Slučajni susret Vašeg omiljenog sportskog reportera sa školskim kolegom iz osnovnoškolskih dana i njegov pozitivni komentar o tekstovima u sportskoj rubrici Cityportala dao mi je ideju za intervju s Filipom Dianeževićem, čiji je odlazak iz NK Kurilovca u Grčku bio malo iznenađujući, a i grčki je nogomet (osim onog reprezentativnog ili vrhunskog, prvoligaškog) prilična nepoznanica nama, “običnim nogometnim smrtnicima”. Filip je pristao na razgovor, a “posljedice” istoga možete pročitati u nastavku:
Dobar dan, Filipe. Hvala što si se odazvao mojem pozivu za intervju. Prije nekoliko mjeseci igrao si u Kurilovcu, da bi odjednom, preko noći, otišao i osvanuo u Grčkoj. Kako je u Grčkoj? U kojem klubu igraš? Kakva je situacija u grčkom nogometu u usporedbi s našim niželigaškim nogometom? Kako je korona utjecala na nogomet, ali i na život uopće u Grčkoj? Jesu li njihove mjere u rangu s našima ili su strože? Kad se očekuje tvoj odlazak u Grčku na početak priprema za proljetni dio prvenstva?
Pozdrav, dobar dan i Vama. Hvala što ste me se sjetili (haha). Što se tiče Grčke, tamo je odlično, njihova klima je toplija nego naša pa su u većini slučajeva dani sunčani i topli, ja to uvijek uspoređujem s našim Jadranom po tom pitanju pa zapravo ispadne kao da sam tamo otišao na godišnji odmor (haha).
Foto: Filip Dianežević/Arhiva
Klub u kojem igram zove se Aias Salamina 1931 sa otoka Salmine, nedaleko Atene koji se natječe u “Third League” (Treća liga, op. a.). Klub u koji sam stigao ima lijepu povijest i dosta su poznati u Grčkoj što se vidi i po navijačkoj skupini koja je prošle sezone dolazila na domaće i gostujuće utakmice. Suigrači koji su duže u klubu kažu da je znalo biti i preko 2.000 navijača na derbi utakmicama. Suigrači i ljudi u klubu su me primili bolje od očekivanog, a kad god nešto zapne uvijek netko od igrača uskoči pomoći. Problemi su uglavnom vezani uz jezičnu barijeru, jer je grčki jezik težak. Rekao bih da su Grci ipak malo više strastveniji po pitanju nogometa, oni baš žive za taj sport i tamo nijedan drugi sport nije ni blizu popularan kao nogomet. U usporedbi kvalitete grčkog nogometa s našim rangovima, mislim da nema tu neke velike razlike, jedino bih rekao da smo mi bolji u taktici.
Što se tiče korone u Grčkoj, napravila je puno problema u nogometu, ali i u svakodnevnom životu. U nogometu prvenstveno zato što se u početku liga odgađala nekoliko puta tako da smo počeli igrati tek početkom listopada i odigrali smo samo 4 prvenstvene utakmice, da bi nakon toga cijela država bila u karanteni koja evo, još i danas traje. Popustili su mjere profesionalnim ligama i klubovima, ali sve ostalo je još uvijek zatvoreno. Grci obožavaju sjediti u kafićima i restoranima, nešto slično kao mi, pa im je ovo jako veliki problem, a i mjere su im jako stroge, rekao bih i puno strože od naših. Ograničeno je kretanje u slobodno vrijeme, vožnja autom, na snazi je policijski sat i još dosta tih sitnica koje ni sam ne znam sve. Što se tiče povratka u Grčku, to je za sada velika nepoznanica. Po propisima bi se sve utakmice trebale odigrati do 18.04.2021., a evo sada je već veljača i još se ništa ne zna. Nadam se da ću saznati ubrzo.
Toliko o Grčkoj. Prije odlaska, već sam rekao, igrao si u Kurilovcu. Jesi li bio zadovoljan statusom u Kurilovcu, jesi li se vidio u udarnoj postavi? Gdje si igrao prije Kurilovca?
