Povežite se s nama

Sport

Golubickas: Moj san je Barcelona, a Gorica je idealno mjesto za napredak

Paulius Golubickas (20) prvo je i zasad jedino zimsko pojačanje HNK Gorice, u koju je došao unatoč ponudama iz velikih europskih klubova poput Šahtara i moskovskog CSKA. Za Cityportal govori o svojoj karijeri, prvim danima u Gorici, željama i snovima…

Objavljeno

na

Odradio je snimanje za litavsku televiziju, jer u svojoj zemlji on je zvijezda u nastajanju, reprezentativac s desetkom na leđima, a onda je Paulius Golubickas odvojio nekoliko minuta da se predstavi velikogoričkoj i hrvatskoj javnosti. Mladi Litavac je 20-godišnjak, rođen u kolovozu 1999., ali ovako na prvu izgleda čak i koju godinu mlađe. Puno je važnije, naravno, da na terenu izgleda kao pravi igrač. A izgleda, složit će se s tim i trener Jakirović, koji je već nakon prvog treninga bio zadovoljan viđenim.

Potvrda je stigla u prvoj prijateljskoj utakmici, u onih njegovih premijernih 45 minuta protiv Lokomotive, kad su i laici mogli vidjeti da je riječ o dečku koji zna igrati, koji ima ogroman potencijal, a razdoblje pred nama dat će konačan odgovor na pitanje koliko je Paulius doista dobar.

Prije svega je, naravno, trebalo riješiti jednu jezičnu dvojbu. Neki njegovo prezime, naime, izgovaraju Golubickas, a neki Golubičkas.

– Ja sam Golubickas, sa C – otklonio je za početak sve dvojbe, pa krenuo pričati o svojim prvim danima u Gorici.

– Sretan sam ovdje, sviđaju mi se treneri, način na koji se radi, suigrači… Jako su me lijepo primili, svi mi prilaze i razgovaraju sa mnom, tako da zaista uživam u svemu, u ovom trenutku. I uvjeren sam da je dolazak u Goricu pravi potez, važan korak naprijed u mojoj karijeri. Sad je sve na meni, budem li dobro trenirao i igrao, vjerujem da je moguće ostvariti svoje snove – kazao je Paulius.

Prvo je i zasad jedino zimsko pojačanje Gorice, a na ovom poslu je sportskom direktoru Mindaugasu Nikoličiusu javno čestitao i predsjednik kluba Nenad Črnko. Naravno da ćemo tek u budućnosti moći biti sigurni kako je ovdje riječ o vrhunskom poslu, no sama činjenica da su Golubickasa željeli velikani poput Šahtara i moskovskog CSKA dovoljno govori…

– Puno smo razgovarali s ljudima iz Gorice, stvarno su me željeli, a istovremeno sam i ja pokušavao doznati što više o klubu i gradu, o svemu što će me dočekati ovdje. Ljudi koji brinu o mojoj karijeri došli su ovdje, uvjerili su da su uvjeti za rad dobri, da je sredina kvalitetna. Dugo je sve to trajalo, bilo je i ponuda iz drugih klubova, ali vjerujem da je ovo dobar izbor, da ću dobiti priliku napredovati, što je za mladog igrača poput mene i najvažnije – zrelo razmišlja Golubickas, drugi Litavac u goričkim redovima.

Onaj prvi nosi odijelo, Niko se već pošteno udomaćio u Turopolju, naučio i hrvatski jezik, a ovaj drugi će nositi dres, driblati, asistirati, zabijati… I sve to uz veliku podršku sunarodnjaka, uz kojeg će i prilagodba biti kudikamo lakša.

– Je, Niko je imao važnu ulogu u mojoj odluci da dođem ovdje, ali nije stvar samo u njemu. Razgovarao sam i s trenerom, s drugim ljudima iz kluba, i shvatio sam da me svi zaista žele ovdje. Sad je na meni da pokažem kako su bili u pravu što su me odabrali – skroman je Paulius.

Već je u debiju u goričkom dresu pokazao puno kvaliteta, ali ovo je bila prilika da se sam predstavi kao igrač.

– Napadački sam orijentirani veznjak, volim imati loptu u nogama. Nisam posebno visok, ali vižljast sam, s dobrom kontrolom lopte i pregledom igre, ali naravno da ima i elemenata u kojima moram napredovati. Primjerice, u realizaciji, što vjerujem da ću ovdje popraviti. Zato sam i došao, da postanem još bolji igrač i da pomognem klubu da ostvari ciljeve, da osvoji to četvrto mjesto – ambiciozno najavljuje mladi Litavac.

