Poveži se s nama

Kultura

FA Turopolju i OSS-u Buševec potpora Hrvatskog društva skladatelja

Potpora glazbenim manifestacijama i stvaralaštvu u području tradicijske glazbe

Objavljeno

Folklorni ansambl Turopolje i Ogranak seljačke sloge Buševec na popisu su od 49 odabranih projekata koje će Hrvatsko društvo skladatelja u ovoj godini novčano stimulirati. Buševčani su tako na natječaju Tradicional za potporu glazbenih manifestacija i glazbenog stvaralaštva u području tradicijske glazbe dobili 5.000 kuna za svoj Međunarodni festival tradicijskih glazbala, dok je FA Turopolje isti iznos dobio za ovogodišnji Međunarodni festival folklora u Velikoj Gorici.

“Na Natječaj za potporu projektima tradicijske glazbe u 2018. godini prijavljeno je ukupno 76 projekata. Dodijeljene su stimulacije u iznosu od 399.000 kuna. Stručno povjerenstvo u sastavu dr.sc. Irena Miholić, Rajko Suhodolčan, Željko Barba, uz podršku stručne službe Hrvatskog društva skladatelja, odabralo je i izdvojilo 49 projekata”, kažu iz Hrvatskog društva skladatelja.

29.09.2017. Buševec – 15. Međunarodni festival tradicijskih glazbala. Foto: Anes Šuvalić/Cityportal.hr

Kultura

‘Kaj buš’ ovaj put s Crnom Gorom i otokom Ugljanom kao začinima

Kajkavci iz Kalinovca, čakavci s otoka Ugljana i Crnogorci iz Kotora zajednički su se predstavili na 15. izdanju festivala “Kaj buš”

Objavljeno

on

Prvo malo čakavskog u predstavi “Ustaro vrime” udruge Điran s otoka Ugljana, zatim malo kajkavskog u predstavi “Koja kokoš, crlena el bela?” Kulturne udruge Tomislav Franjić iz Kalinovca, pa na kraju specifičan crnogorski govor u predstavi “Hotel Promaja” Teatra 303 iz Kotora. Tako je, u kratkim crtama, izgledao programa Kaj buša, 15. susreta pučkih kazališta kajkavskog govornog područja.

– Ove godine bilo je možda malo drukčije nego sad, jer Kaj buš je skraćenica od ‘kajkavci u Buševcu’, ali svake godine imamo i nekoga s drugih govornih područja, ne samo kajkavce. Ove godine smo ugostili naše prijatelje iz Crne Gore, iz Kotora, budući da znamo da rade dobre predstave s vrhunskim humorom, a čuli smo i malo čakavskog zahvaljujući gostima s Ugljana. Dakle, pokrili smo malo šire područje i vjerujem da su ljudi bili zadovoljni, da su se nasmijali, opustili i zabavili – rekao je Nenad Rožić iz Ogranka seljačke sloge Buševec.

Sudeći prema reakcijama publike, cilj je definitivno postignut. Gosti iz Crne Gore pošteno su nasmijali Buševčane i sve druge goste.

– Njegujemo satiru i humor, nama je smijeh uvijek lijek. Želimo da publika na tih sat vremena, koliko traje predstava, zaboravi na sve probleme koji ih okružuje, da se svi zajedno malo nasmijemo. Istovremeno, mi s tom našom satirom opominjemo one koji bi barem malo mogli promijeniti stvari, da nam svima bude koliko-toliko ljepše- kazao je Dragan Buzdovan iz Teatra 303.

Veza Kotora i Buševca rodila se još prije nekoliko mjeseci.

– Ogranak seljačke sloge iz Buševca je gostovao na smotri folklora koju smo mi organizirali u Istri, pa su nam rekli da bi voljeli imati nekoga iz Crne Gore na ovoj manifestaciji. Obećali smo im da će tako i biti, a obećanje smo ispunili. Nadam se da su ljudi zadovoljni, ali i da će se ova suradnja nastaviti. To nama i jest cilj, da povezujemo ljude i otvaramo prilike za suradnje koje će trajati i dalje – rekao je Ljubo Radović, tajnik Saveza Crnogoraca Hrvatske, i dodao:

– U pravilu organiziramo međunarodne kulturne manifestacije između dvaju susjednih i prijateljskih naroda, hrvatskog i crnogorskog. Kulture tih naroda sudaraju se u jako puno elemenata, puno je tu podudarnosti, a to želimo ljudima i pokazati.

Jedno divno prijateljstvo začeto je i s gostima s Ugljana.

