U subotu, 31. siječnja, u zagrebačkom Buzz baru održano je prvo službeno okupljanje inicijative za osnivanje Rugby cluba Turopolje Bulls. Time je napravljen prvi konkretan korak prema stvaranju novog sportskog kolektiva koji bi trebao djelovati na području Turopolja.

Na sastanku se okupila manja skupina zaljubljenika u sport i rugby, koji su pokrenuli cijelu priču s ciljem širenja ovog sporta u lokalnoj zajednici te stvaranja uvjeta za redovite treninge i okupljanje novih članova. Dogovoreni su osnovni organizacijski koraci, okvirni planovi treninga i daljnje aktivnosti koje bi trebale omogućiti formiranje stabilne ekipe u nadolazećem razdoblju.

Inicijatori poručuju kako je klub otvoren za sve zainteresirane, bez obzira na prethodno iskustvo, a informacije o budućim susretima i treninzima bit će objavljene uskoro. Prijaviti se možete na [email protected]

Veliku, ogromnu, iznimno važnu pobjedu izborili su nogometaši Gorice ove subote poslijepodne na svom stadionu, ali u gostujućoj atmosferi! Ponovno su navijači Hajduka ispunili tribine, no nisu se dali ni naši Good Boysi, koji su se na kraju čuli puno bolje. Zahvaljujući svojim miljenicima na terenu, naravno, jer oni su utišali gostujuću publiku…

Točnije, učinio je to Iker Pozo, sjajni Španjolac koji je još jednom pokazao koliko je važan za momčad koju vodi Mario Carević. Razgrađuje i izgrađuje, oduzima lopta i kreira prema naprijed, a zna i pogoditi kad je najvažnije. Trenutak odluke dogodio se u 44. minuti, nakon što se lopta odbila Pozu na nekih 20-ak metara. Iker je opalio i pogodio neobranjivo za vratara Silića.

Stigao je taj gol kao velika nagrada za učinjeno u tom prvom poluvremenu, jer Gorica je u prvoj polovici utakmice definitivno bila opasnija i konkretnija momčad. Majstorija koju je izveo Jurica Pršir potez je za prepričavanje, a da je zabio, možda bi to bio i kandidat za gol sezone… Primio je loptu od razigranog Vrzića, gurnuo kroz noge Skelinu i pucao, ali Silić je to zaustavio. Nije to bila i jedina prilika Gorice, bila je splitska obrana na iskušenjima, a gol za vodstvo stigao je u idealnom trenutku.

Na odmoru je trener Carević još malo posložio svoje redove, organizirao defenzivni zid impresivne kakvoće i izdao zapovijed: “Nema gola!” Njegovi su igrači naredbu proveli u djelo kroz vrlo zahtjevnih drugih 45 minuta, u kojima su u potpunosti bili u podređenom položaju, ali bili su i odlučni da sačuvaju ono što su krvavo zaradili. Dresovi su se pošteno uprljali, udarci šutke primali, a sve to Goričani su radili – zajedno!

Davor Matijaš vrhunski je odradio svoj dio posla, a na kraju se i žrtvovao žutim kartonom… Foto: Igor Šoban/PIXSELL

Doista, fenomenalan je bio govor tijela goričkih igrača tijekom cijele utakmice, gotovo da su izgledali kao da su potpuno uvjereni da neće primiti gol. Za to što je tako na kraju i bilo velike zasluge idu i vrataru Davoru Matijašu, koji je odradio vjerojatno svoju najbolju utakmicu otkad je u Gorici. Livaju je zaustavio na rukometni način, na svakoj lopti bio je prvi, siguran i miran…

Nakon svega, nije u splitskim redovima bilo ni one poslovične ljutnje nakon poraza, kao da su i sami Splićani bili svjesni da je s ovakvom Goricom jako, jako teško igrati. Šanse koje su stvarali u drugom dijelu uglavnom nisu spadale u red čistih, stopostotnih, ali stalno su prijetili i tražili maksimalan fokus kod društva koje se brani. Fokus su Goričani i isporučili, do posljednje sekunde, sve do zajedničkog zagrljaja nasred igrališta. Čvrstog, emotivnog, zagrljaja koji je donio veliko olakšanje.

Pet posljednjih utakmica u prvenstvu Gorica nije uspjela pobijediti, upisala je četiri poraza i remi, i nakon posrtaja protiv Varaždina neizmjerno je važno bilo uzeti ova tri boda. Gorica je uspjela, odvojila se još malo od Vukovara i Osijeka, a od ponedjeljka ujutro slijedi zaokret prema Lokomotivi, prvom sljedećem protivniku.