Iza njega je neobična karijera, u kojoj stoji da je bio član engleskog Yeovil Towna, ali i litavskog niželigaša Dainave te aktualnog prvaka Suduve. Gorica je četvrti klub na njegovu nogometnom putu.

– Otišao sam u Englesku sa 16 i ostao tamo dvije godine, ali nije to bilo dobro razdoblje moje karijere. Imao sam puno problema s ozljedama i nisam dobio pravu priliku. Zato sam se odlučio vratiti kući, u Dainavu, klub iz moga grada koji igra u drugoj litavskoj ligi. Odigrao sam jako dobru polusezonu, a kako taj klub ima dobre odnose sa Suduvom, dobio sam priliku doći na probu. Odlučili su me ostaviti, dobio sam šansu na terenu i odigrao jako dobro prošlu sezonu, nakon čega je došao poziv iz Gorice – ukratko je prepričao svoju karijeru Golubickas, koji zahvaljujući tim engleskim godinama danas perfektno govori engleski, što će mu puno pomoći u prilagodbi.

Uostalom, riječ je o mladiću koji je igrao i kvalifikacije za europska natjecanja, ali i o klincu koji sa samo 20 godina ima već sedam nastupa za reprezentaciju Litve.

– Naravno da svaki nogometaš želi igrati za reprezentaciju svoje zemlje, da je svakome to san. I ja uživam u tome, lijep je osjećaj biti dio nacionalne momčadi, igrati za svoju državu i navijače, a ja se samo nadam da ćemo u budućnosti biti bolji, dobivati više utakmica i pokazati da litavski nogomet može biti uspješniji nego što je to trenutačno slučaj – govori Paulius.

Dolazi iz zemlje koja nije nogometna, priče iz Litve kažu da tamo ljudi neobičnima smatraju one koji nogomet izaberu prije košarke.

– Da, Litva je zemlja košarke, imamo jako dobru reprezentaciju i Žalgiris u Euroligi, ali mogu vam reći da sve češće roditelji dovode djecu na nogomet. U košarci je konkurencija ogromna, nije se lako probiti, a moraš biti i visok, što ja baš i nisam, ha, ha. Nisam loš ni u košarci, uostalom svi u Litvi znaju igrati košarku, ali nogomet je ipak oduvijek bio moj izbor – kaže 173 centimetra visoki Golubickas.

Sad je u zemlji u kojoj je nogomet glavna fora, u zemlji svjetskih doprvaka, u gradu u kojem sport buja posljednjih godina. I o tome je znao jako puno prije nego što je došao.

– Znao sam da Gorici dobro ide u prvenstvu, znao sam i koja je klupska filozofija, tko će me sve dočekati u svlačionici, znao sam i da je ovdje puno mladih i motiviranih igrača… Znao sam i da se ovdje dobro radi i da ću imati lijepu priliku za napredak. Uglavnom, Google je radio ovih zadnjih tjedana, napravio sam sve što sam mogao da se adaptiram što brže i što bolje – istaknuo je Paulius.

Foto: Larisa Trošić/HNK Gorica

Naučio je i koji sve klubovi igraju u hrvatskom prvenstvu, s kim će se sve nadmetati u dresu Gorice.

– Znam za Dinamo, Hajduk, Osijek, Rijeku, igrali smo protiv Lokomotive… I ove ostale ću vrlo brzo upoznati, jedva čekam da prvenstvo krene, da dođu utakmice – nestrpljiv je Golubickas, koji o Hrvatskoj ima jako dobro mišljenje u nogometnom smislu:

– Hrvatska nije velika zemlja, sa samo četiri milijuna stanovnika, ali ovo je definitivno nogometna sredina. Gledao sam i neke treninge mlađih kategorija, vidi se da ta djeca prolaze kvalitetnu školu nogometu, jasno je to iz načina na koji dodaju i primaju loptu, na koji se kreću, da su tehnički dobri… Uostalom, Hrvatska je u Rusiji bila druga na svijetu, to sve govori. Ovo je dobra zemlja za igranje nogometa, a i liga je među 15-ak najboljih u Europi.

Ima, naravno, i omiljene hrvatske nogometaše.

