Povežite se s nama

Sport

Filip Dianežević – iz Bukevja preko Austrije i 3. HNL u Grčku

Tko je Filip Dianežević, bivši nogometaš Kurilovca, sada igrač Aias Salamine 1931?

Objavljeno

na

Slučajni susret Vašeg omiljenog sportskog reportera sa školskim kolegom iz osnovnoškolskih dana i njegov pozitivni komentar o tekstovima u sportskoj rubrici Cityportala dao mi je ideju za intervju s Filipom Dianeževićem, čiji je odlazak iz NK Kurilovca u Grčku bio malo iznenađujući, a i grčki je nogomet (osim onog reprezentativnog ili vrhunskog, prvoligaškog) prilična nepoznanica nama, “običnim nogometnim smrtnicima”. Filip je pristao na razgovor, a “posljedice” istoga možete pročitati u nastavku:

Dobar dan, Filipe. Hvala što si se odazvao mojem pozivu za intervju. Prije nekoliko mjeseci igrao si u Kurilovcu, da bi odjednom, preko noći, otišao i osvanuo u Grčkoj. Kako je u Grčkoj? U kojem klubu igraš? Kakva je situacija u grčkom nogometu u usporedbi s našim niželigaškim nogometom? Kako je korona utjecala na nogomet, ali i na život uopće u Grčkoj? Jesu li njihove mjere u rangu s našima ili su strože? Kad se očekuje tvoj odlazak u Grčku na početak priprema za proljetni dio prvenstva?

Pozdrav, dobar dan i Vama. Hvala što ste me se sjetili (haha). Što se tiče Grčke, tamo je odlično, njihova klima je toplija nego naša pa su u većini slučajeva dani sunčani i topli, ja to uvijek uspoređujem s našim Jadranom po tom pitanju pa zapravo ispadne kao da sam tamo otišao na godišnji odmor (haha).

Foto: Filip Dianežević/Arhiva

Klub u kojem igram zove se Aias Salamina 1931 sa otoka Salmine, nedaleko Atene koji se natječe u “Third League” (Treća liga, op. a.). Klub u koji sam stigao ima lijepu povijest i dosta su poznati u Grčkoj što se vidi i po navijačkoj skupini koja je prošle sezone dolazila na domaće i gostujuće utakmice. Suigrači koji su duže u klubu kažu da je znalo biti i preko 2.000 navijača na derbi utakmicama. Suigrači i ljudi u klubu su me primili bolje od očekivanog, a kad god nešto zapne uvijek netko od igrača uskoči pomoći. Problemi su uglavnom vezani uz jezičnu barijeru, jer je grčki jezik težak. Rekao bih da su Grci ipak malo više strastveniji po pitanju nogometa, oni baš žive za taj sport i tamo nijedan drugi sport nije ni blizu popularan kao nogomet. U usporedbi kvalitete grčkog nogometa s našim rangovima, mislim da nema tu neke velike razlike, jedino bih rekao da smo mi bolji u taktici.

Što se tiče korone u Grčkoj, napravila je puno problema u nogometu, ali i u svakodnevnom životu. U nogometu prvenstveno zato što se u početku liga odgađala nekoliko puta tako da smo počeli igrati tek početkom listopada i odigrali smo samo 4 prvenstvene utakmice, da bi nakon toga cijela država bila u karanteni koja evo, još i danas traje. Popustili su mjere profesionalnim ligama i klubovima, ali sve ostalo je još uvijek zatvoreno. Grci obožavaju sjediti u kafićima i restoranima, nešto slično kao mi, pa im je ovo jako veliki problem, a i mjere su im jako stroge, rekao bih i puno strože od naših. Ograničeno je kretanje u slobodno vrijeme, vožnja autom, na snazi je policijski sat i još dosta tih sitnica koje ni sam ne znam sve. Što se tiče povratka u Grčku, to je za sada velika nepoznanica. Po propisima bi se sve utakmice trebale odigrati do 18.04.2021., a evo sada je već veljača i još se ništa ne zna. Nadam se da ću saznati ubrzo.

