HOTNEWS

FOTO Prve dame HNK Gorice! I one su odigrale svoje u čudesnoj sezoni…

Dok su Zwolinski, Dvorneković, Suk, Kahlina, Mchedlishvili, Jovičić, Maslowski i Lovrić topili dres znojem na terenu, a trener Jakirović se živcirao na klupi, s tribina su ih pratile djevojke i žene koje također imaju velike zasluge za sve uspjehe Gorice…

Objavljeno

prije 7 godina

29. svibnja 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Ako je istinita ona stara, možda i pomalo ofucana izreka da iza svakog uspješnog mušakarca stoji još uspješnija žena, onda valjda nešto slično vrijedi i za ovosezonsku HNK Goricu. Iza cijele momčadi uspješnih muškaraca, velikih pobjednika, stoji cijela ekipa djevojaka i supruga koje su tu uvijek, i kad je najteže i kad je najljepše. Dame su to koje sa svojim muškarcima proživljavaju svaki trenutak svake utakmice, slave svaku pobjedu i služe kao najbolja utjeha u trenucima kad na terenu stvari ne idu idealno. I zato se, jasno, bez njih ne može. Ili, točnije, uz njih je sve lakše…

Pojavljivale su se žene i djevojke na utakmicama, bodrile i navijale, znale su neke navratiti i na treninge, a mi smo, u maniri prosječnog voajera digitalnog doba, zavirili u njihove profile na društvenim mrežama i odlučili predstaviti Goričanima bolje polovice naših nogometaša. Barem dio njih, one koje su ovdje, dostupne i prisutne.

Nikolina i njezin Kahlina

Iza golmana Gorice sezona je za pamćenje, nevjerojatna i nezaboravna, a pred njim bi lako mogao biti transfer koji će mu ostvariti sve profesionalne snove. U svemu tome velike zasluge sigurno ima i Nikolina, djevojka Kristijana Kahline, uz koju gorička “jedinica” pronalazi mir i koncentraciju za sve ono što ga čeka na terenu. Slavila je s njim svaku od “milijun” sjajnih obrana, veseiila se i osvajanju Kutije šibica, s njim iščekivala hoće li se transfer dogoditi već na zimu… On brani vrata Gorice, a koliko toga ona brani njemu, Kale zasad nije otkrio.

Cansu Dogan i njezin Suk

On je Nizozemac indonezijskih korijena, ona je Turkinja koja je odrasla u Nizozemskoj, a zajedno imaju kćer koja je tatina miljenica i ponos. Cansu i Joey žive u Zagrebu, odabrali su tako zbog kćeri, zbog međunarodnog vrtića u koji su je upisali, ali i ona je često navraćala do Velike Gorice. Uvijek nasmiješena i vesela, silno komunikativna, Cansu je svojom simpatičnošću brzo osvojila sve u klubu. Ako ne bude nepredviđenih promjena, ovaj bi egzotični par trebao i sljedeće sezone “operirati” na goričkom stadionu – Joey na terenu, Cansu na tribinama.

Monika Conjar i njezin Lovrić

E, ovo je ljubav… Nakon svakoga gola, a bilo ih je čak deset ovog proljeća, Kristijan Lovrić poljubi tetovaže posvećene svojoj Moniki, ponajboljoj hrvatskoj nogometašici, igračici Splita. Odnedavno ima čak tri tetovaže za koje je inspiracija bila upravo Monika, s kojom je u vezi nepunih godinu dana. No kad je ljubav prava…

– Upoznali smo se na jednom malonogometnom turniru, ja sam igrala za jednu momčad, on za drugu. Malo nakon toga se javio i krenulo je… – ispričala je Monika u jednom od brojnih intervjua na temu ljubavi sjajne nogometašice i sjajnog nogometaša.

I Lovrić je pred inozemnim transferom, upiti stižu gotovo svakodnevno, no čeka se još prava ponuda. I, ako je ikako moguće, odlazak u grad u kojem, osim Kristijana, nogomet može igrati i njegova Monika.