– Imate jako puno dobrih igrača, od Rakitića, Modrića… Evo, obojica su plavokosi, ne previsoki, s odličnom tehnikom, valjda nije slučajno što mi se baš oni sviđaju, ha, ha – nasmijao se Paulius, pa za kraj otkrio svoje snove:

– Otkad sam bio dječak, sanjam da jednog dana zaigram za Barcelonu. I radim sve što je u mojoj moći da se taj san ostvari. Naravno, netko će reći da to baš i nije realno, ali ja mislim da si moraš postavljati visoke ciljeve, najviše moguće, na taj način lakše je postati bolji.

S Goricom u četvrtak ide na pripreme u Medulin, odigrat će naša momčad u Istri i četiri utakmice, sasvim dovoljno da se mladi Litavac još bolje uklopi, još brže prilagodi svemu što ga čeka. I da onda, u nogometnoj simbiozi, Paulius i Gorica krenu prema ostvarivanju ciljeva.

HOTNEWS

Sva desetljeća Kurilovca sabrana u 90 minuta povijesne utakmice

Objavljeno

na

Objavio/la

Oni koji nisu radili i osjetili emociju u sportu, vjerojatno neće razumjeti euforiju koja se posljednjih tjedana stvarala oko “utakmice svih kurilovečkih generacija” na kultnom stadionu u Maksimiru. No, iako će neki nabrajati one prijateljske oglede protiv Dinama, ova, nikako ne spada u te brojke. Četvrtfinale nogometnog kupa Hrvatske koje je Kurilovec jučer odigrao pred gotovo 5000 gledatelja, zasigurno će još dugo imati posebno mjesto u trofejnim vitrinama velikogoričkog kluba, ali i srcima brojnih kurilovčana, koji su u velikom broju (njih više od 1000) došli bodriti svoj klub. Nikad u povijesti kluba više autobusa nije krenulo iz Kurilovca na nogometnu utakmicu, uvjereni smo i nikad više ponosa u očima brojnih kurilovečkih generacija nije bilo. Na sve su vrijedni kurilovčani mislili, a iako su u samom začetku sanjali eventualnu zamjenu domaćinstva za svoj kurilovečki travnjak, ovakva pozornica sa svjetlima reflektora ipak je na kraju dala poseban pečat u trajno vlasništvo svih kojima je ovaj klub prirasao srcu. Poseban dres samo za ovu utakmicu bio je spreman već tjednima prije, nisu kurilovčani zaboravili ni na tragično stradalog Ivana Šćepinu, kojem je u emotivnom prvom sučevom zvižduku pripala čast za početni udarac i fotografiju za sva vremena, a onda kada si vrijedan, kada u svakom koraku pokažeš da ti je stalo i da klub nije tek poredak na tablici ili isječak iz novina sa rezultatima utakmica, sve ti se vrati. U baš tom malom trenutku za hrvatski nogomet, a velikom za mali amaterski klub, ne postoji veća nagrada od pogleda, pljeska i uvjereni smo, simpatija čitave nogometne Hrvatske.

I, neće svi razumijeti silnu medijsku potporu lokalnih portala, brojne objave i fotografije sa stadiona koje pršte sa društvenih mreža. Možda, jednom da, kad osjete srce kluba, ljude koji žive s njim od vikenda do vikenda, silni naboj i energiju na lokalnim utakmicama i vrijeme koje vrijedni ljudi u ovakvim malim klubovima odvajaju, da bi možda nekad, jednom, kao krunu svog rada doživjeli ovakvu utakmicu.

I namjerno nismo spomenuli rezultat, ni pobjednike, jer rezultat je za Kurilovec ove večeri bio najmanje bitan. Dovoljno je pogledati video i zaključiti tko je večeras bio u glavnoj roli prestižnog hrvatskog nogometnog natjecanja.

 

Nastavite čitati

Sport

Bajka završila s ponosom! Kurilovec ispao pred “pola Gorice” na jugu

Nogometaši Kurilovca poraženi su 2-0 od Dinama na Maksimiru u četvrtfinalu Kupa Hrvatske, ali ostavili su jako dobar dojam, jednako kao i više od tisuću ljudi okupljenih na južnoj maksimirskoj tribini

Objavljeno

na

Objavio/la

Eto, i to je ostalo iza nas… Utakmica svih utakmica u svijetu NK Kurilovca, utakmica koja je intrigirala velikogoričku, ali i hrvatsku javnost, utakmica koja će ući u povijesne knjige. Iščekivanje je trajalo mjesecima, još od trenutka kad su kuglice ždrijeba četvrtfinala Kupa Hrvatske spojile Dinamo i Kurilovec, svoj vrhunac to je iščekivanje dosegnulo u posljednjih nekoliko dana, a nakon što je utakmica konačno i odigrana, Kurilovčani imaju sve moguće razloge da budu ponosni.

