Sport

Dva i pol desetljeća bez Danijela Kalanja: Zalutali metak odnio šampiona…

Danijel Kalanj Bucko vratio se tog 2. travnja 1995. s turnira u Italiji, gdje je nastupao za hrvatsku boksačku reprezentaciju, pa odmah odjurio s prijateljima u disko klub Srce. Nije ni pozdravio roditelje, koji su spavali. Ta noć, nažalost, završila je tragično…

Objavljeno

prije 6 godina

2. travnja 2020.

Objavio/la

Mato Paviša

Bože dragi, na današnji dan, 2. travnja, obilježava se već četvrt stoljeća od nesretne pogibije Danijela Kalanj Bucka, boksačkog šampiona u teškoj kategoriji i reprezentativca tek netom stvorene Hrvatske! Danijel je živio u Novom Čiču, u kojem su ranije već stradavali vrlo mladi sportaši, nogometaši Ivan Zobić, Božo Kraljić i Zoran Vrhovac.

Evo što su u Kalanju objavile Čičke novosti:

“Danijel je stradao 2. travnja 1995. godine u velikogoričkom disko klubu Srce. Nesretnim slučajem pogodio ga je metak iz pištolja nakon jednog incidenta s kojim nije imao neposredne veze. Te noći vratio se s internacionalnog turnira, kojeg je boksao u Veneciji. U Italiji je kao reprezentativac branio boje Hrvatske. Odmah nakon povratka s puta ostavio je sportsku opremu kod kuće i produžio s prijateljima u Srce. Sudbina je htjela da nije ni pozdravio roditelje, koji su spavali. Tragedija je zaustavila mladi život i boksača pred kojim je bila karijera. Za nešto više od godinu dana, Bucko se probio među boksačke zvijezde, a u svibnju 1995. godine trebao je sudjelovati na Svjetskom prvenstvu u Berlinu. Već iste godine kad je stradao, na dan državnosti 30. svibnja, NK Dinamo Hidrel organizirao je memorijalni turnir u malom nogometu. Dvije godine kasnije i novonastali boksački klub Velika Gorica započeo je s memorijalnim turnirom u spomen na Danijela Kalanj Bucka.”

Evo i uvodnog teksta iz Čičkih novosti:

“Danijel Kalanj rođen je 26. studenog 1970. godine u njemačkom gradiću Olpe, gdje su mu roditelji Rezika i Stjepan radili. Već od malena zavolio je borilačke sportove. Prvi treninzi bili su mu na tavanu obiteljske kuće u Novom Čiču, gdje bi satima mlatio po improviziranim vrećama. U početku bila je dvojba karate ili boks. Uz nagovor Vlade Božića, prevagnuo je boks i 1993. godine započeli su prvi pravi treninzi. Prvi klub za koji je registriran bio je boksački klub Kralj Tomislav iz Zagreba. Težina od oko 80 kilograma odredila je polutešku kategoriju, a u službenim dokumentima piše da je startao 17. veljače 1994. godine. Kasnije je promijenio klub i pristupio boksačkom klubu Leonardo, također iz Zagreba. Vlasnik kluba bio je Leonardo Pjetraj, a trener i menedžer Željko Golub. U međuvremenu je dobio na kilaži i formirao pravu boksačku figuru, pa je s 91 kilogramom prešao u tešku kategoriju. Od samog početka karijere Danijel se iskazao kao pravi profesionalac. Nije bilo lako svakodnevno i po dva puta putovati na trening u Zagreb. Do Markuševca kraj Dubrave morao je proći gotovo kroz cijeli grad.”

U kartonu BK “Kralja Tomislava” pronašli smo podatak da je Bucko u prvoj godini imao 12 mečeva, od toga dva međunarodna. Samo dva puta je poražen. Već 1994. godine su zaredali uspjesi. Kalanj osvaja prvo mjesto na Kupu Hrvatske, a na prvenstvu Zagreba je drugi. Zapažen je bio nastup 10. prosinca u Ptuju, gdje je nagrađen zidnim satom. Početkom 1995., točnije 22. siječnja, sudjeluje na drugom “Zlatnom grbu” u Slovenskoj Bistrici. Kao najborbeniji boksač dobio je priznanje i pokal. Svi sudionici turnira znali su tada da je rođena nova zvijezda hrvatskog boksa.

To je potvrđeno mjesec dana poslije u Puli, 19. veljače 1995. godine, gdje je Danijel Kalanj Bucko postaje prvak Hrvatske u boksu u teškoj kategoriji. Senzacionalni uspjeh donosi mu kockasti dres reprezentacije. Od 9. do 12. ožujka 1995. godine boksa na meðunarodnom Grand Prix turniru u Češkoj, u gradu Usti na Labi, gdje je treći i osvaja brončanu medalju.