U Noći muzeja, u Spomen parku 153. brigade Hrvatske vojske, zidovi su odisali pričama i uspomenama koje podsjećaju na hrabrost i zajedništvo.

Izložba „Sjećanja koja nas obvezuju“ Udruga pripadnika 153. brigade HV-a Velika Gorica pripremila je s ciljem da povijest oživi pred očima posjetitelja. Unutarnji prostor muzeja upotpunio je kratki film o ratnom putu brigade, a posebnu priču donijela je Ankica Paljević, dugogodišnja članica udruge i braniteljica Domovinskog rata.

Foto: Vanesa Miković

Ankica je u udruzi od 1991. godine. Nakon službe u 153. brigadi, nastavila je u 202. topničko-raketnoj brigadi, a potom i u ratnom zrakoplovstvu, gdje je završila vojnu karijeru.

– Moja želja je, kroz djelovanje u Udruzi, upoznati i informirati djecu i mlade o stvaranju naše domovine. U suradnji s osnovnim školama, nastojimo učenicima približiti Domovinski rat kroz iskustva i činjenice – tematiku koja danas „visi u zraku“ i nedovoljno se obrađuje u školama.

Ističe naša Ankica Paljević te govori kako je ovaj Spomen park, osim mjesta sjećanja, upravo škola zajedništva i upornosti.

– Domovina se ne gradi samo u ratu, dapače više se stvara u miru, u svakodnevnom životu i našim međusobnim odnosima – u obitelji, školi, na poslu.

Posebno naglašava važnost naših korijena i pripadnosti:

– Naravno da ćeš putovati, možda ostvariti karijeru u inozemstvu, ali moraš znati odakle dolaziš i tko si. Gdje god dođeš bit ćeš stranac, a domovina je uvijek tvoja.

Udruga želi uključiti mlade u svoje djelovanje. Pozivaju učenike i mlade s idejama i informatičkim znanjem da sudjeluju u kreiranju sadržaja, od filmova i prezentacija do multimedijalnih projekata. Ističu da na taj način, osim što doprinose programu, stječu nova poznanstva i iskustva te bolje razumijevanje povijest i vrijednosti koje udruga čuva.

Uključivanje Spomen parka u Noć muzeja pokazalo se kao pun pogodak. Posjetitelji su rado došli, upoznavali se i susretali stare prijatelje te razgledavali sve objekte koji obilježavaju čitavu povijest Udruge.

– Ja sam danas u knjizi dojmova napisala jednu uvodnu rečenicu: ako ne znaš šta je bilo nek’ ti kaže slika – mi ovdje imamo slike, eksponate koji su sada već doista povijesni.

Istaknula je te rekla da se divi mladima danas, jer nije lako živjeti u ovim vremenima. Posebno je raduje vidjeti kako posjetitelji dolaze na Noć muzeja s malom djecom – ne da bi gledali nešto što je bilo strašno ili zlo, nego da bi upoznali i cijenili ono lijepo i inspirativno iz naše povijesti.

FOTO galerija:

Foto: Vanesa Miković

Akcija dobrovoljng darivanja krvi, koju organiziraju Društva Crvenog križa Zagrebačke županije, nastavlja se i u velljači kako bi se osigurale dovoljne zalihe krvi i omogućilo što većem broju građana da se uključe.

Darivanje će odvijati po cijeloj Zagrebačkoj županiji, a u nastavku donosimo popis termina po gradovima:

Velika Gorica (GDCK Velika Gorica, Cvjetno naselje 16)

• 23. veljače, 9:00 – 14:00
• 24. veljače, 12:00 – 18:00
• 25. veljače, 13:00 – 19:00

Samobor (GDCK Samobor, Ilirskog pokreta 2)

• 2. veljače, 11:30 – 18:00
• 3. veljače, 11:30 – 18:00

Zaprešić

• 10. veljače, 11:00 – 18:30 (SRC Zaprešić – Inkero stadion)
• 13. veljače, 12:00 – 14:30 (TAPI, Savski Marof)

Vrbovec

• 9. veljače, 11:00 – 16:00 (GDCK Vrbovec, Poginulih branitelja 5)
• 10. veljače, 14:00 – 18:00 (GDCK Vrbovec, Poginulih branitelja 5)
• 11. veljače, 14:00 – 17:00 (GDCK Vrbovec, Poginulih branitelja 5)
• 12. veljače, 14:00 – 18:00 (Restoran Sablić, Trg slobode 10, Dubrava)

