Svako mjesto u Turopolju obično ima svojeg ponajboljeg igrača svi vremena. U Lomnici to je vjerojatno Stjepan Deverić, šezdesetih je u tada vrlo kvalitetnom i popularnom prvoligašu Zagrebu igrao Branko Galeković ponikao u Mraclinu, Okuje se ponosi Marcelom Brozović, iz Buševca je Neno Katulić, Tomo Kranjčina Pini iz Buzina bio je također igrač jedne sjajne generacije prvoligaša Zagreba kao Branko Godinić Jagoda iz Odre, Kurilovec dobro pamti Željka Domitrovića Beloga.. Dubravko Hrkovac je pak najbolji nogometni španer Novog Čiča svih vremena, mada je prvoligaški nogomet igrao i Branko Paviša davnih 40-tih u Concordiji iz Zagreba i bio prvak (ipak su to bila neka druga vremena kad se nogomet još razvijao do neslućenih razina). Dubravko Hrkovac “Hrki” uspješno je završio kompletno nogometno školovanje u Dinamu Zagreb. Dobro, prije je vrlo kratko počeo u Turopoljcu Kuče pa se po formiranju pionira, preselio doma u Dinamu Čiče, kod trenera potpisnika ovih redaka. Isti ga je odmah prepoznao kao veliki potencijal i odveo u drugi Dinamo, onaj u Maksimiru. Tamo je kao 13-godišnjak ekspresno registriran i igrao u društvu kasnije legendarnih Zvonimira Bobana i Roberta Prosinečkog, te Stipe Brnasa (bio je kasnije pomoćni trener Lončareviću u drugoligašu Gorici), Damira Biškupa (uveo kao trener Udarnik u 3. HNL), Komljenovića (kasnije trener pomoćnik Igoru Jovičeviću, dok je ovaj vodio Dinamo II). Hrkovac je bio i kapetan juniorske momčadi Dinama a dobio je i stipendijski ugovor te stanovanje na stadionu u Maksimiru i imao besplatnu prehranu u, tada u Zagrebu poznatom Šubićevcu. Igrao je i u mladoj momčadi Dinama, zvanoj “mali Ajax”.
Hrkovac na pogrebu legendarnog dinamovca Franje “Mare” Wolfla u društvu Stipe Brnasa
Dubravko Hrkovac “Hrki” je u Dinamu najviše cijenio legendarnog trenera Ivana Đalmu Markovića, a onda i Rudija Cveka (oba su puno prerano preminuli, a nadimak “Hrki” skrojio Cvek). Đalma je bio pun filozofskih misli i uzrečica pa je igračima znao kazati; ..bez širine, nema dubine”-naravno u nogometu. Cvek se pak znao dičiti činjenicom da je igrao na čuvenoj Marakani u Brazilu pred 200 tisuća gledatelja!!! (toliko je prije tamo bilo stajaćih mjesta).
Ivan Đalma Marković
Hrkovac nažalost u Dinamu nije dobio i profesionalni ugovor. Slijedila je kratka epizoda u Lokomotiva a onda su stigli slavni dani u Radniku kad se ovaj zaslugom domaćih momaka pa i kapetana i golgetera Hrkovca, probio u prvoligaško društvo.
Hrkovac slavi pogodak
O tim ratnim godinama i Radniku, uglavnom se sve zna. Radnik je u eliti plesao dvije sezone a Hrkovac je kasnije otišao nešto više zaraditi u prvoligaše Segestu, Zadar, Zagreb i Inker Zaprešić. U Segesti ga je trenirao Zlatko Cico Kranjčar a suigrači su između ostalih bili dinamovci Mlinarić, Munjaković, Peternac te vratar Piplica. U Zadru je trener bio Luka Bonačić a od poznatijih igrača Šehić, Kvesić i Vrsaljko, otac poznatog vatrenog.
Hrkovac je odigrao oko 200 prvoligaških utakmica. Karijeru je morao prekinuti ranije od planiranog, s 28 godina zbog ozljede koljena, ali iz nogometa nije otišao. Igrao je kasnije za veterane Radnika i Dinama Hidrel. Bio je i trener te predsjednik kluba iz Novog Čiča. Ostat će zapamćen jer u njegovom mandatu su izgrađene tribine na igralištu u Čiču a Dinamo Hidrel je dogurao do 4. HNL.
Dubravko Hrkovac se danas bavi ugostiteljstvom jer u Novom Čiču ima kafić. Od nogometa ostala su još godišnja druženja s negdašnjim suigračima u Radniku ali i ostalima iz mnogih generacija. Dok je to bilo moguće, otišlo se i pogledati prvoligaške utakmice HNK Gorice.
Dojam je da se korona povlači pa se ovih dana otvaraju i kafići, a valjda će zlo i sasvim nestati, pa da svi zajedno opet možemo na turopoljski najveći stadion.