Toliko o Grčkoj. Prije odlaska, već sam rekao, igrao si u Kurilovcu. Jesi li bio zadovoljan statusom u Kurilovcu, jesi li se vidio u udarnoj postavi? Gdje si igrao prije Kurilovca?

01.08.2020. Velika Gorica, SRC Udarnik. NK Kurilovec – NK HAŠK, pripremna utakmica. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Da, bio sam u Kurilovcu, ajmo reći jednu godinu i bilo je stvarno odlično. Bio sam zadovoljan statusom u klubu, a što se tiče udarne postave, da, vidio sam se u prvih 11! Mislim da bi svaki igrač to rekao za sebe, posebno nakon dobrih priprema, ali tu je bilo uvijek puno rotacija, jer je bilo puno kvalitetnih igrača, a uvijek su tu i neke ozljede, kartoni, obaveze. Prije Kurilovca igrao sam u nekoliko hrvatskih klubova, u drugoj i trećoj ligi, i to: u NK Trnju, u 3. HNL, pod vodstvom trenera Milivoja Bračuna. Prije toga sam bio u HAŠK-u pod vodstvom Damira Grlića. U HAŠK sam došao iz austrijskog trećeligaša ASV Allerheilingena, nedaleko Graza, gdje sam proveo nezaboravnih godinu dana. Još sam igrao i u Dugom Selu.

HAŠK. Foto: Filip Dianežević/Arhiva

Prije neki dan proslavio si 25. rođendan, što znači da je pred tobom još dosta godina aktivnog igranja nogometa. Gdje se vidiš za 5, a gdje za 10 godina? Kakva je situacija s povredama, jesu li te spriječile da postigneš nešto više i igraš u 2. ili možda čak i u 1. HNL?

Pa, ja sam osoba koja ne gleda baš toliko u budućnost, ali evo mogu vam reći što bih volio u budućnosti: volio bio pokušati u Grčkoj dogurati što dalje, da vidim “gdje sam”. Volio bih nastaviti s aktivnim igranjem što je duže moguće, ali nikad se ne zna. Istina je da sam imao nekoliko ozbiljnih ozljeda koje su došle u najgore moguće vrijeme, na prelasku iz juniorskog u seniorski nogomet u HNK Gorici (povreda trbušnog zida), te u Austriji kad mi je pukla Ahilova tetiva. Obje ozljede izbacile se me iz pogona na nekoliko mjeseci i vjerujem da je karijera mogla otići u puno boljem pravcu da ih nije bilo. Ali, nije mi žao zato što sam baš zbog ozljeda imao vremena završiti fakultet koji je uvijek bio u drugom planu zbog treninga (haha).

U dresu HNK Gorice. Foto: Filip Dianežević/Arhiva

Kako si uopće počeo s nogometom, kada i gdje? Koje si nogometne škole prošao, tko su ti bili najdraži treneri i kod kojeg si, po tvojoj prosudbi, najviše napredovao?

Počeo sam zapravo u klubu iz kojega sam nedavno otišao u Grčku, današnjem Kurilovcu tadašnjem Udarniku, još tamo 2003. godine, gdje sam ostao do 2010., kada sam prešao u HNK Goricu i tamo sam ostao do 2015. Huh! Najdraži trener? To mi je teško za odgovoriti, jer stvarno sa svima od njih sam bio u dobrom odnosu, ali evo rekao bih da sam najviše napredovao kod Zvonka Radoša dok sam bio u kadetima.

Čime si se bavio ili čime ćeš se baviti po završetku aktivnog igranja nogometa? Hoćeš li se nastaviti baviti poslom na građevini, u tvojoj obiteljskoj tvrtci ili se vidiš kao nogometni trener? Imaš li potrebitu razinu školovanja za razmišljanje o karijeri u nogometu?

