Povežite se s nama

Sport

Filip Dianežević – iz Bukevja preko Austrije i 3. HNL u Grčku

Tko je Filip Dianežević, bivši nogometaš Kurilovca, sada igrač Aias Salamine 1931?

Objavljeno

na

Slučajni susret Vašeg omiljenog sportskog reportera sa školskim kolegom iz osnovnoškolskih dana i njegov pozitivni komentar o tekstovima u sportskoj rubrici Cityportala dao mi je ideju za intervju s Filipom Dianeževićem, čiji je odlazak iz NK Kurilovca u Grčku bio malo iznenađujući, a i grčki je nogomet (osim onog reprezentativnog ili vrhunskog, prvoligaškog) prilična nepoznanica nama, “običnim nogometnim smrtnicima”. Filip je pristao na razgovor, a “posljedice” istoga možete pročitati u nastavku:

Dobar dan, Filipe. Hvala što si se odazvao mojem pozivu za intervju. Prije nekoliko mjeseci igrao si u Kurilovcu, da bi odjednom, preko noći, otišao i osvanuo u Grčkoj. Kako je u Grčkoj? U kojem klubu igraš? Kakva je situacija u grčkom nogometu u usporedbi s našim niželigaškim nogometom? Kako je korona utjecala na nogomet, ali i na život uopće u Grčkoj? Jesu li njihove mjere u rangu s našima ili su strože? Kad se očekuje tvoj odlazak u Grčku na početak priprema za proljetni dio prvenstva?

Pozdrav, dobar dan i Vama. Hvala što ste me se sjetili (haha). Što se tiče Grčke, tamo je odlično, njihova klima je toplija nego naša pa su u većini slučajeva dani sunčani i topli, ja to uvijek uspoređujem s našim Jadranom po tom pitanju pa zapravo ispadne kao da sam tamo otišao na godišnji odmor (haha).

Foto: Filip Dianežević/Arhiva

Klub u kojem igram zove se Aias Salamina 1931 sa otoka Salmine, nedaleko Atene koji se natječe u “Third League” (Treća liga, op. a.). Klub u koji sam stigao ima lijepu povijest i dosta su poznati u Grčkoj što se vidi i po navijačkoj skupini koja je prošle sezone dolazila na domaće i gostujuće utakmice. Suigrači koji su duže u klubu kažu da je znalo biti i preko 2.000 navijača na derbi utakmicama. Suigrači i ljudi u klubu su me primili bolje od očekivanog, a kad god nešto zapne uvijek netko od igrača uskoči pomoći. Problemi su uglavnom vezani uz jezičnu barijeru, jer je grčki jezik težak. Rekao bih da su Grci ipak malo više strastveniji po pitanju nogometa, oni baš žive za taj sport i tamo nijedan drugi sport nije ni blizu popularan kao nogomet. U usporedbi kvalitete grčkog nogometa s našim rangovima, mislim da nema tu neke velike razlike, jedino bih rekao da smo mi bolji u taktici.

Što se tiče korone u Grčkoj, napravila je puno problema u nogometu, ali i u svakodnevnom životu. U nogometu prvenstveno zato što se u početku liga odgađala nekoliko puta tako da smo počeli igrati tek početkom listopada i odigrali smo samo 4 prvenstvene utakmice, da bi nakon toga cijela država bila u karanteni koja evo, još i danas traje. Popustili su mjere profesionalnim ligama i klubovima, ali sve ostalo je još uvijek zatvoreno. Grci obožavaju sjediti u kafićima i restoranima, nešto slično kao mi, pa im je ovo jako veliki problem, a i mjere su im jako stroge, rekao bih i puno strože od naših. Ograničeno je kretanje u slobodno vrijeme, vožnja autom, na snazi je policijski sat i još dosta tih sitnica koje ni sam ne znam sve. Što se tiče povratka u Grčku, to je za sada velika nepoznanica. Po propisima bi se sve utakmice trebale odigrati do 18.04.2021., a evo sada je već veljača i još se ništa ne zna. Nadam se da ću saznati ubrzo.

