Tjedan dana prije svog dvanaestog rođendana Roberto Čukelj ostvario je ono što učine rijetki njegovi vršnjaci. Postao je mlađi kadetski prvak u boksu. Sasvim dovoljno da nas zainteresira kako bismo doznali nešto više o njemu.

I ne bi možda čak ni njegova dob bila neobična, koliko činjenica da trenira tek dvije godine, a ovo mu je bilo prvo sudjelovanje na Prvenstvu Hrvatske za kadete i mlađe kadete i odmah titula prvaka.

Tata Stjepan otkrio nam je kako boksa u slobodno vrijeme, pa je sina još dok je bio u pelenama vodio u dvoranu, uvijek je bio prisutan, ali boks nije bio prvo u čemu se okušao. Trenirao je judo par mjeseci, a onda i nogomet.

– Trenirao sam judo, ali vrlo kratko, bio sam premali, ništa nisam razumio, pa su me roditelji ispisali. Bio sam i u nogometu, no za njega nisam bio dovoljno nježan i boks je ipak prevladao, te sam došao u Boksački klub Velika Gorica, taman kad je trener Ivica Bačurin formirao dječju grupu. – kaže Roberto, te ističe da je Ivica dobar i strog.

Treninzi su, kako ističe, teški, trenutno trenira tri puta tjedno, no, u najavi trenera je da od sljedeće godine krene s treninzima četiri puta tjedno uz obavezno trčanje subotom.

Voli ići na treninge, a škola je kaže dobra, najviše voli hrvatski, a kao gotovo svako dijete ukinuo bi matematiku.

Pobjeda i titula prvaka podigli su mu, kaže samopouzdanje i dodatno ga učvrstili u tome da se želi baviti boksom.

-Osjećao sam se odlično kad sam osvojio titulu, čestitali su mi svi profesori, a i prijatelji iz razreda. Naravno, ima i onih koji su mi rekli da to nije ništa, pa sam ih pozvao da mi dođu sparirati, pa da se iz prve ruke uvjere je li to lagano ili nije.

U finalu je pobijedio klupskog kolegu Tonija Solara, i iako su prijatelji, u ringu to nestane, boriš se, pobijediš i kažeš – sorry frende, bio sam bolji, pobijedio sam.

– Nakon pobjede trener i ja prvo smo zvali tatu, i dogovorili smo se da ćemo reći da sam izgubio, da sam diskvalificiran, na što je on bio razočaran, a tada smo mu rekli da soli janjca, nije mu bilo jasno zašto da to čini kad sam ja izgubio, a onda je trener rekao istinu, da sam postao prvak. Tako da, janjac je u pripremi…-kaže Roberto.

Mama i bake su samo dio navijačkog tima, ali uvijek pitaju mora li to biti tako grubo, i može li on to malo lakše, ali ponosne su što je tako dobar i uspješan. Mama je, kaže glavni navijač i logistika i uredno ga „nabrijava“.

Tehnike koje uči, ne smije primjenjivati izvan dvorane, ali kaže da ga dečki gledaju s respektom obzirom da znaju što trenira.

-Pitaju me prijatelji koji ne treniraju da im pokažem neki potez, i rado to učinim.

A što je bitno u boksu, zanima nas…

-Treba imati kondicije i puno se kretati na nogama i ruke cijelo vrijeme držati u gardu. Prije natjecanja trener mi kaže koliko kilograma trebam skinuti, i onda sam na dijeti. Tad mi je baš teško, mama i tata se smiju nezdravo hraniti, a ja moram jesti pahuljice, žitarice. Za dijetu imam samo tjedan dana.

A kako se i tata rekreativno bavi boksom pitao ga je Roberto da mu sparira, ali još na to ne pristaje. Kako kaže kad bi došlo do „borbe“ između njih dvojice mama bi, naravno navijala za njega.

Sretnim ga, kaže čini, kad nema puno zadaće jer ima više slobodnog vremena, te se ne mora školom baviti i nakon treninga.

-U slobodno vrijeme sam vani s prijateljima, zezamo se, igramo se kod glazbene škole, igramo skrivača, lopova i pandura, vozimo biciklima, ali se i valjamo po podu, pa onda kući dođemo prljavi, pa mama bude „oduševljena“.

Profesori ga ne štede, svi su strogi, nema izvlačenja. Ali ni trener ne dozvoljava loše ocjene, škola prije svega, pa onda sve ostalo.

Pitamo za uzore, planove…

-Volim gledati mečeve Filipa Hrgovića, on mi je uzor volio bih biti uspješan kao on, a za sada želim što više trenirati, napredovati, ići na natjecanja i pobjeđivati. Htio bih se zahvaliti Vedranu Perekoviću, Stjepanu Bačurinu i pomoćnom treneru Maksu što me stalno ispravljaju u tim udarcima, da znam kako trebam stati, kakav gard imati, kako se kretati…

A evo što o Robertu Čukelju kaže njegov trener, Ivica Bačurin.

-Bio je nestašan mali zloćko kao i 90 posto klinaca, a sada se puno popravio posebno prema nama u dvorani iako i općenito se vidi promjena na bolje. Što se očekivanja tiče, o njemu ovisi koliko će biti spreman žrtvovati se za boks. Nadam da će nastaviti raditi kao što je počeo zadnjih nekoliko mjeseci i rezultat je neupitan.

