Povežite se s nama

Kultura

Glumica bez televizije: ‘Skupljam nagrade i čekam šansu u filmovima i serijama’

Dobila sam već drugu Nagradu hrvatskoga glumišta, ali tek čekam pravu šansu u filmovima i serijama. Iako, doduše, doma ni nemam televizor…, kaže Marija Kolb, nagrađivana velikogorička glumica. Priča o svojim snovima, strahovima, ambicijama…

Objavljeno

na

Samo su odabrani u ovih 27 godina uspjeli ugurati se među dobitnike Nagrada hrvatskoga glumišta, koje se dodjeljuju od 1992. Samo su se posebni na toj listi našli više od jedanput. Među takvima, dvostruko priznatima, od kraja studenog je i Marija Kolb. Glumica koja se školovala na osječkoj Akademiji, ali i djevojčica koja je odrastala ovdje, kod nas, u Velikoj Gorici, uspješna mlada žena koja se nakon studija vratila ondje gdje je dom.

– Da, ovdje sam odrasla, u Velikoj Gorici, išla sam u OŠ Eugena Kumičića, Umjetničku školu Franje Lučića, baletnu školu… Tu sam upisala i srednju školu, prva dva razreda išla sam u Opću gimnaziju, a onda smo se preselili u Utrine. Tamo sam završila treći i četvrti razred, u jezičnoj gimnaziji, a nakon toga sam otišla na studij u Osijek. Kad sam i to završila, vratila sam se ovdje, u Veliku Goricu. Odrasla sam na Galženici, a sad živim u ‘osmom martu’ – uvodi nas u svoju priču Marija.

Sjedimo i razgovaramo, prigodno, u kafiću par stotina metara od njezina stana. Stigla je s predavanja na fakultetu, na kojem je već godinama u ulozi umjetničke suradnice, a mjesto susreta odabrala je metodom koju će mnogi nazvati stereotipno ženskom.

– Ajmo tamo, tu mi se najlakše parkirati…

A opet, teško je reći da je Marija tipična djevojka, uobičajena mlada žena. Jer i ovoga je puta, kao i uvijek, bila naoružana neobičnom energijom, govorila je vrlo ekspresivno i malkice teatralno, kako valjda i mora biti kod glumica koje žive svoj poziv, a za početak je sama objasnila razlog jedne kasnoposlijepodnevne kave s novinarom.

– Dobila sam Nagradu hrvatskoga glumišta za glumačko ostvarenje u radio drami. To je moja druga Nagrada hrvatskoga glumišta, prvu sam dobila 2009. za najbolju ulogu u predstavama za djecu i mlade, za predstavu ‘Pipi Duga Čarapa’, a radio drama za koju sam sad nagrađena zove se ‘Tuga’. Redateljica je Stephanie Jamnicky, a tema je obiteljska, u smislu gubitka voljene osobe. Brat nazove sestru kako bi joj priopćio da im je umro otac, što ona nikako ne može prihvatiti. Ostaje u tom svom balonu misli i emocija, bježi od istine i zatvara se u sebe, izgovara razne nebuloze, prestaje se javljati na telefon… – opisuje Marija.

I odmah će odbaciti priču koju često “prodaju” kolegice i kolege, onu kako nagrade nisu važne, kako je to samo još jedan predmet s kojeg treba brisati prašinu…

– Ma ne, puno mi znači ova nagrada. Pokazuje mi da sam na pravom putu, da je struka primjetila moj rad, da me se cijeni… Nije lako samostalnim umjetnicima, kad nisi dio ansambla teško se i rijetko dobivaju uloge, pogotovo glavne, vrijedne uloge. Glumice koje su dio nekog sustava imaju puno veće šanse za takve uloge, za velike komade s poznatim redateljima. Kao samostalni umjetnik sam si tražiš posao, a na nezavisnoj sceni dosta je teško izboriti se za prostor, kamoli za projekte i prilike koji nude šansu da budeš dio velikog ansambla. Naravno da mislim da je ona rezultat timskog rada, bez svih tih sjajnih kolega ovo ne bi bilo moguće.