Toliko o Grčkoj. Prije odlaska, već sam rekao, igrao si u Kurilovcu. Jesi li bio zadovoljan statusom u Kurilovcu, jesi li se vidio u udarnoj postavi? Gdje si igrao prije Kurilovca?

01.08.2020. Velika Gorica, SRC Udarnik. NK Kurilovec – NK HAŠK, pripremna utakmica. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Da, bio sam u Kurilovcu, ajmo reći jednu godinu i bilo je stvarno odlično. Bio sam zadovoljan statusom u klubu, a što se tiče udarne postave, da, vidio sam se u prvih 11! Mislim da bi svaki igrač to rekao za sebe, posebno nakon dobrih priprema, ali tu je bilo uvijek puno rotacija, jer je bilo puno kvalitetnih igrača, a uvijek su tu i neke ozljede, kartoni, obaveze. Prije Kurilovca igrao sam u nekoliko hrvatskih klubova, u drugoj i trećoj ligi, i to: u NK Trnju, u 3. HNL, pod vodstvom trenera Milivoja Bračuna. Prije toga sam bio u HAŠK-u pod vodstvom Damira Grlića. U HAŠK sam došao iz austrijskog trećeligaša ASV Allerheilingena, nedaleko Graza, gdje sam proveo nezaboravnih godinu dana. Još sam igrao i u Dugom Selu.

HAŠK. Foto: Filip Dianežević/Arhiva

Prije neki dan proslavio si 25. rođendan, što znači da je pred tobom još dosta godina aktivnog igranja nogometa. Gdje se vidiš za 5, a gdje za 10 godina? Kakva je situacija s povredama, jesu li te spriječile da postigneš nešto više i igraš u 2. ili možda čak i u 1. HNL?

Pa, ja sam osoba koja ne gleda baš toliko u budućnost, ali evo mogu vam reći što bih volio u budućnosti: volio bio pokušati u Grčkoj dogurati što dalje, da vidim “gdje sam”. Volio bih nastaviti s aktivnim igranjem što je duže moguće, ali nikad se ne zna. Istina je da sam imao nekoliko ozbiljnih ozljeda koje su došle u najgore moguće vrijeme, na prelasku iz juniorskog u seniorski nogomet u HNK Gorici (povreda trbušnog zida), te u Austriji kad mi je pukla Ahilova tetiva. Obje ozljede izbacile se me iz pogona na nekoliko mjeseci i vjerujem da je karijera mogla otići u puno boljem pravcu da ih nije bilo. Ali, nije mi žao zato što sam baš zbog ozljeda imao vremena završiti fakultet koji je uvijek bio u drugom planu zbog treninga (haha).

U dresu HNK Gorice. Foto: Filip Dianežević/Arhiva

Kako si uopće počeo s nogometom, kada i gdje? Koje si nogometne škole prošao, tko su ti bili najdraži treneri i kod kojeg si, po tvojoj prosudbi, najviše napredovao?

Počeo sam zapravo u klubu iz kojega sam nedavno otišao u Grčku, današnjem Kurilovcu tadašnjem Udarniku, još tamo 2003. godine, gdje sam ostao do 2010., kada sam prešao u HNK Goricu i tamo sam ostao do 2015. Huh! Najdraži trener? To mi je teško za odgovoriti, jer stvarno sa svima od njih sam bio u dobrom odnosu, ali evo rekao bih da sam najviše napredovao kod Zvonka Radoša dok sam bio u kadetima.

Čime si se bavio ili čime ćeš se baviti po završetku aktivnog igranja nogometa? Hoćeš li se nastaviti baviti poslom na građevini, u tvojoj obiteljskoj tvrtci ili se vidiš kao nogometni trener? Imaš li potrebitu razinu školovanja za razmišljanje o karijeri u nogometu?

Nakon aktivnog igranja nadam se da ću otići u trenersku struku zato što mi diploma Kineziološkog fakulteta omogućava Nacionalnu A licencu za trenera nogometa, pa bi bilo šteta to ne iskoristiti. Građevina je uvijek bila tu negdje sa strane, jer se tata time bavi. Ja sam od tate puno naučio i znam o građevini dosta, ali ipak bih prvo pokušao ostati u nogometu, a građevinu bih ostavio kao drugu opciju. Naravno nikad se ne zna što će biti, ali to je neki plan.