Inez Boniecka i njezin Zwolinski

Još jedna ljubavna priča koja djeluje idilično, još jedan par koji djeluje kao da mu sve cvjeta… Ubrzo je u planu i vjenčanje, pa će Inez postati Zwolinska, a njezin Lukasz još malo sretniji. Od prvoga dana s njim je u Velikoj Gorici ova diplomirana nutricionistkinja, iznimno simpatična djevojka koja, osim emotivne, ima i još poneku ulogu u Lukaszovoj karijeri. Ona se brine o prehrani, koja obavezno mora biti zdrava, toliko da čak i Nutellu radi sama, u zdravoj varijanti, ali ona i odlazi u teretanu sa zaručnikom, stalno je uz njega… Ona i njihov par Kobe, koji je također bio čest gost goričkog stadiona u vrijeme treninga. I Zwole je, nakon sjajne sezone i 14 postignutih golova, blizu odlaska iz Gorice. No gdje god da ode – ako ode! – Inez će biti tu, za ljubav, nutricionizam i podršku.

Ivana Dvorneković i njezin Matija

Uh, kakvog je frajera ova “upecala”… Šalu na stranu, ali Matija Dvorneković je s 30 napunjenih godina doslovno doživio svoje snove. Igrati prvu ligu za svoj klub, biti miljenik tribina, rušiti Hajduk, Rijeku, Osijek i društvo… Doista zvuči kao ostvarenje snova. Velike zasluge što je iza njega toliko dobra sezona, protkana s četiri gola i osam asistencija, ima i njegova supruga Ivana. Naša cura, domaća, rođena Goričanka, vodi brigu o njihova dva sina, uživa u domaćem okruženju nakon godina u inozemstvu, a na utakmicama je – redovna. Matija je nedavno produžio ugovor s Goricom, ne ide nigdje, a to znači da ćemo i našu Ivanu i dalje sretati po gradu, najčešće u pratnji one dvojice malih frajera.

Sopo Tsertsvadze i njezin Gigi

Gorički Gruzijac posljednjih godinu i pol je stanovnik Velike Gorice, došao je još na polovici posljednje sezone u drugoligaškom društvu, a uz njega je i supruga Soto. Hit je svojevremeno bila video snimka na kojoj Gigi razvaljuje podij na njihovu vjenčanju, a ispalo je i da je sezonu odradio u hit prvoligašu… Po Gorici se Mchedlishvilija najčešće moglo vidjeti na biciklu, kojim je išao i na treninge, ali pitanje je hoćemo li ga i dalje gledati u dresu Gorice. Ugovor mu je istekao, nije produžen i čini se kako će Gigi i njegova Sopo sreću potražiti negdje drugdje.

Aleksandra Knežević i njezin Aleksandra

Stigao je, onako, na mala vrata, bez velike pompe, ali Aleksandar Jovičić odradio je jako dobru sezonu u dresu Gorice. Borio se s najboljim napadačima HNL-a kao standardni stoper, u paru s kapetanom Čagaljem, a sve to pratila je njegova ljubav i – imenjakinja. Aleksandar i Aleksandra u dugogodišnjoj su vezi, ona mu je bila i najveća potpora nakon što je ove zime morao na operaciju ruke, koja je sad davna prošlost. I za Jovičića postoje upiti, zanimljiv je nogometnom tržištu, ne bi bilo preveliko iznenađenje da dođe i prava, ozbiljna ponuda.

Magladena Maslowska i njezin Maslo

Odigrao je Michal Maslowski prvo kolo prvenstva, u gostima kod Rijeke, pa doživio tešku ozljedu koljena. Cijelu rehabilitaciju odradio je u Poljskoj, pa je i njegovom supruzi Magdaleni sasvim sigurno lakše podnijela vrijeme do povratka na teren. Vratio se Maslo u drugoj polovici sezone, odigrao neke jako dobre dionice, a sve to s tribina je pratila i supruga Magdalena. I s njima je u Velikoj Gorici cijelo ovo vrijeme bio četveronožni član obitelji, slatki francuski buldog, a njihova zajednička gorička priča trebala bi se nastaviti i iduće sezone.