Ova nagrada stigla je u kategoriji radio drame, umjetničke forme za koju je teško reći da je u svom najboljem trenutku. Još se teže, naime, mnogima od nas sjetiti kad smo posljednji put poslušali radio dramu…

– Jako volim tu formu, baš uživam u tome. Strašno mi je zanimljiva mogućnost da samo glasom pokažem cijeli spektar nečijih misli i osjećaja. To je i dosta zahtjevno, jer nemaš tijelo kao alat za izražavanje. Sve se radi uz pomoć mikrofona, što ima i svoja pravila, zadane okvire koje moraš jako dobro poznavati kako bi njima znao, možda je to ružno reći, ali manipulirati – objašnjava Marija, svjesna da se publika koja voli radio drame baš i ne broji u milijunima.

– Je, činjenica je da je to forma u izumiranju, ali s druge strane se javljaju naznake da se sprema veliki povratak audio knjiga. U inozemstvu se tržište totalno pomamilo za tim, ljudi žele slušati knjige, a sve to otvara i prostor za revitalizaciju radio drame. Ukratko, ima to svoju publiku, ali svjesna sam da ona nije velika.

Priča nam Marija dalje kako radio drame nastaju u specifičnim uvjetima, kako postoje prostorije koje simuliraju interijere i eksterijere, kako je mikrofon “partner” u igri i kako treba znati proizvoditi razne zvukove i pritom koristiti rekvizitu… Na prvu možda ne djeluje pretjerano zahtjevano, ali i ovoga puta prvi dojam vara.

– Događalo mi se da unutar jedne radio drame moram glumiti po četiri životinje i troje ljudi. E, to je urnebes! Jednom sam igrala Malu princezu, Gospođicu Neću, umišljenu Patku, Zmaja kričavca, Mamu koja se boji miševa, malo zaostalog Mirka i Kockicu šećera u jednoj priči… Sve to zahtjeva karakterističan glas i zvuk, a takve transformacije izazov su za glumca.

Iza nje je cijeli niz različitih uloga, no kad bi trebalo izdvojiti omiljenu, najdražu…

– Jako volim uloge heroina, junaka, u kojima se može prikazati cijeli spektar emocija. Često me takve uloge i zapadaju, poput Grete Meier u Unterstadtu, pa onda Pipi Duge Čarape… E, to je bila fizički i emotivno izuzetno zahtjevna uloga, ali mogu reći da sam puno naučila od te djevojčice, od najjače djevojčice na svijetu. Učim kroz sve uloge, tako se gradi i karakter – vjeruje Marija, pa već koju sekundu potom vraća priču na svoje same početke.

– Moram zahvaliti svojoj učiteljici Pavici Veselić iz OŠ Eugena Kumičića. Učitelji imaju važnu ulogu u prepoznavanju afiniteta i talenta kod djece, a ona je mene obilježila za cijeli život. To što me uzela u školsku predstavu, jednu, drugu pa treću, odredilo je moju karijeru. Za prvu predstavu odabrala me zato što sam već išla u glazbenu školu, prednost je bila što imam sluha, a jesam li joj s neke druge strane bila interesantna, scenična… Nemam pojma, bila sam premalena da bi to kužila. Išla sam u četvrti razred kad sam bila u prvoj predstavi, ‘Maloj princezi’. Bilo je tu i treme, a moram reći i da je učiteljica Pavica bila prilično stroga. Nismo to tek tako odrađivale, inzistirala je da sve to bude kako treba, od početka me ‘šarafila’ i ja sam joj na tome zahvalna. Zavoljela sam glumu već tad i ostala u tome do danas – prisjeća se Marija, dodajući kako se treme nije u potpunosti riješila sve do danas.