Slobodnjak, greška, korner, penal… Gorica ostala praznih ruku u Maksimiru
Nogometaši Gorice poraženi su 4-2 od Dinama u Maksimiru, uz golove Trontelja i Ercega. Kod Dinama je dvaput zabijao Beljo, po jedanput Stojković i Soldo, a čak tri gola Goričani su primili iz prekida…
Sve je, realno, bilo riješeno u nepunih 17 minuta. Gorica je na Maksimir došla s planom, imao je trener Carević ideju kako bi se eventualno moglo parirati najboljoj momčadi u državi, ali uzalud svi planovi kad primiš dva gola još i prije nego što se utakmica stigla rasplamsati… A Gorici se ovoga puta dogodilo upravo to, a u takvim je okolnostima postalo jako teško gajiti optimizam da će se ovdje nešto uspjeti izvući.
Carević je u utakmicu krenuo bez iznenađenja u sastavu, s Prširom i Pavičićem iza leđa Nigerijca Sulea, ali napad je logično bio u drugom planu. A tamo gdje je bilo zaista važno, ispred svoga gola, nije se događalo ono što se mora događati želiš li imati šansu u utakmici poput ove. Za početak, ne bi smio primati jeftine golove, a upravo to se dogodilo nakon slobodnjaka u sedmoj minuti, kad je Dinamo u vodstvo doveo Dion Drena Beljo.
Deset minuta poslije vodstvo je povisio sve Luka Stojković, ponovno udarcem sa distance, iako ne toliko atraktivnim kao kod Genka. Tu se dogodila još jedna stvar koja se u ovakvim utakmicama ne bi smjela događati, a to je individualna pogreška u opasnoj zoni… Upali su tako Goričani u ozbiljnu rezultatsku dubiozu, pa su se u toj fazi krenuli formirati i određene strepnje po pitanju konačnog ishoda. Dinamo u posljednje vrijeme melje u HNL-u, Istra i Varaždin pali su sa po 4-0, a u tom smjeru sve je vodilo i nakon drugog Dinamova gola ove nedjelje.
Međutim, Goričani nisu ustuknuli. Stvarali su probleme Dinamu svojim izlascima prema naprijed, da bi u 36. minuti jedna akcija prema naprijed i upalila. Bruno Bogojević, veliko pojačanje za Goricu, pobjegao je po lijevoj strani, pa pronašao Žana Trontelja na daljoj stativi. Slovenac se morao samo nakloniti i sa metra loptu ugurati u gol, čime je ponovio ono što je učinio na Maksimiru jesenas, jer bio je strijelac i u onih povijesnih 2-1 u prvoj polovici sezone.
I u nastavak je Gorica izašla odlučno, s planom, tražeći svoj komadić prostora, da bi sve palo u vodu u 56. minuti. I to iz situacije koja se, pogađate, ne bi smjela događati želite li šansu protiv Dinama na Maksimiru. Stojković je ubacio iz kornera, na vrh peterca došao je Marko Soldo i glavom pogodio za novi gol bivšem klubu. Zabio je i nedavno na Gradskom stadionu, zabio je i ovoga puta. Još jedanput zabio je i Beljo, u 73. minuti već je bilo 4-1, i to nakon što je uz pomoć VAR-a sudac Bel pokazao na bijelu točku. Lopta je pogodila Filipovića u ruku, Beljo je bio siguran.
Kolosalnu priliku imao je u 86. minuti Ante Erceg, opet nakon ubacivanja Trontelja, no bila je to jubilarna pedeseta (?!) velika šansa koju je Gorica propustila! U toj statističkoj kategoriji Gorica je vodeća u cijeloj ligi, stvorila je čak 66 velikih prilika, i iz te perspektive nevjerojatno je da je Gorica tek osma momčad na tablici. Da je bilo malo više preciznosti, mirnoće u završnici, mogao je bodovni saldo biti puno veći, kao što bi i šansa Gorice da zakomplicira stvari u Maksimiru bila puno veća da je Erceg uspio zabiti.
Zabio je dobri stari Erca u 89. minuti, iz penala, nakon što je u kaznenom prostoru Dinama srušen mladi i sve bolji Stjepan Kučiš, da je to bilo za 4-3, bila bi to zabavna sudačka nadoknada… Ovako, Gorica je morala čestitati Dinamu, koji je ovom pobjedom odjurio na sedam bodova viška u odnosu na drugoplasirani Hajduk uoči velikog derbija. Točnije, uoči ogleda s Kurilovcem u srijedu, pa onda velikog derbija!
Gorica, s druge strane, ostaje na svojih 26 bodova, šest više nego što imaju Vukovar i Osijek na dnu tablice. Puno je još do kraja, 12 utakmica, a to je trećina prvenstva…
U devetom, ujedno i pretposljednjem kolu treće sezone Turopoljske lige trail trčanja (TLTT), održanom proteklog vikenda, nastupilo je nešto više od 60 natjecatelja.
