Zakoračite li u dvorište obiteljske kuće u Čretu Posavskom pomislit ćete da ste ušli u svijet neke basne. Naime, neke od životinja koje ovdje žive zaista mogu govoriti. Naravno, radi se o papigama. Njih je na na ovom imanju više od 200, a već ćete s ulice čuti da se radi i o različitim vrstama jer zvukova koje puštaju nevjerojatno je puno. No, one tu nisu same. Društvo im prave i psi, konj arapskog tipa, ribe, japanske prepelice i kokoši. Pomalo ‘pomaknuto’ činit će vam se što je pas koji ovdje živi veći od konja. Radi se pasmini Cane Corso koji može narasti i do 70 centimetara u grebenu. A kada shvatite da je konj zapravo poni, i to dvomjesečno ždrijebe, stvari će postati malo jasnije. Osim tri psa i šest ponija, ovim će dvorištem uskoro trčati i patuljaste koze i patuljaste ovce te, pazite sad, skakutati patuljasti klokan!
Već iz uvoda jasno je da na ovom imanju živi netko očaran životinjama. On je Zvjezdan Kovač, a svoju je ljubav prema životinjama pretvorio u posao. Vlasnik je OPG-a, a još kao dijete zavolio je ptice, pa se sada bavi njihovim uzgojem i prodajom. Uglavnom uzgaja papige, ali odavno je proširio djelatnost i na potpuno druge vrste životinja.
– Imao sam sove, golubove i jastrebove. Bila mi je u to vrijeme velika želja nabaviti japanske prepelice jer su imale šarena jaja, ali roditelji nisu dali. Ipak sam ih nabavio kad sam otišao na fakultet. Od malih nogu volim ptice, a i odrastao sam među životinjama. Nekako mi je to u korijenima. Kažeš si još ću jedno, pa onda još jedno i kad se okreneš, više nema povratka – kaže ovaj rođeni Slavonac, koji se uzgojem papagaja bavi već 25 godina, a čak mu je i zvono na mobitelu – pjev ptica.
Prvi kućni ljubimac bila mu je papigica tigrica, a od tada se želja za novim vrstama samo povećavala. U jednom trenutku u kući je držao i sovu koja je ispala iz gnijezda. Othranio ju je i pustio. Danas ima oko 200 ptica. Dio je matično jato, odnosno služi za rasplod, dio su kućni ljubimci, a dio je uzgojen za prodaju i tek će postati nečiji kućni ljubimci. Godišnje proda oko 150 ptica, a u posljednjih nekoliko godina iznimno je popularna Žako papiga.
– Radi se o ptici srednje veličine. Živi više od 50 godina i ako se s njom radi može naučiti razgovarati. Može naučiti oponašati ton i boju glasa različitih osoba, a ono što govore uvijek ima smila. Žako, koji je bio kod mojih roditelja u Slavoniji, nije nikad rekao dobro jutro navečer ili laku noć ujutro, sve je povezao i znao je što to znači – objašnjava Kovač i dodaje kako ovaj posao uz Žakoa, koji se još od jutra počne pričati i zafrkavati ukućane i psa, dobije potpuno novu čar.
Papige Žako su na listi ugroženih životinja, a Zvjezdan Kovač ima i neke još rjeđe. Među njima su papige Oratrix Amazona i vojničke Are. Cijena nekih od tih ptica doseže cijenu i 12 tisuća kuna.
– Želja nam je nabaviti još rijetkih ptica i probati ih uzgojiti. Svaka nova ptica i novi par je novi izazov za uzgajivača. Kada dobiješ potomstvo, onda je to potvrda da ideš u dobrom smjeru. Volio bih nabaviti i neke skuplje ptice, ako financije budu dopuštale. Ima ptica koje koštaju i 100 tisuća eura jer su rijetke i u svijetu, ne samo u Hrvatskoj. Hijacintna ara me jako privlači, ugrožena je i prekrasna. Cijena joj je oko 20 tisuća eura. Ali nekada nisu presudni ni novci, već možeš li ju dobiti. Moraš biti sretan da dobiješ mogućnost da ju uopće kupiš. U Europi ih se godišnje izleže maksimalno 50 – objasnio je.