01.08.2020. Velika Gorica, SRC Udarnik. NK Kurilovec – NK HAŠK, pripremna utakmica. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Da, bio sam u Kurilovcu, ajmo reći jednu godinu i bilo je stvarno odlično. Bio sam zadovoljan statusom u klubu, a što se tiče udarne postave, da, vidio sam se u prvih 11! Mislim da bi svaki igrač to rekao za sebe, posebno nakon dobrih priprema, ali tu je bilo uvijek puno rotacija, jer je bilo puno kvalitetnih igrača, a uvijek su tu i neke ozljede, kartoni, obaveze. Prije Kurilovca igrao sam u nekoliko hrvatskih klubova, u drugoj i trećoj ligi, i to: u NK Trnju, u 3. HNL, pod vodstvom trenera Milivoja Bračuna. Prije toga sam bio u HAŠK-u pod vodstvom Damira Grlića. U HAŠK sam došao iz austrijskog trećeligaša ASV Allerheilingena, nedaleko Graza, gdje sam proveo nezaboravnih godinu dana. Još sam igrao i u Dugom Selu.
HAŠK. Foto: Filip Dianežević/Arhiva
Prije neki dan proslavio si 25. rođendan, što znači da je pred tobom još dosta godina aktivnog igranja nogometa. Gdje se vidiš za 5, a gdje za 10 godina? Kakva je situacija s povredama, jesu li te spriječile da postigneš nešto više i igraš u 2. ili možda čak i u 1. HNL?
Pa, ja sam osoba koja ne gleda baš toliko u budućnost, ali evo mogu vam reći što bih volio u budućnosti: volio bio pokušati u Grčkoj dogurati što dalje, da vidim “gdje sam”. Volio bih nastaviti s aktivnim igranjem što je duže moguće, ali nikad se ne zna. Istina je da sam imao nekoliko ozbiljnih ozljeda koje su došle u najgore moguće vrijeme, na prelasku iz juniorskog u seniorski nogomet u HNK Gorici (povreda trbušnog zida), te u Austriji kad mi je pukla Ahilova tetiva. Obje ozljede izbacile se me iz pogona na nekoliko mjeseci i vjerujem da je karijera mogla otići u puno boljem pravcu da ih nije bilo. Ali, nije mi žao zato što sam baš zbog ozljeda imao vremena završiti fakultet koji je uvijek bio u drugom planu zbog treninga (haha).
U dresu HNK Gorice. Foto: Filip Dianežević/Arhiva
Kako si uopće počeo s nogometom, kada i gdje? Koje si nogometne škole prošao, tko su ti bili najdraži treneri i kod kojeg si, po tvojoj prosudbi, najviše napredovao?
Počeo sam zapravo u klubu iz kojega sam nedavno otišao u Grčku, današnjem Kurilovcu tadašnjem Udarniku, još tamo 2003. godine, gdje sam ostao do 2010., kada sam prešao u HNK Goricu i tamo sam ostao do 2015. Huh! Najdraži trener? To mi je teško za odgovoriti, jer stvarno sa svima od njih sam bio u dobrom odnosu, ali evo rekao bih da sam najviše napredovao kod Zvonka Radoša dok sam bio u kadetima.
Čime si se bavio ili čime ćeš se baviti po završetku aktivnog igranja nogometa? Hoćeš li se nastaviti baviti poslom na građevini, u tvojoj obiteljskoj tvrtci ili se vidiš kao nogometni trener? Imaš li potrebitu razinu školovanja za razmišljanje o karijeri u nogometu?
Nakon aktivnog igranja nadam se da ću otići u trenersku struku zato što mi diploma Kineziološkog fakulteta omogućava Nacionalnu A licencu za trenera nogometa, pa bi bilo šteta to ne iskoristiti. Građevina je uvijek bila tu negdje sa strane, jer se tata time bavi. Ja sam od tate puno naučio i znam o građevini dosta, ali ipak bih prvo pokušao ostati u nogometu, a građevinu bih ostavio kao drugu opciju. Naravno nikad se ne zna što će biti, ali to je neki plan.