I za kraj poruka šampiona Roberta Čukelja svima koji bi se htjeli okušati u ovom sportu:

-Ako se želite baviti boksom, dođite prvo vidjeti trening, bitna je dobra oprema, i puno volje. Treninzi su u Gradskoj sportskoj dvorani.

Izdašne isplate u gotovini, odmah i na licu mjesta, razlog su zbog čega stanovnici Velike Gorice, ali i ljudi diljem Hrvatske, vole koristiti uslugu otkupa zlata, otkrili su iz tvrtke Auro Domus, najveće hrvatske kompanije specijalizirane za trgovinu plemenitim metalima.

Posebno to dolazi do izražaja proteklih mjeseci. Korona-kriza izrazito negativno je utjecala na stanje gospodarstva, ali i kućne budžete. Zato sve više građana koristi priliku kada je cijena zlata izrazito visoka da stari nakit, satove, zlatne zube ili srebrninu pretvore u – gotovinu. A pritom će i dobro zaraditi, jer prosječna isplata u poslovnicama Auro Domusa premašivala je 2.500 kuna! S time da nije rijetkost bila da građani zarade i nekoliko desetaka tisuća kuna.

Ono što je najvažnije jest da je procjena potpuno besplatna. Ništa ne košta doći u poslovnicu tvrtke Auro Domus i provjeriti kolika je vrijednost starog nakita ili drugih predmeta od zlata i srebra. Također, procjena klijente ne obvezuje. Ako nisu zadovoljni dobivenim iznosom, mogu u bilo kojem trenutku odustati od otkupa zlata. Dogodi se, ponekad, da vrijednost zlata nije u skladu s očekivanjima. Najčešće je to posljedica situacije u kojoj su predmeti bili pozlaćeni ili se radilo o kakvoći zlata puno manjoj od uobičajene.

Međutim, daleko češće se događa da se klijenti nakon besplatne procjene šokiraju ponuđenim iznosom. Upravo takvu priču imao je klijent koji je na procjenu donio staru, slomljenu narukvicu i iznenadio se kada mu je za nju ponuđeno više od deset tisuća kuna! S dobivenim novcem, u gotovini, platio je dugove i okrenuo novi list u životu.

Također, otkup zlata nije samo izvor prihoda za najsiromašnije. Prema analizi koju je proveo Auro Domus, veće količine u otkupu znak su da su tu djelatnost dobro prihvatili i imućniji građani, kojima ipak isplate u visini jedne ili više prosječnih plaća itekako mogu poboljšati kućni budžet.

Auro Domus svoje poslovnice ima i u Velikoj Gorici, gdje se nalaze na adresi Zagrebačka 15.

Zbog velikog interesa građana, Auro Domus ima i besplatni info-telefon, pa se sve informacije mogu dobiti pozivom na 0800 73 72.

Odgojiteljica Dječjeg vrtića Lojtrica Petra Gotal sudjelovala je na konferenciji ACE (Arts, Creativity and Education) Zagreb koju su 2019. godine pokrenuli Učiteljski fakultet u Zagrebu, Muzej za umjetnost i obrt, Akademija likovnih umjetnosti, Akademija dramske umjetnosti, Glazbena akademija i Škola za primijenjenu umjetnost i dizajn. Na ovogodišnjoj konferenciji, 18. i 19. listopada, uz izlagače iz Izraela, Grčke, Kanade, Slovenije i mnogih drugih država, Petra Gotal je izložila rad “Razvoj ključnih kompetencija cjeloživotnog učenja od najranije dobi – prikaz međunarodnog projekta Say hello to the world”. Prikazala je projektni rad s djecom koji se bazira na osnaživanju cjeloživotnih kompetencija kroz umjetničko stvaralačke aktivnosti.

Dječji vrtić Lojtrica uključio se u projekt s vrtićem Lastead Pääsupesa iz Estonije. Projekt su provodili kroz program “Pet prstiju”, koji obuhvaća pet različitih tematskih cjelina: “To sam ja”, “Ja i moja obitelj”, “Ja i moj vrtić”, “Ja i moje mjesto/grad”, “Ja i moja država”.

Foto: DV Lojtrica

– U okviru svake tematske cjeline djeca su kroz razne umjetničko stvaralačke aktivnosti oblikovala vlastita iskustva i spoznaje. Po završetku aktivnosti djeca su pojedinu tematsku cjelinu prezentirala partnerskom vrtiću prikazom likovnih radova, priča, pjesama i plesova. Putem ovog projekta djeca su razvijala nacionalnu i građansku svijest, digitalnu kompetenciju, komunikaciju na materinskom i stranim jezicima, kulturnu svijest i izražavanje. Predstavljanjem svoje kulture i upoznavanjem kulture druge države djeca su razvijala toleranciju i učila prihvaćati različitost. Implementacijom projekta „Say hello to the world“ kreirani su uvjeti za razvoj temeljnih kompetencija za cjeloživotno učenje djece, kroz umjetničke aktivnosti, od najranije dobi – kaže Petra Gotal.

Cilj je ovoga projekta poticanje djece na otvorenost, prihvaćanje, prevladavanje predrasuda i jačanje tolerancije, kroz povezivanje s djecom cijeloga svijeta. Projekt se temelji na razvijanju svijesti o osobnom identitetu, upoznavanju drugih kultura, uspostavljanju brige za socijalnu pravdu, a također potiče i promovira interakciju među djecom te razvija njihove socijalne vještine.

Foto: DV Lojtrica