Poveži se s nama

HOTNEWS

FOTO Na imanju u Čretu Posavskom gradi raj za svoje mnogobrojne životinje

Zvjezdan Kovač već 25 godina uzgaja papige, ali ljubav prema životinjama nije mu dopustila da sve ostane samo na pticama…

Objavljeno

Zakoračite li u dvorište obiteljske kuće u Čretu Posavskom pomislit ćete da ste ušli u svijet neke basne. Naime, neke od životinja koje ovdje žive zaista mogu govoriti. Naravno, radi se o papigama. Njih je na na ovom imanju više od 200, a već ćete s ulice čuti da se radi i o različitim vrstama jer zvukova koje puštaju nevjerojatno je puno. No, one tu nisu same. Društvo im prave i psi, konj arapskog tipa, ribe, japanske prepelice i kokoši. Pomalo ‘pomaknuto’ činit će vam se što je pas koji ovdje živi veći od konja. Radi se pasmini Cane Corso koji može narasti i do 70 centimetara u grebenu. A kada shvatite da je konj zapravo poni, i to dvomjesečno ždrijebe, stvari će postati malo jasnije. Osim tri psa i šest ponija, ovim će dvorištem uskoro trčati i patuljaste koze i patuljaste ovce te, pazite sad, skakutati patuljasti klokan!

Već iz uvoda jasno je da na ovom imanju živi netko očaran životinjama. On je Zvjezdan Kovač, a svoju je ljubav prema životinjama pretvorio u posao. Vlasnik je OPG-a, a još kao dijete zavolio je ptice, pa se sada bavi njihovim uzgojem i prodajom. Uglavnom uzgaja papige, ali odavno je proširio djelatnost i na potpuno druge vrste životinja.

– Imao sam sove, golubove i jastrebove. Bila mi je u to vrijeme velika želja nabaviti japanske prepelice jer su imale šarena jaja, ali roditelji nisu dali. Ipak sam ih nabavio kad sam otišao na fakultet. Od malih nogu volim ptice, a i odrastao sam među životinjama. Nekako mi je to u korijenima. Kažeš si još ću jedno, pa onda još jedno i kad se okreneš, više nema povratka – kaže ovaj rođeni Slavonac, koji se uzgojem papagaja bavi već 25 godina, a čak mu je i zvono na mobitelu – pjev ptica.

Prvi kućni ljubimac bila mu je papigica tigrica, a od tada se želja za novim vrstama samo povećavala. U jednom trenutku u kući je držao i sovu koja je ispala iz gnijezda. Othranio ju je i pustio. Danas ima oko 200 ptica. Dio je matično jato, odnosno služi za rasplod, dio su kućni ljubimci, a dio je uzgojen za prodaju i tek će postati nečiji kućni ljubimci. Godišnje proda oko 150 ptica, a u posljednjih nekoliko godina iznimno je popularna Žako papiga.

– Radi se o ptici srednje veličine. Živi više od 50 godina i ako se s njom radi može naučiti razgovarati. Može naučiti oponašati ton i boju glasa različitih osoba, a ono što govore uvijek ima smila. Žako, koji je bio kod mojih roditelja u Slavoniji, nije nikad rekao dobro jutro navečer ili laku noć ujutro, sve je povezao i znao je što to znači – objašnjava Kovač i dodaje kako ovaj posao uz Žakoa, koji se još od jutra počne pričati i zafrkavati ukućane i psa, dobije potpuno novu čar.

Papige Žako su na listi ugroženih životinja, a Zvjezdan Kovač ima i neke još rjeđe. Među njima su papige Oratrix Amazona i vojničke Are. Cijena nekih od tih ptica doseže cijenu i 12 tisuća kuna.