Spomenuli smo tvoje godine i postignuća u sportu. Ima li nešto što bi volio podijeliti s našim čitateljima, neku zanimljivost iz dosadašnje karijere? I za kraj, što imaš za poručiti mladim nogometašima, amaterima?

Za kraj bih poručio mlađima da se nastave baviti nogometom, da treniraju zato što će im nogomet pružiti jako lijepe trenutke koje samo nogomet može omogućiti, a i upoznat će jako puno ljudi od kojih će neki ostati prijatelji i nakon karijere.

Tekst: Zlatan Sever/Cityportal.hr

Filip Dianežević i Zvonko Radoš. Foto: Filip Dianežević/Arhiva

 

Sport

Sjajan početak sezone! Mrva osvojila broncu na međunarodnom turniru u Poljskoj

Unatoč temperaturi prije puta, uspješno je stigla do polufinala.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Parasportski savez Velika Gorica/FB

Velikogorička para stolnotenisačica Mirjana Lučić Mrva osvojila je brončanu medalju na međunarodnom turniru ITTF World Para Challenger Wladyslawowo 2026 održanom u Poljskoj, čime je uspješno otvorila novu natjecateljsku sezonu.

Riječ je o prvom međunarodnom turniru u godini na kojem se prikupljaju bodovi za plasman na Svjetsko prvenstvo, a Lučić Mrva je plasmanom u polufinale osigurala treće mjesto i važan rezultat na početku sezone.

Dan prije puta imala je visoku temperaturu, pa je u Poljsku stigla s iscrpljenim organizmom. Unatoč tome, uspjela je proći do polufinala i osvojiti brončanu medalju.

“Mirjana je još jednom pokazala svoju kvalitetu i borbenost”, poručili su iz Parasportskog saveza Velika Gorica.

Nastavite čitati

Sport

Novo lice za završnicu sezone: Klinac od 213 cm u goričkom dresu

Oleg Drakulić krajem siječnja je navršio 20 godina, iza sebe ima košarkaško odrastanje u Ciboni i SAD-u, a ispred sebe priliku da pokaže što i koliko može

Objavljeno

na

Objavio/la

Nakon što su svlačionicu Gorice napustili Niko Rimac i Filip Kalajžić, košarkaši Gorice dobili su i jednog novog igrača. Zasad nećemo reći i pojačanje, ali nije isključeno da na kraju ispadne upravo tako, jer elemenata za optimizam ima.

U Goricu je, naime, došao 20-godišnji centar Oleg Drakulić, Zagrepčanin s ozbiljnom košarkaškom izobrazbom i igrač koji se u prvom dijelu ove sezone nadmetao s igračima iz najvišeg ranga. Doduše, činio je to uglavnom na treninzima Samobora, čiji je bio član, budući da se nije uspio izboriti za značajniju minutažu, ali sve što je prošao moglo bi biti dobra podloga za ono što slijedi.

A slijedi mu završnica sezone u drugom rangu, u dresu kluba koji nije opterećen rezultatom, što će reći da će imati lijepu priliku da pokaže što i koliko može. Visinu ima, izrastao je sve do 213 centimetara, ali sad slijedi nadogradnja. Prošao je akademiju zagrebačke Cibone, školovao se i košarku igrao u SAD-u, a iskorak u seniorsku košarku doživjet će upravo u našem klubu.

Nastavite čitati

Sport

‘Osijek se digao, ali i mi imamo razloga biti puni samopouzdanja!’