Ljubav prema pticama Zvjezdan je prenio i na svog sina, koji je također počeo uzgajati ptice.
– Prošle godine je uspio uzgojiti mlade i prodati pticu za 1.000 kuna. Kad to uspiješ, a tek si u srednjoj školi, onda je to novac do krova. Sin je poželio ići dalje s tim i kupovati nove primjerke – kaže Kovač i objašnjava kako svi u obitelji vole životinje.
Pri tome, ne misli samo na ptice. Naime, prije oko šest godina u Čret Posavski došao je živjeti i prvi poni.
– Često smo sretali čovjeka koji je radio s ponijima, mi smo prodavali ptice, a oni jahanje. Svaki put su klinci morali jahati, pomaziti konje i jednom su djeca sve s njim dogovorila. Trebali smo samo otići po ponija i dovesti ga kući. I tako smo nabavili prvog. Nakon 10 dana je pobjegao i cijeli dan ga nismo mogli naći, a čovjeku ga nismo ni platili – prisjeća se Kovač.
Nakon toga nabavili su dva nova ponija. Posebna atrakcija je Vili, ‘točkasti’ poni kojeg požele kupiti gdje god se pojavi.
– Vili i Lana su poznati od Šibenika do Istre gdje su ih djeca na feštama jahala. Djeci je to atrakcija. Neke ne možeš skinuti s konja, druge roditelji jedva nagovore na konja, ali onda više neće sići. To su lijepi trenuci ovog posla. Svake godine dolaziš na ista mjesta i pratiš kako djeca rastu – objašnjava Zvjezdan Kovač kojemu je u radu sa životinjama najdragocjenija pomoć obitelji.
Teško bi se jedna osoba i uspjela brinuti za sve te životinje i imanje. Zato svatko ima svoje zaduženje, ali si i pomažu kad treba. A na imanju je puno posla. Izgradnja novih nastambi za životinje, uređivanje okolišta, briga za životinje… Trenutno je u izgradnji velika nastamba za ptice. Osim unutarnjeg, dobit će i veliki vanjski prostor. Jezero s ribama već su napravili, ali ono će uskoro imati i vodopad.
– Trebat će mi još dvije ili tri godine da sve uredim kako želim, ali onda će to stvarno biti raj za moje životinje – kaže Zvjezdan Kovač i objašnjava kako je izazovno imati toliko različitih životinja, ali one ipak uspiju pronaći svoju ravnotežu.
– Imali smo jedno vrijeme i magarca, ali magarac je htio skakati na ženke ponija pa smo ga dali kolegi na Krk. Na dvorištu je glavni veliki konj, ali i Cane Corso je dominantan, pa njihova igra završi kako se oni dogovore – priča ovaj ljubitelj životinja koji se niti ne sjeća koliko godina već nije bio na godišnjem odmoru, a brojati je stao tamo negdje oko 10.
– Teško je ljudima predočiti taj odnos sa životinjama ako nisi od malih nogu u tome. Svi žive stresno i ubrzano, ali jako malo ljudi se može vratiti na selo. Ne dižem se rano, na dvorištu konji imaju i vode i hrane, pa ih je dovoljno samo pustiti. Najviše posla je s malim pticama, posebno ako su inkubatoru jer se hrane svakih 2 sata i po noći i po danu, ali uvijek ima vremena i za odmor. Ljepše mi se družiti sa životinjama, nego s ljudima. Najbolje u ovom poslu je sloboda, a ljubav prema životinjama je razlog što sam se uopće počeo time baviti. Imam slobodu organizirati si radno vrijeme kako ja želim, ne moram se dizati rano ujutro i biti negdje osam sati. Istina je da nema godišnjeg odmora i takvih privilegija, ali ovo moraš voljeti jer bez toga nema ništa – zaključuje Kovač.
Kako nam javljaju čitatelji koji voze od Velike Gorice prema Vukovini, policija preusmjerava sav promet na Velikogoričku ulicu preko Novog Čiča, pa računajte na nešto dužu vožnju.
