Povežite se s nama

Obrazovanje

Go, Karlo, Go! Klinac iz Gorice pobjeđuje Kineze u “njihovoj” igri

Karlo Vlahović (11) prije nešto više od dvije godine počeo se baviti misaonom igrom GO, a danas u njoj već uredno pobjeđuje i Kineze, iz čije je zemlje ova igra i došla. Literatura je uglavnom na kineskom, ali Karlu to ne smeta da je proučava, da napreduje…

Objavljeno

na

Misaona igra go za mnoge je nepoznanica i možda čitajući ovaj tekst mnogi prvi put doznaju nešto o ovoj igri, nastaloj u Kini prije pet tisuća godina godina, iako se povjesničari još nisu dogovorili oko točnog datuma.

Naš 11-godišnji sugrađanin Karlo Vlahović jedan je od onih koji GO ima, rekli bismo, u malom prstu. U dvije godine, otkad ga je tadašnja učiteljica u Osnovnoj školi Eugena Kumičića, Vlatka Topolnjak, uputila da počne otkrivati čari ove igre, postao je pravi majstor. I već je Kineze, koji se smatraju najboljim igračima na svijetu, ostavio iza sebe i suvereno ide prema vrhu.

Iskoristili smo jedan predivan jesenski dan kako bismo malo porazgovarali s Karlom. Prvo što jednostavno zadivljuje je lakoća kojom ovaj dječak odgovara na pitanja. Ne zapinje, odgovara punim rečenicama, totalno barata materijom.

I da, ide tek u peti razred.

– Prije dvije godine počeo sam igrati GO, ali tada su svi bili ispred mene jer sam tek počeo učiti.

No, dok nekome ne smrkne, drugome ne svane… Vrijedi to i u Karlovu slučaju. Kako ističe, došao je period kad je najbolja igračica u školi izgubila samopouzdanje nakon natjecanja s Kinezima, koje za nju nije završilo najbolje.

– Ja sam u tom trenutku počeo brzo igrati, išao na turnire svaki tjedan, što je rezultiralo time da budem bolji od nje. Moj rezultat je jedan od najboljih u Hrvatskoj. Nitko u godinu dana nije tako napredovao, skočio sam 12 kyueva, sad sam osmi kyue trenutno – govori Karlo o svojim počecima.

Pojasnio nam je Karlo i kako ploča za GO izgleda, te neka osnovna pravila, no teško je to tek tako pojasniti i dočarati. Međutim, da treba puno, puno mozgati, jasno je na prvu.

GO je misaona igra na ploči za dva igrača. Od prvog dana igra se po nepromijenjenim pravilima. Prije 1500 godina igra je došla i u Japan, gdje dobiva status uzvišene dvorske vještine. Pravila igre vrlo su jednostavna, a mogućnosti neograničene. U zemljama Dalekog Istoka GO je sastavni dio kulture i obrazovnog procesa, a sve je popularniji i u europskim zemljama. U Hrvatsku su igru donijeli časnici austrougarske mornarice početkom 20. stoljeća. Strateške igre na ploči potiču logičko razmišljanje i samostalno donošenje odluka kod djece i mladih. Istodobno bavljenje ovom vještinom potiče i sportski duh te fair play, jer lijepo ponašanje prema protivniku sastavni je dio kulture igranja GO-a.

Misaona igra GO i Karlo, bila je to ljubav na prvu. Ali puno je tu rada, vježbe, discipline. No ovaj dječak sve to ima u sebi.

– Trebalo mi je par mjeseci da se uhodam i počnem bolje igrati. Doma imam ploču, zbog škole ovih dana nisam stigao gledati partije od Kineza i Japanaca, ali preko ljeta sam gledao dvaput dnevno, te slagao svoju ploču kako bih razumio poteze i sve što je bitno – kazao nam je Karlo, pa ispričao i da su Kinezi prvi napravili igru, ali su je Japanci bolje razvili, no ni jedni ni drugi nisu najbolji na svijetu, nego su to Korejanci. Kako god bilo, Azijci su u ovoj igri glavni.