Osim boksom, Danijel nas je zadužio i u domovinskom ratu, u kojem je sudjelovao od listopada 1991. godine, a prije toga bio je u Narodnoj zaštiti i u pričuvnom sastavu policije. Borio se u Njemcima i Donjem Novom Selu kod proboja prema Vukovaru.

Nakon pada Vukovara nakratko je član 153. brigade, iz koje odlazi u vojnu policiju u sastavu 67. bojne. Zanimljivo, bojna je osnovana na Buckov rođendan, 26. 11. 1991. Bio je član antiterorističke jedinice i sudjelovao je u borbama na Maslenici. Dobio je Spomenicu Domovinskog rata 1990.-1992. i Spomenicu 67. bojne. Na 1. vojnim sportskim igrama u Karlovcu igrao je rukomet.

Povezane teme:boks Danijel Kalanj godišnjica smrti

Sport

Bez energije, bez bodova: Lokomotiva uzela ponuđeno u Gorici

Nogometaši Gorice poraženi su 2-0 od Lokomotive na svom stadionu, uz golove Suška i Vasilja, po jedan u svakom poluvremenu. Neprepoznatljiva Gorica nije uspjela ni stvoriti pravu šansu…

Objavljeno

prije 37 minuta

18. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Petak od 15.30 sati, radni dan i dalje u tijeku, samim time i svega nekoliko stotina ljudi na tribinama, sparno vrijeme… Idealni su to bili uvjeti za jednu, pokazalo se, vrlo slabu utakmicu Gorice. Najblaže rečeno vrlo slabu, jer Goričani su protiv Lokomotive odigrali možda i jednu od najlošijih partija ove sezone.

Doduše, nisu ni gosti s Kajzerice odigrali partiju za pamćenje, ali u zadnje vrijeme ih baš ide protiv Gorice. Onu prethodnu dobili su 3-0 ni krivi ni dužni, a ovoga puta su im za pobjedu 2-0 bile dovoljno tri prilike. Gorica, s druge strane, nije imala niti jednu pravu, izrazitu šansu u ovih 90 minuta, što će reći da su Lokosi samo – uzeli ponuđeno.

Na prvu opasnost čekali smo do 27. minute, kad je Wisdom Sule pokušao nakon kornera, ali nije bio precizan. Puno precizniji bio je u 36. minuti Mirko Sušak, koji je Belcarovo dodavanje iz blizine glavom preusmjerio u mrežu. I to je u prvom poluvremenu bilo to.

Tražio je trener Mario Carević rješenje i na klupi, od prve sekunde nastavka ušao je Ante Erceg, nešto kasnije i Fiolić i Kučiš, potom i Vrzić i Gashi, ali rješenja nije bilo. Sve što je Gorica kreirala u drugih 45 minuta svelo se na udarce Ercega i Pršira s distance u razmaku od dvije minute, a Lokomotiva je posao dovršila polovicom nastavka.

Prvo je u 58. minuti Bošković sam izašao na Matijaša, no golman Gorice izašao je kao pobjednik iz tog okršaja. Ništa Davor Matijaš nije mogao deset minuta poslije, kad je Stojaković pronašao Ivana-Antona Vasilja praktički na gol liniji. Ni u jednom trenutku ta prednost Lokomotive nije došla u pitanje i Goričani su na kraju mogli jedino čestitati protivniku.

– Još od zagrijavanja sam imao osjećaj da će utakmica biti ovakva. Energetski smo bili užasni, mentalno ispražnjeni… Možda nam je na naplatu stigao težak niz utakmica, taj zgusnuti raspored, ali ne želim to uzimati kao alibi. Jednostavno moramo biti puno življi… – rekao je trener Carević i dodao:

– Način na koji primamo golove me ljuti, ovoga puta s tri metra glavom i s jednom metra nogom. Baš smo bili izvan fokusa, bez energije i sad moramo gledati kako ćemo se osvježiti, pripremiti za sljedeću utakmicu, koja opet dolazi za pet dana.

U utorak će Gorica gostovati kod Vukovara na osječkom Gradskom vrtu, pobjeda u toj utakmici donijela bi dodatni mir i sigurnost, ali i vratila pozitivno ozračje. Bila je ovo četvrta utakmica nizu bez pobjede, koje nema još od onih fenomenalnih 4-0 protiv Rijeke…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Meštrica nastavila seriju od 6 uzastopnih pobjeda

Objavljeno

prije 5 sati

18. travnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Meštrica je u 22. kolu Jedinstvene 1.ŽNL pobijedila momčad Graničara iz Tučenika rezultatom 2:1 golovima Marka Tolja i Marca Bana, strijelac za goste Borna Pršlja.