Nakon aktivnog igranja nadam se da ću otići u trenersku struku zato što mi diploma Kineziološkog fakulteta omogućava Nacionalnu A licencu za trenera nogometa, pa bi bilo šteta to ne iskoristiti. Građevina je uvijek bila tu negdje sa strane, jer se tata time bavi. Ja sam od tate puno naučio i znam o građevini dosta, ali ipak bih prvo pokušao ostati u nogometu, a građevinu bih ostavio kao drugu opciju. Naravno nikad se ne zna što će biti, ali to je neki plan.

Spomenuli smo tvoje godine i postignuća u sportu. Ima li nešto što bi volio podijeliti s našim čitateljima, neku zanimljivost iz dosadašnje karijere? I za kraj, što imaš za poručiti mladim nogometašima, amaterima?

Za kraj bih poručio mlađima da se nastave baviti nogometom, da treniraju zato što će im nogomet pružiti jako lijepe trenutke koje samo nogomet može omogućiti, a i upoznat će jako puno ljudi od kojih će neki ostati prijatelji i nakon karijere.

Tekst: Zlatan Sever/Cityportal.hr

Filip Dianežević i Zvonko Radoš. Foto: Filip Dianežević/Arhiva

 

Sport

Turopoljsko srce kuca punom snagom: Rasplet na Panadiću kreće od 17 sati

Pod Panadićevim balonom ove se subote okupilo 12 momčadi, koje predstavljaju 12 velikogoričkih kafića, a uz dobar nogomet nudi se i još bolja atmosfera. I prilika za plemenita djela u blagdansko doba…

Objavljeno

na

Objavio/la

Tjedan dana nakon što je odrađen prvi dio akcije, ove je subote došlo vrijeme i za drugu polovicu humanitarnog projekta “Turopoljsko srce” u svom osmom izdanju. Plemenita ideja koja živi već dugi niz godina i ovoga je puta upalila, jer okupilo se 12 momčadi koje su organizirali velikogorički kafići, a na terenu sve ide po planu…

Utakmice su krenule od devet sati pod Panadićevim balonom, tribine uz teren pune su praktički cijelo vrijeme, a živahno je i u kafiću odmah uz sportsko borilište. Prodaju se i majice i drugi rekviziti, a kompletan prihod od svih dijelova ove akcije ići će za pomoć potrebitim obiteljima u našem kraju. Jednako kao i prethodnih sedam uspješnih godina.

Aukcija dresova na društvenim mrežama Turopoljskog srca i dalje su u tijeku, svi su više nego pozvani uključiti se i pomoći u ovoj potrazi za dobrotom i blagdanskim duhom u punom smislu. Istovremeno, na samom turniru vodi se žestoka borba za prestiž, jer naravno da svaki od goričkih kafića želi biti bolji od ostalih, odnosno najbolji u ovoj varijanti nadmetanja…

Konačan rasplet kreće od 17 sati, organizatori još jedanput pozivaju sve zainteresirane da dođu, da uživaju u dobroj atmosferi, ali i pomognu koliko mogu u prikupljanju sredstava za one koji su manje sretni od nas. Svaki, i najmanji prilog, više je nego dobro došao!

Nastavite čitati

Obrazovanje

Klinci iz Kvaternika osvojili županiju: Nitko ne igra graničar bolje od njih!

Velikogorička škola prava je sila u graničaru za učenike četvrtih razreda. Dominacija uspostavljena prethodnih godina potvrđena je i ovoga puta, kad je OŠ Eugena Kvaternika još jedanput izborila državno natjecanje

Objavljeno

na

Ekipa OŠ Eugena Kvaternika u graničaru treći put u posljednje četiri godine, a drugi put uzastopno, osvojila je prvo mjesto na županijskom natjecanju Zagrebačke županije. Turnir za učenike osnovnih škola (za učenike do četvrtog razreda) održano je u OŠ Rude, koja je bila organizator natjecanja.

