Obrazovanje

Go, Karlo, Go! Klinac iz Gorice pobjeđuje Kineze u “njihovoj” igri

Karlo Vlahović (11) prije nešto više od dvije godine počeo se baviti misaonom igrom GO, a danas u njoj već uredno pobjeđuje i Kineze, iz čije je zemlje ova igra i došla. Literatura je uglavnom na kineskom, ali Karlu to ne smeta da je proučava, da napreduje…

Objavljeno

prije 6 godina

9. prosinca 2019.

Objavio/la

Suzana Majstorović

Misaona igra go za mnoge je nepoznanica i možda čitajući ovaj tekst mnogi prvi put doznaju nešto o ovoj igri, nastaloj u Kini prije pet tisuća godina godina, iako se povjesničari još nisu dogovorili oko točnog datuma.

Naš 11-godišnji sugrađanin Karlo Vlahović jedan je od onih koji GO ima, rekli bismo, u malom prstu. U dvije godine, otkad ga je tadašnja učiteljica u Osnovnoj školi Eugena Kumičića, Vlatka Topolnjak, uputila da počne otkrivati čari ove igre, postao je pravi majstor. I već je Kineze, koji se smatraju najboljim igračima na svijetu, ostavio iza sebe i suvereno ide prema vrhu.

Iskoristili smo jedan predivan jesenski dan kako bismo malo porazgovarali s Karlom. Prvo što jednostavno zadivljuje je lakoća kojom ovaj dječak odgovara na pitanja. Ne zapinje, odgovara punim rečenicama, totalno barata materijom.

I da, ide tek u peti razred.

– Prije dvije godine počeo sam igrati GO, ali tada su svi bili ispred mene jer sam tek počeo učiti.

No, dok nekome ne smrkne, drugome ne svane… Vrijedi to i u Karlovu slučaju. Kako ističe, došao je period kad je najbolja igračica u školi izgubila samopouzdanje nakon natjecanja s Kinezima, koje za nju nije završilo najbolje.

– Ja sam u tom trenutku počeo brzo igrati, išao na turnire svaki tjedan, što je rezultiralo time da budem bolji od nje. Moj rezultat je jedan od najboljih u Hrvatskoj. Nitko u godinu dana nije tako napredovao, skočio sam 12 kyueva, sad sam osmi kyue trenutno – govori Karlo o svojim počecima.

Pojasnio nam je Karlo i kako ploča za GO izgleda, te neka osnovna pravila, no teško je to tek tako pojasniti i dočarati. Međutim, da treba puno, puno mozgati, jasno je na prvu.

GO je misaona igra na ploči za dva igrača. Od prvog dana igra se po nepromijenjenim pravilima. Prije 1500 godina igra je došla i u Japan, gdje dobiva status uzvišene dvorske vještine. Pravila igre vrlo su jednostavna, a mogućnosti neograničene. U zemljama Dalekog Istoka GO je sastavni dio kulture i obrazovnog procesa, a sve je popularniji i u europskim zemljama. U Hrvatsku su igru donijeli časnici austrougarske mornarice početkom 20. stoljeća. Strateške igre na ploči potiču logičko razmišljanje i samostalno donošenje odluka kod djece i mladih. Istodobno bavljenje ovom vještinom potiče i sportski duh te fair play, jer lijepo ponašanje prema protivniku sastavni je dio kulture igranja GO-a.

Misaona igra GO i Karlo, bila je to ljubav na prvu. Ali puno je tu rada, vježbe, discipline. No ovaj dječak sve to ima u sebi.

– Trebalo mi je par mjeseci da se uhodam i počnem bolje igrati. Doma imam ploču, zbog škole ovih dana nisam stigao gledati partije od Kineza i Japanaca, ali preko ljeta sam gledao dvaput dnevno, te slagao svoju ploču kako bih razumio poteze i sve što je bitno – kazao nam je Karlo, pa ispričao i da su Kinezi prvi napravili igru, ali su je Japanci bolje razvili, no ni jedni ni drugi nisu najbolji na svijetu, nego su to Korejanci. Kako god bilo, Azijci su u ovoj igri glavni.