– Želja nam je nabaviti još rijetkih ptica i probati ih uzgojiti. Svaka nova ptica i novi par je novi izazov za uzgajivača. Kada dobiješ potomstvo, onda je to potvrda da ideš u dobrom smjeru. Volio bih nabaviti i neke skuplje ptice, ako financije budu dopuštale. Ima ptica koje koštaju i 100 tisuća eura jer su rijetke i u svijetu, ne samo u Hrvatskoj. Hijacintna ara me jako privlači, ugrožena je i prekrasna. Cijena joj je oko 20 tisuća eura. Ali nekada nisu presudni ni novci, već možeš li ju dobiti. Moraš biti sretan da dobiješ mogućnost da ju uopće kupiš. U Europi ih se godišnje izleže maksimalno 50 – objasnio je.

Ljubav prema pticama Zvjezdan je prenio i na svog sina, koji je također počeo uzgajati ptice.

– Prošle godine je uspio uzgojiti mlade i prodati pticu za 1.000 kuna. Kad to uspiješ, a tek si u srednjoj školi, onda je to novac do krova. Sin je poželio ići dalje s tim i kupovati nove primjerke – kaže Kovač i objašnjava kako svi u obitelji vole životinje.

Pri tome, ne misli samo na ptice. Naime, prije oko šest godina u Čret Posavski došao je živjeti i prvi poni.

– Često smo sretali čovjeka koji je radio s ponijima, mi smo prodavali ptice, a oni jahanje. Svaki put su klinci morali jahati, pomaziti konje i jednom su djeca sve s njim dogovorila. Trebali smo samo otići po ponija i dovesti ga kući. I tako smo nabavili prvog. Nakon 10 dana je pobjegao i cijeli dan ga nismo mogli naći, a čovjeku ga nismo ni platili – prisjeća se Kovač.

Nakon toga nabavili su dva nova ponija. Posebna atrakcija je Vili, ‘točkasti’ poni kojeg požele kupiti gdje god se pojavi.

– Vili i Lana su poznati od Šibenika do Istre gdje su ih djeca na feštama jahala. Djeci je to atrakcija. Neke ne možeš skinuti s konja, druge roditelji jedva nagovore na konja, ali onda više neće sići. To su lijepi trenuci ovog posla. Svake godine dolaziš na ista mjesta i pratiš kako djeca rastu – objašnjava Zvjezdan Kovač kojemu je u radu sa životinjama najdragocjenija pomoć obitelji.

Teško bi se jedna osoba i uspjela brinuti za sve te životinje i imanje. Zato svatko ima svoje zaduženje, ali si i pomažu kad treba. A na imanju je puno posla. Izgradnja novih nastambi za životinje, uređivanje okolišta, briga za životinje… Trenutno je u izgradnji velika nastamba za ptice. Osim unutarnjeg, dobit će i veliki vanjski prostor. Jezero s ribama već su napravili, ali ono će uskoro imati i vodopad.

– Trebat će mi još dvije ili tri godine da sve uredim kako želim, ali onda će to stvarno biti raj za moje životinje – kaže Zvjezdan Kovač i objašnjava kako je izazovno imati toliko različitih životinja, ali one ipak uspiju pronaći svoju ravnotežu.

– Imali smo jedno vrijeme i magarca, ali magarac je htio skakati na ženke ponija pa smo ga dali kolegi na Krk. Na dvorištu je glavni veliki konj, ali i Cane Corso je dominantan, pa njihova igra završi kako se oni dogovore – priča ovaj ljubitelj životinja koji se niti ne sjeća koliko godina već nije bio na godišnjem odmoru, a brojati je stao tamo negdje oko 10.

– Teško je ljudima predočiti taj odnos sa životinjama ako nisi od malih nogu u tome. Svi žive stresno i ubrzano, ali jako malo ljudi se može vratiti na selo. Ne dižem se rano, na dvorištu konji imaju i vode i hrane, pa ih je dovoljno samo pustiti. Najviše posla je s malim pticama, posebno ako su inkubatoru jer se hrane svakih 2 sata i po noći i po danu, ali uvijek ima vremena i za odmor. Ljepše mi se družiti sa životinjama, nego s ljudima. Najbolje u ovom poslu je sloboda, a ljubav prema životinjama je razlog što sam se uopće počeo time baviti. Imam slobodu organizirati si radno vrijeme kako ja želim, ne moram se dizati rano ujutro i biti negdje osam sati. Istina je da nema godišnjeg odmora i takvih privilegija, ali ovo moraš voljeti jer bez toga nema ništa – zaključuje Kovač.

