Uvodna fotografija gore na kojoj su trener Stiven Žitnik, član IO Jelačića Davor Kovačić Pumpica, pojačanja Krešimir Pajdić, Josip Mihanović i Ivan Marković, te sportski direktor Ivica Burić, govori mnogo toga. Veselo je bilo u utorak popodne 2. lipnja 2020. na igralištu novog petoligaša Jelačića u Vukovini. Prvi za stolom na terasi ispred njegovanog travnjaka sjedili su legendarni Ivan Matejčić, sin mu a predsjednik kluba Saša Matejčić, bivši predsjednik Boris Marković, Tomislav Čižmarević, Stjepan Kovačić, te ostalo društvo i degustirali gemište od vina boje zlata čekajući da se okupe igrači i trener Stiven Žitnika za dogovoren hakl. Pozvan je i dopisnik City portala da upozna nove igrače a pojačanja novog člana Jedinstvene županijske lige. Prvi je stigao sin Borisa Bobe Markovića stasiti Ivan. Tko je Ivan Marković?

– Mogu braniti za juniore još i kroz sezonu 2020/2021. Vračam se doma iz HNK Gorice. Počeo sam karijeru kao klinac u Jelačiću pa otišao 2 godine u Goricu a onda 3 ljeta u Lokomotivu. Slijedi povratak opet dvije godine u Goricu i sada sam u kadru seniora Jelačića. Po potrebi mogu pomoći i juniore koje klub ima plan oformiti. Trenirali su me Mario Jozić, Jasmin Agić, Roj Ferenčina i Siniša Klafurić – otkrio je Ivan Marković, novi vratar Jelačića.

JOSIP MIHANOVIĆZatim je stigao Josip Mihanović, dobro poznat lik iz Udarnika Kurilovec.

– Dijete sam Udarnika (danas Kurilovec) u kojem sam igrao od svoje sedme godine u svim selekcijama. Kao senior s Udarnikom sam bio prvak 4. HNL i izborio 3. HNL zapad a bili smo i pobjednici kup natjecanja NS Zagrebačke županije. Odradio sam 2017. godine ljetne pripreme za trećeligaško prvenstvo, bio u kadru u nekoliko uvodnih kola, a onda me ozljeda zaustavila i bilo je teško vratiti se. Odlučio sam prihvatiti poziv iz Lukavca i nisam požalio. Nadam se da ću uživati i u Jelačiću gdje ću kao trener voditi mlađe pionire – kazao je Josip Mihanović.

Treće pojačanje Jelačića je 23-godišnji Krešimir Pajdić.

– Bio sam junior Lučkog a kao senor igrao za četvrtoligaša Dinamo Odranski Obrež. Slijedila su epizode u Austriji, najprije Minihof pa Kroatisch Geresdorf iz kojeg stižem u Jelačić. Volim igrati veznog, špicu ili krilo – predstavio se Krešimir Pajdić.

Opet slavlje Jelačića

Razgovorima je nazočio i predsjednik Jelačića Saša Matejčić. “Još nismo službeno promovirani u Jedinstvenu županijsku ligu ali čvrsto vjerujem to će tako biti uskoro pa da možemo proslaviti. Drugoplasirani Mraclin vjerojatno ide u kvalifikacije s drugoplasiranim iz 1. ŽNL zapad. U vrijeme korone uredili smo unutrašnjost našeg nogometnog objekta. Tu je glavni operativac bio naš sportski direktor Ivica Burić. Vidite i samo da redovito njegujemo travnjak igrališta kojeg se ne bi posramili ni prvoligaši. Ima posla i dok se ne igra. U četvrtak 4. lipnja je plenum klubova NS Velika Gorica, 20. lipnja planiramo Play cup turnir prstića u suradnji s Planet nogometom i Brankom Pavlica. Naš veliki turnir 9. po redu Trofej Ban Jelačić trebao bi ići 26., 27. i 28. lipnja”-planira predsjednik Jelačića iz Vukovine.

U prostorijama kluba pokazana je jedna zanimljiva fotografija iz 2005. godine kad je Jelačić osvoji kup NS Velika Gorica. Više o tome uskoro na City portalu.

I treća pripremna utakmica je iza nogometaša Gorice, ostat će zapisano da je u prvim nogometnim okršajima nakon korone odigran remi s Istrom 1961 (2-2), da je u Maksimiru pao Dinamo (3-2), ali i da je u “generalnoj probi” nastradao Varaždin (5-1) na domaćem terenu. Svakom od igrača trener Valdas Dambrauskas dao je šansu, opipao bilo izvan terena i otprilike vidio što i koliko mogu na terenu, a na temelju svega toga donosit će i odluke kad prvenstvo ponovno krene, od subote u Koprivnici pa na dalje.