Na dogovoren intervju Karlo je došao potpuno spreman, ponio je literaturu iz koje uči, svoje diplome, medalju, no pehar se čuva u školi. Kaže, trenutno ih 19 igra GO, barem u Osnovnoj školi Eugena Kumičića, a zasad u ovoj školi postoji samo jedan prvak u GO-u. Pogađate, Karlo. U svibnju ove godine pobijedio je sve protivnike te je zahvaljujući tome u povijesti škole upisan kao prvi koji je osvojio turnir u igri GO i njegovo ime prvo je u nizu na peharu koji ostaje generacijama koje tek dolaze.

Pitamo ga ima li netko tko ga u školi može pobijediti. Kroz smijeh odgovara da ima. Učitelj Mladen Smud. Veliki entuzijast što se ove igre tiče. Sa 72 godine i dalje podučava sve one koji su za GO zainteresirani. Kaže Karlo da je i učitelja uspio pobijediti na treningu, ali na turniru mu to još nije pošlo za rukom i jednog dana želi biti njegov nasljednik. Već sad ide kao njegova potpora po školama, bili su i u udruzi Suncokret, u Centru za odgoj i obrazovanje…

A Karlo je već dio reprezentacije U-16 jer u savezu smatraju da može parirati starijim protivnicima. Kako i ne bi kad trenira triput tjedno i još vježba kod kuće. Kako sam kaže, sva natjecanja ni ne pamti, ali neka nam je ipak izdvojio.

– Prvo natjecanje, u međuškolskoj GO ligi… Bio sam treći, a to mi je bio prvi turnir, s još 40 druge djece. I ove godine smo imali taj turnir, a ove godine sam bio nespreman i sedmi ukupno na cijelom turniru, ali ipak treći u GO početnicima – ističe Karlo.

Pitamo ga što znači “nespreman”, kaže podcijenio je protivnika, a iz toga je izvukao pouku da to ne smije činiti. Još jedan dokaz da od Karla možemo učiti.

Od ostalih natjecanja istaknuo je Otvoreno prvenstvo Hrvatske, na kojem je među 40-ak djece svoje dobi bio treći. Ono što se posebno pamti je Beč, kolovoz ove godine. Tamo je, naime, ukupno bio peti, a u dobi do 12 godina prvi. Sve to ovako na prvu ništa ne znači, no kad dodamo činjenicu da je Karlo dobio četvoricu Kineza na putu prema vrhu, onda to itekako ima težinu. Sjećate se možda iz uvodnog dijela ove priče, Kinezi su izmislili GO…

Prijateljima u razredu nije se previše hvalio svojim uspjesima, pa dobar dio njih ni ne zna koliko je zapravo uspješan.

Doznajemo da ga sljedeće godine čeka Europsko prvenstvo koje će se održati u Hrvatskoj, u Stubičkim toplicama, dok se s reprezantacijom natječe putem interneta. Što se nagrada po turnirima tiče, one znaju biti novčane koje dobiju, novčane kojima se plaća sljedeće natjecanje, ali i knjige koje dobro dođu u usavršavanju. Uz sve to, tu su i diplome, medalje…

U Japanu postoji turnir na svjetskoj razini, a tamo je nagrada milijun dolara. Jedini Hrvat koji je došao do tamo je Karlov učitelj, ali ne kao profesionalni igrač. Ono što je malo znano je to da su najbolji igrači GO-a iz Velike Gorice, a Smud im je također bio trener.

Spomenuli smo već literaturu iz koje Karlo uči. Ono što prvo upada u oči je da su knjige na kineskom jeziku, i ostavlja nas bez daha. Ima i svega jedan priručnik na hrvatskom. Dvije knjige poklonila mu je prijateljica Marta Mikša, koja studira u Kini.

Ako niste znali, u našem gradu postoji i klub onih koji igraju ovu misaonu igru. Go klub Velika Gorica. Troškovi su minimalni, godišnja članarina je 60 kuna, tko želi može doći u OŠ Eugena Kumičića četvrtkom u 16:30, u Gorički klub mladih petkom u 17 sati, kao i u dobro znano sklonište u Cvjetnom naselju subotom u 15:30

Na stranici blog.dnevnik.hr/gogame možete pronaći sve informacije o turnirima, najave, pratiti napredak igrača…Tu možete vidjeti i kako naš Karlo trenutno stoji, njegove bodove i rang gdje se nalazi.

