pioniri 10 i pioniri 8. Utakmice se igraju sa sastavima 5+1 igrač na terenu, u trajanju od 1×30 minuta. Voditelji Lige: Zlatko Petrac i Stjepan Petrac.
Drugo kolo je na rasporedu u subotu, 29.11.2025. godine.
Galerija fotografija
19.velikogorička malonogometna liga 2025./2026., 01. kolo
Početnici A, 01.kolo: Dinamo Hidrel – Velika Mlaka 1947 1:5, Gorica Polet 5:0, Gradići – Mladost 0:0, Ban Jelačić slobodan. Početnici B, 01.kolo: Gorica 03 – Vatrogasac 0:1, Klas – Mraclin 1:0, Kurilovec – Lukavec 1:2, Buna slobodna. Mlađi pioniri – 01.kolo: Ban Jelačić – Velika Mlaka 1947 0:7, Buna 2 – Vatrogasac 4:1, Gorica – Polet 14:0, Gradići – Mraclin 2:5, Kurilovec – Mladost 0:0. Pioniri – 01. kolo: Ban Jelačić 1 – Ban Jelačić 2 3:0, Buna – Vatrogasac 1:4, Kurilovec – Mraclin 1:0, Lomnica – Mladost 3:2.
-
Vijestiprije 2 danaIN MEMORIAM NK Kurilovec se oprašta od nekadašnjeg centarfora Baje…
-
Sportprije 3 danaBravo za sve: Snijeg zajedno očistili klinci, direktori, bivši predsjednik i navijači!
-
Vijestiprije 5 danaSudar u Sisačkoj ulici dodatno usporio jutarnji promet
-
Vijestiprije 5 danaStiže snijeg i poledica! Izdano narančasto upozorenje, građani pozvani na oprez