Nogometaši Gorice u subotu u 15 sati gostuju kod Osijeka na Opus Areni, u utakmici u kojoj bodovi vrijede dvostruko. Osječani su povezali dvije pobjede i sve su bolji, ali i Goričani su u jako dobrom razdoblju…

Objavljeno

na

Objavio/la

Odmah nakon remija sa Slaven Belupom trener Gorice Mario Carević istaknuo je da se veseli “konačno jednom cijelom tjednu između utakmica”, a sad je taj tjedan došao svome kraju. Pripreme za gostovanje kod Osijeka, na Opus Areni, ušle su u posljednju fazu,

– Atmosfera je uvijek dobra. U dobrom smo periodu, igramo dobro, iako smo neke utakmice, poput ove zadnje sa Slaven Belupom, zaslužili pobijediti, a nismo. Realizacija nije bila dovoljno dobra, ali to je već u arhivi, to smo zaboravili. Važno je sad pripremiti utakmicu protiv Osijeka – kaže Carević uoči puta prema istoku zemlje.

Osijek je ove sezone u problemima, trenutačno na pretposljednjemu mjestu, sa tri boda više od fenjeraša Vukovara, ali ima i dvije pobjede u posljednje dvije utakmice. I, nimalo manje važno, Osijek je uvijek Osijek. Bez obzira na okolnosti…

– Znamo da nas čeka momčad koja po pojedincima koje ima zaslužuje puno više nego što stoje na tablici. S ove dvije posljednje pobjede vratili su samopouzdanje, ali i mi smo samopouzdani, imamo pravo na to, imamo razloga da budemo. Da, čeka nas teška utakmica, kao i svaka druga u ovoj ligi, čeka nas agresivan domaćin, koji će imati i publiku i atmosferu, ali i nama će biti gušt igrati u takvom okruženju, na takvom stadionu – ističe Carević i dodaje:

– Moramo biti pravi i, naravno, moramo popraviti fazu obrane kad je riječ o prekidima. Neću se puno ponavljati, ali to je cilj, biti puno bolji, odgovorniji i koncentriraniji u tim situacijama. Bude li tako, bit će dobro.

Bilo bi sjajno da zaista i bude dobro, jer ovo su utakmice za koje se kaže da nose dupli broj bodova. Svaki tvoj bod je i bod manje za konkurenta.

– Svaka utakmica je važna, svaka nosi tri boda. Naravno, Osijek nam je susjed na tablici i gledamo i na taj način, da držimo nekakav odmak od njih i Vukovara ako je to moguće, ali u prvom redu smo fokusirani na svoju izvedbu, na svaku sljedeću utakmicu. Kad previše kalkuliraš, zbrajaš i oduzimaš, gubiš fokus na ono najvažnije. Moramo zadržati način naše igre i popraviti stvari koje nisu dobre – poželio je Carević, okrenuvši se još malo protivniku:

– Digli su se, ali nije realna njihova situacija na tablici kad se pogleda kvaliteta igrača u tom rosteru. Bilo je pitanje trenutka kad će se oni dignuti, ali očito postoje razlozi zašto na tablici nisu tamo gdje bi trebali biti u odnosu na kvalitetu.

– U zadnje dvije utakmice dobili su puno na zajedništvu, s domaćim trenerom, s navijačima… To i potenciraju, vidi se da su prodisali, počeli bolje igrati, a to se očituje i na rezultatu. Zato vjerujem da će biti agresivni, a dobri su u presingu, imaju dobre mehanizme i dobre pojedince, tako da moramo biti oprezni u svakoj situaciji – ponavlja još jedanput trener Gorice, pa zaključuje:

– Međutim, siguran da će biti i prostora za neke naše manevre i da ćemo biti opasni s druge strane!

Mogućih prvih 11 za Osijek:

Matijaš – Perić, Filipović, Čabraja – Trontelj, Kavelj, Pozo, Bogojević – Pavičić, Pršir – Sule

Nastavite čitati

Sport

Velikogorički taekwondoaši uspješni na tri turnira! Zlato u Kninu i nova državna medalja

Četiri medalje s tri turnira.

Objavljeno

na

Objavio/la

Natjecatelji Taekwondo kluba Velika Gorica nastupili su na tri turnira krajem veljače i početkom ožujka, na juniorskom prvenstvu Hrvatske i međunarodnom turniru u Kninu te na međunarodnom natjecanju u Ljubljani, gdje su osvojili jednu zlatnu i tri brončane medalje te ostvarili nekoliko zapaženih plasmana.

