Poveži se s nama

HOTNEWS

FOTO Prve dame HNK Gorice! I one su odigrale svoje u čudesnoj sezoni…

Dok su Zwolinski, Dvorneković, Suk, Kahlina, Mchedlishvili, Jovičić, Maslowski i Lovrić topili dres znojem na terenu, a trener Jakirović se živcirao na klupi, s tribina su ih pratile djevojke i žene koje također imaju velike zasluge za sve uspjehe Gorice…

Objavljeno

Ako je istinita ona stara, možda i pomalo ofucana izreka da iza svakog uspješnog mušakarca stoji još uspješnija žena, onda valjda nešto slično vrijedi i za ovosezonsku HNK Goricu. Iza cijele momčadi uspješnih muškaraca, velikih pobjednika, stoji cijela ekipa djevojaka i supruga koje su tu uvijek, i kad je najteže i kad je najljepše. Dame su to koje sa svojim muškarcima proživljavaju svaki trenutak svake utakmice, slave svaku pobjedu i služe kao najbolja utjeha u trenucima kad na terenu stvari ne idu idealno. I zato se, jasno, bez njih ne može. Ili, točnije, uz njih je sve lakše…

Pojavljivale su se žene i djevojke na utakmicama, bodrile i navijale, znale su neke navratiti i na treninge, a mi smo, u maniri prosječnog voajera digitalnog doba, zavirili u njihove profile na društvenim mrežama i odlučili predstaviti Goričanima bolje polovice naših nogometaša. Barem dio njih, one koje su ovdje, dostupne i prisutne.

Nikolina i njezin Kahlina

Iza golmana Gorice sezona je za pamćenje, nevjerojatna i nezaboravna, a pred njim bi lako mogao biti transfer koji će mu ostvariti sve profesionalne snove. U svemu tome velike zasluge sigurno ima i Nikolina, djevojka Kristijana Kahline, uz koju gorička “jedinica” pronalazi mir i koncentraciju za sve ono što ga čeka na terenu. Slavila je s njim svaku od “milijun” sjajnih obrana, veseiila se i osvajanju Kutije šibica, s njim iščekivala hoće li se transfer dogoditi već na zimu… On brani vrata Gorice, a koliko toga ona brani njemu, Kale zasad nije otkrio.

Cansu Dogan i njezin Suk

On je Nizozemac indonezijskih korijena, ona je Turkinja koja je odrasla u Nizozemskoj, a zajedno imaju kćer koja je tatina miljenica i ponos. Cansu i Joey žive u Zagrebu, odabrali su tako zbog kćeri, zbog međunarodnog vrtića u koji su je upisali, ali i ona je često navraćala do Velike Gorice. Uvijek nasmiješena i vesela, silno komunikativna, Cansu je svojom simpatičnošću brzo osvojila sve u klubu. Ako ne bude nepredviđenih promjena, ovaj bi egzotični par trebao i sljedeće sezone “operirati” na goričkom stadionu – Joey na terenu, Cansu na tribinama.

Monika Conjar i njezin Lovrić

E, ovo je ljubav… Nakon svakoga gola, a bilo ih je čak deset ovog proljeća, Kristijan Lovrić poljubi tetovaže posvećene svojoj Moniki, ponajboljoj hrvatskoj nogometašici, igračici Splita. Odnedavno ima čak tri tetovaže za koje je inspiracija bila upravo Monika, s kojom je u vezi nepunih godinu dana. No kad je ljubav prava…

– Upoznali smo se na jednom malonogometnom turniru, ja sam igrala za jednu momčad, on za drugu. Malo nakon toga se javio i krenulo je… – ispričala je Monika u jednom od brojnih intervjua na temu ljubavi sjajne nogometašice i sjajnog nogometaša.

I Lovrić je pred inozemnim transferom, upiti stižu gotovo svakodnevno, no čeka se još prava ponuda. I, ako je ikako moguće, odlazak u grad u kojem, osim Kristijana, nogomet može igrati i njegova Monika.

Inez Boniecka i njezin Zwolinski

Još jedna ljubavna priča koja djeluje idilično, još jedan par koji djeluje kao da mu sve cvjeta… Ubrzo je u planu i vjenčanje, pa će Inez postati Zwolinska, a njezin Lukasz još malo sretniji. Od prvoga dana s njim je u Velikoj Gorici ova diplomirana nutricionistkinja, iznimno simpatična djevojka koja, osim emotivne, ima i još poneku ulogu u Lukaszovoj karijeri. Ona se brine o prehrani, koja obavezno mora biti zdrava, toliko da čak i Nutellu radi sama, u zdravoj varijanti, ali ona i odlazi u teretanu sa zaručnikom, stalno je uz njega… Ona i njihov par Kobe, koji je također bio čest gost goričkog stadiona u vrijeme treninga. I Zwole je, nakon sjajne sezone i 14 postignutih golova, blizu odlaska iz Gorice. No gdje god da ode – ako ode! – Inez će biti tu, za ljubav, nutricionizam i podršku.