Na dogovoren intervju Karlo je došao potpuno spreman, ponio je literaturu iz koje uči, svoje diplome, medalju, no pehar se čuva u školi. Kaže, trenutno ih 19 igra GO, barem u Osnovnoj školi Eugena Kumičića, a zasad u ovoj školi postoji samo jedan prvak u GO-u. Pogađate, Karlo. U svibnju ove godine pobijedio je sve protivnike te je zahvaljujući tome u povijesti škole upisan kao prvi koji je osvojio turnir u igri GO i njegovo ime prvo je u nizu na peharu koji ostaje generacijama koje tek dolaze.

Pitamo ga ima li netko tko ga u školi može pobijediti. Kroz smijeh odgovara da ima. Učitelj Mladen Smud. Veliki entuzijast što se ove igre tiče. Sa 72 godine i dalje podučava sve one koji su za GO zainteresirani. Kaže Karlo da je i učitelja uspio pobijediti na treningu, ali na turniru mu to još nije pošlo za rukom i jednog dana želi biti njegov nasljednik. Već sad ide kao njegova potpora po školama, bili su i u udruzi Suncokret, u Centru za odgoj i obrazovanje…

A Karlo je već dio reprezentacije U-16 jer u savezu smatraju da može parirati starijim protivnicima. Kako i ne bi kad trenira triput tjedno i još vježba kod kuće. Kako sam kaže, sva natjecanja ni ne pamti, ali neka nam je ipak izdvojio.

– Prvo natjecanje, u međuškolskoj GO ligi… Bio sam treći, a to mi je bio prvi turnir, s još 40 druge djece. I ove godine smo imali taj turnir, a ove godine sam bio nespreman i sedmi ukupno na cijelom turniru, ali ipak treći u GO početnicima – ističe Karlo.

Pitamo ga što znači “nespreman”, kaže podcijenio je protivnika, a iz toga je izvukao pouku da to ne smije činiti. Još jedan dokaz da od Karla možemo učiti.

Od ostalih natjecanja istaknuo je Otvoreno prvenstvo Hrvatske, na kojem je među 40-ak djece svoje dobi bio treći. Ono što se posebno pamti je Beč, kolovoz ove godine. Tamo je, naime, ukupno bio peti, a u dobi do 12 godina prvi. Sve to ovako na prvu ništa ne znači, no kad dodamo činjenicu da je Karlo dobio četvoricu Kineza na putu prema vrhu, onda to itekako ima težinu. Sjećate se možda iz uvodnog dijela ove priče, Kinezi su izmislili GO…

Prijateljima u razredu nije se previše hvalio svojim uspjesima, pa dobar dio njih ni ne zna koliko je zapravo uspješan.

Doznajemo da ga sljedeće godine čeka Europsko prvenstvo koje će se održati u Hrvatskoj, u Stubičkim toplicama, dok se s reprezantacijom natječe putem interneta.  Što se nagrada po turnirima tiče, one znaju biti novčane koje dobiju, novčane kojima se plaća sljedeće natjecanje, ali i knjige koje dobro dođu u usavršavanju. Uz sve to, tu su i diplome, medalje…

U Japanu postoji turnir na svjetskoj razini, a tamo je nagrada milijun dolara. Jedini Hrvat koji je došao do tamo je Karlov učitelj, ali ne kao profesionalni igrač. Ono što je malo znano je to da su najbolji igrači GO-a iz Velike Gorice, a Smud im je također bio trener.

Spomenuli smo već literaturu iz koje Karlo uči. Ono što prvo upada u oči je da su knjige na kineskom jeziku, i ostavlja nas bez daha. Ima i svega jedan priručnik na hrvatskom. Dvije knjige poklonila mu je prijateljica Marta Mikša, koja studira u Kini.

Ako niste znali, u našem gradu postoji i klub onih koji igraju ovu misaonu igru. Go klub Velika Gorica. Troškovi su minimalni, godišnja članarina je 60 kuna, tko želi može doći u OŠ Eugena Kumičića četvrtkom u 16:30, u Gorički klub mladih petkom u 17 sati, kao i u dobro znano sklonište u Cvjetnom naselju subotom u 15:30

Na stranici blog.dnevnik.hr/gogame možete pronaći sve informacije o turnirima, najave, pratiti napredak igrača…Tu možete vidjeti i kako naš Karlo trenutno stoji, njegove bodove i rang gdje se nalazi.