Uz školu domaćina sudjelovalo je još šest osnovnih škola: OŠ Marije Jurić Zagorke iz Vrbovca, OŠ Ljube Babića iz Jastrebarskog, OŠ Ljudevita Gaja iz Zaprešića, OŠ Sv. Martin pod Okićem, OŠ Ivana Benkovića iz Dugog Sela i OŠ Eugena Kvaternika iz Velike Gorice.

Ekipe su bile podijeljene u dvije skupine sa po četiri, odnosno tri ekipe. U skupini B natjecala se i OŠ Eugena Kvaternika, koja je s dvije pobjede po 2-0 pobijedila ekipe iz Dugog Sela i Vrbovca te se tako plasirala u finale, gdje je također 2-0 savladala ekipu OŠ Ljube Babića. Na taj način je ekipa iz Kvaternika obranila prošlogodišnji naslov i opet se plasirala na državno natjecanje!

U borbi za treće mjesto ekipa iz Dugog Sela bila je sa 2-0 uspješnija od ekipe iz Svetog Martina pod Okićem.

Za pobjedničku ekipu OŠ Eugena Kvaternika nastupili su: Grgur Zuanović 4.a, Dora Ćosić 4.a, Alan Mate Hadžić 4.b, Marko Budak 4.b, Matea Pavunčec 4.b, Katja Ćavar 4.b, Una Komosar, 4.a, Damjan Zrinski 4.a, Borna Piličić 4.a, Paula Jzranović 4.a i Maya Orozović 4.a.

Trener i voditelje ekipe je profesor Ivica Herceg.

Nastavite čitati

Obrazovanje

“Vrtko” krenuo uz podgutnicu: Udarnik dovodi rukomet u naše vrtiće

U ime Grada Velike Gorice sporazum o ulasku ŽRK Udarnika u projekt “Vrtko”, kojim će se rukomet približavati najmlađima, potpisao je prikladno odjeveni predsjednik Udarnika Josip Mučnjak

Objavljeno

na

Velika Gorica postala je dio projekta europske rukometne federacije (EHF) i nacionalnog saveza (HRS) pod nazivom “Rukomet u vrtićima – Vrtko”, kojim se rukomet približava djeci u dobi od pet do sedam godina kroz igru, kretanje i druženje.

Iako gradonačelnik Velike Gorice Krešimir Ačkar zbog održavanja svečane sjednice povodom Dana Grada nije mogao prisustvovati potpisivanju sporazuma, Grad Veliku Goricu dostojno je predstavio Josip Mučnjak, predsjednik ŽRK Udarnik. Posebnu pažnju privukla je pogutnica s motivima Velike Gorice, dar gradonačelnika, kojom je predsjednik na simboličan način istaknuo pripadnost, tradiciju i identitet grada.

Na događanju su sudjelovale i Sandra Crnić, ravnateljica Dječjeg vrtića Žirek, te Martina Vugrinović, voditeljica projekta. Projekt “Rukomet u vrtićima – Vrtko” besplatan je za sve sudionike te ima za cilj razvoj zdravih navika, motoričkih vještina i ljubavi prema sportu od najranije dobi.

Uz naš Udarnik, u projektu sudjeluju još četiri kluba iz cijele Hrvatske: RK Nexe, RK Sisak, ŽRK Prelog i RK Vodice.

Nastavite čitati

Sport

Peti put za Jenkija: Sjećanje na prijatelja i promocija košarke u jednom

U subotu i nedjelju u Gradskoj dvorani će se igrati Memorijalni turnir Silvije Jenkač Jenki, u čast dugogodišnjeg trenera mladih velikogoričkih košarkaša. Turnir će imati i međunarodni karakter…

Objavljeno

na

Gradskom dvoranom ovog će vikenda odjekivati zvuk lopte koja udara u parket. Košarkaške lopte, jer upravo je košarkom cijelog svog života bio inficiran Silvije Jenkač Jenki. Gorički purger, sportski odgajatelj brojnih generacija mladih košarkaša u ovom gradu, nekoć trener Medije, a u posljednjem razdoblju ključni čovjek projekta Velgor, nije s nama već više od pet godina, ali sjećanje itekako živi.

