ktc
Povežite se s nama

Sport

Filip Dianežević – iz Bukevja preko Austrije i 3. HNL u Grčku

Tko je Filip Dianežević, bivši nogometaš Kurilovca, sada igrač Aias Salamine 1931?

Objavljeno

na

Slučajni susret Vašeg omiljenog sportskog reportera sa školskim kolegom iz osnovnoškolskih dana i njegov pozitivni komentar o tekstovima u sportskoj rubrici Cityportala dao mi je ideju za intervju s Filipom Dianeževićem, čiji je odlazak iz NK Kurilovca u Grčku bio malo iznenađujući, a i grčki je nogomet (osim onog reprezentativnog ili vrhunskog, prvoligaškog) prilična nepoznanica nama, “običnim nogometnim smrtnicima”. Filip je pristao na razgovor, a “posljedice” istoga možete pročitati u nastavku:

Dobar dan, Filipe. Hvala što si se odazvao mojem pozivu za intervju. Prije nekoliko mjeseci igrao si u Kurilovcu, da bi odjednom, preko noći, otišao i osvanuo u Grčkoj. Kako je u Grčkoj? U kojem klubu igraš? Kakva je situacija u grčkom nogometu u usporedbi s našim niželigaškim nogometom? Kako je korona utjecala na nogomet, ali i na život uopće u Grčkoj? Jesu li njihove mjere u rangu s našima ili su strože? Kad se očekuje tvoj odlazak u Grčku na početak priprema za proljetni dio prvenstva?

Pozdrav, dobar dan i Vama. Hvala što ste me se sjetili (haha). Što se tiče Grčke, tamo je odlično, njihova klima je toplija nego naša pa su u većini slučajeva dani sunčani i topli, ja to uvijek uspoređujem s našim Jadranom po tom pitanju pa zapravo ispadne kao da sam tamo otišao na godišnji odmor (haha).

Foto: Filip Dianežević/Arhiva

Klub u kojem igram zove se Aias Salamina 1931 sa otoka Salmine, nedaleko Atene koji se natječe u “Third League” (Treća liga, op. a.). Klub u koji sam stigao ima lijepu povijest i dosta su poznati u Grčkoj što se vidi i po navijačkoj skupini koja je prošle sezone dolazila na domaće i gostujuće utakmice. Suigrači koji su duže u klubu kažu da je znalo biti i preko 2.000 navijača na derbi utakmicama. Suigrači i ljudi u klubu su me primili bolje od očekivanog, a kad god nešto zapne uvijek netko od igrača uskoči pomoći. Problemi su uglavnom vezani uz jezičnu barijeru, jer je grčki jezik težak. Rekao bih da su Grci ipak malo više strastveniji po pitanju nogometa, oni baš žive za taj sport i tamo nijedan drugi sport nije ni blizu popularan kao nogomet. U usporedbi kvalitete grčkog nogometa s našim rangovima, mislim da nema tu neke velike razlike, jedino bih rekao da smo mi bolji u taktici.

Što se tiče korone u Grčkoj, napravila je puno problema u nogometu, ali i u svakodnevnom životu. U nogometu prvenstveno zato što se u početku liga odgađala nekoliko puta tako da smo počeli igrati tek početkom listopada i odigrali smo samo 4 prvenstvene utakmice, da bi nakon toga cijela država bila u karanteni koja evo, još i danas traje. Popustili su mjere profesionalnim ligama i klubovima, ali sve ostalo je još uvijek zatvoreno. Grci obožavaju sjediti u kafićima i restoranima, nešto slično kao mi, pa im je ovo jako veliki problem, a i mjere su im jako stroge, rekao bih i puno strože od naših. Ograničeno je kretanje u slobodno vrijeme, vožnja autom, na snazi je policijski sat i još dosta tih sitnica koje ni sam ne znam sve. Što se tiče povratka u Grčku, to je za sada velika nepoznanica. Po propisima bi se sve utakmice trebale odigrati do 18.04.2021., a evo sada je već veljača i još se ništa ne zna. Nadam se da ću saznati ubrzo.

Toliko o Grčkoj. Prije odlaska, već sam rekao, igrao si u Kurilovcu. Jesi li bio zadovoljan statusom u Kurilovcu, jesi li se vidio u udarnoj postavi? Gdje si igrao prije Kurilovca?