Svojim vršnjacima Karlo poručuje:

– Počnite igrati GO, u Kumičiću imate radionice u 16:30 sati četvrtkom. GO pomaže u matematičkom razmišljanju i puno tog je lakše shvatiti. Kroz igru se uči. Trebaš izračunati točno kako treba, samo jedan potez, krivi kamenčić, gubiš igru.

Teško je to možda ovako predočiti, zato probudite znatiželju u sebi i otiđite na jednu od lokacija koju je Karlo naveo u našem razgovoru. I tko zna, možda i vi postanete uspješni kao i on.

GO nije jedino čime je Karlo Vlahović zaokupljen. Od svoje šeste godine bavi se hrvanjem, te je član Hrvačkog kluba Velika Gorica 1991. U ovome trenu mu je draži GO, a hrvanje je postalo malo teže, protivnici su ozbiljniji. I tu je jako uspješan, osvojio je do sada tri zlata, tri srebra i četiri bronce.

Prvo natjecanje u hrvanju bilo je međunarodno, imao je svega šest godina, tamo je bio najmlađi i odmah je osvojio treće mjesto. Kada govori o tom prvom natjecanju u hrvanju, kroz smijeh ističe kako je bio mali, ali nije ga bilo strah.

– Ja sam njih dobivao na masu, ali slobodnim stilom bih gubio. Specijalka mi je bio zahvat glave – govori nam Karlo.

Rado ide na treninge, a sretan je jer su se i prijatelji iz njegova razreda počeli baviti hrvanjem, a on je taj koji ih je potaknuo. Trenirao je i nogomet u Kurilovcu, za vrijeme dok hrvački klub nije djelovao, a bio je na poziciji golmana. I tu je obećavao, ali nije se tu dugo zadržao… Kada gledamo taj poprilično popunjen raspored ovog 11-godišnjaka, pitamo se kako to sve stigne.

– Sve stignem jer se dobro organiziram. Roditelji paze na braću, a ja sam se dosta i osamostalio zbog svega toga – kaže Karlo.

Možda se doista čini da ima malo vremena, ali čini se da tu samo mi odrasli dramimo i uvijek smo u nekoj utrci s vremenom, jer Karlo ima i svoj YouTube kanal, montira filmiće, pokazao nam je i kako je bilo u Zaostrogu na natjecanju iz njegove perspektive, a uz sve druži se s prijateljima, vani su, igraju nogomet, a kao i svako dijete današnjice, voli igrati igrice na mobitelu.

Svestran je Karlo i nimalo ne sumnjamo da je pred njim blistava budućnost, a svojim vršnjacima svakako može biti primjer i uzor. Jer sve se može kad se hoće.

Povezane teme:hotnews igra go karlo vlahović OŠ EUGENA KUMIČIĆA

Obrazovanje

Darko razvija AI za studente, a SAD pamti po jednoj rečenici policajca: “Vrijeme je da kupite sat”

Darko Pažin gostovao je na City Radiju i otkrio detalje projekta umjetne inteligencije na Hrvatskim studijima, govorio o opasnostima AI-ja, te iskustvu života u Americi.

Objavljeno

prije 2 dana

22. svibnja 2026.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Razgovarala: Gianna Kotroman

Na Hrvatskim studijima razvija se sustav umjetne inteligencije koji bi studentima već od nove akademske godine trebao pomoći u učenju i pripremi ispita. O projektu je u emisiji kod Gianne na City Radiju govorio Darko Pažin, viši informatičar u Računalnoj službi Hrvatskih studija, istaknuvši kako cilj nije klasični AI koji “pretražuje internet”, već zatvoreni sustav temeljen isključivo na materijalima profesora.

“Temelj je da profesor stavi svoju skriptu u AI te da traži po toj skripti, a ne po internetu. Samim time, profesor će biti zadovoljan što se učilo po njegovom, što je dobitak za naše studente”, objasnio je Pažin.

Time bi se, kaže, izbjegao jedan od najvećih problema današnje umjetne inteligencije, takozvana “halucinacijska stopa”, odnosno izmišljanje podataka i netočnih informacija.

“AI sam po sebi, izmišlja podatke, činjenice, to se zove halucinacijska stopa. AI je u manje rizičnim projektima super stvar. Postoje visokorizični projekti, npr. Zagreb će navodno uvoditi semafore koji će biti pod AI-em i tu bi već trebali pripaziti jer tu su ljudski životi u pitanju. S obzirom na situaciju, ovo što se tiče studenata, ograničio bi se pristup internetu i AI će imati pravo pretraživati samo skripte koje su profesori stavili”.