Živjet će u punom smislu ovog vikenda, kad je na rasporedu peti Memorijalni turnir Silvije Jenkač Jenki. Nadmetat će se kadeti, mladi košarkaši rođeni 2011. godine i kasnije, a sudjelovat će šest momčadi. Uz domaćine Memorijala KK Goricu i KK Velgor, na popisu sudionika su još i KK Sisak, KK Varaždin i KK Đakovo, dok međunarodni karakter turniru donosi slovenska KK Ilirija iz Ljubljane.

Bogat košarkaški program razvući će se na dva prijepodneva, pa će se tako utakmice po skupinama igrati u subotu, a polufinala i razigravanje za konačni plasman u nedjelju. Ukupno će se odigrati deset utakmica, a pobjednika petog Jenkijevog memorijala dobit ćemo u nedjelju nešto prije 15 sati.

– Ovim turnirom čuvamo sjećanje na našeg prijatelja Jenkija, a ujedno promoviramo sport i košarku. Osim nagrada za najbolje ekipe, protokolom su predviđene aktivnosti kojima ćemo prigodnim darovima zahvaliti prijateljima i obitelji Jenkač. Pozivamo sve ljubitelje košarke da nam se pridruže i uveličaju ovaj događaj – kaže Hani Istanbuli, predsjednik KK Velgora i idejni začetnik memorijala posvećenog njegovu mentoru, ali i prijatelju.

Dubok trag ostavio je i na svoje igrače…

Nastavite čitati

Sport

Još Rijeka pa – kreće tržnica: Gorica bi mogla ostati bez cijelog veznog reda?!

Nakon što u nedjelju u 17.45 sati odigraju svoju posljednju utakmicu u ovoj godini, nogometaši Gorice otići će na odmor, a stvari će se zakuhati u uredima i na telefonskim linijama. Priče i pričice već su krenule…

Objavljeno

na

Objavio/la

Još samo 90 minuta nogometa ostalo je igračima Gorice u ovoj kalendarskoj godini, ali tih posljednjih 90 minuta bit će ozbiljan izazov. Goričani, naime, u nedjelju u 17.45 sati, gostuju kod prvaka Rijeke na Rujevici i bit će to ne samo posljednja utakmica godine za igrače obje momčadi, nego i u kompletnom svijetu HNL-a.

A kad nogomet utihne, kreće tržnica. Tako to ide u nogometu, pauze između dvije polusezonu u pravilu služe za pripremanje igrača i momčadi, ali i promjene u kadru. One su, jasno, uvijek dvosmjerne, nema tog prijelaznog roka i toga kluba koji će nekoga dovesti, a s nekima se rastati, pa će to vrijediti i za Goricu u prvim danima 2026. godine.

Pojačanja je realno očekivati, poneku prinovu još realnije, ali u tom smjeru zasad nema priča i najava. Sportski sektor kluba ne komunicira svoje planove prema javnosti, to je odabir koji vrijedi već neko vrijeme, pa ćemo morati pričekati da vidimo kakvi će se potezi povlačiti u ovom smjeru. Potreba za pojačanjima uvijek postoji, navijači i simpatizeri kluba, svi oni koji malo pažljivije prate Goricu, vjerojatno bi i sami mogli navesti poziciju ili dvije na kojima bi se stvari mogle unaprijeđivati, ali odlučivat će oni koji su za to zaduženi.