Ivana Dvorneković i njezin Matija

Uh, kakvog je frajera ova “upecala”… Šalu na stranu, ali Matija Dvorneković je s 30 napunjenih godina doslovno doživio svoje snove. Igrati prvu ligu za svoj klub, biti miljenik tribina, rušiti Hajduk, Rijeku, Osijek i društvo… Doista zvuči kao ostvarenje snova. Velike zasluge što je iza njega toliko dobra sezona, protkana s četiri gola i osam asistencija, ima i njegova supruga Ivana. Naša cura, domaća, rođena Goričanka, vodi brigu o njihova dva sina, uživa u domaćem okruženju nakon godina u inozemstvu, a na utakmicama je – redovna. Matija je nedavno produžio ugovor s Goricom, ne ide nigdje, a to znači da ćemo i našu Ivanu i dalje sretati po gradu, najčešće u pratnji one dvojice malih frajera.

Sopo Tsertsvadze i njezin Gigi

Gorički Gruzijac posljednjih godinu i pol je stanovnik Velike Gorice, došao je još na polovici posljednje sezone u drugoligaškom društvu, a uz njega je i supruga Soto. Hit je svojevremeno bila video snimka na kojoj Gigi razvaljuje podij na njihovu vjenčanju, a ispalo je i da je sezonu odradio u hit prvoligašu… Po Gorici se Mchedlishvilija najčešće moglo vidjeti na biciklu, kojim je išao i na treninge, ali pitanje je hoćemo li ga i dalje gledati u dresu Gorice. Ugovor mu je istekao, nije produžen i čini se kako će Gigi i njegova Sopo sreću potražiti negdje drugdje.

Aleksandra Knežević i njezin Aleksandra

Stigao je, onako, na mala vrata, bez velike pompe, ali Aleksandar Jovičić odradio je jako dobru sezonu u dresu Gorice. Borio se s najboljim napadačima HNL-a kao standardni stoper, u paru s kapetanom Čagaljem, a sve to pratila je njegova ljubav i – imenjakinja. Aleksandar i Aleksandra u dugogodišnjoj su vezi, ona mu je bila i najveća potpora nakon što je ove zime morao na operaciju ruke, koja je sad davna prošlost. I za Jovičića postoje upiti, zanimljiv je nogometnom tržištu, ne bi bilo preveliko iznenađenje da dođe i prava, ozbiljna ponuda.

Magladena Maslowska i njezin Maslo

Odigrao je Michal Maslowski prvo kolo prvenstva, u gostima kod Rijeke, pa doživio tešku ozljedu koljena. Cijelu rehabilitaciju odradio je u Poljskoj, pa je i njegovom supruzi Magdaleni sasvim sigurno lakše podnijela vrijeme do povratka na teren. Vratio se Maslo u drugoj polovici sezone, odigrao neke jako dobre dionice, a sve to s tribina je pratila i supruga Magdalena. I s njima je u Velikoj Gorici cijelo ovo vrijeme bio četveronožni član obitelji, slatki francuski buldog, a njihova zajednička gorička priča trebala bi se nastaviti i iduće sezone.

Marina Jakirović i njezin Sergej

I za kraj, da vidimo tko to čuva leđa treneru… Marina i Sergej Jakirović žive u Sesvetama, podižu dva sina, na tatu zaluđena nogometom, a gospođa Jakirović sve to drži pod svojom kontrolom. Gospodina supruga, trenera koji je u najužem izboru, među trojicom koji kandidiraju za trenera godine u HNL-u, često nije bilo doma, treninzi, utakmice, pripreme, pa i obožavani mali nogomet često su ga odvlačili od kuće, ali lako je tako kad znaš da je doma žena poput Marine… I ona je znala navratiti na stadion, iz prve ruke pogledati što to radi njezin Sergej, ali ne prečesto. Taman dovoljno da suprug napravi ovako značajne uspjehe s našim klubom.

da

HOTNEWS

Nitko ne puca, samo probijaju zvučni zid: Borbeni avioni iznad Gorice

Eskadrila borbenih aviona Hrvatskog ratnog zrakoplovstva od 20. do 23. kolovoza letjet će nebom iznad istočne i središnje Hrvatske, svaki dan od 10 do 15 sati. No povremena buka jedina je smetnja u cijelom ovom procesu, avioni su na 10.000 metara…

Objavljeno

on

Čujete li ovih dana povremeno neobično glasan “pucanj”, zvuk koji je probija uši, nema razloga za paniku. Nitko ne puca, ništa nije eksplodiralo, radi se samo o redovitim letačkim aktivnostima eskadrile borbenih aviona iz sastava 91. zrakoplovne baze Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. I onom čuvenom probijanju zvučnog zida.