Doznajemo da je razlog prometna nesreća koja se dogodila pred Starim Čičem, pa će ovakav režim potrajati do završetka policijskog očevida.
Jutros su svečano otvorene i predstavljene nove InterWine prostorije, namijenjene promociji kulturne baštine i vinskog turizma Vukomeričkih gorica. Riječ je o dijelu međunarodnog projekta InterWine, financiranog sredstvima Europske unije kroz program Interreg Slovenija – Hrvatska, koji povezuje Veliku Goricu, Pušću i Brežice u zajedničku prekograničnu turističku priču.
Foto: Vanesa Miković/Cityportal
Novo uređeni prostor služit će kao mjesto susreta, prezentacije i promocije, od lokalne vinske ponude i tradicije vinogradarstva do kulturne baštine Turopolja. Istodobno, InterWine prostorije zamišljene su kao trajna točka razvoja novog turističkog proizvoda i nakon završetka projekta. Otvaranju su prisustvovali gradonačelnik Velike GoriceKrešimir Ačkar, direktorica Turističke zajednice Zagrebačke županije Ivana Alilović, predsjednik Udruge vinara i vinogradara Grozd Vlado Mikulčić.
Foto: Vanesa Miković/Cityportal
Direktorica Turističke zajednice Zagrebačke županije Ivana Alilović istaknula je kako Velika Gorica ovim projektom dobiva prostor koji nadilazi klasičnu turističku funkciju. Naglasila je da InterWine nije samo projekt infrastrukture, već stvaranja identiteta i dodatne vrijednosti te da je ovim projektom Velika Gorica dobila prostor susreta, inovativnosti i budućnosti.
Foto: Vanesa Miković/Cityportal
“Velika mi je čast da otvaramo naš treći prostor u sklopu projekta InterWine kojim njegujemo, ne samo kulturnu baštinu nego i vinski turizam, ali prije svega održivost koju moramo svi stvarati u našim načinima života i dobivati jednu dodatnu vrijednost. Baš dodatna vrijednost dogodila se ovdje u našem divnom gradu Velikoj Gorici koja propulzivno raste i koja stvara, ne samo novu priču za nove stanovnike, već jednako tako za djelatnike i turističke djelatnike i sve nas koji stvaramo nešto dodatno kako bi naš identitet baš u ovom kraju ostao i bio prepoznatljiv”, istaknula je Alilović.
Foto: Vanesa Miković/Cityportal
Zahvalama i lijepim riječima pridružio se i predsjednik Udruge vinara i vinogradara Grozd Vlado Mikulčić. “Nadam se da će korištenje ovog reprezentativnog prostora doprinijeti da se razvoj vinogradarstva i vinarstva u lijepom našem Turopolju digne na još veću razinu”. Također, pozvao je sve građane u subotu, na obilježavanje Vincekova i početak nove vinogradarske godine.
Foto: Vanesa Miković/Cityportal
Na posebnu važnost projekta za samu Veliku Goricu, osvrnuo se gradonačelnik Krešimir Ačkar koji je naglasio da je ovo još jedan u nizu uspješnih projekata na području grada.
Foto: Vanesa Miković/Cityportal
“Pozdravljam i našega predsjednika i cijelu udrugu i članove vinogradarske udruge Grozd koja djeluje već 25 godina i koja je jedan od motivatora ovoga cijeloga projekta jer smo vidjeli svrhu, potrebu u turističkome sadržaju da tako jedan prekrasan trud konačno bude nagrađen. Prekrasno je to kada možemo otvoriti danas, ovakvoga oblika europska sredstva prostorije, uz ono što uvijek volim naglasiti unazad nekoliko godina da pogledate ovu gradsku četvrt Stari grad, pogotovo ovih nekoliko 100 metara kvadratnih i onda svim svojim suradnicima kažem da je ovo novo naličje staroga grada. Ovdje je nekada bilo rodilište, Šetalište Franje Lučića, preko puta je, kako je od milja zovemo, “Velikogorička katedrala” koja je unazad nekoliko godina u potpunosti obnovljena, također, šetalište je potpuno obnovljeno, a cijela jedna nova sfera i povijest Muzeja Turopolja je počela s Interpretacijskim centrom Muzeja Turopolje. Ovdje se uistinu nalaze povijest i budućnost u jednome. Uz kulturno, sportsko i intelektualno obrazovanje i sve ono što smo povukli preko 100 milijuna eura iz fondova EU, države i županije, ovo je jedna prekrasna točka koja će dodatno dati bogatiji sadržaj našem gradu”, rekao je Ačkar.