Galerija fotografija

HOTNEWS

Ekoškola Rakitovec dobila zlatni status

Od kada su krenuli 2003. godine, u samom su vrhu grada Velike Gorice i Zagrebačke županije.

Objavljeno

on

Njihova tradicija skupljanja starog papira nema premca. Područna škola Rakitovec stigla je do zlatnog statusa međunarodnih Ekoškola. U proteklih 10 godina, koliko ih krasi ovaj status, spasili su od sječe preko 8.000 stabala. „Mi smo Ekoškola od 2010. godine, ove godine smo zlatni status dobili prvenstveno radi dugogodišnjeg skupljanja starog papira. Od kada smo krenuli 2003. godine, u vrhu smo grada Velike Gorice i Zagrebačke županije.“ – rekla je koordinatorica Ekoškole Rakitovec Tatjana Mikulin.

Tvrtka DS Smith Unijapapir otkupljuje papir koji skupe u kontejneru u školskom dvorištu, a samo prošle godine skupili su 24 tone starog papira. Od nagrada koje osvoje, financiraju opremu za školu, računala, ormare, izlete i knjižnu građu za svoju školsku knjižnicu. PŠ Rakitovec je mala područna škola u sklopu OŠ Vukovina, ima 63 učenika, a zajedno s nastavnicima i širom zajednicom čini čuda na eko-planu. „Stari papir u naš kontejner donose učenici, njihovi roditelji, nastavnici, mještani, a mjesečno u prosjeku imamo dva odvoza. Također dolazimo i na poziv svima koji se žele riješiti starog papira, a i velikogorička knjižnica nam se pridružila prilikom otpisa dotrajalih knjiga.“ – doznajemo od Tatjane, koja napominje kako je glavni cilj skupljanja starog papira očuvanje šuma.

Osim što indirektno čuvaju prirodu, mali Rakitovčani su i veliki humanitarci. Skupljaju i plastične čepove za oboljele od leukemije i limfoma, kao i stare baterije. No, ni ne čudi da su se ovi učenici saživjeli s prirodom. Prapovijesna šuma Turopoljski lug u njihovom je susjedstvu, a iza škole raste stoljetno stablo hrasta lužnjaka. “Od 2003. godine on je zaštićen kao spomenik prirode. Ponosni smo na njega, lijepo raste u našem školskom dvorištu i podsjeća nas na važnost brige o prirodi.“ – istaknula je Mikulin.

Nastavi čitati

HOTNEWS

Roberto Čukelj prvak je Hrvatske u boksu, trenira ga Bačurin, a uzor mu je Hrgović

Trebalo je svega dvije godine da postane prvak.

Objavljeno

on

Tjedan dana prije svog dvanaestog rođendana Roberto Čukelj ostvario je ono što učine rijetki njegovi vršnjaci. Postao je mlađi kadetski prvak u boksu. Sasvim dovoljno da nas zainteresira kako bismo doznali nešto više o njemu.

I ne bi možda čak ni njegova dob bila neobična, koliko činjenica da trenira tek dvije godine, a ovo mu je bilo prvo sudjelovanje na Prvenstvu Hrvatske za kadete i mlađe kadete i odmah titula prvaka.

Tata Stjepan otkrio nam je kako boksa u slobodno vrijeme, pa je sina još dok je bio u pelenama vodio u dvoranu, uvijek je bio prisutan, ali boks nije bio prvo u čemu se okušao. Trenirao je judo par mjeseci, a onda i nogomet.