Spomenuli smo tvoje godine i postignuća u sportu. Ima li nešto što bi volio podijeliti s našim čitateljima, neku zanimljivost iz dosadašnje karijere? I za kraj, što imaš za poručiti mladim nogometašima, amaterima?
Za kraj bih poručio mlađima da se nastave baviti nogometom, da treniraju zato što će im nogomet pružiti jako lijepe trenutke koje samo nogomet može omogućiti, a i upoznat će jako puno ljudi od kojih će neki ostati prijatelji i nakon karijere.
Tekst: Zlatan Sever/Cityportal.hr
Filip Dianežević i Zvonko Radoš. Foto: Filip Dianežević/Arhiva
Derbi začelja između Mladosti i Turopolja riješili su gosti u svoju korist, iako su polovicu drugog poluvremena igrali s igračem manje. Turopolje je bolje otvorilo utakmicu, činilo se kao da igraju na domaćem terenu, a brzim akcijama su stavljali domaće pred velika iskušenja.
Obrezina, 31.05.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-29.kolo: NK Mladost Obrezina – NK Turopolje 1:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Obrezina, 31.05.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-29.kolo: NK Mladost Obrezina – NK Turopolje 1:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Gosti su došli u vodstvo u 26. minuti golom Luke Zdunića, lagano plasirana lopta prevarila je vratara domaćih i lopta je u bližem kutu zatresla mrežu. Mladost do kraja prvog poluvremena nije uspjela izjednačiti, a zbog ozljede igru je napustio pouzdani Gabriel Ćurić.
Obrezina, 31.05.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-29.kolo: NK Mladost Obrezina – NK Turopolje 1:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Obrezina, 31.05.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-29.kolo: NK Mladost Obrezina – NK Turopolje 1:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Početak drugog poluvremena domaća momčad je izvršila dodatni pritisak na vrata gostiju, ali iz dvije-tri prigode nisu uspjeli doći do pogotka. Isključenje Mateja Karlovića u 63. minuti bilo je dodatno opterećenje za obranu Turopolja i Mladost je izjednačila golom Leona Đurašina u 69. minuti.
Obrezina, 31.05.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-29.kolo: NK Mladost Obrezina – NK Turopolje 1:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Obrezina, 31.05.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-29.kolo: NK Mladost Obrezina – NK Turopolje 1:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Gosti su nakon toga pojačali obranu i u napadu ostavili samo Antonia Lozića, koji je brzu i sjajno izgrađenu akciju u 77. minuti majstorski završio i s desne strane prizemno pogodio suprotni donji kut za – 1:2!
Obrezina, 31.05.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-29.kolo: NK Mladost Obrezina – NK Turopolje 1:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Obrezina, 31.05.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-29.kolo: NK Mladost Obrezina – NK Turopolje 1:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Mladost (29 10 3 16 45:66 33) je s 33 boda na 14. mjestu prvenstvene ljestvice, a Turopolje (29 9 7 13 47:58 34) je s 34 boda na 13. mjestu.
Galerija fotografija
Jedinstvena 1.ŽNL NSZŽ, 29. kolo
NK Mladost Obrezina – NK Turopolje 1:2 (0:1)
Obrezina. Stadion: ŠRC Obrezina. Gledatelja: 60. Nedjelja, 31.05.2026., 18 sati. Sudac: Ivan Marinčević (Mičevec). Pomoćni suci: Marko Vuković (Zelina) i Ivan Žakman (Sveti Ivan Zelina). Delegat: Dario Baričević (Nova Kapela). Strijelci: 0:1 – Zdunić (26), 1:1 – Đurašin (69), 1:2 – Lozić (77) .