Svojim vršnjacima Karlo poručuje:

– Počnite igrati GO, u Kumičiću imate radionice u 16:30 sati četvrtkom. GO pomaže u matematičkom razmišljanju i puno tog je lakše shvatiti. Kroz igru se uči. Trebaš izračunati točno kako treba, samo jedan potez, krivi kamenčić, gubiš igru.

Teško je to možda ovako predočiti, zato probudite znatiželju u sebi i otiđite na jednu od lokacija koju je Karlo naveo u našem razgovoru. I tko zna, možda i vi postanete uspješni kao i on.

GO nije jedino čime je Karlo Vlahović zaokupljen. Od svoje šeste godine bavi se hrvanjem, te je član Hrvačkog kluba Velika Gorica 1991. U ovome trenu mu je draži GO, a hrvanje je postalo malo teže, protivnici su ozbiljniji. I tu je jako uspješan, osvojio je do sada tri zlata, tri srebra i četiri bronce.

Prvo natjecanje u hrvanju bilo je međunarodno, imao je svega šest godina, tamo je bio najmlađi i odmah je osvojio treće mjesto. Kada govori o tom prvom natjecanju u hrvanju, kroz smijeh ističe kako je bio mali, ali nije ga bilo strah.

– Ja sam njih dobivao na masu, ali slobodnim stilom bih gubio. Specijalka mi je bio zahvat glave – govori nam Karlo.

Rado ide na treninge, a sretan je jer su se i prijatelji iz njegova razreda počeli baviti hrvanjem, a on je taj koji ih je potaknuo. Trenirao je i nogomet u Kurilovcu, za vrijeme dok hrvački klub nije djelovao, a bio je na poziciji golmana. I tu je obećavao, ali nije se tu dugo zadržao… Kada gledamo taj poprilično popunjen raspored ovog 11-godišnjaka, pitamo se kako to sve stigne.

– Sve stignem jer se dobro organiziram. Roditelji paze na braću, a ja sam se dosta i osamostalio zbog svega toga – kaže Karlo.

Možda se doista čini da ima malo vremena, ali čini se da tu samo mi odrasli dramimo i uvijek smo u nekoj utrci s vremenom, jer Karlo ima i svoj YouTube kanal, montira filmiće, pokazao nam je i kako je bilo u Zaostrogu na natjecanju iz njegove perspektive, a uz sve druži se s prijateljima, vani su, igraju nogomet, a kao i svako dijete današnjice, voli igrati igrice na mobitelu.

Svestran je Karlo i nimalo ne sumnjamo da je pred njim blistava budućnost, a svojim vršnjacima svakako može biti primjer i uzor. Jer sve se može kad se hoće.

HOTNEWS

SANDA NA VRHU Najveća nagrada struke među 4 tisuće psihologa u Hrvatskoj!

INTERVJU : Gorička psihologinja je ponos grada – ima u rukama priznanje koje se dodjeljuje samo jednom psihologu godišnje.

Objavljeno

na

Objavio/la

Ona je ravnateljica Centra za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica od osnutka 2003. godine, vrhunska psihologinja, mentorica, piše članke i publikacije, priručnike….popis je dugačak, baš kao i lista njenog doprinosa psihološkoj struci, zajednici u kojoj djeluje i radi, no posebno i kao medijska redakcija, ističemo njezinu pristupačnost. Naime…

Sanda Puljiz Vidović, prof. psihologije, uvijek je dostupna za najavu događanja, izjavu i pojašnjenje, suradnju, snimanje priloga, pomoć u potrazi za kontaktima svojih kolega za potrebe gostovanja u našim radijskim emisijama. Stoga nas je posebno razveselila vijest da je upravo ona dobitnica ovogodišnje nagrade Snježana Biga Friganović za 2024. godinu. 

Nazvali smo iz redakcije kako bi nam prepričala dojmove, jer ipak, ovo je Oskar psihologije! 