Prvi koraci su četiri rastanka, budući da članovi Gorice istekom ugovora više nisu Martin Maloča i Patrik Periša, kao ni dvojac koji je ove sezone bio na posudbama, Antonio Bakula (HD) i Igor Blagojević (BSK). Svima njima ugovori su istekli 31. svibnja i već su razdužili stvari i krenuli dalje, drukčijim nogometnim smjerom. Jednake ugovore imali su i Michal Maslowski, Ivan Čović i Maks Juraj Ćelić, no oni su ih i produžili, zasad do kraja tekuće sezone, za ovih posljednjih deset kola.

Gorica je protiv Dinama i Varaždina pokazala puno toga dobroga u igri… Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL

Uz ove, Gorica će u tom nastavku prvenstva ponuditi još neke promjene, u prvom redu što se načina igre tiče. Zasad sve skupa djeluje toliko dobro da trener Dambrauskas čak na trenutke mora i smirivati euforiju, njegove ideje igrači su usvojili jako dobro, tako ih i provode na terenu, zbog čega litavski strateg na goričkoj klupi svakako ima razloga za zadovoljstvo. Nikad Valdas neće biti do kraja zadovoljan, riječ je o treneru koji je perfekcionist, iznimno posvećen detaljima, pa će tako ispaliti:

– Dosad su igrači usvojili između 25 i 30 posto onoga što ja želim!

Ako je doista tako, čovjek se ima razloga veseliti trenutku kad stvar dođe blizu sto posto… Kako bilo, i u ovom trenutku ima povoda za optimizam, pogotovo nakon ove “petice” Varaždinu, a mi ćemo ih prigodno odabrati, naravno, pet.

1) LOPTA U NOGAMA, KONTROLA U IGRI
Nećemo inzistirati na posjedu lopte, to nam nije ključno, ali u tom segmentu svakako ima prostora za napredak, govorio je trener Dambrauskas u trenucima kad je momčad tek počinjala trenirati zajedno. I nije otkrio ništa posebno novo, jer i statistika je govorila da Gorica ima najmanji posjed lopte u HNL-u, a već prve tri pripremne utakmice govore da je pomak značajan. Dambrauskasova Gorica je strpljiva, napadi se grade s puno dodavanja, lopta kruži okolo, traži se prostor… Uz posjed je tako došla i impresivna kontrola zbivanja na terenu, s vrlo rijetkim trenucima u kojima dolazi do “pucanja” formacije i gubitka kompaktnosti. A kad je tako, protivnik jako teško stvara situacije pred goričkim golom.

2) SVATKO BOLJI PO MALO, ZAJEDNO – PUNO
Pravi pokazatelj, naravno, bit će jedino i isključivo prave, službene utakmice, ali sudeći po ove tri provjere, dojam je kako je korona mnogima čak i dobro došla. Imali su priliku za individualni rad, ali i za usvajanje zahtjeva novog trenera, a kad se tome doda i želja za igrom i natjecanjem nakon ove stanke, dolazi do kombinacije koja je zaista velikom dijelu igrača donijela individualni iskorak. Jiloan Hamad dosad u dresi Gorice nije izgledao ni izbliza ovako dobro, Paulius Golubickas napravio je ogroman iskorak u samo nekoliko mjeseci od dolaska, Hrvoje Babec pretvorio se u čovjeka koji daje ritam goričkoj igri, Ognjen Mudrinski nametnuo se kao vrlo ozbiljna opcija, sve sigurniji je i Krešo Krizmanić, bolje i čvršće djeluju Marijan Čabraja i Musa Muhamed, u vrlo dobrom izdanju su svi stoperi… I tako dalje, i tako dalje. Ostane li tako, ako svatko pojedinačno nastavi davati za nijansu više nego dosad, momčad će dobiti – jako puno.