Rapsodija za kraj! Ovo je način kako se oprostiti od posebne sezone…
Nogometaši Kurilovca zaključili su sezonu u 3. NL Centar visokom pobjedom 6-2 protiv Prečkog, čime su prvenstvo okončali na devetome mjestu. Prvi klupski “topnik” je s 15 golova Luka Sedlaček, treći strijelac lige
Teška i sparna subota već je počela ulaziti u svoju posljednju fazu kad su, od 18 sati, na Udarniku nogometaši Kurilovca krenuli u svoj završni boj što se tiče ove sezone u 3. NL Centar. Posebna je sezona iza nas što se tiče NK Kurilovca, u Kupu Hrvatske ispisana je klupska povijest, ali istovremeno je tu postajala i nešto tamnija strana medalje, u obliku nešto skromnijih rezultata u proljetnom dijelu sezone. Posljednje kolo bilo je prilika da dojam na kraju bude gotovo pa potpuno pozitivan, a ta je prilika i iskorištena…
Na kurilovečko nogometno zdanje stigli su gosti iz Zagreba, nogometaši Prečkog, a Kurilovčani su od prve minute krenuli kao gladni lavovi. Nakon što je nažalost već u sedmoj minuti morao izaći Elijah Chikwado, povratnik nakon ozljede, krenula je serija puno ljepših trenutaka. Prvog u nizu potpisao je Antonio Novak u 13. minuti, golom za 1-0 domaćina.
Već pet minuta poslije pogodio je i Mateo Pršir, a do poluvremena je Prečko potpuno “razmontirano”. Drugim golom Novaka Kurilovčani su u 36. minuti poveli 3-0, a poker lopti u gostujućoj mreži zaključio je Luka Sedlaček.
Pokušao je trener Prečkog s promjenama na poluvremenu, ali već u prvoj minuti nastvka Kurilovec vodi 5-0! Ponovno je pogodio Pršir, ali ovoga puta David, drugi brat. Ogromnih i pomalo teniskih 6-0 postavio je Jakov Caganić golom u 62. minuti, a onda su konačno do daha došli i indisponirani Zagrepčani. Na 6-1 smanjili su iz penala preko Madunića u 66. minuti, a na konačnih 6-2 preko Ožanića u 70.
Kurilovec je tako sezonu završio na devetome mjestu, što nikoga u klubu ni među kibicima neće oduševiti, ali dvije vezane pobjede u zadnja dva kola ipak su uljepšale dojam.
‘Djeca su danas drukčija nego što su bila… Ali ova naša su prvaci države!
Ivica Herceg, posljednjih 40 godina profesor Tjelesne i zdravstvene kulture u velikogoričkoj OŠ Eugena Kvaternika gostovao je u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije”…
Godinama mi graničar nije bio posebno zanimljiv. Igrao se u nižim razredima, moj fokus bio je na nekim drugim sportovima, ali danas obožavam graničar! Obožavam trenirati djecu, voditi utakmice, smišljati taktiku i štosove koji bi nam pomažu da budemo bolji…
Ivica Herceg, profesor tjelesne i zdravstvene kulture u OŠ Eugena Kvaternika, tim riječima opisuje sport koji je već polako postao i zaštitni znak Velike Gorice.
– Otkad je školski sportski savez uspostavio natjecanja u graničaru, otkad se on igra u našem gradu, svake godine smo baš mi bili prvaci grada. Nekoliko puta smo imali i zapažene rezultate na poluzavršnici, a sudjelovali smo i na Sportskim igrama mladih, gdje smo već stvarno prepoznatljivi. Događa se da ljudi, čim nas vide, kažu: “Uh, evo opet Goričana i njihovog profe”, ha, ha – kaže profesor.
