Poveži se s nama

Sport

Dubravko Hrkovac je najbolji igrač Novog Čiča svih vremena

Kao 13-godišnjak igrao je već u društvu Zvone Bobana i Prosinečkog, kasnije Stipe Brnasa, Damira Biškupa…

Objavljeno

Svako mjesto u Turopolju obično ima svojeg ponajboljeg igrača svi vremena. U Lomnici to je vjerojatno Stjepan Deverić, šezdesetih je u tada vrlo kvalitetnom i popularnom prvoligašu Zagrebu igrao Branko Galeković ponikao u Mraclinu, Okuje se ponosi Marcelom Brozović, iz Buševca je Neno Katulić, Tomo Kranjčina Pini iz Buzina bio je također igrač jedne sjajne generacije prvoligaša Zagreba kao Branko Godinić Jagoda iz Odre, Kurilovec dobro pamti Željka Domitrovića Beloga.. Dubravko Hrkovac je pak najbolji nogometni španer Novog Čiča svih vremena, mada je prvoligaški nogomet igrao i Branko Paviša davnih 40-tih u Concordiji iz Zagreba i bio prvak (ipak su to bila neka druga vremena kad se nogomet još razvijao do neslućenih razina). Dubravko Hrkovac “Hrki” uspješno je završio kompletno nogometno školovanje u Dinamu Zagreb. Dobro, prije je vrlo kratko počeo u Turopoljcu Kuče pa se po formiranju pionira, preselio doma u Dinamu Čiče, kod trenera potpisnika ovih redaka. Isti ga je odmah prepoznao kao veliki potencijal i odveo u drugi Dinamo, onaj u Maksimiru. Tamo je kao 13-godišnjak ekspresno registriran i igrao u društvu kasnije legendarnih Zvonimira Bobana i Roberta Prosinečkog, te Stipe Brnasa (bio je kasnije pomoćni trener Lončareviću u drugoligašu Gorici), Damira Biškupa (uveo kao trener Udarnik u 3. HNL), Komljenovića (kasnije trener pomoćnik Igoru Jovičeviću, dok je ovaj vodio Dinamo II). Hrkovac je bio i kapetan juniorske momčadi Dinama a dobio je i stipendijski ugovor te stanovanje na stadionu u Maksimiru i imao besplatnu prehranu u, tada u Zagrebu poznatom Šubićevcu. Igrao je i u mladoj momčadi Dinama, zvanoj “mali Ajax”.

Hrkovac na pogrebu legendarnog dinamovca Franje “Mare” Wolfla u društvu Stipe Brnasa

Dubravko Hrkovac “Hrki” je u Dinamu najviše cijenio legendarnog trenera Ivana Đalmu Markovića, a onda i Rudija Cveka (oba su puno prerano preminuli, a nadimak “Hrki” skrojio Cvek). Đalma je bio pun filozofskih misli i uzrečica pa je igračima znao kazati; ..bez širine, nema dubine”-naravno u nogometu. Cvek se pak znao dičiti činjenicom da je igrao na čuvenoj Marakani u Brazilu pred 200 tisuća gledatelja!!! (toliko je prije tamo bilo stajaćih mjesta).

Ivan Đalma Marković

Hrkovac nažalost u Dinamu nije dobio i profesionalni ugovor. Slijedila je kratka epizoda u Lokomotiva a onda su stigli slavni dani u Radniku kad se ovaj zaslugom domaćih momaka pa i kapetana i golgetera Hrkovca, probio u prvoligaško društvo.

Hrkovac slavi pogodak

O tim ratnim godinama i Radniku, uglavnom se sve zna. Radnik je u eliti plesao dvije sezone a Hrkovac je kasnije otišao nešto više zaraditi u prvoligaše Segestu, Zadar, Zagreb i Inker Zaprešić. U Segesti ga je trenirao Zlatko Cico Kranjčar a suigrači su između ostalih bili dinamovci Mlinarić, Munjaković, Peternac te vratar Piplica. U Zadru je trener bio Luka Bonačić a od poznatijih igrača Šehić, Kvesić i Vrsaljko, otac poznatog vatrenog.

Hrkovac je odigrao oko 200 prvoligaških utakmica. Karijeru je morao prekinuti ranije od planiranog, s 28 godina zbog ozljede koljena, ali iz nogometa nije otišao. Igrao je kasnije za veterane Radnika i Dinama Hidrel. Bio je i trener te predsjednik kluba iz Novog Čiča. Ostat će zapamćen jer u njegovom mandatu su izgrađene tribine na igralištu u Čiču a Dinamo Hidrel je dogurao do 4. HNL.