– Trenirao sam judo, ali vrlo kratko, bio sam premali, ništa nisam razumio, pa su me roditelji ispisali. Bio sam i u nogometu, no za njega nisam bio dovoljno nježan i boks je ipak prevladao, te sam došao u Boksački klub Velika Gorica, taman kad je trener Ivica Bačurin formirao dječju grupu. – kaže Roberto, te ističe da je Ivica dobar i strog.

Treninzi su, kako ističe, teški, trenutno trenira tri puta tjedno, no, u najavi trenera je da od sljedeće godine krene s treninzima četiri puta tjedno uz obavezno trčanje subotom.

Voli ići na treninge, a škola je kaže dobra, najviše voli hrvatski, a kao gotovo svako dijete ukinuo bi matematiku.

Pobjeda i titula prvaka podigli su mu, kaže samopouzdanje i dodatno ga učvrstili u tome da se želi baviti boksom.

-Osjećao sam se odlično kad sam osvojio titulu, čestitali su mi svi profesori, a i prijatelji iz razreda. Naravno, ima i onih koji su mi rekli da to nije ništa, pa sam ih pozvao da mi dođu sparirati, pa da se iz prve ruke uvjere je li to lagano ili nije.

U finalu je pobijedio klupskog kolegu Tonija Solara, i iako su prijatelji, u ringu to nestane, boriš se, pobijediš i kažeš – sorry frende, bio sam bolji, pobijedio sam.

– Nakon pobjede trener i ja prvo smo zvali tatu, i dogovorili smo se da ćemo reći da sam izgubio, da sam diskvalificiran, na što je on bio razočaran, a tada smo mu rekli da soli janjca, nije mu bilo jasno zašto da to čini kad sam ja izgubio, a onda je trener rekao istinu, da sam postao prvak. Tako da, janjac je u pripremi…-kaže Roberto.

 

Mama i bake su samo dio navijačkog tima, ali uvijek pitaju mora li to biti tako grubo, i može li on to malo lakše, ali ponosne su što je tako dobar i uspješan. Mama je, kaže glavni navijač i logistika i uredno ga „nabrijava“.

Tehnike koje uči, ne smije primjenjivati izvan dvorane, ali kaže da ga dečki gledaju s respektom obzirom da znaju što trenira.

-Pitaju me prijatelji koji ne treniraju da im pokažem neki potez, i rado to učinim.

A što je bitno u boksu, zanima nas…

-Treba imati kondicije i puno se kretati na nogama i ruke cijelo vrijeme držati u gardu. Prije natjecanja trener mi kaže koliko kilograma trebam skinuti, i onda sam na dijeti. Tad mi je baš teško, mama i tata se smiju nezdravo hraniti, a ja moram jesti pahuljice, žitarice. Za dijetu imam samo tjedan dana.

A kako se i tata rekreativno bavi boksom pitao ga je Roberto da mu sparira, ali još na to ne pristaje. Kako kaže kad bi došlo do „borbe“ između njih dvojice mama bi, naravno navijala za njega.

Sretnim ga, kaže čini, kad nema puno zadaće jer ima više slobodnog vremena, te se ne mora školom baviti i nakon treninga.

-U slobodno vrijeme sam vani s prijateljima, zezamo se, igramo se kod glazbene škole, igramo skrivača, lopova i pandura, vozimo biciklima, ali se i valjamo po podu, pa onda kući dođemo prljavi, pa mama bude „oduševljena“.

Profesori ga ne štede, svi su strogi, nema izvlačenja. Ali ni trener ne dozvoljava loše ocjene, škola prije svega, pa onda sve ostalo.

Pitamo za uzore, planove…

-Volim gledati mečeve Filipa Hrgovića, on mi je uzor volio bih biti uspješan kao on, a za sada želim što više trenirati, napredovati, ići na natjecanja i pobjeđivati. Htio bih se zahvaliti Vedranu Perekoviću, Stjepanu Bačurinu i pomoćnom treneru Maksu što me stalno ispravljaju u tim udarcima, da znam kako trebam stati, kakav gard imati, kako se kretati…

A evo što o Robertu Čukelju kaže njegov trener, Ivica Bačurin.