Foto: Privatni album Sande Puljiz Vidović

– Znači, Hrvatska psihološka komora jednom godišnje dodjeljuje nagradu Snježana Biga Friganović. To je nagrada koja se dodjeljuje za poseban doprinos organizaciji, radu i razvoju Hrvatske psihološke komore, unaprjeđenju statusa psihologa u društvu te razvoju i afirmaciji psihologijske djelatnosti. Znači, ova nagrada se daje ljudima, odnosno psiholozima za dugogodišnji stručni rad kojim se promiče i javno zagovaraju suvremene psihološke spoznaje i struka kroz komoru. Koliko je ta nagrada važna? Ja bih rekla da je to najveća nagrada koju psiholog dobije i to samo jedan psiholog godišnje! – ispričala je Sanda i navela činjenicu kako je u imenik Komore upisano otprilike četiri tisuće psihologa. 

S njene strane, kako je istaknula, za priznanje je zaslužan zapravo njezin dugogodišnji predani rad u Komori, ali i u drugim strukovnim organizacijama i povjerenstvima. 

Foto: Hrvatsko psihološko društvo

– Ipak od presudne je važnosti bio moj rad u lokalnoj zajednici, odnosno u Velikoj Gorici, kroz djelovanje Centra za djecu, mlade i obitelj, zaista posebne ustanove u Hrvatskoj, prve u takvom obliku. Evo struka je prepoznala taj rad u zajednici, a između ostalog, i zato što sam ja na čelu tima koji se predano bavi promoviranjem mentalnog zdravlja, prevencijom, preventivnim programima, edukacijama stručnjaka i tu su zapravo postavljeni visoki standardi, stručnost, profesionalnost te briga u pojedincu i cijeloj obitelji. 

No, Sanda ne štedi vrijeme ni na popularizaciju svoje struke u medijima, pisanje stručnih članaka u zbornicima i stručnim i znanstvenim časopisima, educiranje studenta na Filozofskom fakultetu na Odsjeku za psihologiju, zatim na Odjelu za psihologiju Hrvatskih studija. Ali, ni to nije kraj popisa…  

-Na Filozofskom fakultetu sam vanjski suradnik, a na Edukacijskoj rehabilitacijskom fakultetu na Odjelu za poremećaje u ponašanju sam gost predavač. Dakle, sudjelujem i u edukaciji studenta i evo, još bih htjela reći da je između ostalog uočen i moj rad za vrijeme pandemije i potresa, gdje sam pružala pomoć ljudima stradalima u potresu i u Velikoj Gorici, ali i šire preko telefona za psihološku pomoć, a koju je organizirala Komora. Iako je to za mene kao osobu bilo jako iscrpljujuće, jer sam i sama bila dosta pogođena događajima s pandemijom i potresima, taj rad u zajednici u tim teškim trenucima bio izuzetno važan. Tim više jer je upravo tada psihologija zaista prepoznata u široj javnosti i ja mislim da danas svi ljudi u našoj zemlji jako dobro znaju čemu služe psiholozi i čime se psiholozi bave – naglasila je Puljiz Vidović. 

Foto: Privatni album Sande Puljiz Vidović

Imati ovakav potencijal u Velikoj Gorici, vrijedno je divljenja i ponosa, jer zahvaljujući osobama poput Sande, naš grad je napredna zajednica koja uvijek stremi boljoj budućnosti. Primjerice, u Velikoj Gorici svaka obrazovna ustanova ima psihologa. 

– Nekad davno to nije bilo tako i moram reći da sam ponosna na tu činjenicu, kao i to da je Centar za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica, osnovan 2003. godine sa 3 zaposlena, a sada nas je 9, dakle tri puta veći broj i to se vidi i u kvaliteti usluge koju pružamo, kao i u broju korisnika. Kad sam došla u Centar prije 23 godine trebalo je stvoriti instituciju koja nigdje nije postojala, nismo imali nikakav model, nikakve konkretne upute, dakle trebao si sa svojim timom, oformiti ekipu i onda stvarati instituciju koja je prepoznatljiva u lokalnoj zajednici i mi smo u tome uspjeli! – naglasila je Sanda, a što nije samo vidljivo po ovoj prestižnoj nagradi već i tijekom proslave 20 godina Centra prije dvije godine. 