– Prvi put sam u Buševcu i stvarno sam oduševljena. Zadovoljna sam i kako je predstava prošla, vidim da su svi razumijeli što govorimo, da je i publika zadovoljna – rekla je Ingrid Vukić, predsjednica udruge Điran s otoka Ugljana.

Aktivnosti i ideje ove udruge vrlo su slične onome što radi Ogranak seljačke sloge.

– Ideja je bila predstaviti naš otok, naše običaje, jedan naš običan dan, kroz otočke priče, naše ćakule, a sve završava igranjem kola. Bavimo se i folklorom, očuvanjem naše tradicije, zato predstava i je na našem narječju. Želimo da naša djeca uče o tome od nas starijih, pa da oni sačuvaju sve te naše vrijednosti. Nešto slično kao što se radi u Buševcu, pa ćemo im uzvratiti domaćinstvo kod nas na Ugljanu – zaključila je Ingrid Vukić.

Nastavi čitati

Kultura

Čudesni svijet društevnih igara izašao iz atomskog skloništa

U holu OŠ Eugena Kumičića, na eventu pod nazivom Male igre za Veliku Goricu, okupili su se ljubitelji društvenih igara svih uzrasta

Objavljeno

on

Šareno, veselo i razigrano izgledalo je ono što smo zatekli u holu osnovne škole Eugena Kumičića u subotu prijepodne. Na sve strane kockice, kartice, ploče… Bilo je važno pronaći pravog čovjeka da ponudi objašnjenje što se to događa.

– Ovo je event Male igre za Veliku Goricu u organitaciji udruge Talus, traje cijeli dan, od 10 do 20 sati, a namijenjen je za sve dobne uzraste. Možete upoznati cijeli niz društvenih igara, a pripremili smo i Yu-Gi-Oh! turnir, Magic turnir, Go turnir, a tu je i Escape room, u organizaciji Goričkog kluba mladih. Pred kraj eventa sisačka udruga Cube pripremit će i pub kviz o board gamingu i tome svijetu – uputio nas je u detalje Željko Nagy iz udruge Talus.

 

Na prvu ćete možda podići obrve, jer što sad odrasli ljudi imaju igrati igre, no u udruzi koja se bavi isključivo društvenim igrama imaju jako dobre argumente. I u sekundi shvatiš u čemu je stvar.

– društvene igre nisu samo Čovječe, ne ljuti se, Monopoly i Rizik nego puno više od toga. To je jedna kultura koja se jako razvila u svijetu, a mi pokušavamo da tako bude i kod nas. Među društvenim igrama mogu se pronaći sve tematike, igre mogu biti kraće ili duže, lakše ili teže… Sve što čovjek voli, što ga zanima, može se pronaći u društvenim igrama – uvjerava nas Željko.

Da bi probudili svijest o tome da društvene igre treba puno ozbiljnije doživjeti, Nagy i prijatelji osnovali su udrugu. A sve je krenulo prije tri godine.

– Svi smo mi odrasli na Čovječe, ne ljuti se i Monopolyju, ali normalo je da to brzo dosadi i čovjek se makne od društvenih igara. Međutim, par prijatelja i ja prije tri godine smo kupili jednu drukčiju igru, isprobali je, pa smo kupili još jednu, pa još jednu, pa još jednu… Na kraju je došlo do toga da nas je već bilo toliko da više nismo mogli stati u ničiju stan, odlučili smo osnovati udrugu – objašnjava Željko.

I tako se, pojavom udruge, hobi pretvorio u ozbiljnu stvar. Ljubav prema društvenim igrama održava se u točno određenim terminima. Koji se, naravno, ne propuštaju kad jednom uđeš u taj svijet…

– Prostor udruge je u Cvjetnom naselju, u atomskom skloništu, svake subote i nedjelje od 17 sati igramo društvene igre. Subotom imamo i GO turnire, nedjeljom Yu-Gi-Oh! turnire – završava Željko Nagy.

Nakon tri godine, eto, odlučilo je društvo iz Talusa izaći iz skloništa i pokazati široj javnosti čime se to oni zabavljaju. Spremaju već i nove projekte, priključuje im se sve više ljudi i čini se da plan popularizacije “gaminga” doista funkcionira.

 

 

 

 

Nastavi čitati

Kultura

Kirgistan, Ronaldo, propast, uspon i humanost u knjigama koje su – žive!

