Sport

Filip Dianežević – iz Bukevja preko Austrije i 3. HNL u Grčku

Tko je Filip Dianežević, bivši nogometaš Kurilovca, sada igrač Aias Salamine 1931?

Objavljeno

prije 5 godina

3. veljače 2021.

Objavio/la

cityportal sportska redakcija

Slučajni susret Vašeg omiljenog sportskog reportera sa školskim kolegom iz osnovnoškolskih dana i njegov pozitivni komentar o tekstovima u sportskoj rubrici Cityportala dao mi je ideju za intervju s Filipom Dianeževićem, čiji je odlazak iz NK Kurilovca u Grčku bio malo iznenađujući, a i grčki je nogomet (osim onog reprezentativnog ili vrhunskog, prvoligaškog) prilična nepoznanica nama, “običnim nogometnim smrtnicima”. Filip je pristao na razgovor, a “posljedice” istoga možete pročitati u nastavku:

Dobar dan, Filipe. Hvala što si se odazvao mojem pozivu za intervju. Prije nekoliko mjeseci igrao si u Kurilovcu, da bi odjednom, preko noći, otišao i osvanuo u Grčkoj. Kako je u Grčkoj? U kojem klubu igraš? Kakva je situacija u grčkom nogometu u usporedbi s našim niželigaškim nogometom? Kako je korona utjecala na nogomet, ali i na život uopće u Grčkoj? Jesu li njihove mjere u rangu s našima ili su strože? Kad se očekuje tvoj odlazak u Grčku na početak priprema za proljetni dio prvenstva?

Pozdrav, dobar dan i Vama. Hvala što ste me se sjetili (haha). Što se tiče Grčke, tamo je odlično, njihova klima je toplija nego naša pa su u većini slučajeva dani sunčani i topli, ja to uvijek uspoređujem s našim Jadranom po tom pitanju pa zapravo ispadne kao da sam tamo otišao na godišnji odmor (haha).

Foto: Filip Dianežević/Arhiva

Klub u kojem igram zove se Aias Salamina 1931 sa otoka Salmine, nedaleko Atene koji se natječe u “Third League” (Treća liga, op. a.). Klub u koji sam stigao ima lijepu povijest i dosta su poznati u Grčkoj što se vidi i po navijačkoj skupini koja je prošle sezone dolazila na domaće i gostujuće utakmice. Suigrači koji su duže u klubu kažu da je znalo biti i preko 2.000 navijača na derbi utakmicama. Suigrači i ljudi u klubu su me primili bolje od očekivanog, a kad god nešto zapne uvijek netko od igrača uskoči pomoći. Problemi su uglavnom vezani uz jezičnu barijeru, jer je grčki jezik težak. Rekao bih da su Grci ipak malo više strastveniji po pitanju nogometa, oni baš žive za taj sport i tamo nijedan drugi sport nije ni blizu popularan kao nogomet. U usporedbi kvalitete grčkog nogometa s našim rangovima, mislim da nema tu neke velike razlike, jedino bih rekao da smo mi bolji u taktici.

Što se tiče korone u Grčkoj, napravila je puno problema u nogometu, ali i u svakodnevnom životu. U nogometu prvenstveno zato što se u početku liga odgađala nekoliko puta tako da smo počeli igrati tek početkom listopada i odigrali smo samo 4 prvenstvene utakmice, da bi nakon toga cijela država bila u karanteni koja evo, još i danas traje. Popustili su mjere profesionalnim ligama i klubovima, ali sve ostalo je još uvijek zatvoreno. Grci obožavaju sjediti u kafićima i restoranima, nešto slično kao mi, pa im je ovo jako veliki problem, a i mjere su im jako stroge, rekao bih i puno strože od naših. Ograničeno je kretanje u slobodno vrijeme, vožnja autom, na snazi je policijski sat i još dosta tih sitnica koje ni sam ne znam sve. Što se tiče povratka u Grčku, to je za sada velika nepoznanica. Po propisima bi se sve utakmice trebale odigrati do 18.04.2021., a evo sada je već veljača i još se ništa ne zna. Nadam se da ću saznati ubrzo.

Toliko o Grčkoj. Prije odlaska, već sam rekao, igrao si u Kurilovcu. Jesi li bio zadovoljan statusom u Kurilovcu, jesi li se vidio u udarnoj postavi? Gdje si igrao prije Kurilovca?

01.08.2020. Velika Gorica, SRC Udarnik. NK Kurilovec – NK HAŠK, pripremna utakmica. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Da, bio sam u Kurilovcu, ajmo reći jednu godinu i bilo je stvarno odlično. Bio sam zadovoljan statusom u klubu, a što se tiče udarne postave, da, vidio sam se u prvih 11! Mislim da bi svaki igrač to rekao za sebe, posebno nakon dobrih priprema, ali tu je bilo uvijek puno rotacija, jer je bilo puno kvalitetnih igrača, a uvijek su tu i neke ozljede, kartoni, obaveze. Prije Kurilovca igrao sam u nekoliko hrvatskih klubova, u drugoj i trećoj ligi, i to: u NK Trnju, u 3. HNL, pod vodstvom trenera Milivoja Bračuna. Prije toga sam bio u HAŠK-u pod vodstvom Damira Grlića. U HAŠK sam došao iz austrijskog trećeligaša ASV Allerheilingena, nedaleko Graza, gdje sam proveo nezaboravnih godinu dana. Još sam igrao i u Dugom Selu.