Ispali su od Dinama, izgubili 2-0 i tako okončali bajku koja je počela u Zemuniku, a nastavljena domaćim pobjedoma protiv Oriolika i protiv prvoligaša Istre 1961, ali Kurilovčani su ostvarili svoj cilj.

– Želim da svi zajedno, kad utakmica završi, možemo pogledati jedni druge u oči – rekao je trener Senad Harambašić uoči utakmice, a to je na koncu i dobio.

Dinamo je svoje golove zabio iz prve dvije prilike koje je uspio stvoriti, pogađali su Monsef Bakrar u 24. i mladi Patrik Horvat u 30. minuti, a na tome je i stalo. Ako je netko strahovao od rezultatske katastrofe, od nekakvog potopa s velikom razlikom, Kurilovčani su dokazali da za strahovanje nije bilo povoda. I na ovakvom stadionu, protiv ovakvog protivnika, bili su u stanju igrati nogomet, parirati moćnom Dinamu i na kraju upisati vrlo prihvatljiv poraz.

Kurilovčani su se prezentirali na jako lijep način, no čudesni prolaz dalje ostao je samo san… Foto: Josip Mikačić/PIXSELL

Imao je i Kurilovec jednu lijepu kombinaciju, u 50. minuti maksimirske tribine zapljeskale su akciji koja je počela od golmana Leona Išeka, pa preko nekoliko igrača stigla do protivničke polovice, a šteta je jedino što završnica Matea Pršira nije bila samo za nijansu bolja. Ne bi se ništa bitno promijenilo ni da je taj udarac ušao, jer Dinamo je prolazak u polufinale osigurao rutinski, igrajući koliko je potrebno, i to s velikim brojem juniora u kadru, ali opet je šteta…

Iako, razočaranih na kraju nije bilo. Ni na terenu, ali ni na tribinama. Kadrovi koji su kreirani na maksimirskom jugu ostat će također zapisani za povijest, jer ove se srijede poslijepodne “Gorica preselila na Maksimir”. Debelo iznad tisuću ljudi došlo je pogledati svoje miljenike iz kvarta, dečke koji su na ovu utakmicu došli nakon što su odradili posao u banci, na baušteli ili gdje već, a to je svakako događaj vrijedan zapisivanja u povijesne knjige.

Doista je na trenutke čovjek imao osjećaj da je na južnoj tribini pola Gorice, toliko se poznatih lica moglo vidjeti, susresti, razmijeniti dojmove… I mlado i staro, i žene i muškarci, i košarkaši i rukometaši, i roditelji s djecom i dečki s djevojkama, svi su željeli biti dio ovoga događaja. I svi su uživali. Bez obzira na rezultat, bez obzira na hladnoću i vjetar u završnici utakmice, čak i nekoliko kapi kiše, nikome nije palo napamet otići prije nego što su igrači i stožer Kurilovca došli pod tribinu i zahvalili na podršci.

Sutra će se još prepričavati doživljaji i dojmovi, mentalne slike ostat će negdje zapisane, a Kurilovčani će – krenuti dalje. Maksimir se smjestio između Mača i Bistre, koja slijedi već za vikend, kad će ova nogometna bajka i službeno završiti.

Bravo, Kurilovčani!

Nastavite čitati

Sport

Gorica slavila u Varaždinu i izborila polufinale Kupa – čeka se ždrijeb

Objavljeno

na

Objavio/la

4.3.2026., stadion Varteks, Varazdin - SuperSport Hrvatski nogometni kup 2025/2026, cetvrtfinale, NK Varazdin - HNK Gorica. Ognjen Bakic i Gregor Sikosek Photo: Marko Prpic/PIXSELL

Gorica je pobjedom u Varaždinu rezultatom 3:1 izborila plasman u svoje treće polufinale Hrvatskog nogometnog kupa.

U prethodna dva nastupa među četiri najbolje momčadi natjecanja Velikogoričani su oba puta igrali u gostima te su zaustavljeni porazima od Dinama i Hajduka. Ovoga puta u klubu s posebnom pozornošću iščekuju izvlačenje parova, nadajući se povoljnijem raspletu.