01.08.2020. Velika Gorica, SRC Udarnik. NK Kurilovec – NK HAŠK, pripremna utakmica. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Da, bio sam u Kurilovcu, ajmo reći jednu godinu i bilo je stvarno odlično. Bio sam zadovoljan statusom u klubu, a što se tiče udarne postave, da, vidio sam se u prvih 11! Mislim da bi svaki igrač to rekao za sebe, posebno nakon dobrih priprema, ali tu je bilo uvijek puno rotacija, jer je bilo puno kvalitetnih igrača, a uvijek su tu i neke ozljede, kartoni, obaveze. Prije Kurilovca igrao sam u nekoliko hrvatskih klubova, u drugoj i trećoj ligi, i to: u NK Trnju, u 3. HNL, pod vodstvom trenera Milivoja Bračuna. Prije toga sam bio u HAŠK-u pod vodstvom Damira Grlića. U HAŠK sam došao iz austrijskog trećeligaša ASV Allerheilingena, nedaleko Graza, gdje sam proveo nezaboravnih godinu dana. Još sam igrao i u Dugom Selu.

HAŠK. Foto: Filip Dianežević/Arhiva

Prije neki dan proslavio si 25. rođendan, što znači da je pred tobom još dosta godina aktivnog igranja nogometa. Gdje se vidiš za 5, a gdje za 10 godina? Kakva je situacija s povredama, jesu li te spriječile da postigneš nešto više i igraš u 2. ili možda čak i u 1. HNL?

Pa, ja sam osoba koja ne gleda baš toliko u budućnost, ali evo mogu vam reći što bih volio u budućnosti: volio bio pokušati u Grčkoj dogurati što dalje, da vidim “gdje sam”. Volio bih nastaviti s aktivnim igranjem što je duže moguće, ali nikad se ne zna. Istina je da sam imao nekoliko ozbiljnih ozljeda koje su došle u najgore moguće vrijeme, na prelasku iz juniorskog u seniorski nogomet u HNK Gorici (povreda trbušnog zida), te u Austriji kad mi je pukla Ahilova tetiva. Obje ozljede izbacile se me iz pogona na nekoliko mjeseci i vjerujem da je karijera mogla otići u puno boljem pravcu da ih nije bilo. Ali, nije mi žao zato što sam baš zbog ozljeda imao vremena završiti fakultet koji je uvijek bio u drugom planu zbog treninga (haha).

U dresu HNK Gorice. Foto: Filip Dianežević/Arhiva

Kako si uopće počeo s nogometom, kada i gdje? Koje si nogometne škole prošao, tko su ti bili najdraži treneri i kod kojeg si, po tvojoj prosudbi, najviše napredovao?

Počeo sam zapravo u klubu iz kojega sam nedavno otišao u Grčku, današnjem Kurilovcu tadašnjem Udarniku, još tamo 2003. godine, gdje sam ostao do 2010., kada sam prešao u HNK Goricu i tamo sam ostao do 2015. Huh! Najdraži trener? To mi je teško za odgovoriti, jer stvarno sa svima od njih sam bio u dobrom odnosu, ali evo rekao bih da sam najviše napredovao kod Zvonka Radoša dok sam bio u kadetima.

Čime si se bavio ili čime ćeš se baviti po završetku aktivnog igranja nogometa? Hoćeš li se nastaviti baviti poslom na građevini, u tvojoj obiteljskoj tvrtci ili se vidiš kao nogometni trener? Imaš li potrebitu razinu školovanja za razmišljanje o karijeri u nogometu?

Nakon aktivnog igranja nadam se da ću otići u trenersku struku zato što mi diploma Kineziološkog fakulteta omogućava Nacionalnu A licencu za trenera nogometa, pa bi bilo šteta to ne iskoristiti. Građevina je uvijek bila tu negdje sa strane, jer se tata time bavi. Ja sam od tate puno naučio i znam o građevini dosta, ali ipak bih prvo pokušao ostati u nogometu, a građevinu bih ostavio kao drugu opciju. Naravno nikad se ne zna što će biti, ali to je neki plan.

Spomenuli smo tvoje godine i postignuća u sportu. Ima li nešto što bi volio podijeliti s našim čitateljima, neku zanimljivost iz dosadašnje karijere? I za kraj, što imaš za poručiti mladim nogometašima, amaterima?

