Točno šest minuta košarke bilo je iza Goričana i Splićana kad je Josip Sesar, trener domaćina, prvi put “eksplodirao” na jednu sudačku odluku. I nikako se nije mogao potpuno smiriti, tako da je već 38 sekundi kasnije dobio i drugu tehničku. Sudac prezimena Kardum podigao je obje šake u zrak, a to je značilo da Sesar više neće sudjelovati u ovoj utakmici… Odmah je napustio dvoranu, a momčad je u preostale 33 minute preuzeo njegov pomoćnik Jakov Stipanović.

A nakon toga Gorica je počela doslovno “gristi”. Igrači kao da su pronašli dodatni motiv u tom trenerovu isključenju, nastavili su raditi jako dobar posao na parketu i koristiti svaku šansu koja se ukazivala. U trećoj četvrtini razlika je otišla i u dvoznamenkaste sfere, nekoliko puta Splićani su zaprijetili da će se vratiti u utakmicu, ali od toga nije bilo ništa. Splićani su kraj dočekali u blagom raspadu sistema, a Goričani s pjesmom…

– Bježite ljudi, bježite iz grada… – orilo se gradskom dvoranom, praćeno pljeskom nešto više od 350 gledatelja.

A “trener na jedan dan”, Jakov Stipanović, odrađivao je posao koji inače nije u opisu njegova posla, komentirao je utakmicu iz pozicije glavnog trenera.

– Kako sam se snašao? Ha, morao sam se snaći, što ću – sa smiješkom je rekao Stipanović pa dodao:

– Prilagodili smo se situaciji, kad je već došlo do tog isključenja, ali ovo je zasluga momčadi, kao i Josipova, jer samo smo na teren preslikali ono što radimo svakodnevno na treninzima. Ja sam nakon svega stvarno presretan i zahvalan dečkima na uloženom trudu.

Trenera Sesara nakon utakmice nije bilo u dvorani, maknuo se od svega, ali zato je bilo drugih junaka. Ivana Majcunića, recimo, momka koji je “ukrao show” ovog subotnjeg poslijepodneva. Skupljao je poene malo po malo, pa eksplodirao kad je bilo najpotrebnije. Split spusti razliku na minus tri, on uvali tricu pa još doda koš-faul. Split se opet približi na četiri, uzme loptu, poveže pet poena i riješi stvar. I tako kad god je zatrebalo… Na kraju 21 koš uz sedam pogođenih lopti iz devet pokušaja. Za dva je gađao 5-5, za tricu 2-4, pa još dodao i tri asista, dvije ukradene lopte, dva skoka… Izvrsna partija!

– Tako je ispalo, lopta je nekako u tim ključnim trenucima završavala u mojim rukama, ali nije ni važno tko je koliko zabio, važno je da smo ovo dobili. I da smo dokazali da smo doma zaista neugodan protivnik svima. Treba priznati i da je Split u jako napornom ritmu, ovo im je bila treća utakmica u šest dana, ali vjerujem da to nimalo ne umanju vrijednost naše pobjede – kazao je Majcunić.

Morao je posebno povući nakon što se ozljedio do toga trenutka sjajni Marko Petrović, koji je ubacio osam koševa uz osam asistencija, a ruku su pružili i Marko Baković sa 16 koševa, Imran Polutak i Karlo Mikšić sa po deset… Svatko je dao svoje. Iz ovog košarkaškog “rata” Goričani su, eto, izašli isključeni, ozlijeđeni, izudarani, ali i kao pobjednici. A to je na kraju, naravno, i najvažnije.

U nepunih mjesec dana pala su u Velikoj Gorici dva bivša europska prvaka, prvo Cibona, a sad i Split. Nije loše… Sad bi još samo trebalo “maznuti” nekoga i u gostima.

Zima je ovog poslijepodneva istrčala u najjačem sastavu, promrzli gledatelji na istočnoj tribini goričkog stadiona čekali su da sudac nakon tih 89 minuta konačno označi kraj, da se prebace dolje, kod Peveca, na toplo, kad je odjednom nastao muk… Kristijan Lovrić, apsolutno prve ime prijateljske utakmice protiv BiH premijerligaša Krupe, pojurio je za jednom loptom u šesnaestercu gostiju, ušao u duel i pao na travu. Sudac je odmahnuo rukom, ništa od penala, ali već u sljedećem trenutku golman Krupe povikao je prema klupi Gorice: “Doktor, brzo, doktor!”

Nesretni Lovrić ostao je ležati na travi, igrači obje momčadi okupili su se oko njega i bilo je jasno da ovo nije šala… Trajalo je to nekoliko minuta, očekivalo se da će sudac nakon takvoga događaja odsvirati kraj, no igralo se još minutu, dvije. A kad je kraj i označen, svi su krenuli prema Lovriću. Kako nije mogao stati na nogu, suigrači i fizioterapeut Goran Ilečić morali su ga doslovno na rukama odnijeti u svlačionicu.

– Doskočio sam na petu i samo me odjedanput presjeklo u nozi… – govorio je očajni Lovrić nakon dolaska u svlačionicu, ponavljajući kako ga užasno boli.

Trener Sergej Jakirović, unatoč ružnim scenama, nije izgubio optimizam.