-Tada smo zaista vidjeli da smo dobili podršku u lokalnoj zajednici od svih institucija. Puno je tu emocija, na početku je naravno teško, a sad je jedna velika sreća kad se osvrnem, kad vidim što smo sve napravili, posebno kad dobiješ ovakvu nagradu, to je stvarno kruna svega, ja bih rekla. Tako da se još jednom zahvaljujem Hrvatskoj psihološkoj komori da je prepoznala moj rad u zajednici, hvala i drugim kolegama iz struke i naravno Gradu Velikoj Gorici te njegovim djelatnicima s kojima surađujemo. Zahvalna sam i ljudima u Velikoj Gorici, našim korisnicima, suradnicima, zapravo svima jer ne bih htjela nekog preskočiti i zaboraviti… I medijima koji nas zaista prate naš rad. Evo, jako je puno emocija, puno sreće i ponosa, jer koliko je na početku bilo teško krčiti svoj put, toliko je sada ovo velika sreća – završila je naš razgovor Sanda. 

Sanda i Arijana Mataga Tintor, viša savjetnica specijalistica za predškolski odgoj, djecu i mlade Grada Velike Gorice. Foto: Privatni album Sande Puljiz Vidović

Naša redakcija City radija, Cityportala i mjesečnika Reporter zahvaljuje joj na izuzetnoj suradnji, komunikaciji i prijateljskom pristupu, uz poruku – nagrada je otišla u prave ruke!  

  • Dodajmo, Hrvatsko psihološko društvo Sandi Puljiz Vidović je 2013. godine dodijelilo Društveno priznanje „Marulić: Fiat Psychologia“ za osobito vrijedan doprinos razvitku i promicanju hrvatske primijenjene psihologije, a iste godine dobila je i nagradu Grada Velike Gorice Franjo pl. Lučić. Također, da je istaknuta stručnjakinja još 2019. godine prepoznala je Hrvatska psihološka komora koja joj je tada dodijelila zahvalnicu za dugogodišnji doprinos razvoju struke. 

Nastavite čitati

CityLIGHTS

SMJENA RAVNATELJA “Ostavljam školu izuzetnim profesionalcima koji su stup ove ustanove, ali i zajednice”

Nakon gotovo 10 godina Damir Bedić ured ravnatelja prepušta kolegici – bivšoj učenici vukovinske škole.

Objavljeno

na

Objavio/la

U holu OŠ Vukovina sinoć su se izmjenjivali zagrljaji, emotivne riječi zahvale i pjesme za rastanak, u kolektivu koji je zračio zajedništvom i međusobnom, bezrezervnom podrškom.  

Na novo radno mjesto, u rodnu Kutinu, djelatnici škole, roditelji i okolna društva, ispratili su Damira Bedića. Danas je, nakon gotovo 10 godina, posljednji put sjeo u svoj ured ravnatelja. Priznao nam je, sada kada je stvarno finaliziran, odlazak mu teško pada. 

-Prije 19 godina sam s fakulteta odmah došao u ovu školu na zamjenu kao profesor tjelesne i zdravstvene kulture, a ta zamjena se odužila kao što vidite, i to 10 godina, a onda sam izabran za ravnatelja. Evo, nakon devet i pol godina na toj funkciji, odlazim na novo radno mjesto u rodnu Kutinu. Sada nakon toliko godina rastanak mi malo teško pada, a ujedno se i veselim novim radnim izazovima. Pomiješane su mi emocije jer sam proveo puno vremena s prekrasnim ljudima – priznao je Bedić i zahvalio se osnivaču škole na izuzetnoj podršci, kao i društvima s kojima je surađivao a koja su oplemenila rad škole i nastavni program. 

Jedno od njih je Ogranak seljačke sloge Buševec, čije su članice ispratile ravnatelja s pjesmom, a predsjednik Nenad Rožić poklonio mu je knjigu o povijesti Buševca i prisjetio se posebnih gostiju. 

-Ogranak ima suradnju sa školom od samih početaka, a to smo nastavili i s Damirom. Odlična suradnja donijela je nekoliko zajedničkih projekata, a u školu smo doveli i svirače ukulelea s Havaja, koji su školi dali na poklon jedan takav instrument, da možete svirati – našalio se Rožić i najavio daljnju suradnju s novom vodstvom škole. 