Ova četiri dana, od 20. do 23. kolovoza, avioni će između 10 i 15 sati letjeti nebom iznad istočne i središnje Hrvatske, na visini od deset kilometara. Kako su objavili iz ministarstva, poduzete su sve sigurnosne mjere i jedina povremena smetnja bit će povremena probijanja zvučnog zida.

Nastavi čitati

HOTNEWS

Završila je jedna era: Župnik Josip Ružman otišao iz župe koju je stvarao

Župnik Župe blaženog Alojzija Stepnica Josip Ružman napustio je tu ulogu nakon 25 godina djelovanja, a razlog je bolest. Vjernici su se emotivnim govorom oprostili od voljenog svećenika, a rastužio ih je odlazak još jednog važnog člana župne obitelji…

Objavljeno

on

Emotivno je ovih dana među vjernicima iz Župe blaženog Alojzija Stepinca, smještenoj na Cibljanici. Dva i pol desetljeća, praktički cijeli život dobrog dijela župljana, trajala je era u kojoj je ime Josipa Ružmana bilo sinonim za riječ – župnik. Dugo je to razdoblje, maksimalno osnaženo činjenicom da je velečasni Ružman doslovno formirao ovu župu, stvorio zajednicu vjernika koja već 25 godina funkcionira pod njegovim duhovnim vodstvom. I zato je njegov odlazak, za koji je došlo vrijeme, vjernicima toliko teško pao…

Oprostili su se od njega na nedjeljnoj misi, posljednjoj njegovoj u ulozi župnika, pojavila se u oku i poneka suza, a za kraj su se od svog župnika emotivno oprostili na Facebook stranice Župe. Pod sjajan tekst su potpisani Jozo Barišić i Božo Barun, koji je govorio na oproštaju od Josipa Ružmana.

“Kada se 1994. godine ukazala potreba za novim svećenikom u Velikoj Gorici, vjernicima koji se okupljaju u pleškoj kapeli Ranjenog Isusa – izbor je pao na svećenika u Staroj Ploščici.

Na ovome mjestu u to vrijeme ovdje je bila šikara, no u vrlo kratkom vremenu, po njegovu dolasku, pala je prva lopata – izgradio je ovu crkvu građevinu ali još vaźnije ovu živu Crkvu – zajednicu koja se okuplja oko oltara. To je čovjek koji nikad ne gubi nadu – to je i dio njegova mladomisničkog gesla – to je naš župnik Josip Ružman.

Jučer smo se od njega oprostili nakon 25 godina službe u našoj župi, a u ime župne zajednice zahvalu je izrekao g. Božo Barun:

‘Poštovani i dragi župniče, Josipe,

Na kraju ove zahvalne i svete Misne žrtve u kojoj smo zajedno s vama zahvaljivali dobrom Bogu za vaše svećeništvo, kao župljani, vjernici i vaši prijatelji na poseban se način želimo prisjetiti ovih 25 godina koje ste proveli s nama vršeći svećeničku službu.

Vjerujemo da vas je Božji plan doveo među nas u župu Blaženog Alojzija Stepinca u Velikoj Gorici. Budući da je Gospodin Isus pred vas stavio one iste zadatke koje je stavio pred svoje učenike kad ih je poslao u svijet, vi ste se hrabro odazvali tom uzvišenom pozivu i dali se na posao.

Poštovani i dragi župniče Josipe, nije jednostavno ni posložiti niti izreći sve ono što se svih ovih godina događalo u našoj župi. Teško je također posložiti i izreći što se sve nakupilo u glavama i u srcima nas vjernika kojima ste bili župnik i duhovnik. A osobito nije jednostavno pronaći prave izraze za misli i osjećaje kad se radi o relativno dugom periodu suživota jednog svećenika i njegovih vjernika, suživota koji je bio prožet brojnim i raznovrsnim zbivanjima.

Stoga, u trenutcima oproštaja, mi vam prije svega želimo izreći iskrenu ljudsku i kršćansku zahvalnost za brojna duhovna i materijalna djela, za vidljive, a posebno nevidljive darove koja ste nam ostavili. A ona su toliko brojna, a neka su tako skrivena u dušama pojedinaca da ih pozna jedino dragi Bog koji će vam znati uzvratiti na svoj način.