– Ma joj, svaki put imam tremu na sceni. To je više neki pozitivni adrenalin, ali moram priznati da na dan premijere uopće nisam svoja. Taj dan ne mogu jesti, ne javljam se nikome… Spavam do 15 sati, pa meditiram dva sata, jer sve to mi je jako veliki stres i moram se nekako smiriti. Nakon toga pojedem nešto, tek toliko da ne umrem, pa idu zadnje pripreme… Poslije predstave dugo ne mogu zaspati, iscrpi to, izmoriš se, a zapravo si i dalje jako budan. Po mojoj teoriji, to je i jedan od razloga zašto glumci vole popiti…

Ona, kaže, s tim nema problema, piće ili dva nakon stresne premijere ne spadaju u tu kategoriju, no postoje stvari koje su joj ipak problematične u svemu ovome. Kao, recimo, moguća golotinja na sceni…

– Ma joj, najrađe ne bih, ha, ha… – nasmijala se Marija pa pomalo sramežljivo nastavila:

– Bio bi mi to izazov, iako bih voljela da imam neku ‘escape’ tipku, da mogu prekinuti kad želim, ha, ha. Nisam baš toliko slobodna, koliko god sam svjesna da je to djelomično hendikep za glumicu. Ali sigurna sam da bih, da dođe do toga, hrabro pregrmila i takav izazov. Dosta je to zahtjevno, no moje tijelo i glas su moji alati, pa gledam na to kao na barikade u glavi koje se ruše tako da se s njima suočiš.

Igrala je u gotovo 30 predstava, radila predstave za djecu, briljira na radiju, sinkronizirala je i crtić… Jedino što joj zasad nedostaje su filmske i televizijske uloge.

– Iskreno, htjela bih se malo više okušati u filmu i na televiziji, jer dosad nisam imala puno prilika. Osječka akademija nema smjer režije i produkcije, zbog čega se nismo imali priliku upoznati s mladim ljudima koji kasnije postanu tvoji kolege, koji te zovu… Snimila sam jedan kratki film, glumila sam epizodnu ulogu u seriji ‘Luda kuća’ i to je to. A to me zanima, mislim da bih tu mogla puno dati. Sapunice? I one imaju svoje zakonitosti koje treba razumijeti i njima ovladati, mogla bih i to probati, zašto ne – kaže Marija.

Krenula je tu priča i na kvalitetu hrvatskih serija, filmova, ali tu je stiglo iznenađenje… Ona, naime, malo toga gleda.

– Ne, ne gledam baš… Iskreno, doma uopće nemam televizor – otkrila je Marija pa opisala kako je to živjeti bez TV-a…

– Odlično! Zadnji televizor mi je bila ona ‘kanta’, a kad je trebalo prijeći na tanke varijante, nikad ga nisam kupila. Ima već desetak godina, tu negdje, da sam bez TV-a. Skinem seriju na laptop, odem u kino, ali pažljivo selektiram sadržaj koji gledam.

Osim toga, nema Marija ni idole, uzore… Spomenut će Anthonyja Hopkinsa, Meryl Streep, a onda će i tu zastati. Omiljenoga glumca ili film ona nema.

– Ne, puno kolega cijenim i poštujem, ali teško mi je reći tko je najbolji. Nikad nisam ni lijepila postere po zidovima, nisam taj tip – kaže Marija, koja uživa živjeti u svome gradu.

– Volim Goricu zato što ima kilometre staza za rolanje, što ima bazen, na kojem sam triput tjedno… Grad je ugodan za život, miran, idealan za obitelj – misli Marija, koja je jedva dočekala pitanje je li i koliko glumila na goričkim daskama.

– Jesam, radila sam nešto, ali nadam se da ću u budućnosti raditi i više, i predstave za odrasle. Dosad sam radila dvije predstave za djecu, za šest uloga u predstavi ‘Dječak koji je tražio zmaja’ sam i nagrađena, a igrala sam i u ‘Uličnim skitačima’. Iako, šteta je da me nema u predstavama za odrasle, kad sam već tu, na dispoziciji, nema putnih troškova, ha, ha.