Za kraj bih poručio mlađima da se nastave baviti nogometom, da treniraju zato što će im nogomet pružiti jako lijepe trenutke koje samo nogomet može omogućiti, a i upoznat će jako puno ljudi od kojih će neki ostati prijatelji i nakon karijere.

Tekst: Zlatan Sever/Cityportal.hr

Filip Dianežević i Zvonko Radoš. Foto: Filip Dianežević/Arhiva

 

Sport

Matirani u jednom potezu: Livaja zabio za odluku, Pršir dobio ‘neviđeni’ žuti…

Nogometaši Gorice poraženi su 1-0 na gostovanju kod Hajduka na Poljudu, a potez odluke povukao je Marko Livaja u četvrtoj minuti. Gorica nije imala snage da odgovori, pa će bodove tražiti u petak s Lokomotivom…

Objavljeno

na

Objavio/la

Jedan trenutak nepažnje, jedan duel u kojeg je nešto “labavije” ušao Jakov Filipović, igrač kod kojeg u pravilu nema labavo, i jedan udarac kojeg Matijaš nije mogao zaustaviti… Ta su tri detalja pretvorena u odlučujući trenutak ogleda Hajduka i Gorice na Poljudu, a gol za uvodnih, ali i konačnih 1-0 postigao je Marko Livaja. Dogodilo se to već u četvrtoj minuti, a sve nakon toga bila je – kamilica.

Generalno gledajući, bila je to slaba nogometna predstava na zatvaranju kola u HNL-u. Hajduk je u tom jednom potezu svoje napravio i ništa više nije morao forsirati, a Gorica nije imala dovoljno snage, energije, vjerojatno i kvalitete da bi napravila nešto više prema naprijed i zaprijetila tom minimalnom vodstvu Hajduka. Nekoliko pokušaja izlazaka prema naprijed je zabilježeno, u prvoj fazi drugog poluvremena imali su Goričani i terensku inicijativu, više su držali loptu, no pravog udarca na domaći gol nije bilo.

Trener Mario Carević na Hajduk je krenuo bez ozlijeđenih Poza i Ercega, a na klupi su ostali Čabraja i Pršir, pa su od prve minute priliku dobili Mateo Leš na lijevoj strani obrane, Ognjen Bakić u sredini te Theo Epailly i Wisdom Sule u ofenzivi. Ovaj posljednji navedeni, Nigerijac Sule, isticao se po nervozi, zbog odgurivanja Šarlije dobio je i jedini žuti karton u prvom poluvremenu, pa ga je trener Carević očekivano izvukao iz igre na poluvremenu.

Kad smo već kod žutih kartona, recimo i da je Jurica Pršir dobio jedan od nevjerojatnijih žutih koje ste ikad vidjeli, iako bi “prekršaj” koji se dogodio bilo  točnije opisati kao – neviđen! Iako je Pršir bio najmanje pola metra od protivničkog igrača, sudac Vukančić se oglasio, a o kako se bizarnoj odluci radi svjedoči i detalj koji je slijedio. Jura je, naime, poludio! Svi koji ga poznaju, jako dobro znaju da je riječ o najboljem dečku na svijetu, mirnom i smirenom, pametnom i staloženom… Kad je on tako reagirao, sve je zapravo jasno.

Dobio je Pršir i jedan ozbiljan udarac u 75. minuti, u blizini centra igrališta, ali taj start Brajkovića na prvu nije okarakteriziran kao prekršaj. Koju sekundu potom Perić je srušio Rebića u kaznenom prostoru, da bi na konce priče VAR pomogao da sudac Vukančić shvati kako je ono što se dogodilo u duelu Pršira i Brajkovića ipak prekršaj igrača Hajduka… Heureka.

– Odigrali smo dva različita poluvremena. Bojao sam se ove utakmice zbog polufinala protiv Dinama u srijedu, nakon kojeg smo imali nekoliko ozljeda. Zbog toga smo morali igrati drugačije, nismo imali Pozu. Pokušali smo kontrolirati Pukštasa s dvije radne “šestice”, ali smo bili prazni energetski – analizirao je trener Mario Carević pa nastavio:

– U drugom poluvremenu bili smo življi, bolji u pritisku, ali nismo znali iskoristiti prilike. Hajduk je bio opasan jer smo se otvorili i izašli u pritisak, kao i mi, ali eto. Imali smo ideju u prvom poluvremenu kako bismo uštedjeli malo energije, ulaskom Pršira smo dobili na kreaciji. Sule je bio malo nervozan i imao je žuti karton pa smo kemijali s Bogojevićem u vrhu napada. Erceg neće biti spreman za iduće kolo, kao ni Pozo, ali naći ćemo neko rješenje.