Mi vjerujemo da vas je Duh Sveti nadahnuo kad ste se odlučili ovu župu, a kroz nju i sve nas, posvetiti našemu blaženom mučeniku, a nadamo se uskoro i službeno, svetom Alojziju Stepincu. Očito ste predosjećali da će vam njegovo biskupsko geslo: In te, Domine, speravi!/U tebe se, Gospodine, uzdam! itekako trebati u vašoj svećeničkoj službi koja uvijek u sebi sadrži i elemente mučeništva.
Vaš dugogodišnji i nesebični rad u izgradnji žive i materijalne crkve u našoj mladoj župi bio je i ostaje trajno svjedočanstvo duhovne veličine, žrtvovanja, ali i odgovornosti svećeničke službe.

Budući da bolest nikoga ne pita za godine ili želje, ona vas je na neki način ‘primorala’ na ovaj premještaj u Svećenički dom na Kaptolu. No, kao vjernici vjerujemo da se ništa ne događa bez Božje volje, odnosno dopuštenja, pa tako ni ovaj oproštaj i premještaj.

Dragi naš župniče Josipe, nema sumnje da se vaša svećenička služba nastavlja na drugom mjestu i na drugi način. Ali isto tako nema sumnje da ćete ostati u našem trajnom sjećanju, zahvalnosti i molitvama kao svećenik/duhovnik, kao čovjek, brat i prijatelj. Molit ćemo da vam Gospodin podari strpljenje i hrabrost u daljnjem nošenju vašega životnog križa. Uvjereni smo također da ćete i vi nas ponijeti u svom svećeničkom srcu i zauzimati se za nas pred Bogom, naročito u svetim Misama.

Neka vas i dalje po zagovoru bl. Alojzija Stepinca čiji ste vjerni štovatelj, Bog prati svojim božanskim mirom i blagoslovom! Još jednom, hvala vam na svemu!'”

Bolest je, nažalost, glavni razlog odlaska velečasnog Ružmana, čime završava jedna povijesna etapa u razvoju kršćanskog života u ovome gradu. Pogotovo s obzirom na to da je istovremeno drugim putem otišao još jedan svećenik iz ove župa.

“Dio naše župne obitelji sve ove godine bio je i prof. Nenad Malović, uz sve dužnosti koje je obavljao kao profesor na fakultetu, kao prodekan ili uz sve ostale obveze i usavršavanja – nedjeljom je rado dolazio k nama i činio nas boljim svojim propovijedima i uveseljavao svojim doskočicama.

Dragi naš vlč. Neno… Nedostajat će te nam! Hvala Vam za sve!”

Autor fotografije: Igor Kolarec/VG Foto

Nastavi čitati

CityLIGHTS

FOTO VIJEST:U šetnji vukovinskim proštenjem

Danas je Vukovina posebno zasjala, kao što to priliči jednom od najstarijih marijanskih naselja u Hrvatskoj. Kao i svake godine, mnoštvo je proštenjačkih sadržaja. Ako Vas put odvede nogostupom kod vukovinske crkve, zasigurno će atmosfera mnoge podsjetiti na djetinjstvo kada ste jedva dočekali da odete na proštenje, stoga se nemojte dugo premišljati i pravac na Gospu u Vukovinu!

Objavljeno

on

Prošetali smo se proštenjem, privučeni šarenilom i veselim ozračjem koje vlada danas u Vukovini. Kao i svake godine, tu su ‘kramari’, razni ringišpili i vrtuljci… Probali smo nove okuse sladoleda koje u ponudi ima naš izvrsni slastičar i veliki gospodin Memy, s novom recepturom koja je stigla čak iz Italije! Gorički medičari Saraga u ponudi imaju bio gverc i odlične medenjake, a posvuda se osjeti miris pečenja, roštilja, kotlovine, te ostalih prigodnih sajamsko-turopoljskih delicija. Nemojte se iznenaditi kad u šetnji zateknete i turopoljske banderijalce u divnim odorama koje pričaju povijesnu priču.

Sa svirkom lagano kreću Pirati i Vikinzi, Sjaj i Skitnice, a ako Vas muči prijevoz kući, dečki iz Taxipro-a spremno dežuraju, i tu su po prvi puta u Vukovini. Nemojte se puno premišljati, pogledajte našu fotogaleriju, i pravac Vukovina na proštenje!

GALERIJA FOTOGRAFIJA

 

Nastavi čitati

Reporter 384 - 25.07.2019.

Facebook

Izdvojeno