Nikolina Katulić iz Društva žena Buševec zahvalila se na suradnji, uvijek ugodnoj komunikaciji koja je rezultirala brojnim projektima. 

-Bila nam je čast što ste bili na svim našim manifestacijama a na novom radnom mjestu želimo vam puno uspjeha – poručila je Katulić a prigodni poklon za sjećanje ravnatelju je predala predsjednica Lidija Rožić. 

I na koncu, prigodnim poklonom i govorom ravnatelju Bediću zahvalili su se i djelatnici škole, prisjećajući se desetljeća punog događaja, izazova i promjena, vremena kada nije bilo lako, kada je trebalo pomiriti različite karaktere, pronaći sa svakim zajednički jezik, vremena u kojima se učilo prilagođavati promjenama. 

 

No, već od ponedjeljka školu vodi novoizabrana ravnateljica. Dobila je povjerenje učitelja i najprije će imati dužnost vršiteljice dužnosti. Učionicu informatike drugi tjedan zamijenit će uredom ravnateljice. Klaudija Radman Livaja iz Turopolja u vukovinskoj školi je 16 godina, ako računamo samo radni staž. 

-Radila sam i u područnim školama u Mraclinu i Buševcu, kao i na poslovima razrednika, administratora, voditelja smjene, bila članica raznih povjerenstava. Ovo je moja škola, moj drugi dom i jako volim ovaj kolektiv. Čast mi je dati svoj doprinos i na novoj poziciji, posebno jer sam i bivša učenica ove škole – ispričala je nova ravnateljica i ujedno najavila radosne vijesti – škola kreće u proširenje! 

-Jako se veselimo nadogradnji škole. Dobili smo EU sredstva u 100 postotnom iznosu financiranja i sve bi trebalo krenuti iduće školske godine, što znači da ćemo nakon toga moći prijeći u jednosmjenski rad – najavila je Radman Livaja. 

Po svemu sudeći Damir Bedić školu ostavlja u dobrim rukama, koje će nastaviti graditi – i školu i njene mlade “stanovnike”. 

(FOTO: Marija Vrbanus)

Nastavite čitati

Obrazovanje

FOTO Gimnazija Velika Gorica dvostruki pobjednik Županijskog natjecanja u plivanju

Objavljeno

na

Objavio/la

Županijsko natjecanje osnovnih i srednjih škola u plivanju održano je danas (četvrtak, 06.11.2025.) na Gradskom bazenu u Velikoj Gorici u organizaciji Osnovne škole Nikole Hribara. Na ekipnom natjecanju učenica i učenika sudjelovalo je 8 osnovnih škola u konkurenciji dječaka i 4 osnovne škole u konkurenciji djevojčica. Kod srednjoškolaca u konkurenciji mladića natjecalo se 7 škola, a u konkurenciji djevojaka tri srednje škole.

Velika Gorica, 06.11.2025. Natjecanje u plivanju osnovnih i srednjih škola Zagrebačke žžupanije. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 06.11.2025. Natjecanje u plivanju osnovnih i srednjih škola Zagrebačke žžupanije. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 06.11.2025. Natjecanje u plivanju osnovnih i srednjih škola Zagrebačke žžupanije. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Osnovnoškolci i srednjoškolci natjecali su se u slijedećim disciplinama: 50m leđno, 50m prsno, 50m leptir, 50m slobodno i štafeta 4x50m slobodno. Suci sa štopericama u rukama bili su nastavnici tjelesnog odgoja. Voditelj natjecanja bio je Boris Konjević.

Velika Gorica, 06.11.2025. Natjecanje u plivanju osnovnih i srednjih škola Zagrebačke žžupanije. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 06.11.2025. Natjecanje u plivanju osnovnih i srednjih škola Zagrebačke žžupanije. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 06.11.2025. Natjecanje u plivanju osnovnih i srednjih škola Zagrebačke žžupanije. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Proglašenje najboljih ekipa održano je u Restoranu CHOP Old House u kojem je za sve sudionike i njihove voditelje priređen domjenak. Tri prvoplasirane ekipe u svim skupinama nagrađene su peharima i medaljama. Sve četiri pobjedničke ekipe plasirale su se na Državno natjecanje srednjih odnosno osnovnih škola u plivanju.