‘Joj, samo da se ne moram ljubiti…’

Ne mislim da sam manekenski tip ili seks bomba, ali smatram se ljepuškastom osobom, a nikad mi nisu dali da igram zavodnice! I hvala Bogu na tome, barem se nisam morala ljubiti na sceni, kroz smijeh kaže Marija, koja je svih ovih godina tek jednom bila blizu…
– Jednom sam se morala samo cmoknuti s Robertom Ugrinom na kraju predstave ‘Kroćenje goropadnice’, gdje sam igrala Katarinu, a on Petruccia, i to je to. Drago mi je što me to svo ovo vrijeme mimoilazi, ne znam kako bih to preživjela. Lijepo je na sceni vidjeti dvoje kako se vole, no ljubav i strast se mogu vidjeti i u pogledu, u oku – iskreno kaže Marija.

Pipi Duga Čarapa dubi na glavi i hoda na rukama…

Glumci moraju biti u jako dobroj fizičkoj kondiciji, jer to je jedini način kako se tijelo može odazvati na impulse koji mozak zamisli. Kad sam igrala Pipi Dugu Čarapu, morala sam tijekom predstave dubiti na glavi, hodati na rukama, napraviti špagu i premet, popeti se na kućicu visoku četiri metra u nekoliko sekundi… Ja se održavam kroz plivanje i rolanje, zasad mi je to dovoljno, priča nam Marija i dodaje:
– Općenito glumci moraju puno raditi na sebi, prije svega na glasu! Nije lako dobaciti do zadnjeg reda kazališta, to iziskuje posebnu razinu govora, nimalo sličnu običnom razgovoru kakav, recimo, mi sad vodimo. Za to te Akademija priprema, ali treba stalno raditi vježbe za glas, disanje i artikulaciju… I glas je mehanizam koji se bilda, koji mora biti u formi.

Kultura

FOTO Sjajne predstave mažoretkinja na turniru u Gradu Dresdenu u Njemačkoj

Objavljeno

na

Objavio/la

Kvalifikacijski turnir mažoret timova za Europsko prvenstvo mažoretkinja 2026. održan je u Njemačkoj u Gradu Dresdenu u Dvorani Arena, u subotu, 25. travnja 2026. godine. Organizatori turnira bili su Dresden Diamonds Majorette&Cheerleading Club i Europska asocijacija mažoret timova (EMTA).

Dresden (Deutschland), 25.04.2026. Grand Prix Dresden 2026. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Dresden (Deutschland), 25.04.2026. Grand Prix Dresden 2026. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Dresden (Deutschland), 25.04.2026. Grand Prix Dresden 2026. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Natjecali su se deset timova iz četiri države: Plesni klub Barbara (Velika Mlaka-Velika Gorica), Budinščinske mažoretkinje (Budinščina), Mažoretkinje Dubrovčan (Dubrovčan), Vodiške mažoretkinje (Vodice), Tribunjske mažoretkinje (Tribunj), svi iz Hrvatske; Deyna (Kyjov), Holice Cheerleaders Spark (Holice), Labety (Borohradek), svi iz Češke; Swiss Majorettes (Zurich) Švicarska i domaćin Dresden Diamonds (Dresden, Njemačka).

Dresden (Deutschland), 25.04.2026. Grand Prix Dresden 2026. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Dresden (Deutschland), 25.04.2026. Grand Prix Dresden 2026. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Dresden (Deutschland), 25.04.2026. Grand Prix Dresden 2026. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Mažoretkinje su se natjecale u četiri dobne kategorije: djeca, kadetkinje, juniorke i seniorke – solo, duo trio, mini formacija i velika formacija, s rekvizitima štap, pom pon, flag i mace (mejs). Izvedeno je preko stotinu koreografija i svi klubovi zaslužuju pohvale za odlične izvedbe.

Dresden (Deutschland), 25.04.2026. Grand Prix Dresden 2026. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Dresden (Deutschland), 25.04.2026. Grand Prix Dresden 2026. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Dresden (Deutschland), 25.04.2026. Grand Prix Dresden 2026. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Sudački žiri činili su internacionalni suci: Vlado Palac, Sara Bogović, Petra Kocman, Katarina Ahel (svi Hrvatska), Marta Stepankova, Denisa Defeldova (obje Češka) i Karolina Nastya Doruch (Švicarska).

