U Solinu je u petak navečer bura otkinula dio plastenika, koji je oštetio obližnje automobile, u Trogiru je vjetar iščupao stablo, u Kaštel Sućurcu je bura prevrnula parkirani kamion, a u Splitu… U Splitu bi danas od 17.30 sati trebala igrati Gorica protiv Hajduka. Zasad samo trebala, jer nekoliko sati prije predviđenog početka utakmice vremenski uvjeti su daleko od prihvatljivih za njezino odigravanje.

– Prema svemu sudeći, ipak bi se trebalo igrati. Kako kažu domaćini, bura bi se u sljedećim satima trebala smiriti, nadamo se da će sve biti u redu – rekli su nam iz HNK Gorice.

Naša delegacija u Splitu večer i jutro je provela u hotelu, u kojem je glavna zanimacija bilo gledanje kroz prozor i proučavanje što sve može bura koja je, kažu statistike, najjača u ovom stoljeću! U prvi satima subote, oko 4 ujutro, zabilježen je udar bure od čak 176 km/h, što je malo više od rezultata zabilježenog 2004. godine, kad je harala ciklona Dorothy. Trajektne linije su obustavljene, ceste prema jugu zatvorene, izbijali su požari, rušila se stabla…

Kako se čini, sve i da se ogled Hajduka i Gorice odigra, bit će to u iznimno teškim uvjetima za obje momčadi, nešto nalik na onu čuvenu utakmicu između Hrvatske i Danske u rujnu 1997., u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo, kad je Dražen Ladić primio “burni” gol za konačnih 1-1… Međutim, sve najave govore da će se danas od 17.30 svakako igrati, a jedan od problema je i to što se u nedjelju u Splitu trči poznati maraton, zbog kojeg policija ne bi imala kapacitete osiguravati i utakmicu, koja bi se u slučaju odgode igrala dan poslije.

Očito ne preostaje ništa nego dobro se zagrijati, toplo odjenuti i istrčati na borbu s Hajdukom i burom. Za očekivati je da će i posjeta na tribinama biti bitno manja nego što se najavljivalo, ali tako je kako je, protiv prirode se ne može…

Kad smo održali prvi koncert za branitelje? Uh, to je istovremeno i teško i lako pitanje. Sjećam se da je još rat bjesnio, Kravarsko jej bilo jako blizu prve linije fronte… Znam samo da smo davno počeli, kaže nam maestro Siniša Leopold, koji će dirigirati Tamburaškim sastavom HRT-a 1. ožujka u Kravarskom.

Maestro Leopold na prvu se neće sjetiti godine, ali službeni podaci kažu da je ovo 28. izdanje koncerta u čast hrvatskim braniteljima u Crkvi Uzvišenja Svetoga Križa. No detalji zato nepogrešivo ostaju u sjećanju, iako je riječ o 1991. godini…

– Pamtim da je dio krova crkve bio srušen, bilo je jako hladno, budući da su koncert uvijek krajem veljače ili početkom ožujka. Ali također pamtim i da je, koliko god je vani bilo hladno, atmosfera u crkvi bila vrela, emotivna, jer publika je bila razgaljena našim izvedbama – prisjeća se Leopold.

U sličnom se stilu nastavilo i dalje, kroz sve ove godine, pa će tako i ovoga puta cilj maestra Leopolda i njegova orkestra biti oboriti publiku s nogu. Za to će biti zaduženi domaći, lokalni glazbenici, ali i neka velika glazbena imena.

– I ove godine će domaći resursi biti u prvom planu. Od mladih i talentiranih pjevača, vokalnih solista iz pokupskoga kraja, pa do vokalnog ansambla Jana, a obično nam se pridruže i Stanko Šarić te Boris Ćiro Gašparac – rekao je Leopold i dodao:

– Spremamo i još jedno iznenađenje. Uvijek nam dođe neko veliko, zvjezdano ime s hrvatske glazbene scene, a nadam se da će se i ove godine ostvariti takvo nešto. U Kravarskom su dosad pjevale i sestre Husar, i kazališna prvakinja Danijela Pintarić, pa Renata Sabljak, Đani Stipaničev… Vjerujem da će nam se opet pridružiti neko takvo ime – kaže Leopold.

Iako, i sam je veliko ime u glazbenim krugovima. Ovaj skladatelj, glazbeni pedagog, dirigent i publicist, rođen prije 61 godinu u Grubišnom Polju, već je više od 30 godina šef-dirigent Tamburaškog sastava HRT-a.

– Voditi jedan profesionalni ansambl čak 34 godine predstavlja veliki uspjeh, moj najveći profesionalni uspjeh, ali i neopisivo zadovoljstvo. Naša gotovo tri i pol desetljeća sjedinje svakodnevni zajednički rad, druženja, na tisuće proba, nastupa diljem Hrvatske i svijeta, nekoliko tisuća snimki u arhivama HRT-a, doživljaje koji se pamte cijeli život i puno toga što je teško staviti na papir – kaže Siniša Leopold.