Projekt je trenutačno u fazi nabave opreme, a vrijednost cijele investicije procjenjuje se na oko 20 tisuća eura. Pažin ističe kako troškovi rastu proporcionalno broju korisnika i potrebnoj infrastrukturi.

Osim o tehnologiji, razgovor se dotaknuo i utjecaja umjetne inteligencije na tržište rada. Pažin smatra da će AI sigurno mijenjati brojna zanimanja, neovisno o njihovim industrijama.

“Evo čuo sam za slučajeve za OnlyFans, gdje se s pomoću umjetne inteligencije muškarci pretvaraju u jako lijepe žene i samim time izbacuju obične žene koje se muče sa svojom ekipom snimatelja. Lova ide tamo gdje ima više publike, tako da im kradu posao. Uskoro bi i odvjetnici mogli ostat bez poslova, ali opet imamo onu halucinacijsku stopu gdje je problem da AI izmišlja podatke pa ne možemo dati visokorizični posao u ruke umjetne inteligencije. Npr. izgubite nekretninu jer je AI izmislio podatke koji ne drže vodu”, govori Pažin.

Dio razgovora bio je posvećen i njegovom životu u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je od 1989. do 1993. igrao košarku i studirao poslovni menadžment na Sveučilištu Findlay u Ohiju.

“Tamo je dosta puno naših iseljenika tako da su me super primili tamo. Amerikanci su jako otvoreni ljudi, ali otvoreniji u svojoj znatiželji. Znali su me na cesti zaustaviti i pitati koliko sam visok, a da sam htio, mogao sam to naplaćivati, danas bi bio milijunaš i siguran sam da bi oni platili 25 centi da saznaju”, prisjeća se.

SAD je opisao kao društvo izrazito usmjereno na uspjeh i novac, a upravo ga je to naplata informacija jednog ostavila bez riječi.

“Kad sam još bio s jugoslavenskom reprezentacijom u Americi, išli smo u trgovački centar i bio je dogovor da se nađemo nazad svi u 19 i idemo u hotel. Naravno, nitko nije imao sat i dođemo u jednom trenutku do policajca da pitamo koliko je sati da vidimo koliko još imamo vremena, a on nam kaže da je vrijeme da kupimo sat. Oni to ovako gledaju, on je za taj sat dao određeni novac i zna koliko je sati, a mi bismo sad to besplatno saznali. Sve je u lovi”.

Na kraju razgovora, dotakli su se Darkovih shopping muka. Naime, kao čovjek visine 2,12 m i broja noge 78, odmah je lako zaključiti da je cijelo iskustvo kupnje veoma drukčije.

“Obuću još uvijek mogu kupiti u običnim dućanima, nosim broj 48, a hlače i košulje, e to je već veći problem. Prije sam lakše kupovao to jer kad bih ušao u dućan, uzeo bih najveći broj i riješeno, a danas kao da se standard promijenio i sve mi je malo, ali naletim nekad na nešto dobro, kao i svi drugi i to se onda odmah kupuje”, smije s Darko.

Nastavite čitati

Obrazovanje

FOTO Edukativni tjedan na Cipru uz umjetnu inteligenciju i Erasmus+

Objavljeno

prije 5 dana

19. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Djelatnice Srednje strukovne škole Velika Gorica socijalna pedagoginja Marijana Šapina i nastavnica Mirna Trumbetaš, razrednica učenika s posebnim potrebama, boravile su od 18. do 24. travnja 2026. godine na Cipru, u Larnaci u sklopu 4. mobilnosti Erasmus+ projekta „UI nije bauk, već novi nauk!“. Tijekom petodnevnog tečaja „Alati umjetne inteligencije (UI) u obrazovanju“ (“Artificial Intelligence (AI) Tools in Education“) stekle su brojna nova znanja i iskustva o mogućnostima primjene umjetne inteligencije u suvremenom obrazovanju. Iako su u početku prema korištenju umjetne inteligencije u nastavi pristupale s određenom dozom opreza, kroz edukaciju su spoznale koliko UI može biti vrijedan alat u radu s učenicima – posebno u olakšavanju usvajanja gradiva, istraživanju sadržaja, pisanju edukativnih i završnih radova te izradi kreativnih i vizualno privlačnih prezentacija.