Sveti Ivan Zelina

• 16. veljače, 10:00 – 14:00 (GDCK Sv. Ivan Zelina – ZMC, Bocakova 13)
• 17. veljače, 13:00 – 19:00 (GDCK Sv. Ivan Zelina – ZMC, Bocakova 13)
• 18. veljače, 13:00 – 19:00 (GDCK Sv. Ivan Zelina – ZMC, Bocakova 13)
• 19. veljače, 15:00 – 18:00 (Bedenica – Vatrogasni dom, Bedenica 112)

Jastrebarsko

• 24. veljače, 12:00 – 16:15 (Stara škola Pisarovina)
• 24. veljače, 17:30 – 19:00 (DVD G. Desinec)
• 25. veljače, 15:00 – 18:30 (DVD Klinča Sela)

Krv mogu darivati sve osobe dobrog općeg zdravstvenog stanja u dobi od 18 do 65 godina, tjelesne težine iznad 55 kilograma. Muškarci mogu darivati krv do četiri puta godišnje, a žene do tri puta godišnje. Prije darivanja preporučuje se lagani obrok i dovoljan unos bezalkoholne tekućine.

Žamor posjetitelja, sjaj kroma i priče koje su preživjele desetljeća – Oldtimer klub Turopolje sinoć je obilježio Noć muzeja svojom izložbom, vraćajući nas u vremena kada su automobili imali dušu, a svaka vožnja svoju priču.

Koliko sjećanja stane u 1000 kilometara? Odgovor su ponudili članovi kluba i sjajni restauratori koji su bili glavne zvijezde večeri. Ispričali su nam svoje priče o bogatoj automobilskoj prošlosti i emocijama vezanim uz svako vozilo.

– Ljubav prema oldtimerima i tehničkoj kulturnoj baštini dio je nas, a ona se često prenosi s generacije na generaciju. Zato ovdje danas i svaki put kad nešto organiziramo vlada pozitivna i vesela atmosfera – ističe predsjednik kluba Vladimir Štarkelj, dodajući kako poseban značaj za njega imaju vozila iz vremena Drugog svjetskog rata.

– Kada sam kupio prvi automobil iz tog razdoblja, dva dana nisam izlazio iz njega – voziti automobil star 80 godina za mene je bilo posebno iskustvo.

Foto: Vanesa Miković                                                        

Predsjednik kluba najavio je da će oldtimeri uskoro ponovo izaći na ulice Velike Gorice i to u posebnom fašničkom izdanju.

– Naše djevojke iz KUD-a Mičevec kostimirane u krasne američke ministrice provozat ćemo u oldtimerima kao američki vojnici te time cijeloj priči dati filmski štih. Više možete ćuti i vidjeti 7. veljače na goričkom Fašniku.

Tajnik kluba Vladimir Gašparec istaknuo je kako je izložba rezultat višemjesečnih priprema, s ciljem da se posjetiteljima predstavi bogata i raznolika kolekcija. Iz vlastitog fundusa izložio je dvadesetak vozila, među kojima su i rijetki motocikli te bicikli, dok je pritom podsjetio kako restauracija oldtimera često traje godinama, osobito kada je riječ o rijetkim i vrijednim primjercima. Kao svoje favorite izdvaja legendarne marke BMW, Moto Guzzi i Jawu.

Među restauratorima našli su se Dalibor Matija Sabo i njegov dugogodišnji kolega iz školskih klupa, Tomislav Radoš, koji već godinama zajedno obilaze ovakve susrete i predstavljaju svoje pažljivo restaurirane projekte. Za Dalibora, jedan od izloženih traktora ima posebnu, emotivnu vrijednost.

– Obnovio sam ga iz čiste sentimentalnosti i gušta – traktor je od moga dede. Otkad sam s dvije godine prvi put primio njegov volan u ruke, više ga nisam ispuštao.

Tomislav dodaje kako iza njih stoji čitav niz projekata te da je restauracija za njih puno više od hobija – riječ je o strasti koja uvijek traži novi izazov i stalni rad.

Uz bogatu izložbu i priče s kotača prošlih vremena, večer je protekla u ugodnoj i razigranoj atmosferi. Posjetitelje su pjesmom i plesom zabavile članice KUD-a Mičevec, dok su vani svi uživali u slasnim zalogajima i osvježavajućim napicima, upotpunivši tako spoj tehničke baštine, tradicije i zajedništva koji je Noć muzeja učinio posebno toplom i živahnom.

FOTO galerija:

Foto: Vanesa Miković