HAŠK. Foto: Filip Dianežević/Arhiva

Prije neki dan proslavio si 25. rođendan, što znači da je pred tobom još dosta godina aktivnog igranja nogometa. Gdje se vidiš za 5, a gdje za 10 godina? Kakva je situacija s povredama, jesu li te spriječile da postigneš nešto više i igraš u 2. ili možda čak i u 1. HNL?

Pa, ja sam osoba koja ne gleda baš toliko u budućnost, ali evo mogu vam reći što bih volio u budućnosti: volio bio pokušati u Grčkoj dogurati što dalje, da vidim “gdje sam”. Volio bih nastaviti s aktivnim igranjem što je duže moguće, ali nikad se ne zna. Istina je da sam imao nekoliko ozbiljnih ozljeda koje su došle u najgore moguće vrijeme, na prelasku iz juniorskog u seniorski nogomet u HNK Gorici (povreda trbušnog zida), te u Austriji kad mi je pukla Ahilova tetiva. Obje ozljede izbacile se me iz pogona na nekoliko mjeseci i vjerujem da je karijera mogla otići u puno boljem pravcu da ih nije bilo. Ali, nije mi žao zato što sam baš zbog ozljeda imao vremena završiti fakultet koji je uvijek bio u drugom planu zbog treninga (haha).

U dresu HNK Gorice. Foto: Filip Dianežević/Arhiva

Kako si uopće počeo s nogometom, kada i gdje? Koje si nogometne škole prošao, tko su ti bili najdraži treneri i kod kojeg si, po tvojoj prosudbi, najviše napredovao?

Počeo sam zapravo u klubu iz kojega sam nedavno otišao u Grčku, današnjem Kurilovcu tadašnjem Udarniku, još tamo 2003. godine, gdje sam ostao do 2010., kada sam prešao u HNK Goricu i tamo sam ostao do 2015. Huh! Najdraži trener? To mi je teško za odgovoriti, jer stvarno sa svima od njih sam bio u dobrom odnosu, ali evo rekao bih da sam najviše napredovao kod Zvonka Radoša dok sam bio u kadetima.

Čime si se bavio ili čime ćeš se baviti po završetku aktivnog igranja nogometa? Hoćeš li se nastaviti baviti poslom na građevini, u tvojoj obiteljskoj tvrtci ili se vidiš kao nogometni trener? Imaš li potrebitu razinu školovanja za razmišljanje o karijeri u nogometu?

Nakon aktivnog igranja nadam se da ću otići u trenersku struku zato što mi diploma Kineziološkog fakulteta omogućava Nacionalnu A licencu za trenera nogometa, pa bi bilo šteta to ne iskoristiti. Građevina je uvijek bila tu negdje sa strane, jer se tata time bavi. Ja sam od tate puno naučio i znam o građevini dosta, ali ipak bih prvo pokušao ostati u nogometu, a građevinu bih ostavio kao drugu opciju. Naravno nikad se ne zna što će biti, ali to je neki plan.

Spomenuli smo tvoje godine i postignuća u sportu. Ima li nešto što bi volio podijeliti s našim čitateljima, neku zanimljivost iz dosadašnje karijere? I za kraj, što imaš za poručiti mladim nogometašima, amaterima?

Za kraj bih poručio mlađima da se nastave baviti nogometom, da treniraju zato što će im nogomet pružiti jako lijepe trenutke koje samo nogomet može omogućiti, a i upoznat će jako puno ljudi od kojih će neki ostati prijatelji i nakon karijere.

Tekst: Zlatan Sever/Cityportal.hr

Filip Dianežević i Zvonko Radoš. Foto: Filip Dianežević/Arhiva

Sport

FOTO Učenice Gimnazije pobijedile na gradskom natjecanju srednjih škola u košarci 3X3

Objavljeno

prije 2 sata

11. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Gradsko natjecanje školskih sportskih društava (ŠSD) srednjih škola u košarci 3X3 za djevojke u organizaciji Ekonomske škole Velika Gorica održano je dana (srijeda, 11.02.2025.) u sportskoj dvorani Srednje strukovne škole. Za naslov najboljeg natjecala su se četiri ŠSD-a: ŠSD GVG (Gimnazija, voditelj Gordan Polan, prof.), ŠSD Bumbar (Ekonomska škola, voditelj Ana Tihi Prajdić, prof.), ŠSD Velgor (Srednja strukovna škola, voditelj Siniša Rajšić, prof.) i ŠSD Zrakoplovac (Zrakoplovna škola Rudolfa Perešina, voditelj Krešimir Lušić, prof.).