Najveći uspjeh dogodio se baš ove godine, jer ekipa OŠ Eugena Kvaternika plasirala se na državnu završnicu u Vinkovcima, gdje e osvojila titulu prvaka Hrvatske! Nekoliko dana prije odlaska na istok Hrvatske razgovarali smo s profesorom Hercegom i o graničaru i o svemu drugome…
– Budući da vodim univerzalnu sportsku školu za učenike nižih razreda, kad je uvedeno natjecanje u graničaru za učenike do četvrtog razreda, primio sam se toga. Sve više smo ga igrali i kako je vrijeme odmicalo, uvidio sam da je to jedan izuzetno dinamičan i kompleksan sport. Što se više njime baviš, vidiš koliko si malo znao i koliko možeš naučiti. Pripremamo dvije stvari i za državno natjecanje, jer vidio sam neku novu foru u taktici kroz koju možemo dodatno napredovati.
Graničar se nekad igrao “na ispadanje”, pa bi izbačen bio onaj koga lopta pogodi.
– Više nije tako. Pravila su nova, igra se na bodove, do 15 osvojenih poena ili do 15 minuta, na dva dobivena seta. Osam igrača je u polju, igraju po četiri djevojčice i dječaka, pri čemu na granici u jednom setu bude dječak, a u drugom djevojčica – objašnjava profesor i dodaje:
– Prije 20-ak godina postojala je ideja da se graničar proglasi hrvatskim nacionalnim sportom. Postojala su pravila koja su vezana uz odbojkaški teren, kojem bi se “odrezali” korneri, pa bi to ispalo kao nekakav trapez, ali ne znam gdje je zapelo s tim. Sad je to školski sport i čini mi se da napreduje iz godine u godinu.
Naravno da svaki uspjeh naše djece veseli, pogotovo kad se radi o bavljenju sportom, jer legendarni gorički profesor idealan je izbor za analizu stanja nacije, koja kaže da je takve uspjehe sve teže postizati.
Drugim riječima, u usporedbi s nekim prošlim vremenima, biti profesor tjelesne i zdravstvene kulture danas je…
– Još uvijek lijepo, ali puno teže! Kad sam izabrao ovaj posao, sam sebi sam rekao: “Izabrao si to i sad izvoli, radi!” Unatoč tome, moram reći da je danas teže, pogotovo kad pričamo odgojnom dijelu, o odnosima između učenika, odnosima s roditeljima… Što se tiče samog posla, odnosno nastave, obrazovnog dijela, i dalje se s tim dobro nosim – kaže profesor.
Ivica Herceg je Petrinjac, ali već 40 godina njegova adresa je velikogorička. Bile su mu 24 godine kad je 1986. došao na razgovor za posao i – ostao.
– Trebalo mi je malo vremena da polovim sve što je bilo potrebno, pogotovo zato što su tad to bila djeca mlađa samo desetak godina od mene. Morao sam malo ispratiti odnose među učenicima, kako to ukomponirati… U hodu sam se privikavao, tražio svoj način, ali vrlo brzo sam si sve posložio i to je krenulo – prepričava profesor kojeg opisuju kao “štrebera”.
Svaki njegov sat je pomno isplaniran, do u sekundu, kao da svaki dan pokušava položiti ispit na fakultetu.
– Jesam, malo sam štreberski tip profesora tjelesnog, ali to je moj način. Na prvo mjesto stavljam odgoj, pogotovo u ova nova vremena, ali važno je i obrazovanje, odnosno da djeca odu sa tog sata s nekakvim motoričkim informacijama koje neće moći pokupiti negdje drugdje. Kažu da sam zahtjevan profesor, kažu da sam i strog, što mogu prihvatiti ako to znači da tražim od djece da rade, da inzistiram da kod mene steknu neke radne navike. I zato i danas tako radim.
On se, dakle, nije puno mijenjao, ali zato su se drastično promijenila djeca.
– Gledajući njihovo tjelesno stanje, sitacija je danas jako loša. Mi smo nekoliko puta smanjivali norme u atletici po kojima smo ocjenjivali djecu, a opet ne postižemo rezultate koje smo imali nekad. Radi se o kriterijima koji su za 10-15 sekundi niži, ali ni to većina ne može pratiti. Jako je puno djece koja su izvan sporta, mobiteli i sva ta “pomagala” postali su veliko zlo, teško ih je otrgnuti od toga i u obiteljskom okruženju, a kamoli nama u školi – ističe prof. Herceg.