U tom idućem kolu Goricu čeka važna utakmica, sudar s Lokomotivom na domaćem travnjaku.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

FOTO Održan paraatletski miting – na stadion stiglo više od 140 natjecatelja iz cijele Hrvatske

Miting u sklopu Hrvatske paraatletske lige okupio je sportaše iz 16 klubova, a domaćini iz PAK Uspon poručuju da paraatletika raste iz godine u godinu.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Gianna Kotroman/Cityportal

Razgovarala: Gianna Kotroman

Danas je održan paraatletski miting u sklopu 2. kola Hrvatske paraatletske lige, koji je na Radnikovom stadionu okupio 144 natjecatelja iz cijele Hrvatske. Natjecanje je organizirao Paraatletski klub Uspon, a uz sportaše, trenere, asistente i suce na stadionu se okupilo ukupno oko 200 do 250 ljudi.

Predsjednik PAK Uspon i hrvatski paraolimpijac Velimir Šandor istaknuo je kako je zadovoljan odazivom, ali i uvjetima koje imaju.

“Sretan sam kad vidim ovoliko ljudi, parasportaša, znam da radimo izuzetno dobre stvari jer počeli smo s tridesetak sportaša, a došli smo do brojke od 150 natjecatelja. Imamo izvrsne bacačke uvjete, sretan sam da možemo tolike ljudi ugostiti. Zahvalan sam Gradu Velikoj Gorici koji nas podržava, ŠRC-u koji nam daju odlične uvjete, stadion je stalno pokošen, otvoreno je 0-24 pa možemo doći bilo kad trenirati. Imali smo 155 prijava, ali došlo je 144 natjecatelja, plus prateće osoblje, treneri, asistenti, suci, dakle brojka je oko 200-250 ljudi”, poručio je Šandor.

Naglasio je i da je u Velikoj Gorici nastupila kompletna postava bacačke paraatletske reprezentacije, te da je Uspon posljednjih godina među tri najbolja kluba u Hrvatskoj, a taj plasman žele zadržati i ove sezone.

Na stadionu je bio i predsjednik Gradskog vijeća Darko Bekić, koji je poručio kako je Velikoj Gorici čast ugostiti natjecanje ovakvog značaja.

“Čast nam je i ove godine ugostiti ovaj turnir na našem gradskom stadionu. Došlo je oko 150 natjecatelja iz cijele Hrvatske. Od Slavonije pa sve do Dalmacije. Mi kao sugrađani možemo biti ponosni na naš Paraatletski klub Uspon, način na koji to rade, način na koji se bore u cijeloj ovoj sportskoj priči i mogu naglasiti kako su nam jedna velika inspiracija. Ta njihova nepokolebljiva volja zaista je inspiracija svima nama. Hvala im i hvala gospodinu Šandoru što se još jedne godine potrudio oko organizacije ovog turnira”, rekao je Bekić.

Među sudionicima bila je i Jelena Vuković, dopredsjednica PAK Pula i trenerica, koja je u Veliku Goricu stigla s ekipom od 16 sportaša, koja je i sama postigla impresivna postignuća.

“Inače sam paraolimpijka, nastupila sam na četiri paraolimpijade, od toga u Ateni 2004. osvojila broncu u bacanju diska, svjetska i europska prvakinja, dvaput sam rušila svjetske rekorde, jednom u bacanju diska, a drugi put kugle. Inače dolazim iz sportske obitelji. Moja prva ljubav je bila košarka, nakon toga sam počela vozit utrke u kolicima. Jedan dan sam došla na stadion, počela sam bacati te su mi rekli da sam rođena za bacanje kugle i diska, da imam sve predispozicije. I tako danas slavim 30 godina od svog prvog nastupa, dakle davne 1996”.

Mitingu su se pridružili i parasportaši iz PAK Agram iz Zagreba, kako njihov predsjednik Branko Omazić objašnjava, najviše je onih u kolicima.