-Bio je nestašan mali zloćko kao i 90 posto klinaca, a sada se puno popravio posebno prema nama u dvorani iako i općenito se vidi promjena na bolje. Što se očekivanja tiče, o njemu ovisi koliko će biti spreman žrtvovati se za boks. Nadam da će nastaviti raditi kao što je počeo zadnjih nekoliko mjeseci i rezultat je neupitan.

I za kraj poruka šampiona Roberta Čukelja svima koji bi se htjeli okušati u ovom sportu:

-Ako se želite baviti boksom, dođite prvo vidjeti trening, bitna je dobra oprema, i puno volje. Treninzi su u Gradskoj sportskoj dvorani.

 

Nastavi čitati

HOTNEWS

Otkup zlata koji nudi besplatnu procjenu i isplatu u gotovini: „Šokirao sam se dobivenim iznosom“

Zbog velikog interesa građana, Auro Domus ima i besplatni info-telefon, pa se sve informacije možete dobiti pozivom na 0800 73 72

Objavljeno

on

Autor

Izdašne isplate u gotovini, odmah i na licu mjesta, razlog su zbog čega stanovnici Velike Gorice, ali i ljudi diljem Hrvatske, vole koristiti uslugu otkupa zlata, otkrili su iz tvrtke Auro Domus, najveće hrvatske kompanije specijalizirane za trgovinu plemenitim metalima.

Posebno to dolazi do izražaja proteklih mjeseci. Korona-kriza izrazito negativno je utjecala na stanje gospodarstva, ali i kućne budžete. Zato sve više građana koristi priliku kada je cijena zlata izrazito visoka da stari nakit, satove, zlatne zube ili srebrninu pretvore u – gotovinu. A pritom će i dobro zaraditi, jer prosječna isplata u poslovnicama Auro Domusa premašivala je 2.500 kuna! S time da nije rijetkost bila da građani zarade i nekoliko desetaka tisuća kuna.

Ono što je najvažnije jest da je procjena potpuno besplatna. Ništa ne košta doći u poslovnicu tvrtke Auro Domus i provjeriti kolika je vrijednost starog nakita ili drugih predmeta od zlata i srebra. Također, procjena klijente ne obvezuje. Ako nisu zadovoljni dobivenim iznosom, mogu u bilo kojem trenutku odustati od otkupa zlata. Dogodi se, ponekad, da vrijednost zlata nije u skladu s očekivanjima. Najčešće je to posljedica situacije u kojoj su predmeti bili pozlaćeni ili se radilo o kakvoći zlata puno manjoj od uobičajene.

Međutim, daleko češće se događa da se klijenti nakon besplatne procjene šokiraju ponuđenim iznosom. Upravo takvu priču imao je klijent koji je na procjenu donio staru, slomljenu narukvicu i iznenadio se kada mu je za nju ponuđeno više od deset tisuća kuna! S dobivenim novcem, u gotovini, platio je dugove i okrenuo novi list u životu.

Također, otkup zlata nije samo izvor prihoda za najsiromašnije. Prema analizi koju je proveo Auro Domus, veće količine u otkupu znak su da su tu djelatnost dobro prihvatili i imućniji građani, kojima ipak isplate u visini jedne ili više prosječnih plaća itekako mogu poboljšati kućni budžet.

Auro Domus svoje poslovnice ima i u Velikoj Gorici, gdje se nalaze na adresi Zagrebačka 15.

Zbog velikog interesa građana, Auro Domus ima i besplatni info-telefon, pa se sve informacije mogu dobiti pozivom na 0800 73 72.

Nastavi čitati

Reporter 398 - 22.10.2020.

Facebook

Izdvojeno