Oduvijek se u OŠ Eugena Kvaternika trče “dva kruga”, iz generacije u generaciju znaku su se rekordi na stazi dugoj 800 metara…
– Devedesetih si peticu dobio ako istrčiš 2:35, a sad je petica u osmim razredima 3:00! – šokirao je profesor konkretnim brojkama.
– Ublaženo je sve, ali jako je malo koji postižu rezultate za odličnu ocjenu. Nažalost, kod mnoge djece pri ulasku u pubertet, pogotovo kod djevojčica, interes za tjelesni baš drastično pada. Izmišljaju se raznorazni razlozi da se ne vježba, neusporedivo s nekim ranijim vremenima.
Profesori možda tjelesnog nemaju preveliku moć kroz dva školska sata tjedno, ali pomaci se i tu mogu napraviti.
– U ta dva sata može se i puno i malo. Puno se može napraviti pogotovo kod djece koja se ne bave sportom. Ponavljam, bitno mi je stvoriti naviku, da dijete postane svjesno potrebe za tjelesnom aktivnošću i da krene. Naravno, dva sata tjedno je premalo za nekakve bitne pomake, ali može se stvoriti navika da dijete i nakon osnovne škole ima volju i želju barem rekreativno se baviti nekim oblikom sporta. Jednako važno mi je uvijek bilo i usmjeriti djecu u sport, prepoznati talent, pozvati roditelja i uputiti ih gdje uključiti dijete To i danas smatram svojim glavnim poslom, usmjeriti djecu i zainteresirati ih za bavljenje sportom – ističe profesor Herceg, priznajući opet da je to teže nego ranije.
– Prije tridesetak godina nije bilo ni tako velikog izbora. Djevojčice su sve više u plesnim klubovima, dječaci sve više naginju borilačkim sportovima, mijenja se trend. Oduvijek vodim djecu na sva školska natjecanja, bili smo deset godina zaredom na državnom u odbojci, imali smo kontinuitet u košarci, u krosu… Ali ranije su se djeca borila da uđu u školsku ekipu, a danas ih moraš loviti da bi uopće skupio ekipu za nekakvo natjecanje. I traje to već desetak godina… – rekao je profesor.
Manje od tri tjedna prije početka Svjetskog prvenstva u nogometu 2026., podaci specijaliziranog portala Ticketdata.com upućuju na vrlo ograničenu dostupnost ulaznica na službenom FIFA-inu prodajnom kanalu. Naime, 93 od ukupno 104 utakmice imale su manje od tisuću dostupnih ulaznica u izravnoj FIFA-inoj prodaji, dok je samo 11 utakmica bilo iznad te granice. Taj podatak ne znači nužno da su stadioni rasprodani, niti da neće biti dodatnih kontingenata ili ulaznica putem službenog tržišta za preprodaju, ali pokazuje da je najveći dio ponude uoči završne faze već apsorbiran.
Svjetsko prvenstvo igrat će se od 11. lipnja do 19. srpnja , bit će to prvo izdanje sa 48 reprezentacija i 104 utakmice, što ga čini najvećim turnirom u povijesti natjecanja. Veći broj reprezentacija, šire geografsko područje i raspored kroz 16 gradova domaćina stvaraju drukčiju dinamiku potražnje nego na prethodnim svjetskim prvenstvima. Interes navijača ne ovisi samo o snazi reprezentacija, nego i o lokaciji, dostupnosti putovanja, cijeni smještaja, lokalnoj dijaspori, protivniku, terminu utakmice i fazi natjecanja.
Prema podacima koje je prenio The Sports Examiner, među utakmicama s više od 1.000 dostupnih ulaznica na FIFA-inu izravnom prodajnom mjestu najviše se izdvajao susret Curaçaa i Obale Bjelokosti u Philadelphiji 25. lipnja, za koji je bilo prikazano 3.472 ulaznice. Na toj listi nema niti jedne utakmice u kojoj sudjeluje Hrvatska, no tu se izričito navodi da broj ulaznica prikazanih na FIFA-inu kanalu nije isto što i konačna popunjenost stadiona, jer ne uključuje sve preprodajne ponude, moguće kasnije kontingente, sponzorske i organizacijske alokacije, kao ni ulaznice koje u trenutku praćenja nisu bile ponuđene javnosti.