“Ovdje imamo 13 atletičara u raznim kategorijama, najviše onih u kolicima. To je neki trend u Zagrebu, nitko ih neće uzeti u svoj klub, ali mi hoćemo, kod nas su oni uvijek dobrodošli. Dosta smo dobro uspjeli s tim projektom, išli smo u kamp u Medulin, Pulu i imamo dosta solidne rezultate. Dosta su uporni”.

Podsjetio se i na same početke Uspona.

“Mi smo prijateljski klub s Usponom, mi smo ga i osnovali, donijeli smo rekvizite i opremu, napravili smo statut, a uključili smo i Šandora koji je već bio reprezentativac. Gledajući kako Uspon radi, mislim da nismo pogriješili. Imaju jedno veliko razumijevanje koji mi nemamo u Zagrebu”, govori Omazić.

Šandor je na kraju poručio kako sezonu Hrvatske paraatletske lige nastavljaju još četiri kola, a za građane ima jednu posebnu molbu.

“Do kraja kola nas čekaju još četiri kola Hrvatske paraatletske lige, s tim da na dva kola (Zagreb i Pula) idu samo natjecatelji koji osvajaju više od 100 razreda bodova. Vinkovci i Split su dva natjecanja na koja bi voljeli odvesti sve svoje članove u punom broju. Za to bi molili ako bi ljudi moglo dobrovoljno donirati da to omogućimo. Nekom je to malo, ali nama to stvarno puno znači”, rekao je Šandor.

Kod za IBAN donosimo u nastavku.

Foto: Gianna Kotroman/Cityportal

Nastavite čitati

Sport

Gorica na Poljudu: ‘Hajduk je sve bolji, ali i mi smo jako motivirani…’

Nogometaši Gorice u nedjelju od 18.30 sati gostuju kod Hajduka na Poljudu, u utakmici u kojoj bi “ponos grada” mogao biti značajno oslabljen neigranjem nekoliko ključnih igrača

Objavljeno

na

Objavio/la

Spektakularna utakmica u polufinalu Kupa u srijedu i poraz 6-3 od Dinama ostao je iza nogometaša Gorice, ali ostale su iza te utakmice i posljedice. Nekoliko igrača je ozlijeđeno, nekoliko upitno, a novi izazov nije ništa jednostavniji nego onaj prethodni – u nedjelju od 18.30 sati vrijeme je za gostovanje kod Hajduka na Poljudu.

– S obzirom na to da smo u srijedu imali zahtjevnu i iscrpljujuću kup utakmicu s Dinamom, drugačija je priprema za gostovanje u Splitu. Imamo i neke probleme s ozljedama, nemamo puni tjedan za pripremu, ali igrači koji će biti u kadru će odgovoriti zahtjevima. Nadam se da ćemo odigrati dobru utakmicu, iako je Hajduk na Poljudu favorit. Nas veseli igrati u takvoj atmosferi, a mislim da će i igrači biti iznimno motivirani i željni dobre izvedbe – rekao je trener Gorice Mario Carević.

Ozbiljan udarac za Goricu je izostanak iskusnog Ante Ercega, a još ozbiljniji bio bi neigranje Ikera Poza, koji je u najmanju ruku upitan. Ne bude li ni kapetana Jurice Pršira, što je također vrlo izvjesno, mogli bi Goričani desetkovani istrčati na Poljud. Međutim, alibiji se neće tražiti, Carević će pokušati složiti što konkurentniji kadar, koji će imati pravo nadati se nečemu na splitskom nogometnom zdanju.

– Mi smo u dobrom nizu jer u zadnjih devet utakmica imamo samo dva poraza od Dinama. Ako želimo rasti kao momčad, nevezano uz rezultat, moramo biti stabilni u svakoj utakmici i napredovati u stvarima u kojima nismo bili dobri te popravljati one koje mogu biti još bolje. Najviše inzistiram da budemo obrambeno stabilni. Protiv Dinama, koji je dosta bolji i kvalitetniji, bili smo u egalu do 60. minute, a onda upali u nekakvu ‘crnu rupu‘, a to je ono što se ne bi smjelo događati, bez obzira na kvalitetu suparnika – govori Carević.

I da, Gorica je u doista dobroj formi, izgleda posloženo i raspoloženo, ali sve bolji je u zadnjih nekoliko tjedana i Hajduk.