Naime, moguće prvo domaće polufinale značajno bi povećalo izglede Gorice za plasman u svoje prvo finale Hrvatskog nogometnog kupa.

U Gorici se zato s optimizmom čeka ždrijeb i rasplet koji bi mogao donijeti novu priliku za iskorak u završnicu natjecanja.

Nastavite čitati

Sport

Dirljiv trenutak prije početka – Ivan Šćepina izveo prvi udarac povijesne utakmice

Objavljeno

na

Objavio/la

4.3.2026. - Stadion Maksimir, Zagreb, Hrvatska - SuperSport Hrvatski nogometni kup 2025/2026, cetvrtfinale, GNK Dinamo - NK Kurilovec. Photo: Josip Mikacic/PIXSELL

Četvrtfinalna utakmica Hrvatskog nogometnog kupa između Dinama i Kurilovca na stadionu Maksimir započela je emotivnim trenutkom kada je početni udarac izveo naš Ivan Šćepina, nekadašnji igrač juniorske momčadi Kurilovca.

4.3.2026. – Stadion Maksimir, Zagreb, Hrvatska – SuperSport Hrvatski nogometni kup 2025/2026, cetvrtfinale, GNK Dinamo – NK Kurilovec. Photo: Josip Mikacic/PIXSELL

Publika je Šćepov udarac ispratila pljeskom, nakon čega je krenula utakmica.

Nastavite čitati

Sport

Gorica lovi novo polufinale: ‘Ključni igrači su načeti, ali želja je ogromna…’

Nogometaši Gorice u srijedu od 17 sati gostuju kod Varaždina u četvrtfinalu Kupa Hrvatske, a problem za trenera Carevića je umor i sitne ozljede nakupljeni u posljednjem razdoblju. Međutim, šansa je tu…

Objavljeno

na

Objavio/la

Pomalo netipično, ali sasvim logično, u sjeni avanture NK Kurilovca na Maksimiru, za svoju se utakmicu četvrtfinala Kupa Hrvatske pripremaju i nogometaši Gorice. Točnije, pripremili su se, budući da nas nekoliko sati dijeli od početka utakmice koja Goricu može još jedanput odvesti u polufinale Kupa, gdje je dvaput već bila.

I to ovo gostovanje kod Varaždina čini posebno važnim, jer koliko god je fokus na prvenstvu i borbi za osiguravanje ostanka u ligi, ovo je prilika koju treba pokušati iskoristiti. Bez obzira na očekivani umor i potrošenost nakon nedjeljnoga gostovanja kod Dinama u Maksimiru.

– Nismo imali puno dana za pripremu, s obzirom na to da imamo samo dva dana između te dvije utakmice, Dinama i Varaždina, ali smo napravili teorijsku pripremu i na terenu što smo mogli, s obzirom na umor igrača koji su igrali protiv Dinama. Nadam se da ćemo skupiti snage i koncentracije i odigrati dobru utakmicu. To će biti ključno. Kup utakmice su varljive, igra se samo jedna utakmica i detalji će odlučivati – rekao je trener Mario Carević u najavi susreta.

Gorica u Varaždin putuje s određenim kadrovskim izazovima. Ozljede i umor nakon gustog rasporeda traže dodatnu prilagodbu.

– Imamo nekih problema. Fiolić i Duraković već duže vrijeme nisu s nama, ozlijeđeni su. Imamo i igrače koji su igrali protiv Dinama i žale se na umor, tako da smo primorani rotirati. Vidjet ćemo još s kojim ćemo igračima početi utakmicu. Imamo puno važnih igrača koji su načeti i ne želim ih zbog jedne utakmice izgubiti na duži period, a s druge strane imamo ogromnu želju proći u polufinale.

Unatoč izazovima, ambicija je jasna: plasman među četiri najbolje momčadi Kupa.

– Kad igraš polufinale, pogotovo ako te pomazi malo ždrijeb, možeš vrlo lako ući u finale. Igrati finale Kupa bilo koje države stvarno je privilegija. Siguran sam da će oni koji počnu i oni koji uđu s klupe biti maksimalno motivirani i spremni. Nadam se dobrom rezultatu, odnosno prolasku.

Prošle sezone Gorica je prošla upravo Varaždince u osmini finala, i to u Varaždinu, tad su za to bili potrebni penali, da bi ispali u četvrtfinalu od Slaven Belupa. Evo nove prilike…

Nastavite čitati

Reporter 457 - 26.02.2026.

Facebook

Izdvojeno