Cherif Ndiaye zabio je po jedan gol na svakoj od tri prijateljske utakmice… Foto: Larisa Trošić/HNK Gorica

3) TKO SE JOŠ SJEĆA PROBLEMA S EFIKASNOŠĆU?
U trenutku kad je bivši trener Sergej Jakirović otišao, Gorica je bila u velikoj i bolnoj seriji utakmica bez postignutoga gola. Sve je manje prostora ostajalo za Kristijana Lovrića, što je dovelo do silnih muka u igri prema naprijed, ali danas se čini da to više nije slučaj. Dvaput je Gorica zabila Istri (Cherif i Ćelić), čak triput Dinamu (Suk, Cherif i Golubickas), i to uz promašen penal, a Varaždinu su zabijala četiri različita strijelca (Cherif, Golubickas, Lovrić i Dvorneković), uz još jedan autogol. Deset komada u tri utakmice zvuči kao jako dobar učinak, a zna li se da je uz to Gorica imala i još cijeli niz lijepih prilika, jasno je da muka s efikasnošću više nema. Neka tako ostane i u prvenstvu…

4) SAMO DA JE SAMOPOUZDANJA…
Rezultati u pripremnim utakmicama, ponavlja se uvijek iznova, nisu važni… Osim onda kad, naravno, jesu. Utakmice su to koje ne donose i odnose bodove, ali u većini slučajeva mogu donijeti ili odnijeti dozu samopouzdanja. U aktualnom goričkom slučaju svakako će ga donijeti, jer nije mala stvar srediti Dinamo u gostima, kao što nije mala stvar ni zabiti pet komada nekom prvoligašu. Gorica je učinila i jedno i drugo, igrači su u svemu tome i postali svjesni koliko doista vrijede, a sad taj moment treba i zadržati. Pristisak će u službenim utakmicama svakako biti veći, a u Valdasovim idejama često su temelj automatizmi u igri, brza i točna dodavanja, odigravanja iz prve… Za takvu igru potrebna je visoka razina mirnoće i koncentracije, koju su igrači u ovim dosadašnjim ispitima u najvećoj mjeri i pokazivali.

Trener Valdas Dambrauskas uspio je u kratkom razdoblju prenijeti na igrače svoje ideje… Foto: David Jolić

5) NEMA IMPERATIVA, IMA AMBICIJA
Gorica će u nastavak prvenstva krenuti sa željom da se priključi borbi za Europu, bez obzira na naizgled velikih sedam bodova zaostatka za petoplasiranim Osijekom. Nakon utakmica polufinala Kupa i ispadanja Slaven Belupa jasno je da će i to peto mjesto voditi u Europu, a Gorica već u do treće utakmice ovog nastavka, gostovanja u Osijeku, ima priliku “nagristi” prednost Osječana. Europa je, dakle, i dalje želja i cilj, a otprilike jednako je važno i to što o njoj ništa presudno ne ovisi. Ako Gorica i ne uspije na kraju, potresa neće biti, a ovih deset kola poslužit će kao sjajna priprema za sljedeću sezonu, koja kreće samo tri tjedna nakon završetka aktualne. Atmosfera u klubu i momčadi je odlična, vjera u sebe apsolutno prisutna, a “mača nad glavama” nema. I to je, vjerojatno, idealna kombinacija.

Mjesto radnje stadion Radnik. Tip utakmice – zatvorena. Prigoda – pripreme reprezentacije za nastup na Svjetskom nogometnom prvenstvu 1990. godine u Italiji. Datum – 31. svibnja 1990. godine. Najjača izabrana vrsta bivše države nogometno je posjetila Veliku Goricu i odigrala prijateljsku utakmicu protiv juniora Radnika. U dresu Radnika istrčali su Domitrović, Jungić, Zebec, Sremić, Župetić, Balić, Prlić, Cerovski, Čulinović, Beloša-Fijan, Fabečić… Nasuprot njih vjerojatno najskuplja družina s ovih prostora. Tko zna koliko bi danas vrijedio jedan Safet Sušić, igrač kvalitetom negdje između Neymara i Coutinha; tko zna koliko bi šeici danas potrošili na Deana Savičevića, Roberta Prosinečkog i Piksija Stojkovića, te da li bi cijena Suareza bila tako visoka da danas zabija i Darko Pančev. Tu su i dva splitska bisera – najbolje desno krilo u splitskoj povijesti Zlatko Vujović i najbolji lijevi bočni u hrvatskoj nogometnoj povijesti Robert Jarni. Nikada skuplja momčad nije trčala po našem najvećem stadionu. Igrali su tu i Modrić i Eduardo i Ćorluka, ali Prosinečki, Savičević, Stojković, Jarni, Sušić, Pančev i Vujović zvuči bezvremenski. Kao i ova slika iz arhive Krešimira Beloše Fijana, direktora velikogoričke podružnice Euroherca.

Foto: arhiva Krešimir BELOŠA – FIJAN, asistent Davor ŠTUBAN