Velika Gorica, 06.11.2025. Natjecanje u plivanju osnovnih i srednjih škola Zagrebačke žžupanije. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 06.11.2025. Natjecanje u plivanju osnovnih i srednjih škola Zagrebačke žžupanije. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 06.11.2025. Natjecanje u plivanju osnovnih i srednjih škola Zagrebačke žžupanije. Foto: David Jolić/cityportal.hr

SREDNJE ŠKOLE Redoslijed – Mladići: 1. Gimnazija Velika Gorica 34 boda, 2. Gimnazija Samobor 29, 3. Zrakoplovna tehnička škola Rudolfa Perešina (Velika Gorica) 28, 4. Ekonomska škola Velika Gorica 23, 5. Srednja strukovna škola Velika Gorica 23, 6. Srednja škola Dugo Selo 20, 7. Srednja strukovna škola Samobor 9 bodova. Djevojke: 1. Gimnazija Velika Gorica 16 bodova, 2. Gimnazija Samobor 14, 3. Srednja škola Dugo Selo 6 bodova.

Velika Gorica, 06.11.2025. Natjecanje u plivanju osnovnih i srednjih škola Zagrebačke žžupanije. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 06.11.2025. Natjecanje u plivanju osnovnih i srednjih škola Zagrebačke žžupanije. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 06.11.2025. Natjecanje u plivanju osnovnih i srednjih škola Zagrebačke žžupanije. Foto: David Jolić/cityportal.hr

OSNOVNE ŠKOLE  RedoslijedDječaci: 1. OŠ Ivana Benkovića (Dugo Selo) 48 bodova, 2. OŠ Nikole Hribara (Velika Gorica) 35, 3. OŠ Eugena Kumičića (Velika Gorica) 32, 4. OŠ Velika Mlaka 27, 5. OŠ Josipa Zorića (Dugo Selo) 26, 6. OŠ Vukovina 19, 7. Novo Čiče 19, 8. OŠ Eugena Kvaternika (Velika Gorica) 9. Djevojčice: 1. OŠ Klinča Sela 19 bodova, OŠ Ivana Benkovića (Dugo Selo) 19, 3. OŠ Eugena Kvaternika 12, 4. OŠ Ivana Perkovca Sutla 9 bodova.

Galerija fotografija

Nastavite čitati

Obrazovanje

Brat i sestra Koren dobitnici Rektorove nagrade – svatko po dvije, a Lucianu ste upoznali i u našoj FM Ordinaciji!

“Moja primarna ideja za medicinom bila je zbog jedne želje za empatijom, za altruizmom i za brigom za one pacijente kojima je to najpotrebnije…”

Objavljeno

na

Luciana i Andro Koren osim što su blizanci, dobitnici su i Rektorove nagrade – i to svatko po dvije. Njihov nevjerojatan uspjeh prati ovih dana cijela Hrvatska, jer osim što su briljirali na maturi i prijemnom, zajedno su upisali Medicinski fakultet u Zagrebu. Dobitnici su i Dekanove nagrade, a sada su na šestoj godina faksa.

No, to nije sve. Proteklih pet godina studija prošli su s 5.0!

Inače, tu je i nagrada za projekte „U nijansama hrabrosti – Priče iza platna“ i „Zdravlje srca za sve“. Prvi projekt bio je izložba u suradnji s udrugom „Sve za nju“ koja je  predstavila radove žena oboljelih od raka dojke, koji su skrenuli pažnju na marginalizirane skupine pacijenata.

Tako je i na poziv urednice Matee Brenčić, Luciana u lipnju gostovala u programu City radija u emisiji o zdravlju „FM Ordinacija“, u kojoj je zajedno Liljanom Vukotom, izvršnom direktoricom udruge „Sve za nju“ i slikaricom Lydijom Pataftom, progovorila o Svjetskom danu preživjelih od malignih bolesti, kroz snagu umjetnosti uz spomenutu prateću Izložbu „U nijansama hrabrosti – Priče iza platna”.