Marina Jakirović i njezin Sergej

I za kraj, da vidimo tko to čuva leđa treneru… Marina i Sergej Jakirović žive u Sesvetama, podižu dva sina, na tatu zaluđena nogometom, a gospođa Jakirović sve to drži pod svojom kontrolom. Gospodina supruga, trenera koji je u najužem izboru, među trojicom koji kandidiraju za trenera godine u HNL-u, često nije bilo doma, treninzi, utakmice, pripreme, pa i obožavani mali nogomet često su ga odvlačili od kuće, ali lako je tako kad znaš da je doma žena poput Marine… I ona je znala navratiti na stadion, iz prve ruke pogledati što to radi njezin Sergej, ali ne prečesto. Taman dovoljno da suprug napravi ovako značajne uspjehe s našim klubom.

Povezane teme:HNK GORICA hotnews žene igrača

HOTNEWS

PONOS HRVATSKE U rukama goričkog Spidermana Maxa prestižna nagrada za hrabrost!

„Ograničen sam duljinom užeta – trenutačno je to 20 metara, ali oprema drži i do tri tone. Ako se pouzdaš u opremu, siguran si“ – ponosno priznaje Max, inače vatrogasac u Javnoj vatrogasnoj postrojbi Grada Velike Gorice.

Objavljeno

prije 3 sata

18. ožujka 2026.

Objavio/la

Morena Martinović

Foto: Privatni album

Voditeljski dvojac Gianna i Matko u jutarnjem programu City radija ugostio je danas posebnog gosta – Velikogoričanina Maximiliana Bindernagela Vujnovića, ovogodišnjeg dobitnika nagrade Ponos Hrvatske, koji je javnosti poznatiji kao “gorički Spiderman”.

Riječ je o priznanju koje se dodjeljuje pojedincima koji svojim djelima, hrabrošću i humanošću ostavljaju snažan trag u zajednici, a Maximilian priznaje kako ga je sama nominacija, a potom i nagrada – iznenadila.

„Nisam mislio da to zaslužujem. Ima tamo ljudi koji rade nevjerojatne stvari, pomažu bolesnoj djeci, a ja obučem tajice i malo visim. Ali očito i male stvari koje nekoga usreće imaju veću vrijednost nego što sam mislio“, rekao je Max.

Dodjela nagrade za njega je bila posebno iskustvo koje je, u svom stilu, obilježio i simboličnim detaljima. U Hrvatski sabor stigao je u odijelu, ali sa Spiderman maskom, dok je za svečanu večer odabrao tematski sako.

Od Njemačke do Velike Gorice

Iza neobičnog imena krije se i životna priča obilježena promjenama. Maximilian, punog imena Maximilijan Ralf Nikola Bindernagel Vujnović, je u Hrvatsku stigao kao desetogodišnjak.

„Došao sam prije 20 godina iz Njemačke. Htjeli smo se maknuti od jedne situacije, a majka ima hrvatske korijene. Ovdje sam odrastao i ljudi su me prihvatili“, ispričao je pa nastavio: „Lijepo je u Hrvatskoj, jer smo tu ljetovali. I evo, nakon toliko godina zaljubio sam se jednostavno u našu Hrvatsku”. Odrastanje u Velikoj Gorici Max opisuje s toplinom i zahvalnošću. Pohađao je Osnovnu školu Nikole Hribara, koju pamti kao posebno iskustvo, a spominje i svoju bivšu razrednicu: „Ako sluša, Jasna Odrčić – bila si legenda.“ Srednju školu završio je u našoj gimnaziji Velika Gorica, gdje je, kako kaže, učio važne životne i društvene lekcije.

Unatoč tome što već dva desetljeća živi u Hrvatskoj, tragovi njemačkog podrijetla i danas se mogu prepoznati u njegovu govoru. I sam priznaje kako još uvijek „vuče“ određeni naglasak, a kroz šalu otkriva i gdje najčešće griješi.

Kako kaže, na to ga je upozorila njegova djevojka koja podučava strance hrvatskom jeziku.

„Kaže da me genitiv zeza, a i slovo ‘R’“, ispričao je kroz smijeh, pokazujući da mu ni jezične sitnice nisu problem – dapače, prihvaća ih s dozom humora.