Živa knižnica ponudila je Goričanima priče o životu nogometaša, o tome kako se postane beskućnik, kako iz Kirgistana završiš u Gorici, kako izgleda život humanitarke…

Objavljeno

on

Na prvu je zvučalo neobično, nepoznato, nije bilo baš potpuno jasno što je to pripremio Gorički klub mladih, ali nakon prve večeri Žive knjižnice sve je jasno. Ta priča je – ludilo! Riječ je o projektu GKM-a koji je oduševio sve one koji su prepoznali o čemu se tu radi i došli u prostorije Turističke zajednice.

– Ideja se rodila nakon što smo na internetu vidjeli da to u svijetu jako dobro prolazi. Izvorni naziv je ‘Human library’, a ideja je da okupimo ‘knjige’ u živom obliku, ljude sa zanimljivim životnim pričama, koje sudionici eventa ‘posude’. Točnije, sjednu s njima za stol i razgovaraju. Organizirali smo ovo povodom Međunarodnog dana tolerancije, a ja se nadam da će postati i tradicija – objasnila nam je Lucija Lamešić iz Goričkog kluba mladih.

Konkretno, koncept je izgledao ovako… Postavljena su četiri stola, za jednim su sjedila tri nogometaša HNK Gorice – Goričanin Matija Dvorneković, Poljak Lukasz Zwolinski i Gruzijac Gigi Mchedlishvili – za drugim Mile Mrvalj, čovjek s višegodišnjim iskustvom života u beskućništvu, za trećim Zamira Djumashalieva, Kirgistanka s goričkom adresom, a za četvrtim naša poznata humanitarka Dalija Zubek. Posjetitelji sjednu za stol koji odaberu i imaju 15 minuta za razgovor sa sugovornicima. Odnosno, za živim knjigama. Kad 15 minuta prođe, prelazi se na sljedeći stol, a žive knjige ispočetka pričaju svoju životnu priču. I tako četiri puta, što je hodajućim knjigama možda bilo malo naporno, ali posjetiteljima je bilo, spomenuli smo već, ludilo.

– Ja sam iz poljskoga grada Sczeczina i Gorica je prvi inozemni klub i grad u mojoj karijeri… Mislim, ne u karijeri, jer karijere imaju Ronaldo i Messi, ovo moje je, rekao bih, nogometna avantura – govorio je skromni Zwolinski sa smiješkom, da bi nakon njega suigrač Mchedlishvili ispričao o životu u gruzijskoj metropoli Tbilisiju, a Dvorenković o svojim iskustvima iz Albanije, Rusije, s Islanda

Nakon 15 minuta nogometa, prebaciš se s nogometa na život jedne Kirgistanke u našem gradu, doznaš kako je naučila hrvatski, kako je promijenila vjeru, pa nakon još četvrt sata doznaš kako je to posvetiti život humanitarnom radu, pa onda za kraj čuješ iz prve ruke i kakav je osjećaj ostati bez doma.

– Najgore što se dogodi svakom čovjeku koji propadne je to što te svi ostave, odreknu te se, zaborave… Iskreno, ne znam nijednog beskućnika kojeg žena nije ostavila nakon što je propao – kazao je Mile Mrvalj iz udruge Fajter, koja se bavi pomaganjem beskućnicima.

– Nitko ne propadne preko noći, uvijek to ide postepeno, a kad shvatiš da si došao do ruba, osjećaš samo prazninu. I ništa više. Mučan je to život, spavaš uvijek s jednim okom otvorenim, u tom svijetu bude i tučnjava, i ubojstava, a posebna priča je život u kontejnerima. Skupljaš boce da bi preživio, ali često tu naletiš na sve drugo osim boca. Otvoriš vreću smeća pa ispadnu crkotine životinja, ljudski izmet, ostataci inzulina… A da ne pričam o štakorima, o nedostatku osobne higijene…. A opet, najvažnije u tome svemu je da, kad upadneš u živo blato, napraviš sve da se iz njega izbaviš. I da se ne prepuštaš, ne odustaješ od života – pričao je svoju potresnu priču Mrvalj.

I na kraju, kad sve završi, nakon nešto više od sat vremena, dođe ti žao što je gotovo. I jedva čekaš neku novu priliku da pročitaš žive knjige i doznaš njihove priče.

– Kažem, nadam se da ćemo nastaviti s ovim, sve dok nam ne ponestane životnih priča – kaže Lucija Lamešić, pa se već sljedeće sekunde složi da toga nikad ne može faliti.

Svaki čovjek nosi neku svoju priču, potencijalno vrlo zanimljivu i vrijednu pažnje, iz koje se može i štošta naučiti. Sve u svemu, ako nismo već spomenuli, ludilo od projekta… Čekamo novu rundu.

Nastavi čitati

Reporter 377 - 08.11.2018.

Facebook

Izdvojeno