Pritom će, kao i uvijek, puno ovisiti i o prometu u suprotnom smjeru. Odlazaka će također neminovno biti i jedino je pitanje koliko će ih biti i kakvog će biti profila. Odlazit će oni koji su nezadovoljni minutažom i/li statusom, ali i oni koji su zanimljivi tržištu. U ovom prvoj skupini mogli bi biti neki mlađi igrači, koji će minute možda tražiti i na posudbama, a minutažom i ulogom teško mogu biti zadovoljni i igrači poput jako malo korištenog Ante Ercega, još manje korištenog Vanje Pelka, možda i Jakova Gurilice…

S druge strane, iz većih i moćnijih klubova postoji i ozbiljan interes za igrače Gorice, pogotovo one koji su nosili klupske ambicije tijekom ove jeseni. Pojavljuju se tako kuloarske priče koje spominju moguće odluke praktički cijelog veznog reda koji je iznio ovu polusezonu. Riječ je o trojici igrača koji su i zabijali, i gradili, i branili, a to su karakteristike koje se traže, pogotovo s obzirom na to da su sva trojica u prvoj polovici dvadesetih ili su u te godine tek ušli.

Kapetan Jurica Pršir, po mnogim procjenama najbolji igrač Gorice, jedan je od ozbiljnih kandidata za odlazak. Ne samo zato što je svojim igrama pokazao da apsolutno može funkcionirati i na višim razinama nogometa, nego i zbog – ugovora. Naime, Jura je s Goricom vezan do ljeta, što znači da će na kraju sezone moći birati klub kao slobodan igrač. Posljednja šansa da klub barem nešto uprihodi na svom najboljem igraču je ova zima, a interesa ima.

Priča se na sve strane o želji Hajduka da oplemeni svoj vezni red takvim igračem, ali iz drugih se izvora može doznati i da ta kombinacija nije jedina aktualna. Splićani su definitivno zainteresirani, trener Gonzalo Garcia ima jako dobro mišljenje o desetki “ponosa grada”, ali priliku ovdje vide i drugi klubovi iz HNL-a, kao i nekolicina njih iz inozemstva. Prema svemu sudeći, u ovom je trenutku izvjesno jedino da Pršir neće produžiti ugovor s Goricom i da će potražiti novi izazov. Ove zime ili na ljeto, doznat ćemo tijekom siječnja.

Ozbiljne opcije navodno ima i Ante Kavelj, 20-godišnji veznjak koji je od prve sekunde ove sezone čvrsto zgrabio svoje mjesto u prvih 11 i pokazao da dobre partije u dresu Šibenika prošle sezone definitivno nisu bile slučajnost. Štoviše, Kavelj je u ovoj sezoni dodatno iskoračio, nizao je kilometre, ulazio u duele, ali i zabijao golove, što ga je dovelo i do U-21 reprezentacije. Kako tvrde neki izvori, sve viđeno posebno je zapelo za oko jednom francuskom prvoligašu, pa nije nemoguće da i mladi Splićanin nakon samo pola sezone završi svoju goričku eru.

Ante Kavelj i Iker Pozo s Juricom Prširom čine standardni vezni red, a sva trojica su i zanimljiva tržištu… Foto: Igor Šoban/PIXSELL

Iz Šibenika je ovog ljeta u Goricu stigao i Iker Pozo, još jedan igrač koji bi se vrlo lako mogao naći u izlogu. Španjolcu je 25 godina, baš kao i Prširu, više ne spada među mlade igrače, ali iza njega je fenomenalna polusezona. O tome će najviše reći podatak da je po bodovanju SofaScore treći najbolji igrač HNL-a, odmah iza Adriana Jagušića i Tonija Fruka! Zanimljiv potencijal pokazivao je u svojim šibenskim godinama, a konačna potvrda vrijednosti stigla je ove jeseni u Turopolju, što skauti većih klubova jako dobro znaju.

Tko će od njih otići, hoće li itko, pitanje je od milijun dolara, ali čim priče krenu… Za Goricu bi, naravno, bilo jako loše da odu sva trojica, jer to bi značilo da treba graditi potpuno novi vezni red, koji je i temelj ove momčadi, no tu će važan detalj biti i cifre koje će se eventualno zavrtjeti. Bude li nula dovoljno, moglo bi biti i transfera…

Prije svega toga, naravno, idemo odraditi to gostovanje na Rujevici. I uzeti nešto, za još mirniji zimski san.

Nastavite čitati

Reporter 456 - 18.12.2025.

Facebook

Izdvojeno