– Hajduk je u nekoliko zadnjih kola rasterećen i automatski mu je i izvedba značajno bolja. Kad je tenzija veća i kad si blizu borbe za nešto, onda izvedba može patiti. To je tako. Sad Splićani pokazuju baš ogromnu kvalitetu. Znamo da vole kontrolu posjeda, znamo da žele kontrolirati utakmicu, da imaju dosta jako dobrih pojedinaca, ali u takvoj atmosferi ćemo i mi biti motivirani. I možemo sigurno odigrati dobru utakmicu – uvjeren je trener Gorice.

Bitka za Europu i dalje nije izgubljena, Gorica je na šest bodova od te četvrte pozicije, ali trebat će našim nogometašima pravi pothvat da bi do toga cilja i došli. U tu kategoriju definitivno upada i eventualna pobjeda kod Hajduka, što se dogodilo dvaput u ovih nepunih osam prvoligaških godina. U prvom dolasku na Poljud, još tamo u ljeto 2018., Gorica je slavila 2-0, a pobjeda 4-2 upisana je krajem 2020. godine, u posljednjoj utakmici u kojoj je Goricu vodio Valdas Dambrauskas. I nakon koje je upravo u Hajduk otišao Mindaugas Nikoličius, tadašnji sportski direktor Gorice.

Ove nedjelje Goričane će kao igrači Hajduka dočekati Adrion Pajaziti i Anthony Kalik, ima i u goričkom kadru bivših igrača Hajduka, a malo prije 20.30 sati doznat ćemo tko će se ovoga puta veseliti…

MOGUĆIH PRVIH 11 GORICE
Matijaš – Perić, Filipović, Čabraja – Trontelj, Bakić, Kavelj, Bogojević – Pavičić, Epailly – Sule

Nastavite čitati

Sport

Novi uspjeh za AK Turopolje! Velikogoričani trčali u Slavoniji i vratili se s rekordima

Probijanje leda i novi osobni rekordi.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Atletski klub Turopolje/FB

Atletski klub Turopolje imao je svojih pet predstavnika na 22. Osječkom polumaratonu, koji je ujedno bio i četvrto kolo Hrvatske atletske cestovne lige. Velikogorički trkači u Slavoniji su odradili vrlo solidne nastupe, a najviše razloga za zadovoljstvo imao je Marko Budanko, koji je popravio osobni rekord za više od četiri minute.

Budanko je utrku završio s vremenom 1:37:08 (chip time), dok je službeni „gun time“ iznosio 1:37:21. Osobni rekord ostvario je i Ivan Križanović, koji je s vremenom 1:59:21 prvi put probio granicu od dva sata. Identično vrijeme imao je i Goran Siuc

Ivica Prpa završio je polumaraton u vremenu 1:50:40, dok je Valerija Prpa upisala poseban rezultat, uspješno je istrčala svoj prvi polumaraton te ciljem prošla za 2:14:55.

Nastavite čitati

Sport

Stižu nova pravila za sportaše, evo što se mijenja

Ovo se mijenja za tisuće sportaša.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Pixabay/pexels.com

U Hrvatskoj je stupio na snagu novi Pravilnik o zdravstvenim pregledima sportaša, kojim se prvi put jasno propisuje minimalni pregled za sve aktivne sportaše, ne samo one koji se natječu, nego i one koji redovito treniraju. Novost je i to da su obavezni liječnički pregledi uvedeni i za sportaše-ribiče. Minimalni pregled uključuje razgovor s liječnikom i klinički pregled, obavezni 12-kanalni EKG, mjerenje krvnog tlaka, osnovne laboratorijske nalaze te spirometriju, odnosno provjeru plućnog kapaciteta.

Kako prenosi Poslovni.hr, učestalost pregleda ovisit će o sportu. Većina sportaša pregled će morati obaviti jednom godišnje, dok će oni u sportovima manjeg fizičkog napora, poput šaha, golfa, kuglanja ili streljaštva, na pregled ići svake dvije godine.

Pravilnik donosi i novu obvezu za organizatore natjecanja, sportski objekti morat će imati automatski vanjski defibrilator.

Cilj ovih promjena je povećati sigurnost sportaša i ujednačiti pravila pregleda u cijelom sportskom sustavu, uključujući parasportaše, gluhe sportaše te učenike i studente koji sudjeluju na školskim i akademskim natjecanjima.

Nastavite čitati

Reporter 458 - 31.03.2026.

Facebook

Izdvojeno