Dresden (Deutschland), 25.04.2026. Grand Prix Dresden 2026. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Dresden (Deutschland), 25.04.2026. Grand Prix Dresden 2026. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Dresden (Deutschland), 25.04.2026. Grand Prix Dresden 2026. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Klub Dresden Diamonds utemeljen je 30. ožujka 2025., s potporom Dresdenskog košarkaškog kluba i gradskog odjela za Izobrazbu, mladež i sport. Glavna misija kluba sastoji se potaknuti djecu na bavljenje sportom i ojačati obiteljske povezanosti. U klubu su roditelji i djeca aktivni u svim procesima, od treninga preko organizacije natjecanja do daljnjeg razvoja zajednice.

Dresden (Deutschland), 25.04.2026. Grand Prix Dresden 2026. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Dresden (Deutschland), 25.04.2026. Grand Prix Dresden 2026. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Dresden (Deutschland), 25.04.2026. Grand Prix Dresden 2026. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Posebnost kluba je njegov multikulturalitet – većina djeca je rođena izvan Njemačke. U klubu su zbog toga ponosni, jer su uspjeli stvoriti veliku internacionalnu zajednicu u kojoj se svatko osjeća da je dobro došao i da ima potporu.

Dresden (Deutschland), 25.04.2026. Grand Prix Dresden 2026. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Dresden (Deutschland), 25.04.2026. Grand Prix Dresden 2026. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Dresden (Deutschland), 25.04.2026. Grand Prix Dresden 2026. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Centralni cilj kluba je taj da se djeca i njihovi roditelji podupiru prigodom integracije i socijalizacije. Prioriteti kluba Dresden Diamonds prostiru se iznad sportskih uspjeha – u središtu je sretno i ispunjeno odrastanje svakog djeteta.

Galerija fotografija

Nastavite čitati

CityLIGHTS

FOTO Krijes kao spas od hladnoće: završeno 34. Turopoljsko Jurjevo

Došlo nam je proljeće, došel je i Jura zeleni.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Morena Martinović/Cityportal.hr

Iznenadni pad temperature pred samo paljenje krijesa obilježio je ovogodišnje Turopoljsko Jurjevo, no upravo je vatra na kraju postala ono što je nekad i simbolizirala – izvor topline, okupljanja i zajedništva.

Program je započeo u toplom, gotovo ljetnom ozračju. Sunce je grijalo, a brojni građani stigli su u kratkim rukavima, ne sluteći koliko će se brzo vrijeme promijeniti. Kako se bližila večer, temperatura je naglo pala, a vjetar je dodatno pojačao hladnoću. U trenutku kada je zazimilo, pažnja okupljenih spontano se okrenula prema središnjem događaju večeri – krijesu.

Njegovo paljenje ove je godine imalo gotovo simboličnu težinu. Dok su se plamenovi dizali, toplina se širila među okupljenima, a hladnoća je, barem nakratko, postala sporedna. Upravo tako, kroz vatru, oživjela je i stara svrha ovog običaja.

Narodni običaji i simbolika Jurjeva

Na to je podsjetila i moderatorica programa Ana Katulić, prizivajući duh tradicije riječima: “Prešel je, prešel, pisani Vuzem. Došel je, došel, Jura zeleni. Došlo nam je proljeće, došel je i Jura zeleni”. Jurjevo se u narodu oduvijek smatralo pravim početkom proljeća, vremenom buđenja prirode i početkom nove gospodarske godine. Nekada su se na ovaj dan palili veliki krijesovi, obilazile kuće, a mladići su se nadmetali u preskakanju vatre kako bi se iskazali pred djevojkama. Oko krijesa se pjevalo i plesalo sve dok se vatra ne bi ugasila, prizivajući plodnu i rodnu godinu. “Veli se, gdo ni letos na kresu, taj bu letos v lesu.”, dodala je Katulić, podsjećajući na staro vjerovanje koje je nekad imalo posebno značenje. Osim krijesa, važan dio običaja bio je i prvi izlazak stoke na pašu. Blago bi se kitilo vijencima, a pri povratku bi preskakalo mali krijes u dvorištu kako bi se zaštitilo ne bi „mleko zgubile ili da ne bi coprnica odnesla mleka“. Danas tradiciju paljenja krijesa čuvaju članovi Turopoljske udruge skauta „TuR“, koji i ove godine stoje iza organizacije tog središnjeg trenutka manifestacije.