Dubravko Hrkovac se danas bavi ugostiteljstvom jer u Novom Čiču ima kafić. Od nogometa ostala su još godišnja druženja s negdašnjim suigračima u Radniku ali i ostalima iz mnogih generacija. Dok je to bilo moguće, otišlo se i pogledati prvoligaške utakmice HNK Gorice.

Dojam je da se korona povlači pa se ovih dana otvaraju i kafići, a valjda će zlo i sasvim nestati, pa da svi zajedno opet možemo na turopoljski najveći stadion.

Sport

Kad se nađemo na pola puta… Prijateljski remi za povratak nogometu

Nogometaši Gorice odigrali su 2-2 s Istrom 1961 na pomoćnom igralištu stadiona na Rujevici, u prvoj prijateljskoj utakmici nakon prekida sezone. Bilo je tu dobrih elemenata, vidi se ideja u igri, no trener Dambrauskas i sam priznajem: ‘Imamo još puno posla…’

Objavljeno

on

Pregovori i dogovori trajali su danima, potraga točnije, jer osnovni problem u organizaciji prijateljske utakmice između Gorice i Istre 1961 bio je – gdje igrati? I jednima i drugima daleko je bilo putovati u goste ovima drugima, pa je pao dogovor da se nađu na pola puta. U Rijeci.

Prva opcija bila je Orijentova Krimeja, ali nije stigla dozvola Stožera. Drugi prijedlog bila je Kantrida, ali ni to nije prošlo. I sve je završilo na “staroj Rujevici”, na terenu koji se uklopio u kompleks koji koristi HNK Rijeka, igralište na lokaciji na kojoj je nekad igrao niželigaš Lučki radnik, s kojim se svojevremeno nadmetao i naš Radnik, po trećeligaškim bespućima…

Igralište je uz more, pogled s tribina praktički puca na obližnje plaže, a to je ove srijede poslijepodne poslužilo kao idealna kulisa za povratak utakmicama nakon korone. Konačno! U subotu je odigrana ona trening utakmica na našem stadionu, ali ovo je bila prva “prava” prijateljska, s pravim protivnikom… Nema što, užitak je bio osjetiti se dijelom toga, dionikom povratka nogometa u svom punom smislu. Bilo je tu, naravno, sve potrebno za dezinfekcijske mjere, mjerila se i temperatura goričkoj delegaciji na ulasku u prostor stadiona, odiše sve oprezom, ali s tim valjda moramo naučiti živjeti. I neće nam tako nešto pokvariti jedno lijepo, povratničko nogometno poslijepodne.

Do Rijeke se ovoga puta putovalo starom cestom, počevši od Delnica, budući da je bura udarala punom snagom po toj posljednoj dionici autoceste. Ne toliko i u samom gradu, pa se nije obistinio strah da će uvjeti zbog vjetra biti praktički na rubu regularnosti. Dapače, čak je bilo i ugodno sjediti na tribinicama ovog simpatičnog nogometnog mjesta. Zatekli smo tu i drage ljude iz nogometa, Goričane na čelu Istre, trenera Ivana Preleca i pomoćnika mu Damira Grlića, nastavljaju dečku svoju bitku u Puli, a jasno je da im je najlakše dogovoriti prijateljsku s ljudima iz HNK Gorice…

I Prelec i Valdas Dambrauskas, litavski strateg na klupi Gorice, odlučili su predstaviti po dvije momčadi, u svakom poluvremenu po jednu, a dečki u crnim dresovima startali su ovako: Čović – Musa, Steenvoorden, Moro, Čabraja – Babec, Gadže – Dvorneković, Hamad, Golubickas – Ndiaye. I solidno je to izgledalo u prvom dijelu, povela je Gorica u 24. minuti golom Cherifa Ndiayea, nakon strašne asistenije Gojka Gadže, jednog od najvećih dobitnika vremena nakon korone, a nije to bilo i sve od lijepih šansi.

Još je dvaput Cherif Ndiaye bio u dobrim situacijama, jedna od njih spada i među stopostotne, a i općenito je Gorica lijepo gradila igru, smišljeno izlazila prema naprijed, branila se kompaktno, uz neke nove taktičke elemente koje je Dambrauskas donio. Ukupno gledajući, izgledalo je to prilično zadovoljavajuće.

Trener Valdas smjestio se na tribini, kako mi imao što bolji pogled na teren, no bio je sasvim dovoljno da igrači čuju njegove upute.

– C’mon, Cherif, that’s your ball! Go, Musa, go wide! – dovikivao je trener svojim igračima, a oni su pokušavali u hodu uloviti što više uputa.

Sasvim je jasno kako je prikazano u tom solidnom prvom poluvremenu bilo daleko od onoga što trener želi od ove momčadi, daleko od tražene forme, ali dobrih trenutaka, kvalitetnih elemenata u igri, svakako je bilo.