– Nije izgledalo lijepo, ali nisam zabrinut. Prvi testovi pokazuju da ništa nije puklo i nadam se da će nam se Lovrić brzo priključiti – kazao je Jakirović.

O kakvoj se točno ozljedi radi, koliko je ozbiljna, bit će jasnije nakon detaljnih pregleda, no ovako laički, gledajući sa strane, nije djelovalo bezazleno… I sve to u pretposljednjoj minuti utakmice koju je Lovrić odigrao u velikom stilu. Nakon što je Krupa povela u 24. minuti, upravo je on izjednačio lijepim golom iz slobodnog udarca. Bilo je to u 42. minuti, da bi po isteku prvoga dijela na terenu kod Gorice ostali samo Špičić i – Lovrić.

Najbolji i najnesretniji igrač utakmice u 75. minuti je asistirao Marku Dabri za pobjednički gol, za konačnih 2-1, i definitivno se nametnuo kao ozbiljna opcija za poziciju koja je upražnjena neigranjem Belog, Nigerijca Atiemwena, u sljedećem kolu protiv Istre 1961. Šteta, velika šteta, ali treba se nadati da dijagnoza neće biti tako strašna…

Da nije bilo tog detalja, te ozljede, bilo bi ovo za trenera Jakirovića jedno lijepo poslijepodne.

– Bilo je dobro, rastrčali smo se malo nakon što smo dobro trenirali u četvrtak i petak… Špičić i Lovrić morali su igrati svih 90 minuta jer je Šroler bolestan, a Krizmanić s juniorima, pa nas nije bilo za dvije postave. U prvom poluvremenu imali smo i malo problema, ali dobro, nije ovo loš protivnik, a nije ni fokus i koncentracija na najvišem nivou u ovakvoj utakmici – kazao je Jakir pa dodao:

– Idemo se sad odmoriti dva dana, pa od utorka kreće ‘operacija Istra’!

Priključit će se momčadi i Atiemwen, koji je morao otputovati u Tursku, te Farouk Miya, koji je u subotu odigrao cijelu utakmicu u pobjedi svoje Ugande (1-0) protiv Zelenoortske Republike, što znači da je ponovno zdrav i spreman. Kad već nisu Maslowski, Ljubisavljević, a po novome ni Jovičić, sad čini se i Lovrić…

Istra je na rasporedu u subotu, 24. studenog, s početkom u 17.30 sati. Pod reflektorima, naravno.

Šareno, veselo i razigrano izgledalo je ono što smo zatekli u holu osnovne škole Eugena Kumičića u subotu prijepodne. Na sve strane kockice, kartice, ploče… Bilo je važno pronaći pravog čovjeka da ponudi objašnjenje što se to događa.

– Ovo je event Male igre za Veliku Goricu u organitaciji udruge Talus, traje cijeli dan, od 10 do 20 sati, a namijenjen je za sve dobne uzraste. Možete upoznati cijeli niz društvenih igara, a pripremili smo i Yu-Gi-Oh! turnir, Magic turnir, Go turnir, a tu je i Escape room, u organizaciji Goričkog kluba mladih. Pred kraj eventa sisačka udruga Cube pripremit će i pub kviz o board gamingu i tome svijetu – uputio nas je u detalje Željko Nagy iz udruge Talus.

Na prvu ćete možda podići obrve, jer što sad odrasli ljudi imaju igrati igre, no u udruzi koja se bavi isključivo društvenim igrama imaju jako dobre argumente. I u sekundi shvatiš u čemu je stvar.

– društvene igre nisu samo Čovječe, ne ljuti se, Monopoly i Rizik nego puno više od toga. To je jedna kultura koja se jako razvila u svijetu, a mi pokušavamo da tako bude i kod nas. Među društvenim igrama mogu se pronaći sve tematike, igre mogu biti kraće ili duže, lakše ili teže… Sve što čovjek voli, što ga zanima, može se pronaći u društvenim igrama – uvjerava nas Željko.

Da bi probudili svijest o tome da društvene igre treba puno ozbiljnije doživjeti, Nagy i prijatelji osnovali su udrugu. A sve je krenulo prije tri godine.

– Svi smo mi odrasli na Čovječe, ne ljuti se i Monopolyju, ali normalo je da to brzo dosadi i čovjek se makne od društvenih igara. Međutim, par prijatelja i ja prije tri godine smo kupili jednu drukčiju igru, isprobali je, pa smo kupili još jednu, pa još jednu, pa još jednu… Na kraju je došlo do toga da nas je već bilo toliko da više nismo mogli stati u ničiju stan, odlučili smo osnovati udrugu – objašnjava Željko.

I tako se, pojavom udruge, hobi pretvorio u ozbiljnu stvar. Ljubav prema društvenim igrama održava se u točno određenim terminima. Koji se, naravno, ne propuštaju kad jednom uđeš u taj svijet…

– Prostor udruge je u Cvjetnom naselju, u atomskom skloništu, svake subote i nedjelje od 17 sati igramo društvene igre. Subotom imamo i GO turnire, nedjeljom Yu-Gi-Oh! turnire – završava Željko Nagy.

Nakon tri godine, eto, odlučilo je društvo iz Talusa izaći iz skloništa i pokazati široj javnosti čime se to oni zabavljaju. Spremaju već i nove projekte, priključuje im se sve više ljudi i čini se da plan popularizacije “gaminga” doista funkcionira.