Na dugoj stazi u muškoj konkurenciji, najbrži je bio Filip Gršić (34:29). Odmah iza njega, drugo mjesto osvojio je Slavko Parlov (36:12), dok je treći kroz cilj prošao Kruno Štriga s vremenom 36:25. U ženskoj konkurenciji slavila je Jasna Mikulić (43:50), ispred Jasminke Zvonar (44:35) i Sanje Đapić Štriga (46:24).
Pobjednik kratke staze od 4,3 kilometra kod muškaraca bio je Josip Martinović s vremenom 19:51, dok je među ženama najbrža bila Vedrana Janjić, koja je dionicu završila za 24:37. Drugo i treće mjesto kod muškaraca pripalo je Tiboru Jakopoviću (21:40) i Mariju Sečenju (22:25), a kod žena Željki Kaurić (26:13) i Ivani Novak (28:19). Detaljne rezulate možete pogledati ovdje.
Sljedeća utrka na rasporedu je 7. ožujka, što je ujedno i finale sezone.
U osmini finala Kupa NSVG Polet iz Buševca je upisao minimalnu, ali vrijednu pobjedu protiv nižerangiranog Posavca. Na svom Zvrniku, pred stotinjak gledatelja, Polet (Premier NSZŽ) je svladao Posavec (1. JŽNL) rezultatom 1:0. Domaćin, kojeg vodi trener Josip Rožić, do pogotka odluke stigao je već u 5. minuti susreta. Raković je preciznom okomitom loptom izbacio obranu gostiju, a Pavo Galović sigurno je realizirao situaciju jedan na jedan protiv vratara Strnića.
Iako je rani pogodak usmjerio susret, utakmica je do kraja ostala vrlo sadržajna i otvorena. Obje momčadi igrale su napadački, prilika nije nedostajalo na obje strane, no obrane i vratari bili su na visini zadatka pa se rezultat više nije mijenjao.
POLET (B): Halilić, Šečić (od 86. Rajković), Dolački (od 53. Karaula), Stuparić, Kaurin, Galović, Šestak, Raković (od 68. Jušić), Golubić (od 46. Matković), Ivkić, Roginić (od 45. Dejanović). Trener: Josip Rožić.
POSAVEC: Strnić, Musolli (od 75. Bondi), T. Jakovljević (od 58. M. Breščaković), Skrbin, Sudar (od 58. Žugaj), Milatović, Dianežević, Delač (od 75. Vrban), Ćuća (od 46. Sever), Žilić (od 58. M. Jakovljević), Lihtar. Trener: Nino Matković.
Članovi Atletskog kluba Maraton Velika Gorica nastupili su na utrci Holjevka 10 kilometara u Zagrebu, gdje je klub upisao poseban trenutak, prvi nastup svojih trkačica na toj distanci.
Najbrži među velikogoričkim predstavnicima bio je Ivan Barišić s vremenom 45:22, dok je Petar Petrić utrku završio za 48:24. Odmah iza njih stigla je Vita Plepelić (48:56), a ispod 50 minuta utrku je završila i Jasminka Zvonar s rezultatom 49:01. Nika Plepelić ciljnom je linijom prošla za 51:39, dok je Iva Jurić ostvarila vrijeme 52:08. Brigita Grčić utrku je završila za 56:04, a Katarina Jurić, unatoč ozljedi, uspjela je završiti utrku u vremenu kraćem od jednog sata.
Nastavk je ovo klupskih od jučer, subote 28. 2., kada je Ivan Zvonar odnio pobjedu na Memorijalnoj utrci Željko Murk, o čemu smo pisali ovdje.
“Ekipa je pokazala borbenost, zajedništvo i veliki napredak. Ponosni smo na svaki iskorak, svaki osobni rekord i svaku hrabru odluku da se izađe na start! Idemo dalje graditi formu – utrku po utrku”, poručuju iz kluba.
U Gornjem Kuršancu, na obali Drave, u subotu je održana kros utrka povodom 23. godišnjice pogibelji hrvatskog branitelja i policajca Željka Murka. Memorijal su organizirali Policijska uprava međimurska, IPA Međimurje – Čakovec, UHVIDR-a Čakovec, Općina Nedelišće i Atletski klub Nedelišće. Na startu se okupilo oko stotinu natjecatelja, a utrka je trčana šljunčanim putem i trim stazom IPA centra.
Najbrži na stazi bio je Gorički Spartan Ivan Zvonar, pripadnik Hrvatske vojske, koji je u cilj utrčao s vremenom 19:01 te osvojio ukupnu pobjedu, ali i prvo mjesto u kategoriji policije, vojske i vatrogasaca.
U ženskoj konkurenciji iste kategorije slavila je Marija Bortek iz 2. gardijske brigade “Gromovi”. Među građanima je kod žena najbrža bila Gabrijela Benjak iz AK Sloboda Varaždin, dok je u muškoj konkurenciji pobjedu odnio Mario Sever iz TK Međimurski Runners.
Sudionici su tijekom događaja donirali 250 eura, a prikupljeni iznos bit će uplaćen Zakladi policijske solidarnosti.