-Iz Studenske sekcije za onkologiju, kako je u emisiji objasnila, primijetili da imamo jednu veliku odgovornost i veliku čast htjeti biti više od liječnika i shvatili smo da imamo priliku obilježiti međunarodni, ali i nacionalni dan preživjelih od malignih bolesti i na jedan poseban način povezati se s onima koji su nama medicinarima najvažniji – pacijenti. I to specifično pacijentice koje su prošle zaista veliku borbu s malignom bolesti, te smo organizirali ovu stvarno lijepu priču zajedno sa udrugom Sve za nju, koja godinama njeguje holistički pristup prema pacijentu – ispričala je Luciana, iz čega je odmah postalo jasno kako je ova mlada buduća liječnica korak ispred uvriježenom pristupu liječenju.

Foto: Udruga žena oboljelih i liječenih od raka SVE za NJU

Na pitanje voditeljice zašto je odabrala onkologiju, Luciana je priznala kako ju to svi pitaju i pokušavaju ju maknuti od te ideje.

-Moja primarna ideja za medicinom bila je zbog jedne želje za empatijom, za altruizmom i za brigom za one pacijente kojima je to najpotrebnije i koji su najteži. Sama onkologija činila mi se vrlo zanimljiva zbog kompleksne patofizijologije, ali isto tako zbog psihološkog aspekta koji je nekad nedovoljno naglašen, ali iznimno važan. To je ujedno bila i poveznica s ovom izložbom i ideja da na jedan način povežemo taj zanemareni pristup prema pacijentu,  dakle taj emotivni spektar koji nekad ostane sa strane i koji mi liječnici u našoj brzini često zaboravimo – odgovorila je Koren.

Dodajmo kako je izložba okupila umjetnička djela žena koje su prošle kroz dug i bolan proces borbe s karcinomom – iskustvo koje je teško riječima dočarati i u potpunosti razumjeti.

– Vjerujem da zajedničkom ambicijom, empatijom i inicijativom, poručuje Luciana, možemo graditi suosjećajnije društvo i potaknuti promjene koje nadilaze akademske okvire.

Foto: Privatni album obitelji Koren

Osim toga, kako je ispričala za portal Srednja.hr, Luciana i njen brat Andro pronalaze vrijeme i za dodatne aktivnosti, poput nogometa, modelinga, stranih jezika i rada u studentskim sekcijama.

Kako su najavili, očekuje ih specijalizacija. Lucianin interes osim onkologije, vezan je i uz reumatologiju i dermatologiju, dok je Andro bacio fokus na kirurške struke.

Brat i sestra Koren, morate priznati, inspiracija su po akademskom uspjehu, ali i angažmanu u medicinskoj struci u kojoj pomiču granice i integriraju drugačiji pristup pacijentima – s puno uvažavanja i empatije.

Samo hrabro – vi ste promjena koja nadahnjuje!

Nastavite čitati

Obrazovanje

Zrakoplovcima nikad dosadno – Izborni predmet: Bespilotna letjelica!

Uvertira za veće letjelice i dronove – mini policijski helikopter.

Objavljeno

na

Zrakoplovna tehnička škola Rudolfa Perešina u Velikoj Gorici specifična je sama po sebi, budući da srednjoškolcima nudi nekoliko smjerova vezanih uz avionski promet, a koji će ih obučiti za zanimanja zrakoplovnih tehničara i prometnika.  

No, posebnost su i izborni predmeti poput vježbi osnovnog pilotiranja, na kojima učenici imaju probni let mini školskim multikopterom, dronom za letenje u zatvorenim dvoranama – policijskim helikopterom Bell 206 Jet Ranger koji je zapravo replika pravog.   

Osim samog leta letjelicom s rotirajućim krilima, učenici se susreću i s pripadajućom opremom i rukovanjem Li-Po baterijama, što je ujedno i uvod u izvanučioničku nastavu s većim letjelicama i dronovima kojima se izvode određene letačke operacije poput snimanja i fotografiranja iz zraka, te obilaska određenih letačkih ruta i povratak na mjesto polijetanja.  

Vrijedna znanja i iskustva učenicima su prijeko potrebna jer je primjena besposadnih i bespilotnih letjelica svakodnevna u civilnom i vojnom sektoru inovacija i vještina. 

(Foto: Zrakoplovna tehnička škola Rudolfa Perešina)

Nastavite čitati

Reporter 454 - 23.10.2025.

Facebook

Izdvojeno