Na juniorskom prvenstvu Hrvatske u Kninu brončanu medalju osvojila je Petra Prlić u kategoriji do 46 kilograma. Lana Horvat (-55 kg) i Lejla Lea Kajfeš (-59 kg) natjecanje su završile na petom mjestu, dok je Meri Muža (-52 kg) ovaj put ostala bez plasmana.

Istoga dana u Kninu je održan i međunarodni turnir Knin Open na kojem su nastupili mlađi članovi velikogoričkog kluba. Najuspješniji je bio Matej Turković koji je u kadetskoj kategoriji do 45 kilograma osvojio zlatnu medalju nakon tri pobjede. Do brončanih odličja stigli su Lota Borić u kategoriji mlađih kadetkinja do 30 kilograma te Borna Kralj u kategoriji mlađih kadeta do 30 kilograma.

Seniorke kluba proteklog su vikenda nastupile i na međunarodnom turniru G1 Slovenia Open u Ljubljani. Najbolji rezultat ostvarila je Lana Gavrilov koja je u kategoriji do 49 kilograma zauzela deveto mjesto. Katarina Bačurin (-53 kg) i Dora Habijančić (-62 kg) nastupile su u svojim kategorijama, ali su ovoga puta ostale bez plasmana na snažnom međunarodnom natjecanju.

Nastavite čitati

Sport

Otišlo tridesetak koševa po utakmici: Rimac i Kalajžić napustili Goricu

Košarkaši Gorice u posljednjih će šest kola regularnog dijela prvenstva biti slabiji za Filipa Kalajžića i Niku Rimca, koji su otišli u Sloveniju, odnosno natrag u Dubravu

Objavljeno

na

Objavio/la

Ove su zime, tijekom one kratke pauze u sezoni, košarkaši Gorice dobili dva značajna, čak i zvučna pojačanja. Filipa Kalajžića, naime, znamo kao perspektivnog juniora Cibone, kao igrača nekoliko naših premijerligaških klubova, i samim time bilo je jasno da će biti veliko pojačanje. Da je veliko pojačanje vrlo brzo po dolasku pokazao je i Niko Rimac, mladi bek Dubrave, dečko čije ime je u tom trenutku bilo zvučno zbog poznatog oca, Slavena Rimca.

I jedan i drugi lijepo su se uklopili u sustav trenera Damira Miljkovića, no cijelo je vrijeme tinjala mogućnost da ovi angažmani budu i naprasno prekinuti. Upravo to se i dogodilo samo dva mjeseca nakon što su došli. Prva objava iz kluba dotaknula se centra Kalajžića.

“Uoči utakmice protiv Đakova rastali smo se s Filipom Kalajžićem, koji svoj daljnji igrački put nastavlja u slovenskom KK GGD Šenčur, koji se natječe u Prvoj ligi. Kale, hvala ti na svemu i sretno u daljnjoj karijeri”, poruka je iz KK Gorice koju je slijedila još jedna slična, ovoga puta s bekom Rimcem u glavnoj ulozi.

“Utakmica protiv Đakova bila je posljednja koju je u dresu našeg kluba odradio Niko Rimac. Na oproštaju je ubacio 21 poen i uvelike pomogao da upišemo dvanaestu ovosezonsku pobjedu.
Niko se sada vraća u Dubravu u Premijer ligu, a mi mu od srca zahvaljujemo na svemu što je pružio u našem dresu i želimo puno uspjeha u daljnjoj karijeri”.

Rimac je u prosjeku ubacivao nešto manje od 16 koševa po utakmici, Kalajžić je bio na 13,7 poena, čemu je dodavao i po gotovo osam skokova po susretu. U prijevodu, Gorica ostaje bez tridesetak poena, što će reći da se šanse da se dostigne Omiš smanjuju za jednu razinu. Šest kola je do kraja regularnog dijela sezone, a Omišani bježe Goričanima za dvije pobjede… U nedjelju naši košarkaši gostuju kod Marsonije u Slavonskom Brodu.

Nastavite čitati

Reporter 457 - 26.02.2026.

Facebook

Izdvojeno