Slika zbivanja na terenu pomalo je izmijenila u drugom poluvremenu, kad je Prelec na teren poslao možda čak i kvalitetniju postavu od one iz prvog dijela, a za Goricu je igralo ovih 11 igrača: Išek – Spudić, Ćelić, Krizmanić, Kovačić – Kalik, Maloča – Periša, Maslowski, Golubickas – Mudrinski. Povećala je Gorica svoju prednost, golom Maksa Juraja Ćelića glavom u 62. minuti, nakon lijepog ubacivanja juniora Davida Kovačića, da bi nakon toga inicijativu preuzela Istra.

Jedna mala nepažnja Anthonyja Kalika 15-ak minuta prije kraja dovela je do smanjenja goričke prednost. Strijelac je bio Šime Gržan, rutinski je poslao loptu iza leđa golmana Išeka i vratio rezultatsku neizvjesnost. Šest minuta poslije, u 82. minuti, već je bilo 2-2. Gedeon Guzina, snažni napadač pulske momčadi, nakon prekida se najbolje snašao i čelom postavio konačan rezultat.

Točno 17 dana prije povratka HNL-a, nakon prve provjere ovakvog tipa, jasno je da trener Gorice ima viziju i ideje, no svjestan je i sam da mu treba još vremena da sve sjedne na svoje mjesto. Treba imati na umu da ovoga puta nije bilo Kahline, Jovčića, Lovrića, Čanađije, Suka i Špikića, važnih igrača, a neki od njih pojavit će se na terenu već u subotu, kad Gorica u novoj prijateljskoj provjeri gostuje kod Dinama u Maksimiru. Utakmica je na rasporedu u subotu u 18 sati.

Nastavi čitati

Sport

Postani rukometašica! Nova runda upisa u Udarnikovu školu rukometa

Ženski rukometni klub Udarnik ponovno trenira, a uz to i poziva nove članice. Traže se nove mlade rukometašice u dobi između osam i 14 godina, koje se upisuju u tri kategorije

Objavljeno

on

Sport se vratio, na opće veselje sportašica i sportaša, željnih druženja, treninga, natjecanja… Iz sportski neprirodnog okruženja dvorišta, stubišta ili dnevnih boravaka vratili su se na igrališta i u dvorane, a među takvima su i cure iz Udarnika. Čim su to nadležne službe dozvolile, vratile su se treninzima.

Trenirat će se na betonskom igralištu pokraj Gradske dvorane, ali i u samoj dvorani, a u klubu se nadaju da će nakon izlaska iz karantene dobiti i nove članice.

“UPISI U TIJEKU!!”, objavio je klub, uz kraći opis detalja.

Poziv se odnosi na djevojčice od osam do 14 godina, a nove mlade rukometašice upisivat će se u tri kategorije – djevojčice (2006./07. godište), mlađe djevojčice (2008./09. godište) i mini rukomet (2010. – 2012. godište). Bit će zanimljivo vidjeti koliko se djevojčica doista “zakačilo” na rukomet u ovom vremenu kad se uglavnom ostajalo doma. Ako nikako drukčije, preko snimki starih utakmica reprezentacije, Zagreba, Metkovića, Podravke…

Sve djevojčice koje se žele baviti sportom imaju tako priliku želju i ostvariti u jednom lijepo posloženom klubu, s obiteljskom atmosferom, s educiranim trenerima… Pomoći će možda i činjenica da su sve nove rukometašice u lipnju oslobođene plaćanja članarine!

Nastavi čitati

Kultura

FOTO Juniori Megablasta prvaci Europe u break danceu

Objavljeno

on

19.05.2019. Rimini, Italija. Plesni klub Megablast najbolji u Europi. Foto: PK Megablast

Na današnji dan prije godinu dana cityportal.hr objavio je slijedeći prilog:

19.05.2019. Rimini, Italija. Plesni klub Megablast najbolji u Europi. Foto: PK Megablast

”Iz Plesnog kluba Megablast javili su nam sjajnu vijest – njegova juniorska break dance grupa osvojila je 1. mjesto i zlatnu medalju na Europskom prvenstvu u Italiji (Rimini, 19.05.2019.) – IDO European Hip Hop Battle & Break Dance Championships. Osim super rezultata zlatne grupe vrlo dobri rezultati ostvareni su i u pojedinačnoj konkurenciji: Karlo Dobrinčić-Karlito (4. mjesto), a 5. mjesto Barbara IveljićBarbi, Franka Meštrović-FM i Fran Vodopija-H2O.”

Galerija fotografija

Nastavi čitati

Reporter 393 - 21.05.2020.

Facebook

Izdvojeno