Privikavanje na novu sredinu i jezik, nakon dolaska iz Njemačke, nije bilo jednostavno. Hrvatski jezik mu je u početku stvarao poteškoće, a socijalna dinamika škole zahtijevala prilagodbu. „Jako teško. Hrvatski nije lagan jezik, a bilo je i zezanja, što je sasvim normalno odrastanje. Kad dođeš u novu sredinu, malo će te zezati, ali to ti gradi otpornost i hrabrost da izlaziš u javnost“, objašnjava.

Iskustvo života u Hrvatskoj, kaže, znatno se razlikuje od Njemačke. „Tu kod nas je puno opuštenije, ogromna je razlika u količini zezancije i opuštenosti. Ljudi ovdje su stvarno dobri iznutra i pomažu čim vide da nekome treba pomoć. To je razlog zašto sam ostao ovdje. Lako je otići u Njemačku, ali ovdje ti je život – tu su tvoji ljudi, to nema cijene“, zaključuje.

Vatrogasac bez maske – heroj u stvarnom životu

Iako ga javnost prepoznaje po kostimu superheroja, njegova svakodnevica daleko je ozbiljnija. Kao profesionalni vatrogasac, Max sudjeluje u intervencijama koje često nose visok rizik.

„Na početku imaš strah, sve ti je novo, ali s vremenom se navikneš. Moraš biti smiren jer donosiš brze odluke. Najvažnije je povjerenje – kolege su kao obitelj“, naglašava.

Put do tog zanimanja nije bio trenutačna odluka iz djetinjstva, iako su mu, kako kaže, vatrogasci oduvijek bili zanimljivi. Pravu strast prema tom pozivu razvio je nešto kasnije, pod utjecajem obitelji. Kako ističe, ključnu ulogu imao je njegov očuh, koji je radio kao voditelj smjene.

„Kad sam vidio kakav je to život, da stalno ima nešto novo i da nisi zatvoren u uredu osam sati dnevno – znao sam da je to za mene“, ispričao je. Govoreći o najzahtjevnijim intervencijama, ističe kako je teško izdvojiti samo jednu situaciju, jer je svaka priča za sebe. Ipak, posebno opasnima smatra požare u zatvorenim prostorima, poput podruma.

„Sve je zadimljeno, ne vidiš ruku pred sobom, a kamoli kolegu. Imaš osjećaj kao da si u labirintu, ne znaš što je oko tebe, a znaš da možda negdje ima i plinska boca“. U takvim trenucima, dodaje, presudni su smirenost i povjerenje u tim: „Moraš se pouzdati u kolege i biti samouvjeren. Nisi tu da bi odustao i izašao van“, zaključuje.

Zašto baš Spiderman?

Njegova druga, vedrija strana priče počinje još u djetinjstvu. Upravo ga je taj superheroj, kaže, najviše oblikovao.

„Spiderman je bio običan klinac koji je dobio moć i odlučio pomoći drugima. Mislim da svako dijete to ima duboko u sebi da ako može nešto napraviti, da napravi nešto dobro. Samo ja od toga nisam odustao“, objašnjava.

Iako je svojom pričom i angažmanom postao prepoznatljiv, ne smatra da ima „ekskluzivno pravo“ na ulogu Spidermana. Dapače, primjećuje kako se sve više ljudi odlučuje na slične inicijative.

„Spiderman nije moj izum, svatko to može raditi. Ali primijetio sam da ih ima sve više otkad sam krenuo“, kaže. Kroz smijeh se prisjetio i neobične situacije kada ga je jedan umirovljenik, također poznat po penjanju i nazivan „Spidermanom“, pozvao na svojevrsni dvoboj.

„Legenda od čovjeka, stvarno. Već smo se čuli, jako pristojan gospodin“, ističe. Do susreta ipak nije došlo zbog brojnih obveza, no ideja o zajedničkom druženju i dalje postoji govoreći da ga je htio „pozvati na penjanje, malo se podružiti i dati mu jedan svoj kostim, ali čovjek je visok 190 centimetara pa mu nije odgovarao“. Dodaje i kako bi mu rado pomogao nabaviti kvalitetniju opremu: „Kad sam vidio kakav kostim ima, baš sam poželio kupiti mu novi. Zaslužio je. Da se ja u tim godinama penjem po planinama – svaka čast, stvarno mu se divim“, zaključuje.

Visine, oprema i sigurnost

Njegovi nastupi često uključuju spuštanje s velikih visina no iza atraktivnih scena stoji ozbiljna priprema i oprema.