Folklorni program kroz Turopolje i Hrvatsku

U ranijem dijelu programa publika je kroz pjesmu i ples prošla ne samo Turopoljem, već i drugim krajevima Hrvatske. Nastupili su članovi KUD-a Gradići, društva koje djeluje od 1979. godine i okuplja više od stotinu članova kroz različite sekcije, uključujući plesačke, tamburaške i vokalne.

Na pozornicu su potom izašli i članovi KUD-a Stari grad Lukavec, čiji su najmlađi izveli vedru koreografiju ispunjenu tradicijskim motivima i dječjom razigranošću. Svoj napredak pokazali su i najmlađi iz KUD-a „Dučec“ iz Mraclina, koji su u proteklih godinu dana savladali osnove tambure i već izveli nekoliko pjesama pred publikom.

 Dugogodišnju tradiciju predstavio je i Ogranak Seljačke sloge Buševec, društvo koje više od stoljeća djeluje na očuvanju kulturne baštine, dok je Folklorni ansambl Turopolje još jednom potvrdio svoj status jednog od najnagrađivanijih ansambala u zemlji. Program je publiku odveo i prema jugu Hrvatske, kroz starogradske splitske plesove u kojima su se istaknuli elegantni koraci i prepoznatljivi ukrasi u kosi plesačica.

Okupljenima su se obratili i predstavnici organizatora i lokalne vlasti. Župan Plemenite općine Turopoljske Juraj pl. Odrčić, obratio se građanima uz riječ dobrodošlice i objašnjenje zašto proljeće u Turopolju dolazi gotovo mjesec dana kasnije od onog kalendarskog: “Zato jer je u Turopolju ono isključivo vezano uz jednu vrlo bitnu biljku, a to je hrast koji u ovo doba kreće listati”.

Zatim je na pozornicu došao pozdraviti građane i predsjednik Gradskog vijeća, gospodin Darko Bekić koji se u ime gradonačelnika Krešimira Ačkara i cijelog Gradskog vijeća zahvalio za izniman angažman u pripremi ovog „najljepšeg turopoljskog običaja“.

Zamjenik župana Zagrebačke županije Ervin Kolarec objasnio je kako „upravo Turopoljsko Jurjevo njeguje našu tradiciju, našu kulturnu baštinu, njeguje identitet našeg Turopolja i Velike Gorice“ i da na to moramo biti ponosni.

Na kraju večeri, dok su se ljudi i dalje držali bliže vatri nego što su možda planirali, postalo je jasno da je ovogodišnje Jurjevo, unatoč naglom zahlađenju, uspjelo prenijeti ono najvažnije – osjećaj zajedništva i snagu običaja koji i dalje živi.

Fotogalerija: Morena Martinović/Cityportal.hr

Nastavite čitati

Kultura

Helena Kantarević osvojila prvu nagradu u Celju – nova međunarodna nagrada za učenicu Umjetničke škole Franje Lučića

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Umjetnička škola Franje Lučića/FB

Učenica roga Helena Kantarević iz Umjetničke škole Franje Lučića osvojila je prvu nagradu na 7. Međunarodnom natjecanju CELEIA 2026., koje je održano u Celju u Sloveniji, u nedjelju 19. travnja.

Kantarević je pritom zauzela drugo mjesto s 96,67 bodova, nastupivši uz klavirsku pratnju Mirele Mihajlović, profesorice klavira.

Uspjeh u Celju nastavak je iznimno aktivnog i uspješnog tjedna za mladu glazbenicu. Samo nekoliko dana ranije, 16. travnja, Helena Kantarević postala je državna prvakinja u Zagrebu, dok se 17. travnja predstavila i na događanju “Dan roga” na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.

Nastavite čitati

Kultura

Četiri dana pjesme i plesa! Međunarodni dječji folklor dolazi u naš kraj

Nastupi su raspoređeni u Lučkom, Pušći, Buševcu i Vrbovcu.