Posebno zanimljiv dio izvješća odnosi se na takozvane “get-in” cijene, odnosno najniže dostupne cijene ulaznica na sekundarnom tržištu za pojedinu utakmicu. Najniže prikazane cijene na preprodajnim platformama pokazivale su da su samo četiri utakmice bile ispod 200 američkih dolara. Najniži prag naveden je za susret Cabo Verdea i Saudijske Arabije u Houstonu 26. lipnja, s početnom cijenom od 178 dolara. Jordan protiv Alžira u Santa Clari bio je naveden na 182 dolara, Austrija protiv Jordana na 187 dolara, a Uzbekistan protiv DR Konga u Atlanti na 196 dolara.
Treba naglasiti da “get-in” cijena nije prosječna cijena svih ulaznica, nego najniža dostupna ulazna točka na određenom tržištu u određenom trenutku. Ona može brzo rasti ili padati, osobito ako se promijeni ponuda na službenom ili sekundarnom tržištu. Kod velikih sportskih događaja najniža preprodajna cijena često odražava kombinaciju potražnje i prodajne strategije vlasnika ulaznica, a ne samo realnu popularnost reprezentacije. Zato se takvi podaci mogu koristiti kao tržišni signal, ali ne i kao konačna ocjena očekivane atmosfere na stadionu.
Najviše pozornosti privukao je podatak da je Iran, prema prosječnoj “get-in” cijeni za utakmice svoje reprezentacije, bio na dnu ljestvice među sudionicima turnira. The Sports Examiner navodi da je prosječna najniža cijena za Iran iznosila 267 dolara. U istom izvješću istaknuto je da su najviše prosječne “get-in” cijene imale utakmice Meksika, s prosjekom od 1704, Brazila s 1326, Portugala s 1322, Kolumbije s 1.267 i Škotske s 969 dolara.
Na suprotnom kraju ljestvice nalaze se utakmice s najvišim najnižim cijenama na sekundarnom tržištu. Prema The Sports Examineru, najskuplji “get-in” prag imao je finalni susret 19. srpnja u East Rutherfordu, s iznosom od 7.982 dolara. Među najvišim cijenama navedeni su i Kolumbija protiv Portugala u Miami Gardensu 27. lipnja, polufinala u Dallasu i Atlanti, Meksiko protiv Južne Koreje u Guadalajari te otvorenje Meksika protiv Južnoafričke Republike u Mexico Cityju. U vrhu su se našle i kasnije nokaut utakmice u Miami Gardensu i Kansas Cityju, kao i susret Škotske i Brazila u Miami Gardensu.
Takav raspored cijena očekivan je za turnir te veličine. Finale SP-a tradicionalno je najskuplja utakmica, jer ga traže neutralni gledatelji, navijači reprezentacija koje još nisu poznate i putnici koji žele prisustvovati završnici bez obzira na sudionike. Visoke cijene za utakmice Meksika dodatno se mogu objasniti statusom domaćina i povijesnim značajem nastupa u Meksiku.
FIFA-in službeni raspored potvrđuje da će finale biti odigrano 19. srpnja 2026. na stadionu New York New Jersey, dok će se polufinala igrati 14. srpnja u Dallasu i 15. srpnja u Atlanti. Utakmica za treće mjesto zakazana je za 18. srpnja u Miamiju. Nokaut faza, uključujući novo kolo šesnaestine finala, počinje 28. lipnja, čime turnir dobiva dodatni natjecateljski sloj u odnosu na format s 32 reprezentacije. Više utakmica u završnici znači i više prilika za prodaju, ali i veću konkurenciju među gradovima domaćinima.