Foto: Vanesa Miković/Cityportal
Nositelj projekta InterWine je Turistička zajednica Zagrebačke županije, a uz Grad Veliku Goricu i Općinu Pušća u projektu sudjeluju Obrtničko učilište – ustanova za obrazovanje odraslih, Zavod za podjetništvo turizem in mladino Brežice, Univerzu v Mariboru, Fakultet za turizam, Brežice i Posavski muzej Brežice. Ukupna vrijednost projekta iznosi 1,38 milijuna eura.
Mraclin je u nastavak sezone ušao s važnom promjenom na klupi. Novi, ali ujedno i dobro poznati trener seniorske momčadi ponovno je Marko Pancirov – Pančo, koji se na mraclinsku Grabu vraća nakon više godina i uspješnog rada u drugim sredinama. Pancirov je prvi put preuzeo Mraclin u listopadu 2018. godine, a već u sljedećoj sezoni ostvario je značajan rezultat. U prvenstvu prekinutom pandemijom koronavirusa Mraclin je pod njegovim vodstvom završio jesenski dio na drugom mjestu, a potom kroz kvalifikacije protiv Pušće izborio plasman u Jedinstvenu županijsku ligu. Uslijedila je i dobra jesen u Jedinstvenoj županijskoj ligi, završena na trećem mjestu, nakon čega su se Pancirov i Mraclin krajem 2020. godine sporazumno razišli. Ipak, veza očito nikada nije u potpunosti prekinuta.
U Mraclin dolazi iz Samobora, gdje je u jesenskom dijelu sezone s momčadi osvojio drugo mjesto u III. NL Centar. Njegov povratak na Grabu dolazi u trenutku kada se Mraclin natječe u IV. NL Središte Zagreb – skupina B, a u klubu ne skrivaju očekivanja.
– Marko je trener koji poznaje klub, sredinu i mentalitet momčadi. Znamo što nam je donio prvi put i vjerujemo da može ponovno stabilizirati ekipu i dati joj jasan smjer – poručuju iz kluba – Ne radi se o kratkoročnom rješenju. Želimo mir, kontinuitet i iskorak. Povratak Pancirova vidimo kao logičan potez u tom smjeru – ističu iz uprave Mraclina.
Hoće li Pancirov uspjeti podignuti momčad koja je jesenski dio odradila osrednje i usmjeriti je prema gornjem dijelu ljestvice, pokazat će nastavak prvenstva.
Udruga žena Kobilić koja je osnovana u mjesecu studenom 2025. održala je svoju prvu redovnu izvještajnu sjednicu Skupštine Udruge. Sjednica je održana u Društvenom domu u Kobiliću, u subotu, 17. siječnja 2026. godine, s početkom u 19 sati. Sjednicu je vodila Doris Komadina, predsjednica Udruge, a s njom su u Radnom predsjedništvu bile Petra Vukadin, dopredsjednica, Mirna Grabović, Anita Višić, ovjeroviteljice zapisnika i zapisničarka Marijana Kirinić.
Kobilić, 17.01.2026. Prva redovna izvjetajna sjednica Skuptine Udruge žena Kobilić. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Kobilić, 17.01.2026. Prva redovna izvjetajna sjednica Skuptine Udruge žena Kobilić. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Dnevni red imao je devet točaka: 1. Otvaranje skupštine, 2. Utvrđivanje kvoruma, 3. Izbor radnih tijela Skupštine, 4. Izvješće o radu Udruge u 2025., 5. Financijsko izvješće, 6. Izvješće Nadzornog odbora (Lela Trupčević). 7.Plan rada Udruge za 2026.godinu, 8. Financijski plan za 2026. godinu, 9. Razno.