Objavljeno

na

Objavio/la

Velika Gorica, 29.11.2025. 28.Djeèji folklorni susreti Velika Gorica 2025. Foto: David Joliæ/cityportal.hr

Velika Gorica i okolna mjesta krajem travnja i početkom svibnja ponovno će živjeti u ritmu folklora. Od 30. travnja do 3. svibnja 2026. održava se 22. Međunarodni dječji folklorni festival “Green Ring of Friendship”, koji će na više pozornica okupiti dječje folklorne skupine iz Hrvatske i inozemstva. Festival traje četiri dana i održava se u Lučkom, Pušći, Buševcu i Vrbovcu, a donosi nastupe brojnih kulturno-umjetničkih društava te gostiju iz Slovačke, Poljske, Rumunjske i Sjeverne Makedonije.

Program počinje u četvrtak, 30. travnja u 19 sati u sportskoj dvorani OŠ Lučko, gdje će nastupiti KUD “Kraluš” iz Stupnika, KUD “Ljudevit Gaj” iz Mača, FA “Sveta Nedelja”, OSS Buševec te inozemne skupine.

Već sljedećeg dana, u petak 1. svibnja u 19 sati, festival se seli u Društveni dom Pušća. Ondje će se predstaviti KUD “Zgubidan” iz Marije Gorice, OSS Buševec, KUD “Pušća” i KUD “Jakovlje”.

Treća festivalska večer na rasporedu je u subotu, 2. svibnja u 17 sati u Domu kulture Buševec, uz nastupe KUD-a “Čiče“ iz Novog Čiča, KUD-a “Moslavina“ iz Kutine te OSS Buševec.

Završnica festivala održat će se u nedjelju, 3. svibnja u 17 sati u sportskoj dvorani OŠ Marije Jurić Zagorke u Vrbovcu, gdje će publika moći vidjeti nastupe OSS Buševec, KUD-a “Pušća” te HKUD-a “Petar Zrinski” iz Vrbovca.

Uz domaće sudionike, festival okuplja i međunarodne goste, “Kornička” iz Slovačke, “Megdan” iz Sjeverne Makedonije, “Padureanca” iz Rumunjske te “Ziemia Lisciecka” iz Poljske, koji će kroz ples, pjesmu i tradicijsku nošnju predstaviti folklor svojih zemalja.

Organizatori festivala su Ogranak Seljačke sloge Buševec, KUD “Pušća”, HKUD “Petar Zrinski” Vrbovec i KUD “Kraluš” Stupnik.

Nastavite čitati

Kultura

Mladi glazbenici iz Umjetničke škole Franje Lučića osvojili četiri prva mjesta na međunarodnom natjecanju iz solfeggia

Lucija Ljubić i Petra Bunjevac osvojile maksimalnih 100 bodova, a uspjeh upotpunili Jana Kurilovčan i Jeronim Dubravica.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Umjetnička škola Franje Lučića/FB

Učenici Umjetničke škole Franje Lučića iz Velike Gorice ostvarili su zapažen uspjeh na 4. Međunarodnom natjecanju iz solfeggia i teorije glazbe „DO, RE, MI, FA…“, koje je prošlog vikenda održano u Drnišu. Pod mentorstvom profesorice Pauline Kelave Vidović, natjecali su se u više kategorija i osvojili prve nagrade, uključujući i maksimalan broj bodova.

Najbolji rezultat postigla je Lucija Ljubić, koja je u 4. B kategoriji osvojila 1. nagradu sa 100 bodova, dok je Jana Kurilovčan u istoj kategoriji također osvojila 1. nagradu s 93,50 bodova.

Posebno se istaknula Petra Bunjevac, koja je osvojila dvije prve nagrade, 100 bodova u 5. A kategoriji te 98 bodova u 5. B kategoriji.

Dvostruki uspjeh ostvario je i Jeronim Dubravica, koji je u 7. A kategoriji osvojio 1. nagradu s 95,33 boda, a u 7. B kategoriji još jednu 1. nagradu s 94 boda.

Nastavite čitati

Reporter 458 - 31.03.2026.

Facebook

Izdvojeno