„Ograničen sam duljinom užeta – trenutno je to 20 metara, ali oprema drži i do tri tone. Ako se pouzdaš u opremu, siguran si“, kaže.

Iza takvih pothvata stoji i ozbiljna fizička priprema. Kako ističe, kondicija je nužna kako za vatrogasni posao, tako i za akrobacije koje izvodi navodeći da ide “svaki drugi dan na penjanje jer tu razvijaš snagu hvata, a to ti daje samopouzdanje kad si na visinama“. Iako kroz šalu napominje da uvijek može bolje, priznaje da je upravo u tom segmentu najjači. Dodaje da možda nije “najjači u svemu, ali da je definitivno najbolji penjač“. Što se tiče kostima, dodaje, ne traju dugo zbog zahtjevnih uvjeta, no nedavno su mu građani donacijom omogućili novi, kvalitetniji koji koristi isključivo za humanitarne akcije.

Podrška i planovi za dalje

Uz sve obveze, veliku podršku ima u privatnom životu.

„Imam curu koja me prati i pomaže. Bez nje to ne bi išlo“, iskreno priznaje. Iako mu je velika podrška, navodi kako zabrinutost ipak postoji – iako se o tome ne govori uvijek otvoreno.

„Mislim da se brine, ali ne želi to baš priznati“, kaže kroz osmijeh. Dodaje kako je na početku njihove veze ta zabrinutost bila izraženija, no s vremenom se smanjila, ponajviše zato što je njegova djevojka od početka bila svjesna kakav život vodi. i kako kaže Max: „Znala je kakva sam osoba i da sam već skakao padobranom više puta“, objašnjava.

Kada je riječ o budućim planovima, njegova želja ostaje jasna – nastaviti s humanitarnim akcijama, ali uz što više službenih dozvola govoreći da bi „volio dobiti više dozvola za spuštanja jer je to jako teško organizirati legalno, ali cilj mu je sve povezati s humanitarnim udrugama i razveseliti ljude posebno u Velikoj Gorici“, ističe, uz poruku: „Ako netko to čuje – dajte mi neki visoki neboder.“ Prisjetio se i jednog od zapaženijih pothvata – spuštanja s Hendrixovog mosta koje je privuklo velik broj građana. Iako prvotno nije planirao ići do kraja, odaziv publike promijenio je odluku.

„Mislio sam da će doći deset ljudi, a kad sam vidio koliko ih je zapravo došlo, rekao sam – sad se moram spustiti“, prepričava te naglašava kako je sigurnost uvijek prioritet.

„Uvijek sam osiguran na tri točke. I da jedna zakaže, oprema i dalje drži – može izdržati i do tri tone“, objašnjava. Ipak, priznaje da ponekad stvari ne idu potpuno po pravilima: „Za Hendrix sam si rekao – bolje tražiti oprost nego dozvolu“, kaže kroz smijeh, dodajući kako je nakon toga ipak dobio upozorenje da takve situacije ubuduće pokušava izbjeći.

Priča Maximiliana Bindernagela Vujnovića podsjetnik je da se heroji ne kriju samo u stripovima. Ponekad nose vatrogasnu opremu, ponekad kostim Spidermana, ali uvijek imaju istu želju – pomoći drugima.

Svečanu dodjelu nagrada Ponos Hrvatske pratite 28. ožujka 2026. u 16 sati na HTV 2.

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Predstavljen Ljetopis Grada Velike Gorice 2025.

Objavljeno

prije 10 sati

18. ožujka 2026.

Objavio/la

David Jolić

Novi 21. broj Ljetopisa Grada Velike Gorice 2025. predstavljen je jučer (utorak, 17.03.2026., početak u 19 sati) u posve ispunjenoj Gradskoj vijećnici Pučkog otvorenog učilišta. Na 270 stranica Ljetopisa 2025 predstavljen je bogati presjek života Grada Velike Gorice, kao što su 30 godina Grada Velike Gorice, 800 godina Plemenite općine turopoljske, kao i mnoge druge obljetnice udruga i društava Grada. Veliko bogatstvo života Grada prezentirano je kratkim podsjetnikom od početka do danas.