Kobilić, 17.01.2026. Prva redovna izvjetajna sjednica Skuptine Udruge žena Kobilić. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Kobilić, 17.01.2026. Prva redovna izvjetajna sjednica Skuptine Udruge žena Kobilić. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Izvješća za prošlu godinu, plan rada za 2026. i financijski plan za ovu godinu usvojeni su jednoglasno. Financijski plan predstavila je Štefica Berković Petrinec. Plan rada za 2026. godinu: 1. Uređenje košare kod Društvenog doma (obnova konstrukcije), sadnja cvijeća (kod kapelice isto tako), 2. Maskenbal, 3. Uskrsna radionica, 4. Praznik rada, 5. Advent, 6. Donacija za potrebitu obitelj.
Kobilić, 17.01.2026. Prva redovna izvjetajna sjednica Skuptine Udruge žena Kobilić. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Kobilić, 17.01.2026. Prva redovna izvjetajna sjednica Skuptine Udruge žena Kobilić. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Na skupštini je naglašeno da je osnovna ideja osnivanja Udruge bila da se djecu usmjeri na društveni život, odnosno da bi se odmaknuli od mobitela i multimedijskih sadržaja. Istaknuto je da je vrlo uspješno organiziran Advent u Kobiliću te donacija za potrebitu obitelj.
Kobilić, 17.01.2026. Prva redovna izvjetajna sjednica Skuptine Udruge žena Kobilić. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Kobilić, 17.01.2026. Prva redovna izvjetajna sjednica Skuptine Udruge žena Kobilić. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Gosti na skupštini bili su članovi mjesnih udruga: Mjesni odbor, NK Vatrogasac i Udruga umirovljenika. Kako je Udruga žena Kobilić tek nedavno osnovana, nisu pozivane druge slične udruge zbog kratkoće djelovanja.
Kobilić, 17.01.2026. Prva redovna izvjetajna sjednica Skuptine Udruge žena Kobilić. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Kobilić, 17.01.2026. Prva redovna izvjetajna sjednica Skuptine Udruge žena Kobilić. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Nakon službenog zaključenja sjednice, na programu je bio domjenak te glazbeno-plesno druženje do kasno u noć. Glazbu je birao i prezentirao raspoloženi Srećko Mikša.
S dubokom tugom opraštamo se od Ivice Potočnika, velikogoričkog glazbenika, skladatelja i producenta, koji je preminuo u 83. godini života, a čije su note govorile više od riječi. Kroz svoju glazbu ostavio je trag koji nadilazi vrijeme, dirajući srca onih koji su je slušali i živjeli.
Ivica Potočnik bio je profesionalni glazbenik Tamburaškog orkestra HRT-a svoje je vrijeme i stručnost posvetio je razvoju kulturno-umjetničkog amaterizma u Velikoj Gorici, poticao je osnivanje KUD-ova u Kravarskom i Pokupskom te se brinuo za opći i kulturni život tog područja. Zapisao je i obradio, te na taj način sačuvao, mnoge tekstove i note izvorne narodne glazbe ovoga kraja te je snimio brojne nosače zvuka kao glazbeni urednik i producent.
Kao dugogodišnji suradnik Ansambala Jane iz Velike Gorice, Ivica je svojim talentom, predanošću i ljubavlju prema glazbi obogatio kulturni život zajednice i ostavio neizbrisiv trag u glazbenom stvaralaštvu. Autor je i brojnih pjesama na kajkavskom narječju, kao i glazbe za “himnu” ansambla: Mi smo Jane, Janice!
“Dragi naš gospon Potočnik, hvala za svaki stih i notu koje ste nesebično pisali za ansambl oblikovavši JANE u ono što smo danas. Uvijek blag, strpljiv i pozitivan od prvog do zadnjeg dana. Vaša energija i dobrota ostat će zauvijek u našim srcima.” – piše u objavi na facebook stranici Jana.
Njegovoj obitelji i najbližima izražavamo iskrenu sućut, dok prijateljima i suradnicima ostaje zahvalnost što su dijelili njegov put, glazbu i životne trenutke.